Poruka 2. kolovoza 2002.
Osjećala sam boli tako jake kao da sam po čitavom tijelu bijena teškim predmetom, da sam skoro gubila vlast nad svojim tijelom i nisam mogla zaspati već nekoliko dana. Prinosila sam te boli u naknadu za grijehe besramnosti koje mnogi ljudi počinjaju, muško i žensko, mlado i staro, bez obzira na mjesto i vrijeme, i za obraćenje onih koji počinjaju te grijehe. Oko 4 ujutro, vidjela sam ovo viđenje.
Vidjela sam kola ukrašena svakovrsnim blještavim ukrasima. U njima je bilo mnogo ljudi. Za razliku od crnih obličja onih ljudi u kolima koja sam vidjela u jednom ranijem viđenju koje mi je Blažena Majka pokazala (25. kolovoza 1989.), ovi su ljudi u ovim kolima izgledali dosta tamni ali su imali sasvim običan izgled. To znači da đavoli sada mame ljude na lukavije načine nego ranije e, ako nismo budni, bit će nam teško razaznati njihovu pravu narav.
Lukavi đavoli mobilizirali su sva raspoloživa sredstva da dobiju ma i samo jednu dušu više u kola, ne samo između svjetovnih ljudi već i između djece Crkve pa i one koji su (od Boga) pozvani. Bilo je i nekih duša koje su se, očarane divnim izgledom kola, iz znatiželje pele na kola, pa i bez velikog truda od strane đavola.
Ali ono što je naročito zaprepašćvalo je što su čak i neki od onih koji bi morali navješćivati Gospodina udruživali snage s đavolima da dovedu što više duša na kola. Bila je to vrlo jadan prizor koji nisam mogla ni promatrati otvorenih očiju.
Kad sam to ugledala, glasno sam povikala: "Ne! Ta kola odvest će vas u pakao!" I žarko sam se pomolila: "Gospodine! Blažena Majko! Molim vas pomozite i spasite ih!" U tom prenutku sam začula Isusov glas, ljubezan ali tužan, premda Njega nisam vidjela.
ISUS:
Moja ljubljena malena dušo! Mrtvom vjerom koju ne prate djela, oni govore svojim usnama da ljube Boga i navještaju Mene i Majku Moju, a zapravo zloporabe svoju slobodnu volju i, poput vukova u janjećoj koži, odvode u smrt stada krotkih ovaca. Ne shvaćajući stvarno vlastito stanje tonu u blatu, neprestano jureći jedino za vlastitim zadovoljstvom. Dok to pormatram, Moje Srce gori od bola što moram promatrati takve niske prizore.
Poput živinâ koje se tove prije nego što će se voditi na klanje, oni koji udružuju snage sa đavolima pobuđuju znatiželju brojnih duša zaslijepljujući ih svakovrsnim ugađajućim govorom i prijetvornim naoko lijepim djelima, vezujući ih nevidljivim lancima grijeha i odvlačeći ih u kužni smrad vječne smrti. Ne bi li se pokajali, koliko smo već puta Ja i Majka Moja očitovali znakove i molili ih kroz vas nedostojne? Ali umjesto da ponizno i pravedno daju čast i priznanje Meni i Majci Mojoj poradi milosti koju smo im dali, njih vode samo želje njihove i hrle za stvarima koje zavrjeđuju najveći prezir, vjerujući u svojoj zabludi da su te stvari najvrjednije dobro. Istina je za njih reći da su živine obložene blatom.
Sav njihov trud i rad koji su umotani u lijep vanjski izgled zabliještit će mnogo duša i povući ih u taštinu i površnost. Na koncu će postići da čak ni krotke duše koje su pozvane ne budu više u stanju razaznavati (dobro od zla) i odijelit će ih od Moje ljubavi.
Ja sam molila, plačući: "Oh, moj Gospodine! Spasi te jadnike."
ISUS:
Oh, Moja ljubljena malena dušo! Koliko već dugo ih Moja Majka i Ja molimo, ponavljajući iste riječi uvijek iznova, i očitujući brojne znakove? A ipak, oni pristaju uz nas mole Majku Moju i Mene samo kad pate, samo tada kad se moraju prihvatiti za uže spasa. Ali kad jednom prime milost koju su tražili, odvraćaju svoja lica, probadajući Moje Presveto Srce i Neokaljano Srce Moje Majke oštrim mačevima izdajstva, razdirući ih nebrojeno puta, i krvareći ih neprestano.
Ali, kćeri! Znaš da Moju Majku ruke silno bole, kao da se trgaju od tijela, dok izvlači djecu iz kola ne želići izgubiti ni jednu jedinu dušu. Ta brojna djeca koja su duhovno slijepa i gluha... ubrzo nakon što su izvučena, opet se vraćaju u kola... iznova ih se izvuče, ali ona se ubrzo opet vraćaju na đavolov put... I tad mnogo puta, gledajući tu djecu koja su otpala zloporableći svoju slobodnu volju, čak požalim što sam im dao slobodnu volju.
JULIA: Da ja otiđem u ta kola i izvučem te duše?
ISUS: Kako možeš ući u tu strašnu zvjerinju jazbinu?
JULIA: Gospodinova sam ako umirem; Gospodinova sam ako živim. Otići ću tamo, ako mogu spasiti makar samo jednu od tih duša.
Unišla sam u kola koja su divno izgledala. Izvana se nisu činila velikim, ali, kad sam unišla u njih, bila su zaista ogrimna i u njima je bilo mnogo duša. Povikala sam: "Požurimo izići odavde. Ostanete li ovdje, otići ćete u pakao. Još nije prekasno. Požurimo, izađimo odavde!" Jedva da sam izrekla svoje riječi, kad su đavoli, koje nisam mogla jasno vidjeti, kazali: "Ubijmo ovu bijednicu! Jer se i dalje miješa u naš posao, ne možemo je dulje ostaviti na životu. Već nam se i dosad strašno zamjerila, odvodeći nam duše koje smo tako teško osvojili. Ovog puta ta bijednica ulazi sama u našu jazbinu. Nikad više živa ne smije izaći iz ovog mjesta!" I istog časa me mnogo đavola počelo istodobno napadati, vičući na mene psovkama kakve se ja nikad ne bih usudila izgovoriti, udarajući me, štipajući me i grizući me snažno po čitavom tijelu. Ne razmišljajući puno što mi oni čine, napregnula sam se koliko god sam mogla da pomognem da duše pobjegnu iz kola, gotovo ih izbacujući odande jednu za drugom. Odakle mi takva snaga? To je bilo moguće samo zato što mi je Gospodin pomogao na nevidljiv način Svojim rukama, i ja nisam odustajala sve do kraja da spasim makar i jednu samo dušu.
Što je bilo još divnije je da, dok sam ranije (26. kolovoza 1989.) tjerala đavole udarajući ih krunicom, ovog puta sam ih tjerala ne samo krunicom već i obraćanjem svog života u molitvu. Gospodin nam je tima pokazao koliko je važno da obratimo svoježivote u molitvu u ovo vrijeme hitnosti. Svaki put kad bih izbacila koju dušu van iz kola, molila bih Blaženu Majku da privije tu dušu na svoje grudi i nahrani je svojim lijekom i okupa je u Gospodinovoj Predragocjenoj Krvi, da bi ta duša mogla živjeti novih životom uskrsnuća. Nastavila sam tako moliti i kad sam se borila sa đavlima.
Kad bi me đavoli grebali, štipali, grizli, i tukli, te kad bi me hvatali i potezai za kosu, iščupali bi pramenove moje kose. Žarko sam tada molila da bi se toliko grješnika koliko je bilo vlati kose u tom pramenu pokaje.
Također, svaki put kad bi malene duše, koje su živjele svoje živote prema porukama Blažene Majke, molile krunicu i nisu propuštale ni najmanjih stvari a da ih ne preobraćaju u molitvu, dobivala sam veću snagu, što mi je omogućavalo da odbijem đavle i spasim mnogo duša. Kako su đavoli bivali poraženi obraćanjem naših života svakog trena u molitvu a duše su se spašavale koje su đavoli teškom mukom doveli u kola, đavoli su me napali svi zajedno, grizući me i udarajući me bez predaha svih vrstama oružja. Čitavo moje tijelo bilo je obliveno krvlju. Tada je Isus ispružio Svoje ruke, obasjavši me svjetlom, i progovorio.
ISUS: Obraćajući vaš život u molitvu čitavim srcem svojim i s ljubavlju jest oružje od ljubavi, poniznosti, i krepostî koje odbijaju đavole. To je također prečica da brzo steknete kreposti i napredujete prema savršenosti.
Svjetlost kojom je On sjao prodrla je u moje srce i obasjala sve duše koje su obraćale svoje živote u molitvu i koje su mi pomagale. Kad sam se ujutro probudila, vidjela sam da mi je čitavo tijelo bilo obliveno krvlju.
Julija Kim
Naju, Koreja
Copyright © 2002, Mary's Touch By Mail. Sva prava pridržana.