Sveta Ura u mjesecu svibnju

- 55 -

SVETA URA

uoči prvog petka u mjesecu
s v i b n j u

Klanjamo ti se, euharistijski Isuse, i blagoslivljamo te, jer si svojim božanskim Srcem otkupio svijet.

Spasi nas po njemu, kako si obećao svetoj Mariji Margareti; spasi nas, molimo te, po Srcu svoje bezgrešne Majke.

KLEČEĆI I VRLO SABRANO MOLITE OD ISUSA SVIJETLO, DA SPOZNATE NJEGOVO BOŽANSKO SRCE I MILOST, DA GA SVE VIŠE LJUBITE I DA MU PRIBAVITE SVE VEĆU SLAVU.

K r a t k a s t a n k a

ISUS GOVORI POVJERLJIVO.- (Čitati polako uz prekide): "Niste vi mene izabrali!... Ja sam vas preodredio i odabrao među tisućama, da ovdje u uzvišenoj intimnosti sa mnom učestvujete kod ove Svete Ure u mom povjeravanju, u ljubavi i milostima, koje vam čuvam u svom Srcu...

Približite se, pružite mi ruke, izvadite trnje iz moje glave; dajte mi utjehu, jer ginem za ljubavlju i umirem od gorčine... Približite se! Toliko sam vas ljubio!

Budući da sam vas dragovoljno odabrao, vi sad ovdje učestvujete u divnoj gozbi moje ljubavi, blizu anđeoskog Kralja i grijete se na žaru mog Srca... Svi ste vi moji, koji ste ovdje prisutni: bili ste moji sluge, sad ste moji prijatelji. Dođite dakle, i u sjeni ovog novog Getsemanija dijelite sa mnom kruh mojih žalosti...

Moram vam otkriti dušu svoju, jer u njoj se krije žalost, nepoznata anđelima... suze, koje se ne prolijevaju u nebu... Poslušajte me, vjerni moji, kad vam se bolno i usrdno povjeravam. Ako i ne možete izmjeriti svu dubinu moje tjeskobe, ništa zato; nema li svaki od vas u srcu jednu žilicu, koja poput moga slomljenog Srca tjeskobno dršće pod žestinom boli i borbe?... Anđeoski duhovi dolaze, da se okrijepe u ovom vrtu agonije... Ali vi ste mnogo bliži, nego anđeli ponoru mojih tjeskoba... vi možete sakupiti moje suze, pridružiti se mojoj Muci, ublažiti moje boli... Ovdje, do mojih nogu, odcijepite se dakle od svijeta, zaboravite njegove licemjerne laži, pa čak i spomen na njegovu ispraznost... Utješite zarobljenog Boga, koji hoće, da učestvujete u njegovoj bolnoj, u njegovoj raspetoj ljubavi... koja je u mukama svoje agonije dala svijetu mir i život."

S t a n k a

- 56 -

DUŠA.- Gospodine Isuse, daj da progledam; daj da okusim gorčinu tvoje neizmjerne žalosti... Udijeli mi milost, da živom vjerom prodrem u tvoju bolnu dušu... Božanski Umirući, daj mi znak svoje dobrote makar sam grešnik, prinesi duši mojoj u ovoj Svetoj Uri kalež iz Getsemanija; daj mi, da utažim žeđ na vrelu tvoje ljubavi, na tvom Srcu!... Žeđam! Žedan sam tebe, euharistijski Isuse!"

K r a t k a s t a n k a

GLAS IZ TABERNAKULA.- "Djeco moja, vi me poznate, jer slušate moje riječi vječnog života; poznavajući mene, poznajete i Oca moga, jer ja sam put, koji k njemu vodi! Ali promislite, da milijuni vaše braće, stvorene da mi se klanjaju i otkupljene, da me blagoslivlju, dižu protiv neba ovaj bogohulni poklik: "Nema Boga!" Taj krik mržnje, odjek Luciferove pobune, dopire do mog prijestolja mira, do mog oltara krotkosti... Oni koji me poriču, žive životom, koji sam im ja dao... kreću se u oceanu moje dobrote, a ipak me tjeraju svojim riječima, odbijaju me svojim djelima... Ja, samo ja, ne postojim za njih; moje ih ime smeta; moj jaram, tako sladak, plaši ih; moja ih Kalvarija razdražuje, oni me hule!

K r a t k a s t a n k a

Oni traže mir! A kako može naći mir onaj, koji se ne klanja meni, ne nada se meni, ne ljubi mene, u kome je život? Gledajte, kako me ravnodušno ostavljaju postrance od svakoga događaja njihova života! Koliko je obitelji, gdje nema meni dijela u majčinoj nježnosti, u očevim brigama, u dječoj ljubavi; gdje me potpuno isključuju iz svake domaće radosti... Ove obitelji odriču mi dapače i daleki spomen u svojoj koroti, zaboravljaju posve na me u svojim poslovima, u svojim nakanama, u svojoj neizvjesnosti, u svojim tako brojnim nesrećama... Hoćete li vjerovati, predragi moji? Ja, koji sam sve ljude stvorio i otkupio, nemam u srcu i u mislima tolikih tisuća ljudi ni onoliko mjesta, koliko ga daju cvijeću i pticama u svojim kućama.

Tako mi svijet naplaćuje, što sam se iz ljubavi prema njemu predao na smrt križa, i još više, na mističku smrt Euharistije.

MOLIMO GLASNO I ŽARKOM VJEROM "VJEROVANJE", DA SVEČANO NAKNADIMO ZA NIJEKANJE BOGA I ISUSA KRISTA...

S t a n k a

GLAS IZ TABERNAKULA.- "Moje se žalosno Srce već stoljećima napaja suzama. Kolike se duše gube, a otkupljene su mojom Krvi... Trebale bi gorjeti u žaru moje ljubavi, a već su se tisuće njih survale u strašni i osvetnički plamen... A ipak, one su mi pripadale! Slušajte! iz dubine svog pakla one proklinju betlehemske jaslice, moje siromaštvo, moje pozive svijetu... Proklinju krvavi Križ, utisnut u njihovu

- 57 -

savjest, proklinju moju Crkvu, koja im je pružila blago Otkupljenja... Proklinju moju Euharistiju; a uživale bi sretnu vječnost, da su se hranile kruhom besmrtnosti, kruhom moga Srca u presvetom Sakramentu...

Oh, koliko se tih prokletnika bacalo ničice do mojih nogu, kao vi danas!... Zvao sam ih, trčao za njihovim tragom, privijao ih u svoj naručaj! Ali oni su se istrgli iz ovoga božanskog zagrljaja... odabrali su trenutnu radost, iza koje je morala uslijediti vječna bol!... A bili su moji! Kolika mi je žalost kidala dušu u Getsemanskom vrtu, gledajući njihovu vječnu propast...

One postoje i danas: one su kao suze, koje su kapale iz mojih očiju. Podanici, zauvijek izgnani iz mog kraljevstva; sinovi, koji su za čitavu vječnost postali nedostojni nebeskog ognjišta. Vrata paklena zauvijek su se za njima zatvorila. Neizreciva žalost para mi Srce radi njihove propasti. Ali ono je sada otvoreno za vas, koji me ljubite. U njemu ćete naći preobilan život, nebo, vječni život!"

K r a t k a s t a n k a

GLAS DUŠE.- Ljubim tvoje probodene ruke, o Isuse, i radi tvoje agonije u Maslinskom vrtu molim te, da "tješitelja svog srca" sačuvaš od paklenog plamena... Ljubim tvoje probodene noge, o Isuse, i radi agonije u Maslinskom vrtu molim te, da "prijatelje svog Srca" sačuvaš od vječne osude... Ljubim tvoje otvorene prsi, o Isuse, i radi tvoje agonije u Getsemanskom vrtu molim te da "apostole svog Srca" sačuvaš od vječnog prokletstva!

K r a t k a s t a n k a

UČITELJEV GLAS.- "Znate li, koji put najlakše vodi u konačnu propast? To je put nezahvalnosti, put onih, koji zlorabljuju milosrđe Boga, koji je sama ljubav. Ja sam Isus: to znači Spasitelj! Došao sam radi onih, kojima treba liječnik, jakost, mir... osobito radi onih, kojima treba oproštenje... milosrđe... i toliko ljubavi! Svima sam pokazao ribnjak, koji liječi svako zlo; pokazao sam im svoje Srce, koje oprašta sve... Nikad nisam uskratio oproštenje onome, koji ga je ponizno i skrušeno zamolio... nikad!

I zato, jer je moja dobrota neizmjerna, jer s beskrajnom strpljivošću čekam rasipnog sina... jer zaboravljam njegove stramputice, kad se vrati,... jer se radujem ovčici, koja se sva okrvavljena vraća ovčinjaku moje ljubavi, upravo zato tolike duše pune mjeru nezahvalnosti i same se otuđuju, zlorabeći odrešenje, koje im dajem... Ne stupajte, djeco moja, na ovaj put prave nezahvalnosti i oplakujte slijepoću tolike vaše braće, koja me vrijeđaju, zato što sam Isus, što sam tako blag prema njima..."

ZAMOLITE OPROŠTENJE, ŠTO SE BOŽANSKO MILOSRĐE TOLIKO ZLORABI, OSOBITO U SAKRAMENTU POKORE I EUHARISTIJE,

- 58 -

RECITE PONIZNO:

DUŠA.- O Gospodine Isuse, što imam, a da mi ti nisi dao?
Što znam, a da me ti nisi poučio?
Što vrijedim, ako nisam uza te?
Što zaslužujem, ako nisam jedno s tobom?
Oprosti mi grijehe, kojima sam te toliko vrijeđao.
Stvorio si me, a da to nisam zaslužio...
Otkupio si me, a da to nisam od tebe tražio...
Mnogo si učinio za me, što si me stvorio....
Još više, kad si me otkupio...
Ne ćeš biti manje moćan ni manje velikodušan, ako mi oprostiš...
Jer Krv, koju si prolio,...
Okrutna smrt, koju si podnio...
Ne koriste anđelima, koji te hvale...
Nego koriste meni i grešnicima, koji te vrijeđaju...
Ako sam te zatajio, daj mi, da utvrdim svoju vjeru...
Ako sam te pogrdio, daj, da te hvalim...
Ako sam te uvrijedio, daj, da ti služim...
Jer živjeti, a ne ljubiti tebe...
I ljubiti te, a ne trpjeti...
O Isuse, to je smrt, a ne život!...

S t a n k a

ISUS GOVORI POVJERLJIVO.- "Još vam moram nešto povjeriti...Poslušajte me najpažljivije, jer vam hoću govoriti o mojoj Majci... Sjećanje na nju nikad se nije izgubilo iz mog pamćenja. Na spomen njena imena. kucalo je jače moje Srce; ona ga je punila nježnošću u časovima samoće i agonije...

Koliko sam na nju mislio u Getsemanskom vrtu! Gledao sam je, kako gorko oplakuje smrt svoga Sina i svoje kršćanske djece... radi njene boli prelio se kalež mojih gorčina... Kad sam bio svezan uz stup, krvnici su razdirali moje tijelo, ali su istodobno bičevali i neokaljanu Djevicu, koja mi je dala ovo prečisto tijelo, po kojem sam postao vaš brat... I dok je pod krvničkim udarcima moja Krv prskala zidove sudnice, gledao sam, kako kroz stoljeća moju Majku pogrđuju oni, koji poriču njeno božansko materinstvo, pogrđujući time i Sina i Majku.... Toliki ljudi misle, da se klanjaju meni, a potiskuju nju u ledenu zaborav: oni zadaju najoštriju ranu mome sinovskom Srcu. Marija je Majka vaša... Ljubite je i učinite sve, da je i drugi ljube... Pribavite mi kroz ovu Svetu Uru veliku utjehu; združite moje trpljenje s trpljenjem moje preslatke Majke i tako iskažite sažaljenje mojem bolnom Srcui"

ZAMOLITE OPROŠTENJE OD GOSPODINA RADI BOLI, KOJU MU NANOSE TOLIKI KATOLICI, RAVNODUŠNI PREMA NJEGOVOJ MAJCI...

- 59 -

K r a t k a s t a n k a

"A sada govorite mi vi, čija su imena upisana u moje božansko Srce... Recite mi riječi, koje su proistekle iz najveće dubine vaših duša, koje su sjedinjene s mojom po trpljenju i dubokoj ljubavi... Imate li tegoba, povjerite mi ih,... osjećate li težinu života, a istovremeno i strah pred smrti, recite mi to... Iskažite mi osobito svoju veliku želju, da budem utješen... svoju želju, da me gledate kao Kralja ljubavi po milosrđu moga svetog Srca... Govorite, vaš Bog vas sluša!"

S t a n k a

DUŠE.- Gospodine Isuse, u ovoj Svetoj Uri poslušaj i ti žalbu naših srdaca... Evo nas pred tobom, obdareni smo tvojim dobročinstvima... odlikovani obilnim milostima: dok si ti, umirući Učitelju, iscrpljen i zgnječen križem naših opačina... To nikako ne može biti, da ti grešnike obasipaš svojim milostima i da im daješ kalež svojih nježnosti, a da za sebe pridržiš samo tjeskobu agonije, žuč zaborava i bezbrojnih zemaljskih podlosti... Podijeli zato, euharistijski Isuse, s nama kroz ovu Svetu Uru svu žalost. I premda ne zaslužujemo, dopusti, da ti mi svi budemo Cirenci na žalosnom i bolnom putu, koji vodi na vrhunac Kalvarije... Već sada ti zahvaljujemo za tegobe života... primamo ih ne samo predano, kao pravednu pokoru za naše grijehe i za grijehe naše braće... nego te i blagoslivljemo zbog trnja, kojim si radi svog milosrđa posuo naš put... Znaš dobro, Isuse, da naša narav trpi u svakodnevnoj borbi protiv bolesti... siromaštva... klevete... nezahvalnosti... zaborava... umora... žalosti... nesigurnosti...

Govorit ćemo Isusu iz Nazareta, našem bratu, čije je tjelesno Srce - po božanskoj i divnoj slaboći - htjelo osjetiti sve trpljenje ljudske naravi!...

Blagoslivljemo te, Isuse, za gorka razočaranja, što nam ih stvorovi prouzrokuju, a koja nas od njih odcjepljuju. Ti katkada dopuštaš, da u stvorovima po zakonitoj ljubavi nađemo utjehu svog srca, snagu i mir svoga duha... a zatim ti sam kidaš te veze... zadaješ bol našoj duši... jer tvoja ljubav traži, da ti naše srce posve i potpuno pripada.

Hvala ti, Isuse, za ovu božansku i ljubeznu oštrinu. Jer, kako lomiš srce čovječje, da ga posvetiš, isto tako, o neodoljivi Vladaru, kušajući bolesnu djecu svoju, po tjelesnom stradanju, izvodiš spas njihove duše... I udarce sudbine znaš pretvoriti u izvor vjere... Glad i nesreću pretvaraš u uskrsnuće i život... Budi tisuću i tisuću puta blagoslovljeno, o brižno, dobrostivo i spasonosno Srce koje naše velike nevolje pretvaraš u obilje mira, neizrecive slasti i nebeskih milina!...

Božanski Patniče iz Getsemanija, hvalimo te i blagoslivljamo radi nevolja i kušnja, po kojima si htio da

- 60 -

učestvujemo u slavi tvoje muke...

Trnje presvetog Srca Isusova, savij krunu, koja će obaviti moje srce...

Muke i agonijo presvetog Srca Isusova, ugasite moju žeđ za ljubavi i srećom...

Blagoslovljeni križu, i vi plamenovi presvetog Srca Isusova, raspnite moju sjetilnost i moju oholost...

Krvava rano presvetog Srca Isusova, daj da uđem u taj vrt agonije, u to središte tvoje ljubavi i uzvišene svetosti...

S t a n k a

Prokletstvo strahovite, božanske pravde, koja zauvijek trga tvoju ljubav iz tolikih nevjernih duša, zadaje ranu tvome Srcu, o ljubljeni Spasitelju, ali ono ranjava i naše srce, koje te želi proslaviti, koje želi, da bude posvećeno ime tvoje i da tvoja dragocjena Krv spasi sve duše.

Bit ćemo sretni, ako tokom ove Svete Ure svojom molitvom naknade na slavu tvoga euharistijskog Srca budemo mogli barem jednoj duši spriječiti, da ne padne u pakao!

Primi ovu molitvu, Gospodine, i spasi tolike duše, koje su u pogibli, da se izgube...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Obrati ih, Isuse, po svom božanskom Srcu!

Obrati ohole, koji te odbijaju, nevjerne, koji poriču opstojnost Boga, Stvoritelja neba, zemlje i svega, što postoji...

Obrati ih, Isuse, po svom božanskom Srcu!

Obrati, ljubljeni Spasitelju, nesretnike, koji niječu čudo tvog Utjelovljenja, koji ne će da te priznaju našim bratom po ljudskoj naravi...

Obrati ih, Isuse, po svom ljubeznom Srcu!

Obrati sve one, koji su zavedeni te otpadaju i niječu tvoju ljubav...

Obrati ih, Isuse, po svom ljubeznom Srcu!

Obrati one, koji mrze tvoju božansku Osobu i hoće da izbrišu tvoj Križ iz savjesti djeteta, iz duše svakog pojedinca i obitelji...

Obrati ih, Isuse, po svom ljubeznom Srcu!

Obrati one, koji pod izlikom znanosti, tobože na umjereni način i bez nasilja hoće da uklone tvoju božansku Osobu iz svih pojava ljudskog života...

Obrati ih, Isuse, po svom ljubeznom Srcu!

Obrati one, koji u svom žalosnom neznanju ne mare za tvoju riječ i žive mirno, daleko od vjere i atmosfere tvoje milosti...

- 61 -

Obrati ih, Isuse, po svom ljubeznom Srcu!

Napokon Isuse, obrati one bezbrojne duše u dalekim zemljama, koje žive, rade i umiru u tami poganstva i krivovjerja...

Obrati ih, Isuse, po svom ljubeznom Srcu!

S t a n k a

Htio si nam, Isuse, povjeriti Srce svoje djevičanske Majke, da nadoknadimo za tvoju i njenu bol zbog uvreda tobožnjih kršćana, koji se usuđuju odbijati tvoje zadnje riječi sv. Ivanu na Kalvariji: "Sine! Evo ti matere"! (Iv, 19,28).

Gospodine, zbunjeni tvojom dobrotom, mi prihvaćamo ovaj neizreciv dar. Da zaboraviš pogrdu, koju ti ove duše nanose, prikazujemo ti muke, suze i molitve svih majki, koje ti se klanjaju na zemlji i Mariju proglašuju svojom Kraljicom...

Ti znaš, Učitelju, da je herojska majčinska duša ognjište ljubavi i vjernosti... Ti znaš, koliko majke vrijede, kako one mole, koliko trpe... Isuse, molimo te, radi spomena na bezgrešnu Mariju, radi suza, koje si prolio, videći kako ona oplakuje tvoju odsutnost i boli tvoje teške Muke, poslušaj majke, koje naknađuju i trpe do tvojih krvavih nogu... Gledaj, kako žarkom vjerom vape za spas svojih obitelji!... Slušaj, kako kliču tvome kraljevstvu, nad kolijevkom svoje djece, nad grobom svojih muževa... Gospodine, one te mole za odlučnu pobjedu tvoga božanskog Srca. One ti povjeravaju sve blago svoje ljubavi. Jao, puno je takvih majka, koje se upravo boje za kršćansku budućnost svoje djece... onih, koje u ljutoj boli gledaju žalosne posljedice svojih prvih zabluda!... Previše ih ima, koje suznim očima opažaju, kako svjetovne zabave, raskalašena prijateljstva, pogibeljne knjige kvare savjest njihove djece i u pogibelj dovode njihovo vječno spasenje...

Ti si im povjerio, ljubezni Spasitelju, duše njihovih muževa, njihove djece, a one su ih s ljubavi položile na oltar tvog presvetog Srca! O Isuse, u ovoj Svetoj Uri sjeti se svoje Majke, kako si na nju i u Getsemanskom vrtu mislio... Radi njene nježnosti, njene kreposti, njenog trpljenja, spasi ognjišta, spasi obitelji!...

Gospodine ako je molitva jedne majke mogla ganuti tvoje Srce i postići uskrsnuće njena sina, učini da vapaj tolikih rastuženih rnajka postigne u ovoj Svetoj Uri posvećenje njihovih ognjišta, na slavu tvoga božanskog Srca, o Kralju Ljubavi!

MOLIMO GA SVIM ŽAROM SVOJE DUŠE!

S t a n k a

O ljubezni Zatočeniče naših oltara, ti si sam zatražio pobožnu vježbu Svete Ure, na utjehu svom patničkom Srcu... Tvoja je ljubav pobijedila. Kako vidiš, odazvali

- 62 -

smo se sa svetom pomnjom; ostavili sve, da zamolimo dolazak tvoga kraljevstva. Zašto čekaš, Isuse, sa svojom pobjedom, kad je došao čas da pokažeš svoje milosrđe i neodoljivu moć svoje ljubavi!...

Prije nego što te ostavimo, sakriveni Bože, u slatkoj sjeni tvoje otajstvene tamnice, dopusti nam, da k nebu uzdignemo poklik pobjedničke ljubavi:

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):