- 22 -

SVETA URA

uoči prvog petka u mjesecu
v e l j a č i

Blažene li samoće Tabernakula! Kako li ugodno počiva duša u sjeni Tabernakula, do nogu Isusa, tog svijetla svijeta!

Ostavimo barem za čas svijet s njegovom taštinom i lažima i uđimo u divni raj Srca Isusova! On je ovdje i zove nas. Molimo ga pouzdano, da zaboravi na naše grijehe i da nam za vrijeme ove Svete Ure otvori ranu svojih Prsiju, koja spašava grešnike, posvećuje srca, ublažuje gorčinu života i strahotu bijede i trpljenja!...

S t a n k a

Zamoli božanskog Spasitelja, da primi ovu Svetu Uru, kao molitvu svih naših obitelji.

(Polako)

Nebo je prekinulo pjesmu slave; anđeli su ganuti, videći, kako Isus plače u svojoj ljubavi prema čovjeku.

Na te suze sjeća nas Marija ovdje, ovog časa, kad smo došli, da se poklonimo našemu slatkom Učitelju i kada ga želimo utješiti... Kad bi svaka Isusova suza, prihvaćena s ljubavlju, osvojila jednu dušu!... Kad bi svaki njegov uzdah zauvijek predobio jednu obitelj! Ipak još je vrijeme, da mu osiguramo vlast nad našom nezahvalnom zemljom, koju je on došao otkupiti. Sveta Ura ubrzat će tu pobjedu...

JURIŠAJMO NA SRCE NAŠEG UČITELJA, KOJI JE TAKO OSTAVLJEN, DA BI ODLUČNOM POBJEDOM SVOJE LJUBAVI USKORIO DOLAZAK SVOGA KRALJEVSTVA. PROGOVORIMO MU ODMAH SVIM ŽAROM SVOJE DUŠE.

Ljubljeni Isuse, svojom si božanskom smrtnom mukom u Getsemaniju i svojim tjeskobnim uzdasima privukao nas, žalosne radi tvoje samoće, željne dolaska tvoga kraljevstva. Evo nas tužnih radi tvoje smrtne tuge, zaboravljajući na svijet, koji za tebe ne mari. Ti nas vidiš, vidiš našu mlaku vjeru, naš slabi duh, naš nemiran život, naša gorka razočaranja... Vidiš nas žalosne, bolne, skršene... Došli smo i tražimo svoj dio smrtne muke i trpljenja u boli i agoniji tvog Srca!...

Otvori nam za vrijeme ove Svete Ure svoju dragocjenu ranu. Daj, da ti ulijemo nadu i utjehu i tako olakšamo


- 23 -

tvoju žalost.

Požuri se, Gospodine, osvoji nas svojom groznom agonijom u Maslinskom vrtu.

RAZMATRAJMO O SAMOĆI I TRPLJENJU U GETSEMANIJU I TABERNAKULU.

Pobožna dušo, prodrimo duhom u ovaj vrt, u kome su se nad Gospodinom zgusnule tolike sjene.

Čin žive vjere ohrabrit će nas i prosvijetliti. Onaj isti Isus iz Nazareta, koga gledamo, kako u Maslinskom vrtu posrće pod težinom neizrecive tjeskobe, tu je u Hostiji, nijem i šutljiv, ali uvijek Otkupitelj.

Hajde, ako ćeš me slijediti, iznenadimo ga u njegovoj euharistijskoj agoniji; mi imamo na to više pravo nego anđeli.

Gledajmo ovoga uzvišenog Osamljenika. Trpi smrtne muke, ali jao... Uvijek je sam.

Pakao mu sprema urotu; ravnodušni ljudi ogrezli u svojim niskim interesima, nemaju ljubavi za Isusa, nemaju vremena za njega. Prijatelji, odabrani apoztoli, umorni su od borbe, osim rijetkih iznimaka; mnogi su zaspali, dok Učitelj zapušten i žalostan čeka smrt i izdaju!

Ne budite takvi vi, koji ste došli, da u ovoj uri dijelite njegovu gorku samoću... Ublažite je slatkom pjesmom, da on zaboravi na čovjekovu nezahvalnost.

ZAHVALIMO GOSPODINU SVEČANO I SVI GA NA KOLJENIMA SLAVIMO RADI NEUGASIVE DAREŽLJIVOSTI NJEGOVE NEPRIZNATE LJUBAVI.

(Polako uz stanke)

Jer si nam udijelio nezaslužen i neprocjenjiv dar vjere.

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Beskrajna hvala tvome ljubeznom Srcu!

Radi milosnog blaga i kreposti nade, kojom gledamo u nebo konac tjeskoba ovoga jadnog života...

Beskrajna hvala tvome ljubeznom Srcu!

Radi otkupiteljske lađe tvoje Crkve, koja je progonjena, a uvijek živi...

Beskrajna hvala tvome ljubeznom Srcu!

Radi neshvatljivog milosrđa, kojim opraštaš grijehe u sakramentu Krsta i Pokore...

Beskrajna hvala tvome ljubeznom Srcu!

Radi nježnosti, kojom obasipaš bolne duše, što te blagoslivljaju u svojim kušnjama i na križu...

Beskrajna hvala tvome ljubeznom Srcu!

Radi svetog žara tvoje ljubavi, kojim obraćaš i najtvrđe grešnike...

Beskrajna hvala tvome božanskom Srcu!


- 24 -

Radi mira i kušnje, bolesti i zdravlja, bogatstva i neimaštine, kojima otkupljuješ duše...

Beskrajna hvala tvome božanskom Srcu!

Radi posebnih dobročinstava, koje dijeliš tolikim nezahvalnicima, koji zlorabe svoj položaj, svoj imetak, svoje talente, što ih duguju samo tebi...

Beskrajna hvala tvome božanskom Srcu!

Radi povlastice, kojom si nas počastio, povjerivši nam na čuvanje svoju Majku i njeno neokaljano Srce...

Beskrajna hvala tvome božanskom Srcu!

Radi tvoje presvete Euharistije, radi tvoje zarobljene ljubavi, radi tvoga divnog boravka među nama, što si nam ga obećao do kraja vjekova...

Beskrajna hvala tvome božanskom Srcu!

Napokon Isuse, radi ovog neshvatljivog dara tvoga presvetog Srca, koje si nam otkrio preko svoje službenice sv. Marije Margarete...

Beskrajna hvala tvome ljubeznom Srcu!

S t a n k a

RAZMATRAJMO O TAJNI VELIKOG ČETVRTKA. ISUS JE I DALJE ZAROBLJEN U PRESVETOJ EUHARISTIJI.

Jeste li ikad razmatrali nedokučivu tajnu božanske ljubavi, koja je nagnala Isusa da postane rob, zarobljenik ljubavi? Gledajte ga kroz koprenu, koja ga skriva našim očima; ondje iza vratašca Tabernakula eno zarobljenog Isusa, svladana od njegovog vlastitog Srca...

Tako je već dvadeset stoljeća. Usred noći Velikog četvrtka pustio je, da ga svezana odvedu iz vrta smrtne muke u kuću njegovih progonitelja, u najgoru tamnicu... A ona noć, strahovita i užasna, kad je Učitelj samotan i tužan bio daleko, tako daleko od svih onih, koje je ljubio, ona se noć nastavlja u svim svetištima zemlje...

Hula, zataja, ravnodušnost, nečistoća, oholost, svetogrđe... svi ti bogoubilački krikovi: "Raspni ga! Raspni!" Sva ta bujica blata i sramote dopire do njegovih nogu, diže se do njegova lica i oskvrnjuje ga, kao što ga je obeščastio i Judin poljubac. A Isus ne odlazi! Zarobila ga ljubav, izdalo ga njegovo vlastito Srce... Ondje obliven ljudskim porugama... sjedi na optuženičkoj klupi... Počinio je veliki zločin: ljubio je ljude božanskom strasti... Vidite li sada, kako mu čovjek uzvraća? Sa zaboravi i samoćom!...

Preljubezni zatočeniče! Sveži i ove duše, koje hoće da sudjeluju u samoći tvoje tamnice!... One te mole, da njihovo ropstvo bude vječno kao i tvoje... One te mole, da im za njihova života i na njihovoj smrti dadeš kao tamnicu beskonačni bezdan ranjenog Srca... Jest, uroni nas sve u svoje Srce kao taoce za velike grešnike, za one, koji se


- 25 -

odriču tvog oltara i tvoje euharistijske Tajne, koji hule na tvoj Križ... Hoćemo, da se oni spase radi tebe, radi slave tvoga presvetog Srca... Otkupi ih, euharistijski Isuse; osobito otkupi krvnike svoje Golgote, gdje živiš, da opraštaš njihove grijehe. "Svagda živi, da nas zagovara" (Hebr. 7,25).

Božanski Spasitelju duša, bacam se pred tobom ničice, sav smućen; upirući pogled u Tabernakul, srce mi se stišće, gledajući zaborav, u kojem te tolike otkupljene duše ostavljaju.

Ali, jer mi u svojoj velikoj dobroti dopuštaš, da za vrijeme ove Svete Ure sjedinim svoje suze s onima, koje si ti prolio, ja te, Isuse, molim za one, koji ne mole... Blagoslivljem te za one, koji te proklinju, i svim žarom duše svoje hvalim te i klanjam ti se u jedinstvu s općom molitvom, koja se tebi uzdiže iz svih svetišta svijeta.

Primi, Gospodine, krik kajanja, što ga iskrena bol kida iz naših duša: žalosne i raskajane one te mole za oproštenje!...

Za naše grijehe, za grijehe naših rođaka i prijatelja...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Oprosti, o božansko Srce!

Za nevjeru i svetogrđa!...

Oprosti, o božansko Srce!

Za razuzdanost i javnu sablazan...

Oprosti, o božansko Srce!

Za one, koji kvare djecu i mladež...

Oprosti, o božansko Srce!

Za oholi neposluh svetoj Crkvi...

Oprosti, o božansko Srce!

Za obiteljske zločine, za grijehe roditelja i djece...

Oprosti, o božansko Srce!

Za napadaje protiv Svetog Oca...

Oprosti, o božansko Srce!

Za one, koji zlorabe sakramente i vrijeđaju tvoju svetu Euharistiju...

Oprosti, o božansko Srce!

Napokon, Isuse, za dobre, koji se kolebaju, za grešnike, koji se opiru milosti...

Oprosti, o božansko Srce!

S t a n k a   i l i   p j e s m a

RAZMATRAJMO ISUSOVU OSUDU I SRAMOTU, KOJU JE PRETR-


- 26 -

PIO, KAD SU S NJIM POSTUPALI KAO S LUĐAKOM: TO OTAJSTVO LJUBAVI I BOLI TRAJNO SE NASTAVLJA U PRESVETOM OLTARSKOM SAKRAMENTU.

Zašutjeli smo časak, i šutnja je nastala u dubini ovog siromašnog tabernakula... Jao! Svijet i dalje bučno traži i tražit će osudu Zarobljenika ljubavi! Ako ga i oslobodi, čini to samo zato, da ga prikaže kao luđaka, a zatim da ga odvuče u pustinju ljudskog zaborava, a odonud u strahovitu smrt na Križu!... Približite se svome blagom, izloženom Isusu; gledajte ga u času, kad ga Pilat pokazuje razbješnjelom puku. Bog-Čovjek u svojoj Euharistiji želi se blago potužiti vama, svojim prijateljima...

Slušajte ga vjerno, žarko poput ljubeznog učenika Ivana, koji je slušao tjeskobne kucaje ovog Srca, izmučenog patnjama i ljubavlju. "A jedan od njegovih učenika, koga je Isus ljubio, ležao je za stolom na krilu Isusovu" (Iv. 13,23).

Govori, božanski Učitelju!

(Polako uz stanke)

ISUSOV GLAS.- Ljubljena dušo, pogledaj moje čelo: jedan moj stvor svojom me presudom osudio na smrt... Moja je ljubav beskonačna... tvoja je tako mlaka!...

Na tu si osudu i ti pristao... I ti!...

Gledaj moje ruke: sputao ih je onaj, koji ljubi neobuzdanu slobodu... Nije li i u tvom životu bilo satova razuzdanosti i grijeha?... Te si mi lance i ti skovao!...

Gledaj me ogrnuta bijelim plaštem luđaka... Toliko sam ljubio, da me svijet optužuje s ludila... Jest, bio sam lud od ljubavi na Kalvariji... i još sam to uvijek na oltaru... Jesi li se ikad zacrvenio, zastidio radi mahnitog otkupiteljskog zanosa Isusova?... Nisi li me i ti kadgod ranio radi ljudskog obzira?

Gledaj, kako sam pogrđen zato, što sam htio dati svijetu svoj mir... Gledaj, kakva je pustoš oko mene! Sramota sam mudrima, sablazan moćnima, ruglo narodima, krivac vladarima... a ipak, ja sam Isus za sve, samo kad bi htjeli oplakivati svoje grijehe!...

Reci mi, dušo, nisi li mi i ti bila nevjerna? Nisi li me katkad ranila? Zapustila? Jesi li me uvijek slijedila u mojoj muci?... Odgovori mi...

Hoću, da ti u ovoj Svetoj Uri dadem poljubac mira i oproštenja: odgovori mi...

K r a t k a   s t a n k a

DUŠA.- O Gospodine Isuse, što imam, a da mi ti nisi dao?
Što znam, a da me ti nisi poučio?
Što vrijedim, ako nisam uza te?
Što zaslužujem, ako nisam jedno s tobom?
Oprosti mi grijehe, kojima sam te toliko vrijeđao.
Stvorio si me, a da to nisam zaslužio...


- 27 -

Otkupio si me, a da to nisam od tebe tražio...
Mnogo si učinio za me, što si me stvorio....
Još više, kad si me otkupio...
Ne ćeš biti manje moćan ni manje velikodušan, ako mi oprostiš...
Jer Krv, koju si prolio...
Okrutna smrt, koju si podnio...
Ne koriste anđelima, koji te hvale...
Nego koriste meni i grešnicima, koji te vrijeđaju...
Ako sam te zatajio, daj mi, da utvrdim svoju vjeru...
Ako sam te pogrdio, daj, da te hvalim...
Ako sam te uvrijedio, daj, da ti služim...
Jer živjeti, a ne ljubiti tebe...
I ljubiti te, a ne trpjeti...
O Isuse, to je smrt, a ne život!...

S t a n k a

RAZMATRAJMO SAMOĆU VELIKOG PETKA, KOJI SE NASTAVLJA U TABERNAKULU.

Kako je bila tmurna noć Velikog petka na Kalvariji i u Grobu!...

Ondje na gori, na Golgoti, nalaze se tragovi božanske Krvi, bijesno pogažene... Ondje niže, u spilji groba počinak, šutnja, ledena studen litice i smrti... Ovdje je na ovom oltaru, Golgota; ovdje u Tabernakulu, Grob. Gledajte i recite, nije li Isus i dalje uvijek žrtva svojih stvorova!...

Napolju bjesni oluja nijekanja i kletve. Mi dolazimo, da u ovoj Uri satom molitve zadovoljimo za tu pogrdu... Ali za koji trenutak, kad svrši Sveta Ura, Isus će ostati sam s anđelima u ovom grobu čekajući, da mu zora donese odjek kojeg ljubljenog glasa.

Ah, kad bismo prodrli u život sabranosti, neprekidne molitve, trajnog žrtvovanja Srca Isusova za nas, u ovoj Hostiji!... On sam govori nam o tome:

(Polako uz stanke)

ISUSOV GLAS.- "Djeco moja, tjeskoban sam... ranjen sam... plačem nam jednom silnom nesrećom... Srce mi se kida - jedan umirući nesretnik odbio me u svojoj smrtnoj borbi! Odbio me, jer misli, da je pravedan i da me ne treba... Hoće da umre mirno, a nije mi dopustio, da mu oprostim, da mu dadem poljubac mira... Izdahnuo je, a da nije pogledao moj Križ, ni poljubio moje rane. Ukratko, umro je a da me nije primio, dok sam ga ja toliko ljubio. Otkupio sam ga svojom Krvi, a on mi je uskratio svoj zadnji pogled, zadnji kucaj svoga srca!... Vi, koji me ljubite, utješite me radi ove rane; ublažite je, moleći žarko za jadne umiruće!"...

O preblagi Isuse, molim te smrtnim mukama tvoga presvetog Srca, operi grešnike cijeloga svijeta, koji su sada na umoru, te će još danas preminuti!"


- 28 -

P o l a k o

"Dođite k meni... Dajte da okusim žarku ljubav vaših vjernih duša, jer moja je duša okupana u hladnoj noćnoj rosi... Uzalud sam čekao, da mi netko ponudi gostoprimstvo, kako se ono pruža najbjednijem, zadnjem putniku. Molio sam, ponudio sam svoj mir.... koji je toliko potreban! A dobio sam samo gorko odbijanje. A ipak, ona duša, ona obitelj, koja strahovito trpi, okusila bi sa mnom sreću, utjehu i ljubav!...

K r a t k a   s t a n k a

Prikažite mi svoje žarke molitve, prinos vaših žrtava, da tako svladam tolike tvrdokorne duše, koje se bore protiv moje božanske nježnosti, kad ih uporno potičem.

Prebrojte trnje u mojoj kruni: nema li uboda, koji dolazi s vašeg ognjišta? Nisu li utjehu i nježnost moje ljubavi odbila bića, koja je i vaše i moje srce ljubilo?

U svijetu je toliko ravnodušnih i nezahvalnih! Molimo zajedno, da strpljenje i milosrđe mog Srca, koje ih čeka ovdje, u mojoj Euharistiji, svlada njihov otpor!

Čeznem, da me u ovoj Hostiji okruže, svladani rasipni sinovi, opet pronađene ovčice... obraćeni mojim blagim pozivima, mojim suzama, posebnim milostima, koje dijelim ovdje za vrijeme Svete Ure i u prve petke u mjesecu...

Zašto oklijevate? Molite puni vjere, jer je vaš Bog u sv. Sakramentu odabrao svoje tamnovanje samo zato, da usreći svijet. Kucajte na ranu mog Srca i moje će vam se Srce potpuno otvoriti. Tražite dakle, ja hoću da budem Isus i da u vama izvršim svoje obećanje.

S t a n k a

DUŠA. Dobri Isuse, razmatrajući o tvojem trpljenju i gledajući tvoju žalosnu samoću priznajem, da sam ti zaboravio iznijeti svoje zahtjeve i potrebe svoje jadne duše. Otkrij ti sam slaboću svoga sluge i izliječi njegove najskrovitije rane... I moja se obitelj za vrijeme ove Svete Ure nada blagoslovu tvog umirućeg Srca. Ne molim te, da otkloniš trpljenje u mojoj kući ako je to tvoja volja, niti da osušiš vrelo naših suza. Ali se približi mojima, nauči ih, da s ljubavlju trpe, upirući svoje oči u tvoj božanski pogled, i uronivši svoje bolne duše u tjeskobnu tvoju dušu. Neka moj dom, Isuse, bude tvoj Nazaret i Betanija tvog Srca! Sjeti se, preljubezni Učitelju, onog blaga naših ognjišta, koje nam je smrt otela. Blagoslovi naše pokojnike i daj im što prije vječni počinak tvog neba. Trpjeli smo radi ovih bolnih rastanaka, ali videći tvoju smtrnu borbu, koju za nas podnosiš, rekli smo predano: "Neka bude volja tvoja!" Ne zaboravi naše drage pokojnike!

Sjeti se također, ljubezni Spasitelju, onih, koji žive ovdje potpuno lišeni svake nježnosti: sjeti se zaboravljenih, zapuštenih, prezrenih, koji žeđaju za ljubav-


- 29 -

lju i pravdom, a koje oholi svijet ne priznaje ili ih odbija jetkim prezirom... Molim te, da im se smiluješ u svome velikom milosrđu...

S t a n k a

Velika je moja potreba, Isuse! Koliko bi još milosti morao moliti! Ali ja znam, da ćeš se ti pobrinuti za sve moje potrebe, ti, koji bdiješ nad ljiljanima poljskim i pticama nebeskim!

Hoću, da u zadnjim časovima ove Svete Ure zaboravim na sebe i da mislim samo na velike želje, kojima mi izgara duša za pobjedom i kraljevanjem tvog Srca! Jest, za sve nas, koji te ljubimo, naši su interesi tvoji interesi: svi hoćemo, da dođe kraljevstvo tvoje!

Molimo te, Gospodine, da u nama izvršiš obećanja, koja si dao svojoj pouzdanici sv. Mariji Margareti u korist duša, koje štuju neizrecivu ljepotu, preslatku nježnost, neshvatljivu ljubav tvoga preblagog Srca!

Zajedno s tvojom Crkvom molimo te, po zagovoru Djevice Majke, radi neoskvrnute časti tvoga svetog Imena, da požuriš i ustanoviš kraljevstvo tvoga preljubeznog Srca.

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

1.) Požuri se, Isuse, sa svojim kraljevstvom, prije nego što sotona zavlada savjestima i srcima te u tvojoj odsutnosti oskvrne svaki stalež života!

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

2.) Dođi, Isuse, i vladaj nad ognjištima svojim nepromjenljivim mirom, što si ga obećao obiteljima, koje su te primile uz pobjednički hvalospjev Hosana!

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

3.) Ne kasni, klanjanja vrijedni Učitelju, jer su tolika i tolika ognjišta obuzeta tugom i gorčinom, koju samo ti možeš utješiti.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

4.) Dođi, Isuse, jer ti si jak, jer ti si Bog svih životnih bojeva, dođi i pokaži nam svoje ranjeno Srce kao nebesku nadu u smrtnoj tjeskobi...

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

5.) Budi ti sam obećani cilj naših napora, budi jedino nadahnuće i jedina nagrada svih naših pothvata.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

6.) Ne zaboravi svojih povlaštenika, to jest grešnika; ne zaboravi, da si osobito radi njih otkrio neiscrpivu nježnost svoje ljubavi.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

7.) Toliko je mlakih, o dobri Učitelju, toliko je rav-


- 30 -

nodušnih... rasplamti ih sve ovom divnom pobožnosti.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

8.) Evo života! rekao si nam, pokazavši nam svoje probodeno Srce. Dopusti dakle, da se približimo i da na ovom božanskom vrelu crpimo revnost i svetost, za kojom težimo.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

9.) Kao odgovor na tvoje zahtjeve postavljena je već davno tvoja slika u mnogim obiteljima. U njihovo ime molimo te, da budeš preljubljeni Vladar.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

10.) Daj vatrenu riječ i dar neodoljivog uvjerenja svećenicima, koji te ljube i propovijedaju, po primjeru sv. Ivana, tvog najmilijeg učenika.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

11.) A onima, koji naučavaju ovu uzvišenu pobošnost, i onima, koji objavljuju njene neizrecive divote, sačuvaj, Isuse, u svom Srcu, povlašteno mjesto, odmah uz ono, u koje je urezano ime tvoje Majke.

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

12.) Napokon, Gospodine Isuse, daruj nebo svog Srca, svima nama, koji smo za vrijeme ove Svete Ure učestvovali s tobom u tvojoj smrtnoj borbi. Radi ove utješne ure i radi pričesti prvih petaka u mjesecu izvrši u nama svoje nepogrešivo obećanje... Molimo te, da u odlučnom času naše smrti k nama dođe kraljevstvo tvoga Srca!

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

S t a n k a   i l i   p j e s m a

Moramo te ostaviti, Isuse. Evo svršava ova ura, tisuć puta slatka i sveta, kroz koju smo uživali tvoje preslatko društvo... Dođi s nama, u blizinu našeg ognjišta, ali prije nego što ostavimo tvoje svetište, dopusti, da ti upravimo zadnju molbu. Saslušaj je, dobri Isuse!

Kada te anđeli svetišta budu blagoslivljali u svetoj Hostiji, a ja budem u smrtnoj borbi... njihove će hvale biti i moje! Sjeti se jednog roba tvoga božanskog Srca!

Kad te budu na zemlji tješile pravedne duše, usplamtjele ljubavlju, a ja budem u agoniji, njihovo će saučešće i njihove suze biti i moje. Sjeti se rasipnog sina, svladanog tvojom božanskom ljubavi!

Kada te tvoji svećenici, tvoje djevice i tvoji apostoli budu proglašavali Kraljem, kada budu propovijedali o tebi dušama i u svijetu, a ja budem u smrtnoj borbi, sjeti se apostola svog božanskog Srca!

Kada tvoja Crkva bude molila i jecala podno tvojih


- 31 -

oltara, da ti pomogne otkupiti svijet, a ja budem na samrti, njena žrtva i njena molitva bit će i moja. Sjeti se vjernog prijatelja svoga božanskog Srca!

Kada te duše, koje ti ljubiš, za vrijeme Svete Ure svojom ljubavi, svojim trpljenjem i svojom zadovoljštinom budu molile da zaboraviš na izdaju i podmuklost, a ja budem u agoniji, njihovi će razgovori s tobom i njihove utjehe biti i moje! Sjeti se ovog oltara i ovih žrtava svoga božanskog Srca!

Kada ti se u presvetom Sakramentu bude klanjala tvoja božanska Majka, da zadovolji za bezbrojne zločine ljudi, a ja budem u agoniji... njeno će klanjanje biti moje! Sjeti se djeteta svoga božanskog Srca!

Ali ne, Gospodine, radije me zaboravi, samo da me u času smrti zauvijek primiš u presvetu ranu tvoga ljubeznog Srca!

S t a n k a

DUŠA.- O Gospodine Isuse, što imam, a da mi ti nisi dao?
Što znam, a da me ti nisi poučio?
Što vrijedim, ako nisam uza te?
Što zaslužujem, ako nisam jedno s tobom?
Oprosti mi grijehe, kojima sam te toliko vrijeđao.
Stvorio si me, a da to nisam zaslužio...
Otkupio si me, a da to nisam od tebe tražio...
Mnogo si učinio za me, što si me stvorio....
Još više, kad si me otkupio...
Ne ćeš biti manje moćan ni manje velikodušan, ako mi oprostiš...
Jer Krv, koju si prolio,...
Okrutna smrt, koju si podnio...
Ne koriste anđelima, koji te hvale...
Nego koriste meni i grešnicima, koji te vrijeđaju...
Ako sam te zatajio, daj mi, da utvrdim svoju vjeru...
Ako sam te pogrdio, daj, da te hvalim...
Ako sam te uvrijedio, daj, da ti služim...
Jer živjeti, a ne ljubiti tebe...
I ljubiti te, a ne trpjeti...
O Isuse, to je smrt, a ne život!...

Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!

Jedan Oče naš i Zdravo Marijo: za umiruće i grešnike, za pobjedu presvetog Srca Isusova osobito, po svakodnevnoj pričesti, Svetoj Uri i posveti obitelji presvetom Srcu; za posebne nakane prisutnih i za našu domovinu.

Posveta ljudskog roda presvetom Srcu Isusovu

Leon XIII.

+ + +