- 196 -

SVETA URA

P r i j a t e l j a   presvetog Srca
Namijenjeno osobito posvećenim dušama

Gospodine i Prijatelju, Isuse divni, evo tvoje braće i tvojih najbližih, koji ovog časa kucaju na vrata tabernakula. Oni žele s tobom govoriti daleko od mnoštva; hoće da ti povjere tajnu, čeznu da s tobom nasamo govore, naslonivši glavu na tvoje Srce poput Ivana, predano poput Lazara, Marte i Marije, iskreno poput Nikodema... Otvori, Isuse, otvori sva vrata na tabernakulu tvoga Srca, jer žeđ, da te ljubimo, i da te i drugi ljube, goni nas večeras slatkom i svetom silom k tebi... Ne molimo te, da nam se pokažeš u sjaju, koji je na Taboru zabliještio oči trojice tvojih povlaštenih apostola; o, ne! Gospodine... Ali sretniji od ove trojice prijatelja molimo od tvoga beskonačnog milosrđa drugu, ljepšu, plodniju objavu, objavu tvoga milosrdnog Srca u žrtvi jaslica, Križa, presvete Euharistije... Ovdje, u sjaju tvoje trpeće ljubavi, želimo te, Isuse, upoznati, da te uzljubimo ljubavlju jačom od smrti...

Otvori, dakle, svojim prijateljima, tu neopisivu ranu... Evo tvoje braće, tvojih pouzdanika, koji ti žele govoriti jezikom, što si ih ti sam naučio u Betlehemu, na Kalvariji i u Paray-le-Monialu...

Otvori, dobri Isuse, ne oklijevaj, dan se već nagnuo, sjene se mogu svaki čas spustiti na nas, stvorovi nas mogu rastresti, bolovi skršiti, a pakao smutiti... Za vrijeme Svete Ure, koju si ti sam pronašao, o Kralju ljubavi, želiš primiti od svojih prijatelja usrdno povjerenje, koje ćeš im ti srdačno uzvratiti. To će biti uvod u vječnu intimu, koju ćeš jednog dana uspostaviti između svoga Srca i naših srdaca...

Klečeći na koljenima, dršćući od sreće i ljubavi, klanjamo ti se kao pastiri i kraljevi, ili još radije, kako ti se klanjala sama neokaljana Kraljica... Ljubimo te žarom Magdalene u dan njena oproštenja, vjerom tvojih učenika u dan Uzašašća, ljubavlju tvojih apostola u času silaska Duha Svetoga. Ovako, Kralju naš, stariji naš Brate, preljubljeni Prijatelju, Isuse - Spasitelju naš, ganuti i puni pouzdanja mi ti se klanjamo u svetinji nad svetinjama tvoga siromašnog tabernakula...

Neka ti Marija kaže ono, što bi naše usne znale samo promucati, što naše prosjačko srce ne bi moglo ni osjetiti, ni izraziti... Naša nemoć moli te u potpunom pouzdanju i svoj poniznosti, da ti sam progovoriš našim dušama u ovoj


- 197 -

Svetoj Uri... O Riječi Božja, ustreptaj još jednom, odjekni zemljom, kaži nam riječi što blaženike opajaju... one riječi, što su pohranjene u srcu tvoje Majke i u duši apostola za spasenje svijeta... Kaži riječi najviše istine i vječnoga života... Govori, Isuse ljubavi naša, tvoji prijatelji slušaju!

U VELIKOJ ŠUTNJI I DUBOKOJ SABRANOSTI, KAO DA VIDITE ISUSA U SVETOJ HOSTIJI, PROBUDITE U SEBI ČIN VJERE U STVARNU PRISUTNOST I PRINESITE OSOBITO BOŽANKOM UČITELJU POKLON SVOJE LJUBAVI I NAKNAĐIVANJA!

K r a t k a   s t a n k a

Budući da ne možemo dokinuti rod izdajnika i krvnika Kalvarije, umnožimo barem broj prijatelja raspetoga Boga, falangu onih, koji ga vjerno ljube i slijede, prkoseći svim pogiblima i pogrdama...

Kako li je bila teška agonija u Getsemaniju, teža od one na Križu! Jer tu sasvim blizu dotičući se okrvavljenog drveta, stoji Marija, neusporediva i jedina Majka, kraljica svetih... Sa strane pokornica Magdalena sva u suzama... Ivan i nekoliko rijetkih prijatelja... Ali u Getsemaniju, to je agonija samoće... Ona satire Srce Isusovo... San trojice njegovih odabranih miljenika, jači je od njihove ljubavi... Oni spavaju, a par koraka od njih Učitelj se bori u smrtnoj Muci... Isus je sam, zahvaćen strahovitom vizijom naših zločina... Ali nažalost, nije tako s onima, koje mržnja raspiruje... Oni hoće ove noći imati u rukama plijen za kojim žude. Zato oni bdiju s bijesom u srcu...

Oh, bdijmo dakle i mi, bdijmo vjerni u ljubavi!... Prikažimo ovu Svetu Uru Učitelju, kao svečanu naknadu za grijehe njegovih, nestalnih, mlakih i nemarnih prijatelja, koji se boje i dršću, koji ne znaju ljubiti onako, kako su ljubljeni... Jer Isus osobite uvrede prima od svojih. Tako ga slabo razumiju i često puta tako ga malo ljube oni, koji su nezasluženo primili dar njegova božanskog prijateljstva! Evo zato večeras dolazimo ovamo kao Anđeo Getsemanija...Ili još više, okupljamo se oko Isusa u smrtnoj stisci u društvu Kraljice žalosti, svetog Ivana, Magdalene, Marije Margarete. Svetim ganućem, dirnuta srca, saberimo tužbe Ljubljenoga, njegove želje i njegove zahtjeve, njegov "sitio", što tako pali, što doziva našu žeđ ljubavi; da utaži njegovu...

NEKA SVE IŠČEZNE PRED NAŠIM OČIMA, NEKA SVE UTIHNE OKO NAS, OSIM ISUSA. ON ĆE NAM SE SAM OGLASITI BOŽANSKIM GLASOM!

(čitati polako i ganutljivo)

ISUSOV GLAS.- Tako sam dugo među vama, a vi me još ne poznate!... Ljubljene moje duše, srce mi je obuzeto dubokom žalosti; bolna me tjeskoba tišti... izazivlje je nevjera, nezahvalnost i pomanjkanje velikodušnusti mojih prijatelja... Gdje su moji pravi prijatelji? Gledam oko sebe... Ni-


- 198 -

koga!... Svi su me ostavili, osobito u časovima borbe i tame... Rijetki su, vrlo su rijetki, koji su sposobni sa mnom probdjeti jednu uru agonije. Uvijek me nalaze, da im pomognem uspeti se uza strminu Kalvarije njihova života... a mene ostavljaju zapuštena, sama... Moje Srce bdije... to Srce, koje su oni tako često ranili... Oni spavaju, dok se izdajice, gonjeni mržnjom, žure što prije izvršiti svoj zločin... Mržnja mojih neprijatelja jača je i dublja od ljubavi mojih prijatelja... Dok oni počivaju, krvnici revno spremaju bičeve, čavle, trnovu krunu, Križ!... Svakako moji bi anđeli mogli doći, moj bi ih Otac poslao na moj zahtjev, ali kad plačem hoću uza se samo prijatelje, koji rone suze... Hoću vas, braću svoju, odabranike moga Srca, koje je radi vas satrveno... Oh, ne ostavite me u getsemanskim časovima, okupite se oko mene i na svojim vjernim srcima zadržite Srce svog Isusa... Žalosna je duša moja... žalosna do smrti... Umirem, jer me moji ne ljube!

K r a t k a   s t a n k a

DUŠE.- Evo nas Isuse, odlučni smo da naknadimo za svoje grijehe... Ali, o divni Isuse, iznesi nam potanko svoju tužbu protiv nas... Ne boj se, da će se naša zbunjenost time povećati... Navedi nam te grijehe svojih prijatelja, te slaboće svojih vjernih... Koja je to žuč napunila kalež tvoga Srca?... Govori, Isuse!...

ISUSOV GLAS.- Poslušajte me, dječice moja, otkrit ću vam čitav razlog moje žalosti... Slušajući prikaz vlastitih slaboća, nemojte se nipošto udaljiti od mene puni straha i bojazni... Naprotiv, u najusrdnijem saobraćaju s Prijateljem iz tabernakula potražite jedini uspješni lijek svojoj nevolji... Ovdje sam vaš, Spasitelj i Prijatelj, ali na pragu vaše vječnosti bit ću vam istinit i pravedan sudac!...

Vaše pogreške, prijatelji moji!... Prije svega pomanjkanje velikodušne ljubavi u vas! Gladan sam, imate li što da jedem, djeco moja?...

Ne trebate vi kupovati kruha kao moji prijatelji u Samariji... Vas ja hoću, prijatelji moji, ali vas potpuno i nepodijeljeno... Oh, gladujem, ali ne za pogledom vaših očiju, ne za prolaznim smiješkom vaših usana, ne za kojom riječi vaših ustiju ili Srca, ne... Gladujem za čitavom vašom dušom... U zamjenu za moje Srce tražim vaša srca, a tražim ih za sebe samoga! Toliko sam vam dao. Što kažem? dao sam vam sve... a vi? Oh, zašto mi tako mjerite svoju ljubav?...

Stvorovima dajete prednost... A ja, vaš Bog, ja sam tek sluga, prosjak na gozbi vašeg života!...

Odavna čekam, da mi potpuno darujete svoje biće, koje mi po pravu pripada... Moja strpljivost je beskonačna, jer ja sam Isus!... Često puta tek poslije dugih mjeseci, čak i dugih godina ljubavi i čekanja primam napokon jednu nesretnu mrvicu, koja je pala sa stola!... Ja je primam... Blagoslivljem ovu mrvicu, koja mi o vama govori, ali i plačem, dok je skupljam... Odavna čekam prvo mjesto u vašim dušama, na vašem ognjištu, posvuda... Sretni stvorovi, nažalost!


- 199 -

Često su oni zauzeli to odabrano mjesto... Kažu, da ne će, da ne mogu čekati... i odlaze... A ja!... Ja čekam na vratima. Čekam poziv vašeg srca i često je to zadnji poziv... No prečesto čekam uzalud! A onda sjednem za kućni prag i strpljivo čekam, jer sam vječno milosrđe!... I ja živim od vaših mrvica, čekajući da vam dadem čitav kruh svoga tijela na gozbi, koja vam je odvijeka pripravljena na nebesima!... Ja vam pružam beskonačnu sreću, a vrlo često primam od vas samo mrvice vašeg vremena... Brojite trenutke, koje mi dajete...

K r a t k a   s t a n k a

A dokaz, djeco moja, te manjkave velikodušnosti sa strane mojih prijatelja jest, nedostatak zahvalnosti prema meni... U svojim plemenitim osjećajima, po svom profinjenom odgoju vi srdačno zahvaljujete svima, koje smatrate svojim dobročiniteljima... Ali nažalost, ja sam često isključen iz njihova broja... Obasuo sam vas svojom darežljivosti, svojom nježnosti, svojim svijetlom, svojim oproštenjima, svojim utjehama, a vi me zaboravljate, kad dođe čas zahvale... Gdje su sva ona lijepa čuvstva zahvalnosti, što ste mi ih tako rječito obećali, kad ste molili moje milosti... pa i čuda! Njih sam pridržao za velikodušne prijatelje, za zahvalne duše...

Ali evo, došao je čas kajanja, zadovoljštine i milosrđa... Obećajte mi ovdje, da će te me odsada ljubiti neizmjernom zahvalnosti i prokušanom velikodušnosti... Ne bojte se onoga, koji poziva i očekuje duše, koji im od Srca oprašta, samo da bi ih mogao obogatiti... Gladujem za vašom ljubavlju, za kruhom vašeg ganutog srca... Dođite Bogu ljubavi, koji se voli nazivati vaš Brat, vaš Prijatelj, vaš Isus...

(Koja pjesma zahvalnica, po mogućnosti "Magnificat")

DUŠE.- Dobri Učitelju, na dnu tvog kaleža još je ostao ljupki i pravedan prijekor, koji nam trebaš upraviti... Tvoje tužbe i tvoje suze rasplamćuju naše srce, one ga liječe... Govori još, dakle, i blagoslovi naša srca, otkrivajući nam ranu svojega Srca...

ISUSOV GLAS.- Vi, moje stado odabrano, dođite bliže, da vam potiho govorim o jednoj muci, koja mi razdire Srce... Moji me prijatelji ne ljube pouzdanom i jednostavnom ljubavlju... Strahuju preda mnom!... Kako me to boli, što se boje umjesto da me ljube... A ipak ja sam Bog ljubavi!... A što da još učinim, da izliječim ovo zlo, koje toliko pustoši u redovima mojih najboljih sluga?... Ne usuđuju se smatrati me svojim prijateljem... Ja im govorim, ponavljam im i u najdirljivijem obliku: "Ne bojte se... Ja sam... vi ste moji prijatelji..." Ali ove bojažljive duše ne usuđuju se uzeti si izvrstan med ovih riječi... Što bih još morao učiniti, da od njih postignem pouzdanu ljubav?...

Ljubljena dušo, radi tebe sam ostavio plašt veličanstva, a ti se mene plašiš...

Pogledaj moje jaslice. Postao sam sasvim malen, da ti


- 200 -

budem sličan kao brat, da te sasvim k sebi privučem... A ti se još bojiš...

Promatraj moj tako jednostavan i tako siromašan život u Nazaretu... moj tako skrovit i radin život u radionici poniznog tesara Josipa... Što te tu može plašiti?... I ti se još bojiš... Slijedi me u mom propovijedanju: Privlačim mnoštva, pružam ruke, a djeca, bolesnici, prosjaci, i svi, koje je društvo izopćilo, natiskuju se oko mene, natječu se radosni, koji će mi se više približiti... Ja sam isti onaj Isus... a ti se još mene bojiš!...

Ne bih se, dušo draga, niti usudio pozvati te na gozbu kod Zakeja i Simona ili na Levijevu gozbu, na gozbu javnih siromaha i grešnika, ti ne bi ni prihvatila moj poziv... A ipak ja sam došao spasiti, što je izgubljeno... pale ljude, lješine moralnog poretka, teške gubavce srca... Spadaš li i ti u taj broj?... I još se bojiš!...

Ne znaš li za čuda moje ljubavi kod Posljednje Večere?... Zar si dakle zaboravila moje zadnje riječi nade i oproštenja na Križu, oporuku mog Srca, povjerenu mojoj Majci, koja je i tvoja?... Znaš li to?... I još se bojiš!...

I evo me poništena, manjega nego u jaslicama, siromašnijeg nego u Nazaretu, tu sam krotkiji, nježniji, strpljiviji i milosrdniji nego u Samariji, u Kafarnaumu, u Galileji. Evo me, gdje sam, ako je to moguće, više Spasitelj, nego na križu!... Evo me u Hostiji... Ja sam Isus, sama ljubav... a ti se još bojiš!...

Ali reci mi onda, dušo draga, što bih još trebao više učiniti, da raspršim tvoje bojazni, da izazovem i potaknem u tebi veliko pouzdanje, koje tražim od svojih prijatelja kao dragocjeni dokaz njihove ljubavi...

Ne zaboravi, da ljubav spasava. Ta ljubav je s moje strane samilost i milosrđe, a kod onoga, koga nazivam svojim prijateljen mora izazvati velikodušno srce, radosnu jednostavnost i bezgranično pouzdanje... Oh, vidim!... Čitam u duši tvoj odgovor: blijediš na spomen vlastitih prošlih grijeha... Ti živiš od grižnje savjesti, umjesto da živiš od ljubavi... Tvoji grijesi?... Predaj ih sve meni... Ja sam ih već oprostio!... Vjeruj!... Vjeruj u moju milosrdnu ljubav i dođi, baci se u moje Srce!...

Što? Bojiš se svoje velike bijede?... Nije li zato tu moja nježnost, da se za to pobrine i da to popravi?... Bojiš se svoje slaboće?... Pa dobro!... A što će onda moja moć i snaga moje milosti?... Bojiš se moje pravde, ti još tražiš neku ispriku... Znaj, da je moja pravda strašna samo za one, koji odbijaju moje milosrđe... Dušo draga, daj, živo od ove ure blagoslovljene milošću, jakošću i svijetlom! Nema više tvojih prošlih grijeha... Sjeti se, da se ja zovem Isus, a to znači Spasitelj!...

K r a t k a   s t a n k a

GLAS DUŠE.- Istina je, i odviše je istina, da nismo uvijek bili vjerni prijatelji tvoga božanskog Srca. Ti si nam uvijek pružao svoje ruke i svoje Srce... ali naše je


- 201 -

ostalo uvijek zatvoreno za božanskog Prijatelja, jer nismo imali pouzdane ljubavi, koju s pravom od nas tražiš... Oprosti, Isuse, nama, svojim prijateljima, naše nepouzdanje, našu slabu vjeru u tvoju ljubav, našu pretjeranu bojazan, koja te tako često uvrijedila... Poslušaj danas glas našega kajanja, koji ti kliče:

Usprkos naših grijeha i radi njih...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Vjerujemo u tvoju ljubav prema nama!

Usprkos i radi naših nezahvalnosti,

Vjerujemo u tvoju ljubav prema nama!

Usprkos i radi naših slaboća,

Vjerujemo u tvoju ljubav prema nama!

Usprkos i radi naše tame,

Vjerujemo u tvoju ljubav prema nama!

Usprkos i radi naših napasti,

Vjerujemo u tvoju ljubav prema nama!

Usprkos i radi našega moralnog siromaštva,

Vjerujemo u tvoju ljubav prema nama!

Usprkos i radi zloporabe tvoje dobrote,

Vjerujemo u tvoju ljubav prema nama!

Usprkos i radi naše velike nemarnosti,

Vjerujemo u tvoju ljubav prema nama!

Usprkos i radi naših ponovnih padanja,

Vjerujemo u tvoju ljubav prema nama!

Jest, blagi i milosrdni Isuse, da ti dokažemo svoju neograničenu vjeru u tvoju ljubav, beskonačno veću od naše bijede, uvijek ćemo ići k tebi, smjesta ćemo se obratiti tvome milosrdnom Srcu, osobito kad osjetimo žalac vlastite bijede i vlastite krivnje... Hoćeš li još više, ljubljeni Učitelju?...

ISUSOV GLAS.- Oh! da!... Hoću vašu intimnost, jer hoću, da mi doista budete prijatelji... Ne vjerujte međutim, da imate na to neko pravo; ali moja dobrostivost obvezuje vas, da mi sa svoje strane uzvratite pravu prijateljsku ljubav sa svom intimnosti, koju ona uključuje...

Ubuduće, ne ću trpjeti nikakve udaljenosti među nama... Gledajte i razmatrajte pouku Hostije, koja me vama predaje tolikom intimnošću, da joj se i anđeli čude... Moja mudrost, zajedno s milosrđem, dokinula je u božanskoj Euharistiji beskonačni bezdan, koji nas dijeli... Ako sam ja, poznavajući vašu bijedu, ispunio taj bezdan... Ako vas ja, usprkos vaših slaboća i vaše nedostojnosti i dalje pozivam, dapače ako vam nalažem, da dođete i počinete u miru


- 202 -

i predanju moga Srca, zašto onda hoćete ponovno otvoriti taj bezdan vašeg straha?... Zar da vi mene učite pravdu i mudrost, a ja sam vaš veliki Prijatelj, Brat, Spasitelj Križa i tabernakula, vaš Učitelj?...

Vi iskazujete tu intimnost majci, bratu, prijatelju, nemojte da budem ljubomoran videći, da je uskraćujete meni, božanskom Prijatelju siromaha, žalosnih, grešnika, malenih, koji su prvi pozvani na gozbu mojih biranih nježnosti...

Ovo veliko obećanje očekujem od vas u ovoj Svetoj Uri, ja ne ću robove, nego tražim prijatelje, koji su puni intimnosti, pouzdanja i predanja...

ŠUTEĆI, U ŽARKOJ MOLITVI, OBEĆAJMO SRCU ISUSOVU DA ĆEMO MU ISKAZIVATl POTPUNO POUZDANJE I SLATKU INTIMNOST, KOJU ON OD NAS TRAŽI... SABERIMO SE... PROGOVORIMO BOŽANSKOM PRIJATELJU!

A KAO VANJSKI I SVEČANI IZRAZ OVOGA INTIMNOG OBEĆANJA RECIMO PET PUTA U ČAST PET RANA SPASITELJEVIH DVIJE KRATKE, ALI ŽARKE STRELOVITE MOLITVICE, KOJE ĆE OBRADOVATI KRALJA, ZAROBLJENIKA TABERNAKULA!

(Svi glasno ponove 5 puta)

Ljubimo te Isuse, jer si ti Isus!

Presveto Srce Isusovo, uzdamo se u te!

K r a t k a   s t a n k a

ISUSOV GLAS.- Oh vi, prijatelji moji, obasuti mojim milostima, dođite i vidite, ima li boli, slične mojim bolima!... Stoljećima se bolno uspinjem na Kalvariju... a gdje su Cirenci mog Srca?... Gdje su moji pravi prijatelji?... Mnoštvo se natiskivalo oko mene u dan umnažanja kruha,.. Mnogo je bilo mojih učenika na Cvjetnicu... moji prijatelji nisu na Taboru spavali... okruživali su me i za vrijeme Posljednje Večere, ali gdje su bili u Getsemaniju?... Što je od njih bilo u sudnici?... na Kalvariji?... Htjeli bi sjediti uza me u budućem kraljevstvu slave, hoće ovdje osjetnu ljubav, udobnu pobožnost, laganu krepost... Ljudi ne vole stvarnu ljubav, ljubav Križa i Žrtve!... Primam izjave, koje su nažalost često puta samo porivi prolaznog oduševljenja, kratkotrajne ljubavi, koja nije duboko u duši ukorijenjena... Katkada se i moji najbolji prijatelji boje Raspetoga, boje se Križa!...

Kad se javljam kao Čovjek bolova, kako me pokazao Pilat... kad hoću kod svojih prijatelja pobuditi želju da učestvuju u mojoj slavi, noseći kraljevski plašt, rumen od vlastite krvi... Oh! Onda se uklanjaju i ja često ostajem sam s mojom Majkom, Ivanom, Magdalenom... Ne osjećate li želju, da se pridružite ovoj maloj, odvažnoj obitelji?... Hoćete li me i vi ostaviti, kad od vas zatražim, da me slijedite na Kalvariju?... Ah, kad bi ljudi htjeli shvatiti, da sam najslađi, najnježniji onda, kad svojim pouzdanicima povjeravam i svoje suze, i svoj Križ, to blago moje i vaše... Možete li piti iz mog kaleža?... Odgovorite mi!...


- 203 -

IZJAVIMO BEZ OKLIJEVANJA U SVOJOJ NUTRINI GANUTIM SRCEM, DA ĆE SPASITELJ U NAMA NAĆI VJERNE PRIJATELJE, ODLUČNE I VELIKODUŠNE CIRENCE, KOJI ĆE GA SLIJEDITI NA KALVARIJU KAO I NA TABOR, DA TAKO UTVRDE SVOJU LJUBAV!

GLAS DUŠA.- Da, Isuse, raspeti Učitelju, klanjamo ti se osobito u ljepoti tvoga krvavog preobraženja, pjevat ćemo tvojoj slavi i dokazati ti svoju ljubav, utisnuvši u sebe rane tvojih boli. Misleći na svoje obiteljske brige, što paraju srce, na unutarnje kušnje, na zlu kob sudbine, na okrutna razočaranja, izjavljujemo ti od sveg srca:

U svojim tjelesnim bolima i na križu naših bolesti, još ćemo te više ljubiti... Hosana Kralju s Kalvarije!...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Još ćemo te više ljubiti! Hosana Kralju s Kalvarije!

U najtjeskobnijoj borbi, u časovima smrtne žalosti...

Još ćemo te više ljubiti! Hosana Kralju s Kalvarije!

U nepoznatim i tajnim bolima, u časovima preteške osame...

Još ćemo te više ljubiti! Hosana Kralju s Kalvarije!

U protivštinama svakidanjeg života, u obiteljskim kušnjama...

Još ćemo te više ljubiti! Hosana Kralju s Kalvarije!

U žalostima i teškoj klonulosti srca, kad smo u svom prijateljstvu izdani i prevareni...

Još ćemo te više ljubiti! Hosana Kralju s Kalvarije!

U strogoći tvoje milosrdne pravde, u času nužnih rastanaka...

Još ćemo te više ljubiti! Hosana Kralju s Kalvarije!

U neuspjehu i nesreći, kad nam se planovi izjalove, u časovima ljudske nepravde...

Još ćemo te više ljubiti! Hosana Kralju s Kalvarije!

K r a t k a   s t a n k a

PRIBLIŽIO SE KONAC OVE SVETE URE; PRISTUPIMO JOŠ VIŠE SRCU ISUSOVU, ZAUZMIMO MJESTO NJEGOVA PRIJATELJA IVANA KOD VEČERE, DA NIŠTA NE IZGUBIMO, NIJEDNU KAP IZ KALEŽA, NIJEDNU ISKRU OGNJA I SVIJETLA!

ISUSOV GLAS.- "Sitio" - Djeco moja, vjerni prijatelji moga Srca, pali me žeđ, silna žeđ, koju vi možete svojom revnošću ugasiti!... Sve sam vam ja dao, sve ste primili od moje darežljivosti... Koji su plodovi ovoga silnog dobra?... Moja slava!... Hoćete li biti pravedni, zahvalni, želite li vjerno namiriti svoj dug ljubavi? Oh! dajte mi onda mnogo duša... "Sitio!"... Hoćete li naknaditi zločine grešnika, a u isto vrije-


- 204 -

me vaše brojne slaboće?... Proširite moje kraljevstvo ljubavi!...

Hoćete li još više zadobiti moje Srce, učvrstite vezu prijateljstva, koja vas s njim sjedinjuje i obavežite ga, da na vas još obilnije izlije svoje milosrđe... Budite apostoli ognja... "Sitio!"... Dajte mi duše u zamjenu za sve ono, što sam učinio za vaše duše...

Kad biste poznavali moju neizmjernu želju, da nad moje prijatelje izlijem blago svoga Srca!... Ako me ljubite, postanite svi doista poslušno oruđe, koje će mome božanskom Srcu privući duše, obitelji, društvo!...

Kažete, da ste nemoćni za tu misiju, koja je tako slavna za vas i za mane... Svijet ne govori tako... Eto, grešnici mogu stalno spremati Kalvariju, a vi, ne biste mogli spremati Tabor?... Kakav li ocean, kakvo li nebo milosti spremam pravim apostolima moga Srca!... Vama pripada neiscrpivo blago njegove nježnosti, njegove svemoći: dođite, uzmite ga i podijelite među tolike siromahe, gladne, neuke, slijepe, kljaste, koji nisu nikada primili ono, što vi znate o mojoj dobroti... Oni su moja djeca, a vaša braća... Smilujte se meni u duši ove braće, koja propadaju... Zar da drugima, koji će biti revniji od vas, podijelim tajne i interese moje slave?... Vrijeme leti, došao je čas milosrđa, čas da moje Srce kraljuje nad svijetom... Ja sam to obećao i održat ću riječ, jer svijet prolazi zajedno sa svojim ludostima, a moje riječi i moja obećanja nikad ne prolaze, a da se ne ostvare. Ja sam vjeran Bog, ja sam Kralj ljubavi!

"Sitio!"!... Žedan sam ljubavi!... Zahvatite iskre u ognju mog Srca i pođite osvajati svijet, pođite sijati moj plamen, ovu tako slabo shvaćenu nauku moje ljubavi!... "Sitio!" Ljubite me silno i učinite, da me svijet neizmjerno ljubi... Vama povjeravam svoje Srce, njegovo blago i svoju slavu za vrijeme i za vječnost... Potrebno je, da kraljujem svojom ljubavlju!...

ODGOVORIMO KRALJU LJUBAVI ZADNJOM MOLITVOM; IZRECIMO JE ŽARKIM PLAMENOM GORLJIVOG APOSTOLA!

ZAVRŠNA MOLITVA

Isuse, Kralju ljubavi i milosrđa, molimo te uime obećanja, što si ih dao Mariji Margareti, u korist duša, posvećenih tvome presvetom Srcu, da se preko tvojih svećenika i apostola proširi kraljevstvo tvoga božanskog Srca u čitavom svijetu... Ako smo tvoji prijatelji, mora nam biti na srcu, da se tvoja slava proširi!

Molimo te za posebno djelo posvete obitelji tvome presvetom Srcu, što ga je Crkva blagoslovila, a koje je već tolike duše dovelo ponovno k tebi. Neka to bude gorušičino zrno, koje će brzo postati ogromno stablo, da se na njemu sklone tisuće i tisuće obitelji, pjevajući ti u radostima i mukama svoj "hosana" ljubavi. Blagoslovi ovaj čin posvete svojim moćnim i dobrim Srcem, da on ostvari sve tvoje zahtjeve iz Paray-le-Moniala. Ta posveta će te na slatki način prinuditi, da zajedno s nama izvršiš obećanja, koja


- 205 -

si dao svojim apostolima.

Ti si rekao: "Kraljevat ću preko svoga Srca!" Blagoslovi dakle ovo djelo, da ono bude sve plodnije i učini, da ga također blagoslivlju oni, kojima su povjereni interesi Crkve; neka se i oni posvete u ovoj ljubavi i ovom apostolatu. Tvoja slava naša je slava; tvoja stvar, naša je stvar; tvoji interesi naši su interesi; tvoja ljubav naša je ljubav; jer po tvome velikom milosrđu i tvoje Srce naše je srce!...

Evo zato te molimo preko bezgrešne Djevice, Kraljice obitelji, preko Marije Margarete, tvoje pouzdanice i prve učenice, preko žara svih apostola, posvećenih slavi tvoga presvetog Srca, udostoj se s nama, tvojim prijateljima i po našem apostolatu ostvariti svoje divno i neizrecivo milosrđe, koje si obećao! A jer smo mi tek slabi i bijedni stvorovi, primi nas kao poslušno oruđe svojih milosrdnih planova. Mi ti obećajemo, da ćemo svim sredstvima, što ih tvoja Providnost stavi u naše ruke, uvijek i posvuda biti apostoli tvoga kraljevstva ljubavi!

Hvala, tisuć puta hvala, o ljubljeni Učitelju, za nezasluženo zvanje, kojim si nas obogatio, kad si nam povjerio neisporedivo blago i slavu tvoje milosrdne ljubavi!

(Svi glasno izgovaraju ove zazive)

Vjerujemo, Isuse, u pobjedu tvoga Križa!

Vjerujemo, Isuse, u pobjedu tvoje Euharistije!

Vjerujemo, Isuse, u pobjedu tvoje Crkve!

Vjerujemo Isuse, u pobjedu tvoga kraljevstva ljubavi!

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

Bezgrešno Srce Marijino, moli za nas!

Sveti Josipe, moli za nas!

Sveta Marijo Margareto, moli za nas!

POSVETNA MOLITVA
od sv. M. Margarete

(Ako ima vremena može se na kraju pjevati "Credo" ili koja pjesma Srcu Isusovu.)

+ + +