- 206 -
SVETA URA
Druga Sveta Ura za duše
koje t r p l j e n j e m postaju apostoli
Napomena - Mnoge pobožne osobe misle, da križevima prije svega udovoljujemo pravdi, jer smo ih grijesima zaslužili. Misle, da je bitna i gotovo isključiva krepost trpljenja očišćenje, namirivanje našeg duga prema uvrijeđenom Bogu. Ima u tome istine, ali to nije sve. Tu misao treba povezati s drugom, vrlo utješnom misli: križevi su vrlo često dragocjeni zalog Isusove ljubavi prema dušama, pravi dar, svjedočanstvo milosrđa i divne nježnosti njegova Srca. Zato je on svoju neokaljanu Majku učinio kraljicom mučenika, koja je učestvovala u njegovoj muci; zato on također dopušta, da se u nevoljama obogate i posvete duše, koje su njemu najmilije. Trpjeti ne znači dakle uvijek podnositi bič Boga osvetnika; naprotiv, trpljenje je vrlo često očiti dokaz izvanredne ljubavi njegova Srca prema požrtvovnoj duši.
+ + +
ISUS.- "Vi, koji trpite, vi, koji stenjete pod teretom svojih križeva, dođite k meni; dođite prije nego što podlegnete na križnom putu. Požurite se, jer hoću biti vaš Cirenac ljubavi... Dođite! Jest, ja vas hoću podržavati, utješiti, hoću da vam olakšam vaš križ i zasladim njegovu gorčinu. A onda, također i nadasve hoću, da vas, djeco moja, naučim znanosti mirnog trpljenja, velikoj znanosti trpljenja sa mnom...
Ne zaboravite, prijatelji mog Srca, da sam ja podnio sve vaše trpljenje... Sve sam vaše nevolje poznavao kao Bog. Sve sam ih okušao kao Bog-Čovjek... kao Isus!...
I otada vi trpite, da naknadite za moja trpljenja... Trpite, da posvetite svoju dušu!...
Oh! Ne bojte se svoga raspetoga Spasitelja, kad vas učini dionicima svojih slavnih rana... Onda ste, više nego ikad povlaštenici njegova Srca...
Ja znam, slaba narav se buni, ne prihvaća ovu krvavu slavu, ovu uzvišenu nauku Kalvarije... Ona bi se rado odrekla jednog dijela nebeske slave, koju joj ovo mučeništvo pribavlja, samo da ovdje na zemlji može uživati veće blagostanje...
Djeco moja, pustite meni da radim, jer ja sam beskonačna mudrost i milosrđe; pustite da vas ja usrećim, ne kako svijet usrećuje, ili na vaš način, nego na način Boga,
- 207 -
koji je postao vaš Otac, vaš Prijatelj, vaš Spasitelj, iz ljubavi putem svoga Križa!...
Dođite k meni bez straha... Neka vas moje rane privuku, one vam govore o vašim ranama...
Dođite, jer vaše su duše, znam, napojene vrlo gorkom vodom, vodom vaših suza; da ih ublažim trebate ih baciti u bujicu mojih suza...
Da možete trpjeti hrabro, u miru i u slavi, morate trpjeti u mom naručju, isplakati sve svoje suze u kalež mog Srca...
Evo tog kaleža, ja vam ga pružam, tješitelji moji, nemojte oklijevati... Ja vas zovem, ja, Isus, božanski Tješitelj, ja vas čekam!..."
MOLIMO MILOST, DA MOŽEMO RAZUMJETI OZBILJNE POUKE OVE SVETE URE. RECIMO PET PUTA U ČAST PET RANA NAŠEGA GOSPODINA:
Umiruće Srce Isusovo, smiluj se nama!
Ima pet vrsta velikih patnja, koje nas manje ili više razapinju na Križ Spasiteljev. Pet velikih patnja, kao pet dragocjenih čavala, ako ne za sve ljude, a ono barem za kršćane i apostole.
Poput bezgrešne Marije, poput Ivana i svetih žena na Veliki petak ispitajmo i mi vjerom i pravim, poštovanjem ovih pet šiljaka, obojenih otkupiteljskom Krvi. Te velike kušnje privezat će nas uz Isusa raspetoga, na njegovu slavu i na našu korist.
I. Nepriznavanje i nepravda stvorova
DUŠE.- O Kralju s Kalvarije, naša je slava u tome, da naša bol bude uvijek slična tvojoj!
Naše suze samo su poneka kap u oceanu tjeskoba, što ti nosiš u svom božanskom Srcu!...
Jer nisi nikad bio shvaćen, Gospodine, i jer to još nisi ni poslije tolikih stoljeća, dopuštaš, da i mi budemo neshvaćeni od stvorova...
Hvala ti za gorčinu priprostih i velikih, siromašnih i bogatih, svjetovnih ljudi i svetaca, koji su udareni bolnim udarcem nepravednog mišljenja, zadanog možda sa strane onih, koji su im bili obvezani na najveću pravdu i ljubav.
Budi milosrdan, dobri Isuse, prema zapuštenima, osumnjičenima... prema onima, koji kritiziraju... osuđuju. Budi im milosrdan, jer svijet koji je još grešniji neumoljiv je i okrutan prema svojim žrtvama...
Požuri se, dobri Učitelju, da im pomogneš melemom svojih nježnosti... Požuri se, da spriječiš udarac, koji bi ako ne danas, a ono sutra, udario duše, možda grešne, ali i slabe, kolebljive, boležljive...
Oh, Kralju kraljeva, nismo mi sami pred ovim sudištem, na kojem ljudi sude svoju braću. Ti, Bog, bio si na tom sudu prije nas; tu te još uvijek vrlo često sude tvoji vlastiti stvorovi, ne priznaju ti prava i osuđuju te...
Daj nam, Gospodine, u ovoj Svetoj Uri veliku pouku
- 208 -
poniznosti, podigni našu klonulu hrabrost, ojačaj svojim primjerom, a večeras svojom riječi, veliki duh vjere u tvojoj djeci... Govori nam, božanski Učitelju!...
K r a t k a s t a n k a
ISUS.- Vi niste veći od Učitelja, malena djeco moja, a svijet je zatajio mene svoje svijetlo i svog Spasitelja...
Tama se nada me nadvila, i ja sam još poslije tolikih stoljeća pod udarcem te osude...
Moje Evanđelje i moj Srce postalo je cilj kamo nišani nepravda ljudi, onih, koje svijet smatra poštenima i razboritima, dobrima i mudrima... A zar ste vi pravedniji, svetiji, jači od svoga Učitelja?... Propovijedao sam narodu koji je bio onda i još je uvijek spreman, da se usprotivi i mojoj nauci i mojim darovima ljubavi te da ih daleko odbaci...
Vi, moji stvorovi, pogođeni nepriznanjem sa strane drugih stvorova, dođite i razmotrite pogrdu, nanesenu Bogu, nepriznatom od svojih najmilijih prijatelja... od svojih odabranih apostola... To se zbilo jučer, to se obnavlja još i danas! Koliko ih ima, koji mi se žele približiti, da me bolje upoznaju? Koji su oni, što se sa mnom bave? Nažalost! To su oni, koji napadaju moju nauku, koji se bore, da pogrde moju Crkvu, oni, što me žele zakopati u vječnoj zaboravi ljudi, koje sam ja ipak otkupio svojom vlastitom Krvlju!...
Ako su tako postupali sa mnom, zelenim stablom, što da onda očekujete vi, suho drvo, spremne za vatru? Zar je čudno, ako prezru i zataje vas, maleni mlaz stvorenog svijetla, kad na taj način postupaju sa mnom nestvorenim Suncem pravde i istine!
Oh, djeco moja! Naknadite prije svega za grijeh nepriznavanja, koji vrijeđa vašeg Boga, a ja ću milosrdno naknaditi za vaše grijehe!... Naknadite osobito za vlastito nepriznavanje prema meni... Budući, da govorite o nepravdama koje su stvorovi nanijeli vama, ne zaboravite na one, koje ste vi možda nanijeli meni, svome Kralju i Gospodinu!...
Jest, u tim osjećajima poniznosti i silnog pouzdanja dođite k meni, približite se mom Srcu, dođite onome, koga zemlja ne priznaje!...
PONOVIMO U SEBI, POTRESENI, OVE NAŽALOST TAKO ISTINITE RIJEČI... PONIZIMO SE!... NAKNADIMO... A ONDA PUNI POUZDANJA POĐIMO SRCU ISUSOVU!
DUŠE.- Crvenimo se, Isuse, što se tebi, toliko nepriznatome, Bogu izbičevanom nepravdom stvorova, dolazimo tužiti, jer nas ljudi dosada tako malo i slabo shvaćaju i što su nas naša vlastita braća bičevala...
Mi smo svoju kaznu zaslužili, ali zašto si ti, klanjanja vrijedni Isuse, uvijek izvrgnut pogrdi i zaboravu?
Ah! tvoje ljubljeno lice pokriveno blatom, tvoje probodeno Srce prinio si Očevoj pravdi i time si suspregnuo njegov gnjev... Hvala ti, Gospodine,... smiluj se, o Isuse!
- 209 -
Bože beskonačne ljubavi, nepriznati Kralju, budi blagoslovljen u nepriznavanju, koje nas osobno vrijeđa i boli; ali radi tog nepriznanja daj nam nešto više od slave tvojih ispovjedalaca... daj nam milost, da upoznamo tebe, Isuse!...
Bože beskonačnog milosrđa, nepriznati Kralju, budi blagoslovljen u nepriznanju, koje nas osobno vrijeđa i boli; ali radi toga, daj nam nešto, što je više od slave mučenika... slavu, da upoznamo tebe, Isuse!...
Bože beskonačne dobrote, nepriznati Kralju, budi blagoslovljen u nepriznanju, koje nas osobno vrijeđa i boli; ali radi toga, daj nam nešto, što je više od slave tvojih djevičanskih zaručnica... milost, da upoznamo tebe, Isuse!...
Anđeli, Arkanđeli Gospodnji, dajte nam svoju čistoću, da Isusa dobro upoznamo i da ga svijet svagdje upozna kao Kralja božanske ljubavi!...
Kneževstva i Vlasti, dajte nam svoje svijetlo, da dobro upoznamo Isusa i da ga svijet svagdje upozna kao Kralja neiskazane ljubavi!...
Kreposti i Sile, dajte nam svoj razum, da dobro upoznamo Isusa i da ga svagdje upoznaju kao Kralja božanske ljubavi!...
Kerubi i Serafi, dajte nam svoj nebeski plamen, da ljubimo Isusa - Ljubav, i da ga svagdje upoznaju kao Kralja božanske ljubavi!...
(Prikladna pjesma)
II. Kušnje srca
DUŠE.- Učitelju, na srcu nam je duboka rana: ne nalazimo ljubavi! U svojoj božanskoj mudrosti dopuštaš, o Isuse, da stvorovi ne ljube, da uskraćuju svoje osjećaje onima, koji ih očekuju ili koji ih zaslužuju... Onda, Gospodine, onda trpimo od samoće, od osamljenosti srca!
Onda se budi u nama patnja, ali i milost, budi se žeđ, čežnja za jačom, čišćom i vjernijom ljubavi!...
Isuse, ti i predobro poznaš muku, koju izaziva hladnoća i ravnodušnost, sa strane onih, koje ljubimo!...
A ta tjeskoba ne dolazi sama, ne ostaje odvojena, često je prati kidanje intimnih obiteljskih veza...
Nezahvalnost je tu uvijek ili gorki sok ili otrovni plod... Kako neutaživu glad za ljubavlju tada osjećamo!... Bezdan srca tada se još produbljuje!... I kad u toj stisci nesrećom kucamo na vrata stvorova, pa i onih, koje smo obasuli dobročinstvima, često puta umjesto kruha dobivamo "štipavce" - odbijaju nas!...
Gledamo onda oko sebe, očekujemo makar neznatni izraz zanimanja, samilosti, ali nažalost, nailazimo samo na pustoš... mračni zaborav!...
A kad pomislinio, Gospodine, da se uvijek radi o nekom bijednon interesu, kao i onda na Veliki četvrtak!... Onda zaboravljamo na sve, a srce, izgarajući u pohlepi za novcem ili svjetovnim nasladama ukrućuje se i gubi svaki pojam pravde i dužnosti...
- 210 -
Evo, Gospodine, neki od onih, koji gladuju za ljubavlju, ranjeni u srcu... Ali duga je povorka onih, koji su poput nas ranjeni i silno razočarani...
Smiluj im se, Srce Isusovo!...
Smiluj se i nama, Isuse raspeti!...
K r a t k a s t a n k a
OVE SU OZBILJNE MISLI VELIKA I DRAGOCJENA POUKA KRŠĆANINU. U SVAKOJ SUZI, U SVAKOM RAZOČARANJU MORALI BISMO NAĆI POZIV ISUSA, JEDINOGA, UVIJEK VJERNOG PRIJATELJA... NJEGOV GLAS NIKAD NE VARA, SLUŠAJMO GA, SLIJEDIMO GA; ON NAM GOVORI U SVETOM TABERNAKULU!
ISUS.- Kome govorite o nedostatnoj ljubavi, koja vaše srce pogađa?... Vi znate, prijatelji moji, da sam ja onaj veliki ranjenik... evo moga probodenog Srca!...
Ako vas stvorovi ne ljube, to je stoga, što ne ljube mene, vječnu ljubavi... Oh, ja osobito poznam ovu smrtnu gorčinu!...
Djeco moja malena, žao mi je radi onoga okrutnog trpljenja, koje vas muči. Ja preuzimam intimni dio vaše intimne tjeskobe, kako to nitko ne može učiniti. Ali ja ću vam otkriti jednu riječ, koja će velikim nadnaravnim svijetlom obsjati vašu ranu... Poslušajte me, djeco moga Srca:
Ne tužite se pregorko na one, koji su prema vama nezahvalni, ne predbacuje li vam savjest, da ste i vi prema meni bili i te kako nezahvalni?...
Zaboravljaju vas!... Ah! a niste li vi mene prečesto zaboravili, odviše ljubeći stvorove?...
Kažete, da vam otimlju ljubav, koja vam pripada. A niste li je vi sami meni uskratili u svom srcu ili ukrali ljubav, koju su drugi dugovali meni?...
Lijek vašem zlu ne sastoji se u tome, da vam vratim ljubav stvorova, nego u tome, da se putem ljubavi približite svome Stvoritelju!...
Dođite k meni svi, koji gladujete za pravom ljubavlju, jer stvorovi vas ne mogu nasititi, oni su tako siromašni plemenštinom i velikodušjem!...
Dođite k meni i u mom Srcu naći ćete vrelo prave ljubavi, ali dajte mi svoje srce!...
Vi, koji trpite, jer niste ljubljeni, dođite i vidite, koliko je veća i dublja moja bol, kad vi meni uskraćujete dar, što ga braća vama uskraćuju!...
Zeđam za žarkom, gorućom ljubavlju!...
K r a t k a s t a n k a
SVRATIMO PAŽNJU NA OVU TVRDNJU, KOJA ĆE I KRŠĆANIMA MOŽDA BITI ČUDNA: SAMO NAŠ GOSPODIN IMA DOISTA PRAVO, DA BUDE LJUBLJEN... BLAGOSLOVLJENA BILA HLADNOĆA STVOROVA PREMA MENI, KOJA TAKO NAKNAĐUJE ZA NAŠU HLADNOĆU PREMA BOŽANSKOM UČITELJU!
DUŠE.- Srce Isusovo, smrtno rastuženo radi naše ne-
- 211 -
dostatne ljubavi, ljubi nas usprkos naše nezahvalnosti, ali ljubi osobito one, koji trpe studen u duši radi nedostatka ljubavi. Daj, da te oni sve više ljube!
Srce Isusovo, smrtno rastuženo radi naše nedostatne ljubavi, ljubi nas usprkos naše nezahvalnosti, ali ljubi osobito one, koji trpe radi okrutno slomljene ljubavi. Daj da te oni sve više ljube!
Srce Isusovo, smrtno rastuženo radi naše nedostatne ljubavi, ljubi nas usprkos naše nezahvalnosti, ali ljubi osobito one, koji trpe radi izdanog prijateljstva. Daj, da te oni sve više ljube!
Srce Isusovo, smrtno rastuženo radi naše nedostatne ljubavi, ljubi nas usprkos naše nezahvalnosti, ali ljubi osobito one, koji trpe radi pomanjkanja obiteljske ljubavi. Daj, da te oni sve više ljube!
Srce Isusovo, smrtno rastuženo radi naše nedostatne ljubavi, ljubi nas usprkos naše nazahvalnosti, ali ljubi osobito one, koji trpe od gorkih posljedica griješne ljubavi. Da, da te oni sve više ljube!
Srce Isusovo, smrtno rastuženo radi naše nedostatne ljubavi, ljubi nas usprkos naše nezahvalnosti, ali ljubi osobito one, koji trpe tjeskobnu samoću srca. Daj, da te oni sve više ljube!
Srce Isusovo, smrtno rastuženo radi naše nedostatne ljubavi, ljubi nas usprkos naše nezahvalnosti, ali ljubi osobito one, koje ljudi nisu nikad dovoljno ljubili: dobre, velikodušne, najbolje. Daj, da te oni sve više ljube!
Da posvetimo razočaranja, koja nam dolaze od stvorova, da naknadimo za tako prosječnu i nisku ljubav prema tebi: Srce Isusovo, umnoži našu ljubav!
(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)
Srce Isusovo, umnoži našu ljubav!
Da posvetimo razočaranja, koja nam dolaze od stvorova i da naknadimo za mlakost vjernika...
Srce Isusovo, umnoži našu ljubav!
Da posvetimo razočaranja, koja nam dolaze od stvorova i da naknadimo zaborav velikog broja ljudi...
Srce Isusovo, umnoži našu ljubav!
Da posvetimo razočaranja, koja nam dolaze od stvorova i da naknadimo nedovoljnu velikodušnost prema tebi...
Srce Isusovo, umnoži našu ljubav!
Da posvetimo razočaranja, koja nam dolaze od stvorova i da naknadimo za tako nehajan vjerski život mnogih katolika bez dostatne ljubavi...
Srce Isusovo, umnoži našu ljubav!
Stanka
(Prikladna pjesma Srcu Isusovu)
- 212 -
III. Fizičke i materijalne kušnje
DUŠE.- Tijelo, koje si nam, Gospodine, dao, da tebi služi; zemlja, koju si nam povjerio i sva vremenita dobra, koja si nam stavio na uporabu za naše dobro, urotili su se našom krivnjom protiv samoga tebe, božanskog Dobrotvora... Peccavimus: Sagriješili smo... Miserere!... Da, smiluj nam se u našim velikim vremenitim patnjama, što ih je naš grijeh na sve nas izazvao...
Prođi još jednom, milosrdni Učitelju, našim putevima; dođi ponovno, da okrijepiš, blagosloviš, izliječiš nebrojnu legiju nesretnih! Ne kasni, dobri Isuse, vrati se, požuri se, jer te naši bolesnici čekaju na tvom prolazu...
(dvi tri put žarko ponove podvučene riječi)
Gospodine, ako hoćeš, možeš me izliječiti!
Vrati se na naše puteve, božanski Učitelju i Prijatelju, kucaj na vrata tolikih ognjišta, gdje vlada neutješnost, očajanje... Ako ti i ne odgovore, ti ipak uđi, Isuse. Već ta šutnja govori ti o velikoj bijedi, koju treba izliječiti... uđi!...
Pogledaj oko svog tabernakula tu gomilu ruševina!... Gle kako propadoše toliki ljudski nacrti; kako su iščezli toliki snovi o blagostanju, tolike tlapnje, što ih kuje i miluje naša bolesna narav...
Pogledaj, Isuse, oko sebe podrtine, što se dime, pogledaj razorena ognjišta, propale imovine, a pod njihovim ruševinama možda leži koji tvoj prijatelj...
Baci na njih jedan pogled, nagradi jednim kucajem svog Srca one, koji su jučer u obilju velikodušno iskazivali milosrđe, a danas ga prose od tebe... plačući nad materijalnom nesrećom, koja prijeti, da sve proguta...
Isuse, Sine Marijin, smiluj se nesretnima!
K r a t k a s t a n k a
Božanski Samaritanče, mi znamo, da sve, što ti dopuštaš, mudro pridonosi našem vječnom životu. I zato večeras želimo blagoslivljati, u tim nesrećama, iako ne možemo uvijek shvatiti njihovu tajnu sreće i milosrđa.
Ne želimo, otkriti tvoje tajne u zagonetki ovoga života, a još manje buniti se protiv tvojih odluka, koje se katkad protive našim interesima zdravlja, poslova, nacrta ovdje na zemlji...
Gospodine, hoćemo onakav život, kako ga ti hoćeš za nas: ni sretniji, ni manje nesretan... mi ga prihvaćamo, kako nam ga je tvoje Srce zacrtalo... Dovoljno nam je znati da ni vlas ne će pasti s naše glave, ako ti to ne dopustiš iz ljubavi.
A jer čvrsto vjerujemo, da si ti, o Isuse, objava Božje dobrote i milosrđa, mi se slijepo bacamo u tvoj naručaj i na tvoje božansko Srce!
Gospodine, koji zapovijedaš olujama, slušat ćemo te iz ljubavi, a u obilju kao i u siromaštvu govorit ćemo ti:
- 213 -
"Hvala ti, neka se vrši tvoja sveta volja!"
(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)
Hvala ti, neka se vrši tvoja sveta volja!
Gospodine, koji zapovijedaš moralnim zakonima, slušat ćemo te iz ljubavi, a u obilju kao i u siromaštvu govorit ćemo ti...
Hvala ti, neka se vrši tvoja sveta volja!
Gospodine, koji zapovijedaš prirodnim zakonima, slušat ćemo te iz ljubavi, a u uspjehu kao i u porazu vremenitih poslova govorit ćemo ti...
Hvala ti, neka se vrši tvoja sveta volja!
Gospodine, koji zapovijedaš zakonima, koji ravnaju društvima, slušat ćemo te iz ljubavi, a u počastima kao i u poniženjima mi ćemo ti govoriti...
Hvala ti, neka se vrši tvoja sveta volja!
S t a n k a
IV. Duhovne tjeskobe i propast svega, što je ljudsko
DUŠE.- Dobri Isuse, ti znaš bolje od nas, da najokrutniji čavao našeg raspeća nije ni bolest, ni brige za imovinu, oh ne!... To je duhovna tjeskoba, nemir, izazvan propadljivošću i propašću svega... to je nesigurnost radi budućnosti, pomanjkanje unutarnjeg pokoja, dubokog mira...
(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)
Ti, Isuse, budi naš mir!
Jest, ti sam i ti jedini budi naš počinak, naš mir, o božanski Učitelju!...
Ti ne varaš... Ti se ne mijenjaš... Ti ne umireš!...
Tako je hladno bez tebe, Isuse!
Ma koliko mi tražili stvorove u njima nije nipošto tajna naše sreće... Ona je samo u tebi, Isuse, samo u tebi! Uime rane tvoga Srca, budi naša radost, o Isuse!...
Budi naša radost, o Isuse!
Uime tvoje trnove krune, budi naša slava, o Isuse!
Budi naša slava, o Isuse!
Uime tvoga krvavog znoja u Getsemaniju, budi naša ljubav, o Isuse!
Budi naša ljubav, o Isuse!
K r a t k a s t a n k a
ISUS.- Jest!... Ja hoću biti vaš mir, vaša radost, vaša slava, vaša jedina sreća!... Ali i vi budite moja
- 214 -
slava, moja ljubav, moje veselje...
Vi mi govorite o svojim duhovnim tjeskobama, o patnjama vaše duše radi propasti osoba i dobara, jer je sve na ovoj zemlji prolazno...
Da!... ali vi niste u prvom redu radi toga nesretni. Djeco moja, vama nedostaje nebo moje ljubavi!... ali i meni manjkaju vaša srca, to moje voljeno dobro...
Kažete, da su vaše materijalne nevolje malene prema moralnoj muci, prema duhovnom trpljenju...
Jest! To mi vi i dokazujete svojim vladanjem prema meni. Getsemanska tjeskoba bila je za mene mnogo okrutnija od betlehemske i nazaretske neimaštine...
Poznam dubinu ponora, u kome se često muči vaš duh pod udarcem velikih oluja... Evo me večeras sasvim blizu vas; približite se, djeco moja, dođite k mome Srcu, povjerite mi sve svoje bolne nevolje, svoju budućnost i teške obiteljske brige, neprilike svog poslovanja, opravdanu bojazan radi neke nesreće... Izlijte bez straha čitav kalež svojih tjeskoba u moje Srce, koje vas ljubi!
SVETA URA JE URA UZAJAMNE INTIMNOSTI IZMEĐU SRCA ISUSOVA I NAŠIH SRDACA. RECIMO MU DAKLE TIHIM, INTIMNIM RIJEČIMA SVE, ŠTO NAS MUČI!
Stanka
A sada, djeco moja malena, mislite i na moj Getsemani... Vaš Getsemani upućuje vas da jasno uočite i razmotrite beskonačnu gorčinu, kojom je moje Srce bilo natopljeno!...
U svojim žalostima i nesigurnostima... u svojim razočaranjima i iznenadnim bolima mislite na Boga ljubavi iz Getsemanija... na onoga, koji boravi ovdje na svetom oltaru...
Vi ste samo stvorovi, skrenuli ste s puta... lutali ste daleko izvan ovčinjaka... zaboravili ste nebo radi zabranjenih plodova zemlje, a sada podnosite žalosne posljedice, ublažene mojim neizmjernim milosrđem... Oh! Što bi bio vaš život, da nisam usred vašeg trnja zasadio svoj Križ, koji otkupljuje, koji krijepi, i blagoslivlje!...
Ljubite me svojim ranjenim srcem, ljubite me svojim tjeskobama!... Svi, koji ste došli razmatrati moje boli i na njih me sjećate pričajući mi djetinjski o svemu; približite se i vidite, ima li agonije slične agoniji mog Srca prezrenog i napuštenog, izdanog i pogrđenog... Dođite i vidite, ima li ljubavi slične mojoj ljubavi. Ona zacjeljuje sve rane, sve, osim rane mog Srca, koja ostaje uvijek otvorena za moju djecu, što plaču!...
(Prikladna pjesma Srcu Isusovu)
V. Prolaznost života. Sve prolazi! Rastanci...
Ništa nije stalno osim Isusa! Samo je on božanska vječna stvarnost!...
Sve ostalo, stvorovi i imanje, san o veličini, ugod-
- 215 -
nosti, razne prolazne radosti, bljeskovi ljudske slave... sve prolazi, sve odlazi u metežu i boli, sve to odnosi vihor vremena. Usred toga potopa suza, na rubu ponora svih ruševina, na pragu vječnosti, koja svojim svijetlom prodire sjene vremena... Učitelj, Spasitelj, Kralj, Prijatelj... Isus, jedina je živa stvarnost, koji iz svog tabernakula vlada životom i smrću...
On, vladar života, on, vladar smrti!...
Osobito smrti, najvećeg, najbolnijeg, najodlučnijeg rastanka ovdje na zemlji...
Kako li je utješno promatrati Riječ Božju, Isusa, koji je stao u borbu s ovom velikom žalosti!...
Uzvišena je to i slatka pouka...
Razmatrajmo je koji časak u četiri slike, sačinjene od žalosti i suza Srca Isusova:
1. Smrt svetog Josipa.- Pogledajmo veliku žalost, koja je jednog dana obavila nazaretku kućicu: Josip Pravedni, onaj, koga je Isus s poštovanjom i ljubavlju nazivao Ocem, umire...
Isusove ruke podržavaju njegovo klonulo i iznemoglo tijelo... glava poočima počiva na njegovu božanskom Srcu...
Marija plače... ona Kraljica, ljubljena zaručnica, nadasve blaga i vjerna: plače, dok joj se srce kida...
Ah! Ali i Isus Kralj, koji je od ovog Pravednika primao milovanja i kruh, kupljen njegovim naporima, također bolno plače, a on je Bog!
Srce Isusovo, smiluj se udovicama i siročadi u njihovoj velikoj nesreći!
2. Rastanak s Nazaretom.- Razmatrajmo Isusa, koji se u blagoslovljenom svetišu Nazareta rastaje s bezgrešnom Marijom, koju će ostaviti jer on ulazi u javni život...
Isus zna, što ga čeka na novom putu, koji će poduzeti... Isus zna, što ostavlja u ovom kutiću zemlje, gdje je živio kroz trideset godina u najnježnijoj i najdivnijoj intimnosti sa svojom neusporedivom Majkom... Otac nebeski poziva Isusa i on odlazi! I djeca ognjišta, kao ptice iz gnijezda, moraju također jednog dana otići iz obiteljskog svetišta i raskidane duše ostaviti tabernakul roditelja, koji plačući blagoslivljaju svoje, koji odlaze...
Životna zbivanja, teške dužnost, koje treba izvršiti, izraz su volje Svevišnjega i onda treba slušati kao vjernici...
Srce Isusovo, smiluj se, smiluj se djeci i roditeljima, koji trpe u toj tjeskobi!
3. Rastanak iz Betanije.- Gledajmo Isusa, kako se rastaje od vjernih, intimnih prijatelja u Betaniji uoči Kalvarije, polazeći dragovoljno u smrt...
Oni, koji su mu pružali počinak prijateljstva i intimnosti, primaju u najvećem povjerenju objavu sutrašnje Golgote... Kako se kidalo Srce tih ucviljenih duša za ovog krajnjeg rastanka od jedinstvenog Prijatelja, kraljevskog Prijatelja iz Betanije... Ostavio ih je rekavši im "Do-
- 216 -
viđenja, na Kalvariji!"
To je i oproštaj odabranih, preodređenih za život žrtve, bilo u samostanu, bilo u svijetu, koji treba krvlju otkupiti.
Srce Isusovo, smiluj se obiteljima, koje moraju podnositi ovu agoniju srca!
4. Rastanak na Kalvariji.- Razmatrajmo raspetog Isusa, kako se zadnji puta rastaje s Kraljicom žalosti, s Kraljicom njegova Srca, u punoj kalvarijskoj agoniji!
Smrt je već primila Očevu dozvolu, da se približi, da sledi tijelo Spasiteljevo; isto ono tri puta sveto tijelo, što ga je Marija grijala u božićnoj noći privijajući ga na svoje majčinsko i djevičansko Srce...
Još jedan ogled beskonačne nježnosti, kojim je on povjeravao Ivana, Crkvu, svijet i svoje vlastito Srce... a onda... on prikloni krvavu glavu... i... izdahnu!
MOLIMO SVI BOŽANSKO SRCE ISUSOVO, DA SE SMILUJE OŽALOŠĆENIM MAJKAMA... OBITELJIMA, KOJE SU PRETRPJELE ILI ĆE PRETRPJETI OVAJ TEŠKI UDARAC SMRTI!
Preko ruku Kraljice mučenika prinosimo ti, umiruće Srce Isusovo, suze neutješnih majka i žena... patnje tolikih rastavljenih ognjišta, opustošenih nesrećom, uzdasima i plačem premnogih mladih srdaca, gorčinom zasićenih još u proljeću njihova života! Umiruće Srce Isusovo, pruži im počinak božanskog mira, povećanu snagu, utjehu nadnaravnog svijetla na njihovu bolnom putu.
Ali i ti sam, raspeti Učitelju, dođi i kod nas, u intimnosti naših duša, koje te ljube, u intimnosti naših obitelji, primi počinak ljubavi, za kojom žeđaš počam od svoje Kalvarije!
A da ti dokažemo, ljubljeni Učitelju, da smo razumjeli pouku tvoga i našeg trpljenja, mi ćemo prepuna srca završiti ovu svetu Uru poklikom neizmjerne vjere i neizmjerne ljubavi:
(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)
Srce Isusovo, hvala ti za slavu trpljenja!
Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!
Bezgrešno Srce Marijino, moli za nas!
Sveti Josipe, moli sa nas!
Sveta Marijo Margareto, moli za nas!
+ + +