- 141 -
SVETA URA
u o č i N o v e g o d i n e
Da bi početak godine bio u duhu Srca Isusova i na njegovu veću slavu
OVA SVETA URA MOŽE SE OBDŽRAVATI I U DRUGIM SVEČANIM I ODLUČNIM ČASOVIMA ŽIVOTA: UOČI VJENČANJA; U ČASU ODLASKA IZ OBITELJI U SAMOSTAN, A OSOBITO U DUHOVNIM VJEŽBAMA I T.D.
Pravo Sunce mira, nade i ljubavi, što se diže za sve nas, u zoru novog dana, to je Srce Isusovo, koje žari iz Hostije.
Slava njemu na nebesima, slava njemu i samo njemu na zemlji!... Dođi kraljevstvo tvoje! Neka dođe njegovo kraljevstvo na zemlji kao i na nebesima!... Neka ova nova godina bude za kraljevstvo ljubavi Srca Isusova datum novog slavlja!...
Dubokim činom vjere i klanjanja stavimo se u njegovu prisutnost... Učitelj je ovdje, on će nam progovoriti.. Poslušajmo njegov lijep i plodan glas, koji srećom ispunja vječnost!...
ISUS.- "Pax vobis!... Mir moj bio s vama, dječice moja... Donosim ga vašim patničkim dušama, dušama koje se bore, ali su dobre volje... Mir donosim vašim ognjištima, koja bol zamračuje, iskušava nesreća, neizbježiva u ovoj suznoj dolini... Mir donosim društvu usred kojeg živite... Toliko mu je potrebno kršćanskog duha, da doista postane moja baština... Donosim ga vašoj domovini: tražite od mene, da ona postane moj Jeruzalem Cvjetnice... Donosim svoj mir, veliki, pobjednički mir mojoj Crkvi... Molite, da ona obilnom i bogatom žetvom napuni nebeske žitnice moga Oca...
Ne bojte se, kao što su se apostoli bojali približiti sasvim svome Kralju, Bratu, Prijatelju... svome Isusu... Približite se što više... Hoću, da dotaknete rane mojih ruku, mojih nogu, osobito ranu mojih prsiju... stavite u nju ruku, uđite u nju sasvim, ostanite u ovom boravištu, koje je vaše u vremenu i vaše će biti, ako hoćete, u vječnosti.
Vjerujte, ja sam isti Isus, dobar, nježan, milosrdan, koji se rodio od Djevice Marije... Ja sam njen Sin, vi ste moja braća... ne bojte se mene!... A sada, djeco moja, primite poslušno i zahvalno kao dar moje ljubavi u zoru ove godine jednu duboku, božansku misao. Htio bih, da ona bude temelj ovog novog razdoblja vašeg života... Ispraznite svoju dušu, neka u njoj sve utihne, da možete primiti ovu
- 142 -
veliku pouku mog Evanđelja... Ljubljene duše, razmislite o ovoj riječi svoga Boga: Za jednu godinu bliže svojoj vječnoj sudbini!... Razmislite, vjerni moji, o ništetnosti svega, što nisam ja!...
(Polako uz stanke)
Ništetnost cvijeta mladosti, koji umire.
Ništetnost dima besmislenog
častohleplja, koji prolazi.
Ništetnost blijeska kratkotrajne radosti, koji
nestaje.
Ništetnost zlatne i nestalne sreće, koja se lomi.
Ništetnost
sjaja visokog položaja, koji iščezava.
Ništetnost opojnosti užitaka, koji
odlazi i truje.
Ništetnost sklada zemaljske ljepote, koja propada.
Ništetnost ljudske ljubavi, koja se mijenja i zaboravlja.
Ništetnost
ljudske mudrosti, koja se gasi i vara.
Taština!... sve je taština, osim vašeg
Isusa!...
Djeco moja, poslušajte glas prohujalih stoljeća s njihovom povijesti slave ili laži, glas naroda, koji su nekoć bili, a sada ih više nema... Oni vam sa mnom dovikuju da je ovdje na zemlji sve taština, osim vašeg Isusa...
Toliki milijuni ljudi, nestali u vrtlogu i plamenu groznih ratova, rječito vam dovikuju glasom iz svog pepela: Ispraznost!... sve je ispraznost ovdje na zemlji, osim vašeg Isusa!...
Milijuni drugih zalutalih stvorova, osakaćenih srdaca: majke, zaručnice, siročad, napušteni, uništeni... neizmjerna karavana slomljenih duša, svi vam dovikuju potresni jecaj: Taština!... sve je taština ovdje na zemlji, osim vašeg Isusa!...
K r a t k a s t a n k a
Ali ne žalostite se previše, djeco moja, ne smijete klonuti; jer ako i jest ovaj svijet samo tašta ispraznost, ja sam ga svladao najvišom stvarnosti moje ljubavi... Hrabro!... gore srca, jer ja ostajem vječna, božanska Stvarnost vjernih duša ovdje na zemlji!... Jedina velika i trajna Stvarnost to sam ja... a ta vam Stvarnost dostaje!... Vjerujete li?...
Djeco moja ljubljena, meni, koji sam vaš Bog, a uvijek postavljen u drugi, a često i u zadnji red, učinite mi silno zadovoljstvo, da vas čujem, kako to podno mog oltara izjavljujete...
Prijatelji mog Srca, mislite uvijek na taštinu mladosti, koja traje tek jedno jutro, a onda vene... I što očekujete umjesto toga?..."
(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)
Tebe, Isuse, koji si jedina stvarnost!
Tješitelji mog Srca, mislite uvijek na taštinu zavodljivog i pogibeljnog častohleplja, koje prolazi!... A što očekujte umjesto toga?...
- 143 -
Tebe, Isuse, koji si jedina stvarnost!
Apostoli mog Srca, mislite stalno na taštinu svjetovne radosti, na tu svjetlucavu rosu, koja hlapi!...A što očekujte umjesto toga?...
Tebe, Isuse, koji si jedina stvarnost!
Pouzdanici mog Srca, mislite uvijek na ispraznost bogatstva, koje se kvari i rasplinjuje!... A što očekujte umjesto toga?...
Tebe, Isuse, koji si jedina stvarnost!
Učenici mog Srca, mislite svaki dan na prolaznost užitka, koji truje i nestaje!... A što očekujte umjesto toga?...
Tebe, Isuse, koji si jedina stvarnost!
Klanjaoci mog Srca, mislite svakog trena na ispraznost stvorene ljepote, koja vene i propada!... A što očekujete umjesto toga?...
Tebe, Isuse, koji si jedina stvarnost!
Vi, koji naknađujete mome Srcu, mislite dan i noć na ispraznost zemaljske ljubavi, koja se mijenja i koja izdaje!... A što očekujte umjesto toga?...
Tebe, Isuse, koji si jedina stvarnost!
Djeco mog Srca, mislite neprekidno na ispraznost ljudske mudrosti, koja luta i često se vara!... A što očekujete umjesto toga?...
Tebe, Isuse, koji si jedina stvarnost!
Da, Gospodine... Samo tebe, samo ovu divnu i vječnu stvarnost hoćemo!... Iako je život tako prazan, bez mira i bez ljepote, uz ovu stvarnost bit će nam sladak i podnošljiv!...
Godina, koja počinje, kraj svih svojih neizvjesnosti, što ih sobom nosi, ne plaši nas, ali samo uza te, Isuse!...
Zemaljskog raja nema više, ali što nam je do toga! Mi imamo tisuću puta bolje: tvoje Srce, koje prosvjetljuje, oživljuje i krijepi za vječnost!... Naš raj ovdje na zemlji to si ti, Isuse!...
U TIHOJ ZAHVALNICI ZAMOLIMO MILOST, DA NAUČIMO CIJENITI PRAVU VRIJEDNOST DARA NOVE GODINE I OBEĆAJMO, DA ĆEMO JE ISKORISTITI NA SLAVU SRCA ISUSOVA I ZA SRETNU VJEČNOST NAŠIH DUŠA.
K r a t k a s t a n k a
DUŠE.- Sveta Ura je čas povjeravanja. Isuse, dopusti nam dakle, da ti kažemo sve, bezuvjetno sve, što osjećamo. Osjećamo naime neodoljivu potrebu, da svoja srca izlijemo podno tvoga svetog tabernakula... Gospodine! neka
- 144 -
tašti, sjetilni, svjetovni i lakomisleni ljudi i dalje sanjaju nad ruševinema svojih besmislenih iluzija... A mi, obuzeti tvojom milosti, kojom si nas u svome silnom milosrđu više obdario, nego mnoge druge, iako to nipošto ne zaslužujemo, mi izjavljujemo, da nam ti jedini dostaješ...
Podržavani tvojim božanskim Srcem, želimo započeti ovu novu godinu razočarani nad svijetom, njegovim lažnim dobrima i nasladama...
Od osvita ove nove godine, tog novog koraka prema vječnosti koja će nas konačno baciti u tvoj naručaj, obećajemo ti, da ćemo odsada htjeti samo tebe, Isuse!...
(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi}
Hoćemo samo tebe, Isuse!
U osvitu ove godine pohodi nas, Gospodine, a mi ti obećajemo, da ćemo u zdravlju i u bolesti gledati samo tebe, Isuse!...
Gledat ćemo samo, tebe, Isuse!
U osvitu ove godine, pohodi nas, Gospodine, a mi ti obećajemo, da ćemo u siromaštvu i u blagostanju blagoslivljati samo tebe, Isuse!...
Blagoslivljat ćemo samo tebe, Isuse!
U osvitu ove godine pohodi nas, Gospodine, a mi ti obećajemo, da ćemo u žalosti i u radosti tražiti samo tebe, Isuse!...
Tražit ćemo samo tebe, Isuse!
U osvitu ove godine pohodi nas, Gospodine, a mi ti obećajmo, da ćemo se u sreći i u križu samo tebi klanjati, Isuse!...
Klanjat ćemo se samo tebi, Isuse!...
U osvitu ove godine pohodi nas, Gospodine, a mi ti obećajemo, da ćemo u životu i na smrti samo tebe ljubiti, Isuse!...
Ljubit ćemo samo tebe, Isuse!... (tri puta svi)
K r a t k a s t a n k a
Dobri Učitelj ne oglušuje se nikada. Evo ga sasvim blizu, da život svog Srca prelije u vaša srca...
Poslušajmo ga pomnjivo i željno!
ISUS.- Hvala vam, vjerni moji pouzdanici, za melem, što ga vaša žarka ljubav stavlja na moje rane... Dolazi vam i govori vaš Bog i vaš Kralj, vaš Otac i vaš Prijatelj, Sin Bezgrešne... Moje Srce, Sunce ljubavi diže se na ovom oltaru, donoseći vam oganj i svijetlo za godinu, koja počinje... Dolazim vam krcat milostima, da vas obaspem; htio bih, da osiromašim samoga sebe, kad bi to bilo moguće, povjerivši vam sve svoje blago... Dolazim vam kao oblak krcat poplavom milosti, koju bih htio izliti na vas i na vaše o-
- 145 -
bitelji u zoru ove nove godine, da to bude godina milosti za sve vas... Ali ja očekujem još jednu riječ s vaše strane...
Otvorite sami tabernakul moga Srca, tražite bez straha... Koju milost, koje blago osobito molite od mog milosrđa?...
(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)
Za nas tvoje Srce!... Za te tvoju slavu!...
To mi govorite večeras, ovdje, podno mog oltara, ali kad budete daleko, u jeki borbe, u svijetu, kakvu tajnu snage i pobjede tražite?...
Za nas tvoje Srce!... Za te tvoju slavu!...
Ako vas razjareni svijet izvrgne ruglu radi mene... ako vas prinudi, da birate izmedu nas dvoje, što ćete odabrati?...
Za nas tvoje Srce!... Za te tvoju slavu!...
Ali ako se borba zaoštri, ako vas obaspu muke i križevi, kakav će se uzdah vinuti iz vaših duša?...
Za nas tvoje Srce!... Za te tvoju slavu!...
Lijepi su vaši osjećaji! A da li tako misli i čitava vaša obitelj, svi oni koji su vam dragi?... Što tražite od mene za njih ove godine?
Za njih tvoje Srce!... Za te tvoju slavu!...
Ali možda ima na vašem ognjištu, koji me ne ljube? Jadni li su oni i bijedni!... Govorite umjesto njih. Što tražite od mene u njihovo ime?...
Za njih tvoje Srce!... Za te tvoju slavu!...
Oh, vi ćete njih spasiti svojom vjerom, ovom velikom molitvom Svete Ure... Ali što vi sami tražite, kakvu krunu slave želite za se na času vječne pravde?...
Za nas tvoje Srce. Za te tvoju slavu!...
(Pjesma Srcu Isusovu)
Dok nebeski Knezovi donose Isusu-Kralju darove, njega dostojne, on sam, zaljubljen u zemlju, misleći na nas, snizujući se do nas, izlazi nam ususret i donosi nam rajske darove: tri velika blaga izvađena iz škrinje njegova presvetog Srca... Razmotrit ćemo sada ako hoćete neizmjernu cijenu ovih darova u tri evanđeoske slike...
MOLIMO RAZMATRAJUĆI! RAZMATRAJMO LJUBEĆI!
I. Dar svijetla
Slijepac vapi: "Gospodine, daj da progledam!" Ali ima netko, tko šuti; a i te kako je slijep: To je Nikodem! Oh, onaj pogled Učiteljev koji ga je kod prvog susreta osvojio!... Zamislimo, kako su Isusove riječi i njegova blizina ustalasale ovu slijepu dušu... Neodoljiv je Isusov pogled i Srce njegovo, koje progovara u svakoj riječi... Isus
- 146 -
se kao sunce približuje ovoj zamračenoj duši... Usprkos svojoj dobroj volji ona se duboko potresena potajno bori... Ljudski se obzir zacijelo, nadasve, svom snagom opire... Dogovoren je sastanak. Noć je... Evo ih nasamo. Isus i Nikodem... Na rastanku Spasitelj uporno govori. Doći ću k tebi. Ja te ljubim!... Nov sastanak ponovno dovodi sučelice tamu i žarko svijetlo. Kao iz blistava sunca ključaju riječi s Isusovih božanskih usana... To svijetlo blago, ali duboko probija oblake, topi led ove rabinske duše... Sunce slavi slavlje... Nikodem je svladan!... I koliko ovaj izraelski učitelj sebe zaboravlja, koliko se trga od predrasuda strasti... od samoga sebe, toliko ga veliko svijetlo preplavljuje... Tako će biti i s nama!... Postat ćemo djeca svijetla samo putem žrtvovanja... t.j. samo po križu Isusovu i našim vlastitim križevima...
Povijest Pavlova puta u Damask uvijek se ponavlja iako u različitom obliku... Spasiteljeva dobrota silovito nas obara. Sišli smo s visine naše oholosti... A onda poniženi u trpljenju slušamo na dnu svoje duše ove neiskazano svijetle riječi: "Ja sam Isus iz Nazareta!..." Ako ima među vama bojažljivih, kolebljivih duša, neka dođu k Učitelju, neka ne drhću u njegovoj prisutnosti, neka se ne plaše, a osobito neka se ne opiru njegovu ljubeznom pozivu... Ako u bijegu i bojazni pred njegovom ljubavi na svoj način krenu u Damask... ljubav će ih oboriti, ranit će ih, da dovrši djelo svijetla... Sretnih li srdaca, koja radi Učitelja krvare, duša, koje radi njega plaču, jer on će im se objaviti u svom sjaju svoje zanosne ljepote!...
Ova spasonosna kiša čisti nebo zastro gustim oblacima, uklanja mrenu, što nam zastire vid i dovodi nas licem u lice Isusu. "Ja sam svijetlo!" kaže on, "slijedite me i ne ćete više hodati u tami!"
(Svi glasno ponavljaju tri put podvučene riječi)
Gospodine, daj da progledam!
Isuse, Bože svijetla, daj da vidim!
Isuse, daj da u svim svojim križevima tebe gledam!
S t a n k a
II. Dar milosrđa
Primijenimo priču o milosrdnom Samaritancu na postupak Srca Isusova prema dušama... To je povijest svih nas.
Na cesti netko leži... opljačkan, ranjen... Ljudi prolaze ravnodušno mimo njega: ne smatraju se odgovornim za nesreću tog čovjeka. Dosta im je, da bace na njega jedan pogled, to je sve... i idu dalje svojim putem... Krivac leži svojom krivnjom... neka dakle okajava svoj grijeh. Tako svijet kroji pravdu...
Ali evo nekoga... blago mu svijetlo prethodi; napokon zaustavlja se kod ranjenoga... Obavija ga neko blago veličanstvo, koje osvaja... U njegovu pogledu sjaji smilovanje, a u njegovim crtama nebeske ljepote otsijeva neiz-
- 147 -
mjerna dobrota...
Rekli bismo - čovjek, iz koga će provaliti jecaji - a ujedno Bog beskonačne nježnosti!
Jest, to je on... to je Isus!... Bog-Čovjek svih boli, svega milosrđa!... Bog veličanstva na putu Anđela... Bog milosrđa na putu k ljudima, braći... Gledajmo ga u njegovoj ljubavi: silazi do ranjenoga... Sagiba se... kleknuo je do njega... Još časak... Napaja ga svojim suzama. Zavija ga svojom odjećom... Ah! divan li je u svojoj dobroti!... blago i s ljubavlju uzima ga u svoj naručaj, a onda žuri s tim svojim blagom, oživljuje ga i liječi toplinom svoga Srca!... Vodi li ga u gostionicu?... Ne!... u svoju vlastitu kuću, uzima ga k sebi!... I ondje ga ne povjerava plaćenim rukama, pa ni anđelima... O, ne! Što dakle čini? Predaje ga u ruke Marije, svoje Majke, moleći je, da za ovog jadnog ranjenika učini ono, što je učinila za njega u jaslicama i na Kalvariji... Ali i on ostaje uz Kraljicu ljubavi... U svojoj misiji Spasitelj ne počiva ni danju ni noću... Pomažući božanskoj Majci, Isus sam previja rane, stavlja na njih ulje i vino svoje Krvi... melem svojih cjelova... Pere ih i čisti u kupelji svog Srca!... A kad se ranjenik oporavio, odijeva ga kao kraljevića... Kad je ozdravio drži ga uza se, postavlja ga svojim baštinikom, postupa s njime kao s intimnim prijateljem, razmaženim djetetom... Nije li to povijest svakog od nas? Ah! samo je jedan Isus, ali on sam dovoljan nam je!...
Neka provali sada naša zahvalna ljubav! Hvalimo ovo beskrajno milosrđe, slavimo dirljivom, žarkom molitvom bezgranično milosrđe Srca Isusova.
DUŠE.- Isuse Kralju, Isuse Brate, Isuse Prijatelju i Spasitelju, došao si, da imamo život, i to preobilan život... Sišao si k teškim bolesnicima, koji propadaju jer ih je život osakatio, došao si, da ih ozdraviš, ukrasiš i uresiš, da ih učiniš ugodnima svome Ocu, koji ih je tebi povjerio... Jao! mi smo, preljubljeni Učitelju, često bili:
Zalutala ovca... i rasipno dijete...
Izgubljena drahma... i slomljena trska...
Stijenj, što se gasi... i dužnik nesposoban da plati...
Sluga, koji je ubio kraljeva sina... i kamen, što smeta sjemenu, natopljenom tvojom Krvlju...
Oprosti, o božanski Spasitelju!... Oprosti, o Bože ljubavi!...
Oprosti, Oče beskonačnog milosrđa, brojne nevjere našega prošlog života... Toliko smo zlorabili neiscrpiva blaga tvoga neumornog milosrđa... Oprosti!
Da uzvratimo za božansko milosrđe, koje nam je iskazano, mi ćemo ga svetom silom istrgnuti od tvoje blagosti i za tolike druge... To su naša braća, Isuse... Tvoja su to djeca, što se lome usred šikare i trnja ovoga svijeta i grijeha!...
Poslušaj nas, slatki Spasitelju:
Smiluj se djeci, čija se nevinost i vjera zamračila na ognjištu nesreće... Radi Kraljice ljubavi, o Srce božan-
- 148 -
skoga Kralja, budi im Isus!
(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)
Budi im Isus!
Smiluj se mladeži, koja je već otrgnuta od tvog Srca, jer se bacila u pogibeljan vrtlog nezdravih užitaka pokvarenog svijeta, a ne gleda nikad u nebo... Radi Kraljice ljubavi, o Srce Isusa, ljubljenog Brata, budi joj Isus!
Budi joj Isus!
Smiluj se tolikim nesretnim obiteljima, koje životare, koje se bore, koje pjevaju ili plaču bez svijetla vjere, bez potpornja tvoje ljubavi... Radi Kraljice ljubavi, o Srce Isusa-Prijatelja, budi im Isus!
Budi im Isus!
Smiluj se ogromnoj povorci slijepih, koji nisu ni na domaćem ognjištu ni u društvu doživjeli neusporedivu milost, da tebe upoznaju... Smiluj se osobito tolikim dragovoljnim slijepcima, koji su te vidjeli samo izdaleka, a nisu nikad znali, kako si dobar... Radi Kraljice ljubavi, o Srce Isusa Spasitelja, budi im Isus!
Budi im Isus!
Smiluj se grešnicima, koji ovaj čas umiru, osobito onima, koji nisu bili zli, nego slabi, neuki i prevareni, koji su bili milosrdni siromasima i patnicima... Radi Kraljice ljubavi, o Srce umirućeg Isusa, budi im Isus!
Budi im Isus!
K r a t k a s t a n k a
III. Dar njegova Srca
I napokon, kao da darežljivosti našega Gospodina nisu dovoljni darovi svijetla i milosrđa, nego on ih sve sažimlje u daru svoga divnog Srca.
Posegnimo za Evanđeljem, jer ova sasvim božanska ljepota nadmašuje sve, što bi nam ljudska mudrost ili rječitost mogla pružiti kao plodnu pouku.
Anđele je zanijela slika Ivana kod Posljednje Večere!... Isus je ustanovio božansku Euharistiju... sjena tjeskobe, gotovo agonije, prekrila je crte njegova lica: Eno Jude, u njega je novac, što ga je primio, da izruči svog Boga.
Kao da je Ivan sve pročitao u očima božanskog Prijatelja, i da mu dadne naknadu, privija se uz njega, te jednostavno i povjerljivo, tako da se i anđeli tome čude, naslanja svoju glavu na Srce Isusovo!...
A Isus u ovoj svečanoj uri počiva Srcem prislonjenim na srce Ivana, svog premilog apostola. I on predaje Ivanu svoje Srce, a u tom predanju oni se međusobom združuju vezom jačom od smrti...
Je li Ivan imao pravo na tu povlasticu?... On je bio
- 149 -
čist, djevičanski duhom i srcem, to je istina, ali on je tek počeo ljubiti...
Nije još imao ni prigode ni vremena, da Učitelja ljubi do krvi...
Ah! ali Isus, koji ga tako ljubi, pretekao je svog pouzdanika!... Samo Isus može tako ljubiti i darovati takav dar, uvijek nezaslužen...
K r a t k a s t a n k a
Ali, uskliknut ćete malodušno, rijetki su, koji su poput Ivana uvijek ostali čisti, velikodušni i poslušni... Istina je, a ipak ne bojte se, jer ima u Evanđelju i jedna druga, vrlo utješna slika, koja upotpunjuje pouku prve...
Na Kalvariji... blizu Ivana, a još bliže Kraljici neokaljanoj... eno Marije Magdalene.
Oboje, Ivan sačuvana čistoća, i Magdalena ponovno stečena čistoća, primaju u prisutnosti Bezgrešne potpun dar Isusova Srca!...
Koji je od njih dobio bolji, intimniji dio?...
To zna samo Isus!... A ta šutnja samo je dubok, silan poziv dvjema skupinama, koje uz razne stepene obuhvaćaju silnu vojsku duša na njihovu usponu preko Kalvarije prema vječnom Taboru... Izlijmo radi toga svoju radost i zahvalnost u molitvi, za koju Isus hoće da bude prava pjesma hvale, zanosa, zahvale, himan same ljubavi prema njegovu ljubeznom Srcu.
O, Isuse, ti si nas blagoslovio, kao što na svom prolazu nisi nikad blagoslovio poljsko cvijeće ni ljiljane u dolini... a mi smo bili trnje i bodljike tvoje krune...
(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)
Ne sustani, Isuse, budi nam uvijek milosrdan!
Oh, Isuse, ti si nas blagoslovio, kao što nisi nikad blagoslovio žitna polja i galilejske vrtove... a mi smo često puta bili grešni kukolj tvoje Crkve!...
Ne sustani, Isuse, budi nam uvijek milosrdan!
Isuse, ti si nas blagoslovio, kako nisi nikad blagoslovio ptice nebeske ni betlehemska i nazaretska stada... a mi smo tebe ranili, nemajući pouzdanja u tvoju beskrajnu dobrotu...
Ne sustani, Isuse, budi nam uvijek milosrdan!
Evo, zato kao naknadu ljubavi, završit ćemo ovu Svetu Uru, kličući s Prorokom: "Duhovi anđeoski, nebeski Dvore Gospodnji, blagoslivljajte njegovo milosrđe prema nama."
Hosana Stvoritelju, koji iz ljubavi postade stvor i Hostija...
(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)
Hosana Isusu, Zarobljeniku ljubavi!
Zvijezde, sunce i mjeseče, razvijte svoj plašt svijetla nad njegovim tabernakulom, svetijim od onoga u Jeruza-
- 150 -
lemu... Tabernakul, pun slatkog veličanstva Riječi, koja postade tijelo i hrana smrtnicima... Blagoslovite njegovo milosrđe prema nama...
Hosana Stvoritelju, koji iz ljubavi postade stvor i Hostija...
Hosana Isusu, Zarobljeniku ljubavi!
Sjajna zoro, jutarnja roso, blagotvorni oblaci, hvalite plodnost Gospodinove milosti... Blagoslivljajte njegovo milosrđe prema nama... Hosana Stvoritelju, koji iz ljubavi postade stvor i Hostija...
Hosana Isusu, Zarobljeniku ljubavi!
Tihi oceane, uzburkano more, pjevajte veličje Gospodinovo... Blagoslivljajte njegovo milosrđe prema nama... Hosana Stvoritelju, koji iz ljubavi postade stvor i Hostija!
Hosana Isusu, Zarobljeniku ljubavi!
Lahore blagi, razbješnjela olujo, cvijeće i bujice, pjevajte slavu Gospodinu, blagoslivljajte njegovo milosrđe prema nama... Hosana Stvoritelju. koji iz ljubavi postade stvor i Hostija!...
Hosana Isusu, Zarobljeniku ljubavi!
Sniježe, šumo, žetvo, vulkani, brežuljci i doline, pjevajte moć Gospodnju, blagoslivljajte njegovo milosrđe prema nama... Hosana Stvoritelju, koji iz ljubavi postade stvor i Hostija!...
Hosana Isusu, Zarobljeniku ljubavi!
Svi vi, stvorovi, pritecite nam u pomoć, nadoknadite za nas, koji ne možemo dovoljno zahvaljivati ni blagoslivljati Boga... Dođite, ugušite svojim pjesmama hulu, zadovoljite za šutnju i hladnoću nezahvalnog i grešnog čovjeka... blagoslivljajte Gospodinovo milosrđe prema nama... Hosana, hosana Stvoritelju, koji postade Dijete, Žrtva, Hostija radi ljubavi!
Hosana Isusu, Zarobljeniku ljubavi!
POSVETA LJUDSKOG RODA PRESVETOM SRCU ISUSOVU
Leon XIII.
Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!
+ + +