2006-04-16
Zanima li vas slika Sudca i Gotovine, ovdje je:
Zanimaju li vas odlomci o Sudcu i Gotovini, ovdje su:
str. 12, Arena br. 2182 / 2002.
DIJANA ČULJAK
TV novinarka smatra da Zlatko ima Božji dar i da je neponovljivo iskustvo slušati ga
IVIĆ PAŠALIĆ
Predsjednik Hrvatskog bloka s velečasnim se susreo još 1999. i smatra da mu je seminar u Zagrebu koristio kao duhovna obnova
ANTE LEDIĆ
Gospodarstvenik i jedan od kandidata na prošlim predsjedničkim izborima pozorno je pratio Sudčeve poruke u Svetoj Mati Slobode
POZNATU NOVINARKU mladi je svećenik 'razoružao', televizijska voditeljica Nensi Brlek plakala je na propovijedi zajedno s braniteljima, dr. Ivić Pašalić nakon seminara drugačije gleda na ljude, a general Ante Roso smatra Zlatka Sudca jedinom renesansnom osobom u nas
'Trebamo biti ponosni Hrvati. I ja u Americi govorim i govorit ću hrvatski' (Zlatko Sudac)
Dijana Čuljak: Vlč, Sudac potpuno me promijenio
Piše Vlatka Gašparić Hercigonja
Snimci Arenina arhiva
Otkako se vratio iz Amerike, a njegove propovijedi kao magnet stale privlačiti desetke tisuća ljudi i u domovini, velečasni Zlatko Sudac slobodno može reći kako mu je konačno ispunjena jedna od najvećih želja. Krvavi znak križa na njegovom čelu i Kristove rane koje mu se otvaraju na zapešćima i pod rebrima, naime, prestale su biti jedini razlog zbog kojega ga tisuće ljudi hrli vidjeti. Njegove su riječi postale jače od svega. Propovijedi kojima se obraća svima — vjernicima, nevjernicima, znatiželjnicima i cinicima — u međuvremenu su i širim masama postale zanimljivije od stigmi. Upravo to velečasni Sudac i sam je nekoliko puta javno poželio: da ga ljudi slušaju, a ne promatraju kao čudo.
I mediji željni senzacija tu bitku su, čini se, izgubili. Javnosti su postale zanimljivije usmene predaje o dobročinstvima mladoga župnika, nego naslovnice s kojih vrište napisi o stigmama. Primjerice, to što su mu tijekom svete mise koju je nedavno predvodio u zagrebačkom svetištu Sveta Mati Slobode iz križa na čelu počele rositi kaplje krvi među nazočnima spominjalo se tek kao detalj u priči o nemjerljivoj energiji koju šire njegove riječi.
Propovijedi su pobijedile stigme, potvrdit će i poznati Hrvati koji su imali priliku uživo slušati velečasnog Sudca, a neki od njih i pobliže ga upoznati. Iznoseći svoje dojmove nijedan od naših sugovornika, naime, nije ni jednom jedinom riječju spomenuo kako ga uz velečasnog veže zanimanje za čudo, iako stigme smatraju Božjim darom.
— Čak i kad čovjek nije vjernik, mora imati respekt prema osobi kakva je Zlatko Sudac — uvjeravala nas je poznata TV novinarka Dijana Čuljak nakon što je mladog svećenika slušala tijekom seminara u Zagrebu.
— Što je toliko posebno? Način na koji govori, od boje njegova glasa, do svih životnih i vjerskih tema koje otvara. Iz njega progovara veliko iskustvo, znanje i osjećaji za koje je sasvim sigurno da mladić kao što je Zlatko nije sve mogao osobno iskusiti ili naučiti, pa vjerujem kako je riječ o Božjem daru. Slušati ga i doživjeti, neponovljivo je iskustvo jer kroz njegove propovijedi čovjek puno razmišlja o sebi, preispita se, mnogo toga sam o sebi dozna, shvati kako je često bio u krivu...
Iako je Dijana Čuljak velečasnog Sudca mnogo puta slušala, a sve su joj njegove propovijedi jednako velike i važne, posebno joj se u pamćenje usjekla jedna rečenica.
— Kad se svi slože oko nečega, znajte da je to krivo, zna reći velečasni Sudac i mislim da se tu nema što više reći — kaže Dijana Čuljak i nastavlja:
— Smatram kako je velečasni Zlatko posebno hrabar jer se usudio progovoriti o mnogim tabuima, farizejstvima i predrasudama.
Na seminarima i misama najviše je se dojmilo to što su pred njim i za njega jednostavno svi jednaki, svi jednako iskreni.
— Kad čovjek stane pred Zlatka, nema više obraza zauzimati neki gard, biti ovakav ili onakav. Svi su tamo jako iskreni jedni prema drugima i prema njemu, otvaraju se jedni drugima, sve odiše pozitivnom energijom i to je za mene toliko neponovljivo iskustvo da ga jednostavno ne mogu riječima opisati. Užasno je teško taj prekrasni doživljaj dočarati
str. 13, Arena br. 2182 / 2002.
str. 14, Arena br. 2182 / 2002.
'Mi Hrvati nismo još ni svjesni koliko smo sretni što imamo Sudca'
ljudima koji ga nisu doživjeli. Zapravo Zlatko Sudac je čovjek crkve kakva bi ona trebala biti: suvremena, otvorena i bez predrasuda, crkva koja bi prije svega služila čovjeku — mišljenja je televizijska novinarka.
Dijana Čuljak priznala je kako joj nakon slušanja mladog svećenika stigme koje nosi jednostavno nisu toliko važne, nego prednost daje onome što i kako govori i kako njegove propovijedi djeluju na ljude. I sama je, kaže, sada drukčija nego što je bila prije no što je upoznala Zlatka Sudca.
Na seminarima i na posljednjoj svetoj misi u Zagrebu bilo je i podosta drugih osoba poznatih široj javnosti. Branitelje je, primjerice, oduševilo što zajedno s njima za domovinu moli i lijepa televizijska voditeljica Nensi Brlek, poznato im je da Sudčeve propovijedi pozorno sluša i Ljiljana Bunjevac Filipović, a u jarunskom svetištu još su viđeni gospodarstvenik Ante Ledić, sestra nogometaša Davora Šukera Nevenka Boban, mlada atletičarka Ivana Brkljačić i mnogi drugi.
Na svetoj misi zajedno sa Sudcem za domovinu je molio i bivši savjetnik pokojnog predsjednika Franje Tuđmana i predsjednik Hrvatskog bloka dr. Ivić Pašalić.
— S velečasnim Sudcem prvi put sam se susreo još 1999. godine i u međuvremenu smo se vidjeli nekoliko puta. Bio sam na njegovom seminaru u Zagrebu i mogu reći kako osjećam da mi je takvo druženje kao svojevrsna duhovna obnova koristilo. Njegove riječi doista potiču na razmišljanje, na činjenicu da je svijet i ljude moguće gledati i drugim očima. Meni je posebno važno što velećasni ljude potiče da razmišljaju o Bogu, o domovini, o braniteljima... — posve otvoreno rekao je dr. Pašalić. Dodao je kako mu je upravo fascinantan odjek na koji riječi i poruke mladog svećenika nailaze među ljudima.
— Činjenica je da velečasnom Sudcu na misu dolazi 10-15 tisuća ljudi, a da nigdje nije objavljeno kako će se i gdje održati. No, jednako je tako istina da velečasni Zlatko širi poruke koje hrvatski narod prihvaća i koje želi čuti, poruke optimizma i zajedništva. Također ističe kako treba voljeti domovinu — nastavio je dr. Pašalić, a na pitanje o značenju samih stigmi odgovorio je kako je očito ljudima važnija i snažnija poruka koju Sudac odašilje.
— Činjenica da velečasni nosi stigme postala je sastavnim dijelom njegove osobe, no same po sebi mnogo su jače njegove poruke — uvjeren je Pašalić.
Među onima je koji ne biraju riječi pohvale kad se govori o pečatu što je na njihove živote ostavio mladi svećenik, i Robert Valdec, novinar Jutarnjeg lista, koji je među rijetkim medijskim djelatnicima imao priliku tjedan dana boraviti u Betaniji i praktički živjeti s velečasnim Zlatkom Sudcem. Iako dosad nije želio javno govoriti o svojem boravku u Betaniji, za Arenu je ispričao kako mu je druženje sa stigmatiziranim svećenikom promijenilo život.
— Zlatka Sudca upoznao sam ove godine u vrlo mučnom razdoblju svog života. I kada danas gledam na taj svoj boravak na njegovom duhovnom seminaru u Betaniji na Lošinju, siguran sam da su mi, upravo zahvaljujući tome, stvari krenule nabolje. Daleko od toga da je sada sjajno, naprotiv, ali puno se lakše suočavam s lošim stvarima koje mi se događaju i na poslu i u privatnom životu. Ljude koji mi "rade o glavi" ne mrzim i ne osuđujem kao što bih to radio prije. Sada ih samo žalim — iskreno o promjenama koje proživljava nakon boravka u Betaniji govori Valdec, a na pitanje misli li da ga je promijenio Sudac, odgovara:
— Je li me promijenio? Ne znam, mislim da je susret i druženje s njim svakako zaslužno za promjenu mojih životnih stavova. On je doista čovjek s karizmom, svećenik toliko predan vjeri, crkvi, ali prije svega ljudima... Posebnim ga ne čine te famozne stigme, nego dobrota i ljubav kojom zrači. Te stigme su, kako on sam kaže, dar Božji jer su mnogi privučeni njima došli u crkvu i okrenuli se vjeri.
Na tom sam seminaru vidio i doživio dosta stvari koje se ne mogu racionalno objasniti. I krv i stigme i ljude koji su ničice padali pred njim... Ali, to nije suština. Upravo stigme užasno ljute one koji ne žele vjerovati, i to toliko da im se usta zapjene u gorljivoj želji da dokažu kako za njih postoji racionalno, prozaično objašnjenje. Premda ih, s druge strane, nitko ni ne pokušava uvjeriti u nešto. Najčešće ih tumače rezultatom autosugestije, pokušavaju 'isfurati' teze o nekom bolesnom, prevelikom vjerovanju, ali kada bi to bilo točno, svakodnevno bismo sretali ljude sa stigmama, a mnoge s krvavim petokrakim zvijezdama na čelu. Tako da im ta teorija pada — glasno razmišlja novinar koji je od boravka u Betaniji uvelike promijenio mnoge životne navike.
Na pitanje kako komentira činjenicu
VELEČASNI SUDAC smatra da su stigme dar Božji jer su mnogi privučeni njima došli u crkvu i okrenuli se vjeri
Mnoge buni njegovo rodoljublje, no istina je da Sudac iznimno cijeni hrvatske branitelje, a posebno generala Gotovinu
ANTE GOTOVINA
General koji se ispovijedao Sudcu kod njega ima poseban tretman. Sudac ga uspoređuje s Isusom tumačeći kako trenutačno nosi križ cijele nacije
LJILJANA BUNJEVAC FILIPOVIĆ
Bivša voditeljica HTV-ovog Dnevnika također pozorno sluša nadahnute Sudčeve propovijedi
ANTE ROSO
Umirovljeni general zbora kod velečasnoga je u Betaniji proveo pet dana i smatra ga duhovnim herojem
NENSI BRLEK
Lijepa televizijska voditeljica predano je sa Sudcem i braniteljima molila za domovinu
ROBERT VALDEC
Novinar koji je tjedan dana boravio u Betaniji tvrdi da su susret i druženje sa Sudcem promijenili njegove životne stavove, a na seminaru je doživio stvari koje se ne mogu racionalno objasniti
IVANA BRKLJAČIĆ
Naša najbolja bacačica ktadiva prisustvovala je posljednjoj misi u Zagrebu u jarunskom svetištu
str. 15, Arena br. 2182 / 2002.
'Znate li vi što znači pozvati branitelje na oprost, koliko je to velika stvar'
da Sudac u propovijedima nerijetko spominje nacionalne vrijednosti i ističe njihov značaj, Valdec kaže:
— Mnoge razbjesni njegovo domoljublje, no činjenica je da Zlatko Sudac iznimno cijeni hrvatske branitelje, a posebno generala Antu Gotovinu. Pa da takvima dodatno dignem tlak reći ću kako je, dok sam bio u Betaniji, stotinjak Amerikanaca molilo za Antu Gotovinu zajedno s nas desetak Hrvata te kako je većina njih na našu zamolbu emailom i poštom svojim prijateljima razaslalo peticije koje šalju svojim kongresmenima. Na moj e-mail svakodnevno stižu njihova pisma u kojima se raspituju o situaciji u Hrvatskoj i obavještavaju o tome kako su poslali peticiju. Zar i to nije čudo? Trebalo je vidjeti stotinjak Amerikanaca koji do tada nisu znali niti riječ hrvatskoga kako na odlasku iz Betanije skladno pjevaju "Bože, čuvaj Hrvatsku". Mi Hrvati, uvjeren sam, još nismo ni svjesni koliko smo sretni što imamo Zlatka Sudca.
Upravo je nacionalni naboj Sudčevih propovijedi postao duhovnom hranom tisućama hrvatskih branitelja, ratnih invalida, stradalnika Domovinskog rata, a mladi župnik središnjom figurom oko koje se okupljaju i kojem bezrezervno vjeruju. I sam Sudac, čini se, iznimno emotivno proživljava sve današnje dvojbe sudionika Domovinskog rata, pa je na posljednjoj svetoj misi koju je predvodio za branitelje u Zagrebu, doslovce lica zgrčenog od boli i plača zavapio:
— Svaka im čast. Svaka čast onima koji su ostali tamo negdje, kojima se ni groba ne zna. Ti ljudi nisu kalkulirali s Bogom. Lako je onima koji nisu nikoga izgubili svisoka mahati. Da jesu, drukčije bi danas razmišljali. A mi, kao da se sramimo biti Hrvati. Ne. Trebamo biti ponosni. I ja u Americi kada govorim, ma govorim i govorit ću na svojem, hrvatskome jeziku, pa neka prevode na engleski — grmio je Sudac pred 15.000 duša, uglavnom branitelja, ratnih invalida, obitelji stradalih, svih čija je očekivanja izigrala i ona i ova vlast, gurnula ih u zapećak i više ili manje ušutkala. A velečasni Sudac ih cijeni i voli sve jednako, i to im je, čini se, iznimno važno. Priča se da je za svetu misu za domovinu koja bi se trebala održati idućeg vikenda u Vukovaru, interes vjernika golem.
Braniteljima je važno što su kod velečasnog dobrodošli i njihovi generali, danas uglavnom umirovljeni, časnici koji su svi do jednoga posjetili Sudca i razgovarali s njim. No, poseban tretman, doznajemo, kod velečasnog ima general Ante Gotovina. To, doduše, nimalo ne čudi ako se zna da je Gotovina mnogo vremena proveo razgovarajući sa Sudcem, ispovijedao mu se, a po Božji blagoslov u Betaniju vodio i mnoge svoje vojnike. Štoviše, haška optužnica protiv Gotovine jedina je uspjela "natjerati" velečasnoga da se prvi i posljednji put obrati hrvatskoj javnosti sa svoje američke turneje. Naime, Sudac je iz Amerike odlučio staviti svoj potpis uz još 299 hrvatskih uglednika koji su zatražili od Vlade obustavu kaznenog progona genarala Gotovine, i to potvrdio u izjavi za Informativnu katoličku agenciju. Branitelji koji posjećuju Sudčeve seminare svjedoče kako generala Gotovinu Sudac nerijetko uspoređuje sa samim Isusom Kristom, tumačeći kako general trenutačno nosi križ cijele naše nacije.
— Istina, velečasni zna napominjati kako Ante sad sam nosi križ svih Hrvata — potvrdio nam je jedan od bliskih prijatelja Zlatka Sudca.
No, kao najvažniji trenutak Sudčevih propovijedi sudionici i stradalnici Domovinskog rata istaknut će trenutak koji, čude se, nijedan od domaćih medija nije ni komentirao. Zlatko Sudac, naime, sve je njih pozvao da — praštaju.
— Znate li vi što znači pozvati te ljude na oprost, koliko je to velika stvar — glasno razmišlja umirovljeni general zbora Ante Roso, koji je u Betaniji kod velečasnog proveo pet dana. Sudčeva Betanija dojmila ga se, kaže, kao kršćanski centar koji služi evoluciji općeg dobra, u kojem se horizonti šire, za razliku od sektizma, koji, kaže Roso, "zatvara" ljude.
— Zlatko je jedina renesansna osoba u Hrvatskoj, a jedino renesansa duha otvara perspektivu da se suočimo sami sa sobom, da postanemo svjesni svojih mogućnosti, svoje zbilje. On je prije svega čovjek vjere, svećenik, a svećenik i vojnik su zvanja, ne zanimanja. Svećenici i vojnici služe samo Bogu i narodu. Tu nema mandata, to su sakralna načela kojih se valja držati. Sudac ne prihvaća duhovnu statiku i to je jako važno. Vjeru treba imati golemu kao planinu i za nju, ako treba, izgorjeti kao svijeća na oltaru. Velečasni Zlatko zna i osjeti ljude, suvremen je čovjek, ne pripada srednjemu vijeku, a poznavati ga i slušati, doista je veliko iskustvo. Rijetki su takvi ljudi i on je zapravo naš duhovni heroj. Domovina ima svoje heroje, ali mora imati i duhovne. Takvi su bili pokojni kardinali Stepinac i Kuharić, koji su bili tu u najkritičnijim trenucima. To su osobe koje ne dezertiraju svoja zvanja ("znanja" piše u izvorniku, op.), koje ostaju vjerne načelima po svaku cijenu. Zlatko je osoba koju duboko i iskreno pogađa realnost, sudbina hrvatskoga naroda — tumači general Roso.
Nakon slušanja Sudčevih riječi, pojašnjava Roso, čovjek jednostavno mora spoznati da uvijek postoji alternativa kako bi postali bolji.
— Uvijek je moguće više se i kvalitetnije posvetiti sebi i svojim bližnjima. No, Sudac ne nameće receptualnost, nego ostavlja svakome da to najbolje sam spozna — kaže general koji je, tvrdi, oduvijek bio religiozan. Njegova biografija, burna životna priča istinskog političkog emigranta i pripadnika Legije stranaca, uvijek jednako čvrstog i odlučnog ratnog vođe tisućama hrvatskih vojnika, nema sumnje, danas sasvim sigurno ne bi bila jednaka da nije bio vođen čvrstom vjerom.
No, rat je daleko iza nas, a renesansa duha cijelog društva trebala bi biti zajednički imperativ. Zlatko Sudac, složili su se svi naši sugovornici, trenutaćno je jedini čovjek koji je može potaknuti. •