Ja sam pretrpio gorku Muku za narod na zemlji,

ali patnjama zemlja udarena bijaše,

jer u grijehu premnogi žive.

Da se zadovolji Pravdi Mojoj,

godinama mnogih vremena trpješe oni,

što su im imena zapisana u Mojemu Srcu,

i Srcu Majke Moje - pred Mojim Očima.

Teško je među zlima dobar biti,

poradi nedostataka mnogih na zemlji.

Lako je Meni služiti u dobru,

ali treba u zlu ustrajati!

Budite heroji Mojih legija,

udruženi s Nebeskim Stanovnicima.

Ja sam vam dao primjer kako trebate živjeti

i ustrajati u borbi za Mene i slavu duše svoje

- u blizinama Mojim." (Dn 236)

Veliko stablo sa klonulim lišćem - Mnoga mjesta zahvatila je gripa, i nemoćna tijela ljudska srušila u krevet. I vidjelica oboli od jake gripe. Izgubila je apetit, mučila ju je velika temperatura danju i noću, tako da joj je cijelo tijelo klonulo. Na dan Lurdske Gospe ležala je kao mrtva. Pet dana nije imala ništa u ustima. Kad je krenulo malo na bolje, nastupi veliki kašalj.

U bolesti su mi došle u posjete dvije duše.

- 91 -

veljača 1975.

Jedna od njih ispriča mi što je o meni usnila. Vidjela me je na jednom velikom polju, gdje stojim ispod ogromnoga stabla. Bilo je više od jablana, i lijepo razgranato, a mnogo godina staro. Ona me upita: "Čije je to stablo?" Ja joj odgovorim: "Moje!" Listovi na stablu bili su zeleni, veliki, debeli, i sjajili se. Odjednom lišće klone, ali visoko na vrhu bila je bijela plemenita ruža, s cvjetovima velikim kao zdjele. Onda me opet upita: "Tko je takve krasne ruže na stablo ucijepio, kao da mu iz srca rastu?" Odgovorila sam joj: "Dragi Bog!" Polje je ovaj svijet. Stablo je duhovni život, a ruže su molitve. Za vrijeme bolesti nijesam mogla moliti, osim po koji Očenaš, kada mi je bilo lakše.

Nebeske djevojčice idu ususret bolesnoj vidjelici. Vidjelica ugleda prekrasan velik vrt, kao u Nebu; nešto prelijepo! U njemu su cvale prave ruže u bojama. I onda vidi oveću povorku malih djevojčica od tri godine, kako idu po stazama, kao da su poslane, da nju posjete. Sve su bile u bjelini i bosonoge. Radovale su se kako će obradovati vidjelicu svojim dolaskom, i iznenaditi je bolesnu u krevetu. Kad odjednom vidjelica doleti među njih, i zapodjene s njima razgovor: "Srušilo me je tijelo, ali moja duša voli hodati po Nebu, među vama." Djevojčice je opkoliše, i bile su vesele, što hoda između njih. Gleda vidjelica prelijepi vrt, pa im kaže: "Blago vama, vi ste već u lijepome Nebu, a mi još po zemlji padamo, i gledamo razne nepodopštine." U Nebu vidjelica zaboravi da je teško bolesna. Kada dođe k sebi, vidi da se od nemoći ne može niti okrenuti. Na to bolno uzdahne: "Bože moj, kako je na zemlji teško biti i živjeti!"

Isus bdije i pričešćuje - Viđenje se dogodilo na blagdan Svetog Matije, apostola, 24. II., u pon. Nemoćno ležeći u vrućici probudi se iza kratkoga sna. Bilo je oko 6 sati ujutro. Po običaju pogle-

- 92 -

veljača 1975.

da oko sebe, jer u mnogim časovima ima posjete s onoga svijeta, duše. Kako je svjesno pogledala, vidi da nedaleko nje netko mirno leži, kad da bdije nad njom bolesnom. U prvi se čas uplaši, a onda prepozna svećenika, pa ga zamoli kao dijete oca: "Velečasni, lijepo vas molim vode! Bolesna sam, a žedna, pa nemam tko bi mi dodao." Pošto je svećenik bio budan, odgovori vidjelici: "Sada će biti Sveta Misa gotova! Donijet ću ti Isusa!" Na to se duhovni otac Zvonimir digne i ode u sobu, te odmah donese bijelu Hostiju s kojom je pričesti. Ostane uz nju još petnaestak minuta, a onda se digne, prošeta po sobi, pretvori u Isusa i nestane. Do tog je časa bio obučen u svećenički civil s kolarom oko vrata. Gdje običan čovjek ne može biti na uslužnost duše, Isus uzima tijelo sluge Svojega za službu Svoju. Iza te Svete Pričesti odmah joj je bilo lakše i krenulo je na bolje. Dobila je želju za jelom i počela se krijepiti. (Dn 239)

Ožujak

1. PRVA SUBOTA

"U tebi produbljujem Svoja Djela!" - Kada se je prije Svete Mise pjevalo Duhu Svetome, s istočne strane doletio je veliki Golub. Tri puta je sletio nad Oltar, u zlatnome sjaju, i ostao tako u zraku. I tri puta je dao od Sebe veliki sjaj nad Oltarom. Iza toga se vidjelica nađe u Nebeskim visinama, pred Presvetim Trojstvom. Bog Otac i Sin i Duh Sveti duboko su promatrali vidjelicu, koja je pred Njima klečala. Odjednom se začuje Glas od Duha Svetoga, nad glavom Boga Oca: "U tebi produbljujem Svoja Djela! - U tebi ću Ja produbiti Djela Svoja!" Jedno vrijeme klečala je u toj Prisutnosti, a onda je hodala po Nebeskom terenu.

Žalosna Gospa s mrtvim tijelom sina Svoga - Najedanput u blizinu Presvetoga Trojstva dođe Majka Božja. Sjedne na nešto nisko, okrenuta prema Bogu

- 93 -

ožujak 1975.

u Troj Osoba. Odjednom se u Njezinu naručju nađe Tijelo Gospodina Isusa Krista sa Križa skinuto. I dosta dugo držala ga je tako prigrljena u svom Materinskom krilu, kao da se s njim mrtvim sjedinila. Žalosna Majka Božja imala je na Sebi crninu. Za to vrijeme Anđeli su letjeli oko Presvetoga Tijela Isusova i Nebeske Majke. Svi ti Anđeli, i manji i veći, bili su također u crnini.

Prije Svete Pričesti, došao je na Oltar dragi Isus u bijelim haljinama. Onda je od velikog Isusa postao mali, i ušao je u Svetu Hostiju, i više Ga se nije vidjelo.

Na molbu teško bolesne sestre Štefice vidjelica stavi u molitvi ovaj upit: "Gospodine, bolesna sestra želi Tvoju milost, da joj pomogneš, ako je Tvoja sveta Volja." U taj čas zasja dragi Mali Isus iz krila Nebeske Majke, i okrunjen Nebeskom krunom (i Majka je krunu imala) ovako progovori: "Što ima, a da Ja ne mogu pomoći, ako hoću!"

Izbor zvanja - Mladič bi želio da u svom životu što bolje Bogu posluži. Gospodin mu govori ovo:

"MLADIĆU, DIJETE MOJE!

Dao sam ti slobodnu volju,

da odlučiš sam od sebe,

kakvim ćeš putem duha Mojega poći kroz život.

Možeš Mi služiti u bračnome životu,

možeš Mi služiti u većem stupnju duha,

u čistoći tijela i duše,

kroz svoj život na zemlji.

Osjetit ćeš silu u sebi,

kakvim češ duhovnim putem poći.

Moli kada možeš i koliko možeš

Duhu Mojemu, Majci Mojoj i Poočimu Josipu,

za izbor zvanja svojega na zemlji." (Dn 240-1)

- 94 -

ožujak 1975.

2. NEDJELJA

"BOŽE MILI, NEBESKE LJEPOTE!"

U podne, za vrijeme moljenja "Anđeo Gospodnji", doživi Majku Božju kako ide u San Damiano. Onda joj Nebeska Majka reče: "Da ništa ne radiš, samo Gospodinu našem služiš, imaš dosta posla."

Dok su prije večernje Svete Mise vjernici pjevali Duhu Svetome, dođe On nad Oltar u liku velika Goluba, srebrnaste boje i raširenih krila. Nebeskim sjajem obuhvatio je cijeli Oltar.

Onda iz Neba, sa zapadne strane, dođe ravno pred Oltar Nebeska Majka. Bila je u krasnoj haljini nježnih boja. I plašt na Njoj bio je kao od ruža. Na glavi je imala bijeli veo. Bila je bosonoga. Za Majkom Božjom dođe mnoštvo malenih djevojčica u bjelini. Bile su u dobi do tri godine, bosonoge, a išle su u povorci po šest u svakome redu. Uz njih, gotovo na kraju, s desne strane, hodao je dragi Isus kao Učitelj. Teren po kojemu su dječica silazila s Neba bio je neopisivo lijep - sve u prekrasnim bojama.

Kod Oltara, u blizini Majke Božje, s lijeve strane djevojčica, klečao je neki Svetac. Moglo mu je biti oko 40 godina. Na sebi je imao ogrtač kao svećenik, a sličio je svetom Judi Tadeju. Kroz cijelo vrijeme je klečao.

Najednom se kod Isusa, iznad te male djece, u zračnom prostoru, pojavi Bog Otac. Dođe naprijed k Oltaru, do Majke Božje, i promatra to mnoštvo dječice.

A iza djevojčica, dolazilo je mnoštvo Anđela u grupama, u povorci. Bili su u dugačkim zlatnim haljinama i svi bosonogi.

Vidjelica pođe još bliže Oltaru, pred Povorku, u blizinu Majke Božje i onoga Sveca. Onda i ona klekne i usklikne: "Bože mili, Nebeske ljepote!"

Na to se Otac Nebeski okrene prema njoj i kaže: "Mnoge čete i legije u Duhu Mojemu ukras su Neba."

- 95 -

ožujak 1975.

Na to od velikog Isusa, koji je stajao uz djevojčice, postane zlatno Janje, i pred Njim, kako je ležalo u zračnom prostoru nad glavicama djevojčica, zlatan Križ. Nad Janjetom je pisalo velikim zlatnim slovima: "Agnus Dei". Anđeli koji su silazili s Neba, pjevali su: "Hosana Sinu Davidovu u visini. Blagoslovljen bio, hvaljen i slavljen, u vijeke vjekova. Amen, amen, amen."

Onda je od Janjeta opet postao dragi Isus. I On dođe na Oltar do Kaleža. Nad misnim Kaležom, u zraku, od Isusa je postala velika Hostija (valjda za vrijeme Pretvorbe).

Za vrijeme Podizanja Presvete Krvi Hostija je unišla u Kalež i nestala. Najednom iz Kaleža provrije Sveta Krv na Oltar. Tekla je u tri odijeljena mlaza. A nad Kaležom se čuo Glas: "Od Muka Moje Žrtve dana je milost ljudima na zemlju za duše njihove, da se spase. Izlijevam Svoju Ljubav u srca njihova."

Isus dragi je bio uzeo dvije bijele svećeničke Hostije, došao je do vidjelice i Svojom ju je rukom pričestio.

PAPA PAVAO VI U NEVOLJAMA

Dok su Nebesnici bili još svi prisutni, pojavi se uz Oltar Papa Pavao VI. Sjedio je na papinskpj stolici, i gledao svećenika kako služi Svetu Misu.

Odjednom iza njegovih leđa dođe četa đavola. Tijelo im je bilo prekriveno kao pasjom dlakom, imali su kozje noge i rep, rogove na glavi, a bili su crni kao dimnjačari. U šapama su držali velike vile. Ta četa đavola opkoli Pavla VI. i htjela ga je izbaciti s papinskog prijestolja. Vilama su podbadali njegovp prijestolje - i tako ga nekoliko puta zaljuljali, da je zamalo ispao iz stolice, sav iscrpljen i nemoćan. Đavli su Papi Pavlu VI. zabadali vile u tijelo i htjeli su ga prebiti.

S druge strane Oltara vidjelica je promatrala ovo đavolsko nasilje nad Papom Pavlom VI. i željela je đavle ukloniti, da ga ne muče.

- 96 -

ožujak 1975.

Onda kao da su se đavli izmorili mučeći Papu i pokušavajući da ga izbace s njegova prijestolja. A Pavao VI. gledao je u Majku Božju i Povorku Nebesnika i htio bi da im se približi. Odjednom je odnekle došla dugačka debela crna zmija s velikom glavom, i kako je Papa sjedio ispružila se ispred njegovih nogu. I tako đavli koji opkoliše Papu, i zmija koja se legla ispred[spred, nota] njegovih nogu, nisu mu dali da se približi legijama Nebeskih Stanovnika. Ove paklene smetnje onemogućavale su Papi Pavlu VI. radove za Nebo.

Na to mu vidjelica reče: "Ti sjediš na stolici pred narodom Božjim, a ja Ti moram pomoći da izvršiš Božje Naloge nad glavama ljudi na zemlji. Hoću da Ti se približim, ali zapreke mnogih ne daju mi da dođem k tebi." Pogleda Pavao VI. vidjelicu i zapita: "Giulia, Giulia, dov'è?"

Onda s jugozapadne strane, iz Neba, dođu dva velika Anđela: Sveti Mihael u odjeći kao vojničkoj, i sveti Rafael u bijelim haljinama. Približe se Pavlu VI. i vatrenim metlama, što su ih držali u desnoj ruci, počnu snažno udarati po đavlima. I rastjeraju đavle i oslobode Papu od njihovih nasrtaja. I završi drama zamaljskog mučenja. Ovo je viđenje vidjelicu jako izmorilo. (Dn 241-3)

3. Ponedjeljak

"U BOJ ĆEŠ S NAMA!"

Mali Isus i počasna straža - Kad ste otpjevali pjesmu Duhu Svetome, na Oltar je bio metnut Presveti Oltarski Sakramenat. Pokaznica je bila neobično velika. Zauzela je cijela ova dva prozorska krila. I Hostija je bila veoma velika, kao mali tanjur, oko dvadesetak centimetara. Usred te velike Hostije, bijele kao snijeg, sjedio je dragi Mali Isus, u bijeloj haljinici, bosonog. Nogice je imao okrenjene prema krevetu bolesnice.

Najedanput dođu dva velika Anđela u bijelim ha-

- 97 -

ožujak 1975.

ljinama, koji uvijek drže stražu pred Presvetim, kad je dragi Isus nazočan. I svaki stane s jedne strane Presvetog Sakramenta. A dragi Isus je nešto poput djeteta radio... kao da se igra i s nečim zanima. I onako malo pogleda, i onda opet nešto s ručicama radi na Svojemu krilu... To je moglo trajati svojih petnaest minuta.

Mnoštvo Mučenika - Onda je došla velika povorka Svetaca, u bijelim haljinama. Potom su došli Mučenici s palmom u ruci. Valjda ih je bilo jedno tristo. Stajali su pred Presvetim i držali su uspravljene palme, kao svijeće,

Najedanput dragi Mali Isus izađe iz Presvetog Oltarskog sakramenta, i onda je nestao. Ostala je samo pokaznica.

Na Nebeskom terenu - A mene je najedanput neka velika sila prenijela iznad zemlje, na Nebeski teren. Tamo sam bila već više puta. To je bilo kao jedan prekrasan park, ukrašen divnim "prizemnim" ružama. A trava nije imala korova, nego je bila ona birana, krasna, zelena.

Od tog terena račvala su se tri prekrasna puta. Na jednome od njih, stajala je vidjelica i promatrala oko sebe. Putovi su bili bijeli kao snijeg, a priroda naokolo bila je slično kao na zemlji, samo krasno uređeno.

"Gospodin ti je dao Svoje Zakone..." - I dok sam stajala na toj bijeloj cesti, s istočne strane doleti prekrasan bijeli Golub. Odsijevao je srebrnastim Nebeskim sjajem. I gleda Svojim lijepim očima nekako duboko u mene. Najedanput stane preda me, na jedno dva koraka, a onda se podigne u zračni prostor. A od Goluba je došao Glas: "Gospodin ti je dao Svoje Zakone, i dao ti je razumjeti, što ti je činiti u njima." Na to vidjelica potvrdi: "Da, rastumačio mi je Gospodin što mi je činiti." I Golub ostane u zraku.

Mnoštvo Anđela i Nebeskih Bojovnika - Najedanput po drugom putu dođe mnoštvo Anđela u prekras-

- 98 -

ožujak 1975.

nim haljinama. Nisu daleko išli. Imali su određeno dokle su došli tim putem... Kako su ti Anđeli stali, s druge strane, opet iz Neba, dođe... valjda legija Nebeskih bojovnika, obučenih u prekrasne zatvorene uniforme, oklope. I svi su imali mačeve u ruci. Zapovjednik izađe naprijed i zapovijedi im da stanu. I oni stanu. A došli su malo naprijed od Anđela. Zapovjednik je stajao pred njima, i jednu nogu je onako po vojnički metnuo malo naprijed, a u desnoj ruci držao je velik mač, spušten prema dolje i odmaknut od sebe. Bila sam od njega udaljena dva-tri metra. A Duh Sveti je bio u zračnom prostoru. A zapovjednik gleda pozorno u mene, onda najednom zavitla mačem i kaže mi odlučno: "U boj ćeš s nama!" Onda opet spusti mač dolje i nastavi gledati u mene. Bio je visok i vitak. A ja gledam, pa nisam ni obučena, ni ništa... A Nebeski bojovnici mirno stoje. Bilo ih je po osam ili deset u redu. I to je bilo dugačko. Ja ne znam, šta je to... to nije četa, to je nešto veliko - legija.

Otac Nebeski vrši smotru - Najedanput s istoka dođe Bog Otac Nebeski. I kao Gospodar promatra taj prostor i kakav su raspored napravili. Gleda Anđele, gleda te Bojovnike, gleda mene, gleda Duha Svetoga... Kad je došao u blizinu ja sam se u taj čas malo uplašila - bila sam udaljena dva-tri metra - pa kažem: "Gospodine, smiluj se nama grješnicima, i svima nama na zemlji koji se uzdamo u Tebe, i onima koji Te još ne poznaju, da Te spoznaju, da se spase!" On me gleda, pa se malo nasmiješi, a onda opet pogleda tu Vojsku, kako je postrojena... Kad je sve pogledao i pregledao, kao da je otišao nekuda prema Anđelima, i više Ga nijesam vidjela... kao da je malo iščeznuo...

"Majčice naša, nemoj nas ostaviti!" - Onda po tom Nebeskom vrtu dođe Majčica Božja. Bila je u prekrasnim nježnim haljinama i bosa. Haljine su Joj bile bjelkaste i malo ružičaste, a plašt plavkast i malo nježno limunast, onako dvostruka boja.

- 99 -

ožujak 1975.

Na glavi je imala lijepi bijeli veo. I kako je došla, tako stane i nasmiješi se. A ja se osmjelim pa Joj kažem: "Majčice naša, lijepa naša Majko, budi s nama! Nemoj nas ostaviti! Smiluj se meni grješnici, i svima onima koji se ufaju u Tebe i mole Te za milost u potrebama svojim." Ona me pogleda, nasmiješi se, i kako su pokraj rasle one divne ruže, otkine jednu prekrasnu bijelu ružu sa cijelim strukom, priđe k meni i dade mi. I dok sam držala ružu, par puta me je pogladila po glavi. U taj čas stajala sam i bila sam u bijeloj haljini, dugoj do poda, da mi se ni noge nisu vidjele...

Sveti Josip razgledava - Na to eto Svetog Josipa. Njegove su haljine bile nježnih boja: žućkastozelene i bjelkaste. Bosonog je bio. Kad se je približio, stane i gleda kako se naslađujem s tom ružom i Majčicom Božjom. A ja uskliknem: "Sveti Josipe, budi i Ti s nama, nemoj nas ostaviti!" - sve sam zazvala. I stao je tako, i gleda, gleda sve te terene, malo se nasmiješi i onako promatra. I Majčica Božja je tako gledala.

Kad je došla Majka Božja i Sveti Josip, onda Duh Sveti, kako je imao krila kao Golub, najedanput pruži Svoju ruku ispod krila i zgrabi me za ruku, pa sam letjela po onom prostoru s Njime. Pokazivao mi je kakovi su tamo prostori i predjeli.

Odjednom je Presveto Trojstvo tim terenom prošlo... I najedanput i Bog Otac, i Bog Duh Sveti, kako je tako stajao, i Bog Sin postanu tu pred tim Anđelima... I poslije je taj teren nestao... I sav prizor je nestao...

Na divnom Nebu znak Jahvin - Iza Svete Pričesti našla sam se gore, na drugom terenu Neba, u drugom predjelu Neba. Bila je lijepa čistina i lijepi krasni nježnoplavi zračni prostor. Najedanput se na tom divnom zraku pojavio veliki zlatni znak... To zlatno slovo bilo je u obliku broja sedam, samo što nije imalo one poprečne crte. A pred

- 100 -

ožujak 1975.

zlatnom crtom bile su ubačene dvije točke, malo udaljene jedna od druge. I to je tako stajalo. I ovaj donji dio te crte bio je prema zemlji okrenjen. To sam dugo promatrala. (Dn 243-6)

Iako teško bolesna, sestra Štefica još se brinula za apostolske pothvate. Ali Gospodin joj savjetuje: "Kćeri Moja! Ne vodi brigu bolesna! Prepusti stvar zdravima. Neka putuje tko gdje hoće; Ja sam Svoje rekao! Neka žive mudri po svojoj mudrosti!" (Dn 246)

4. Utorak

VELIČANSTVENA SVETA MISA

Divna crkva - Bila sam u jednoj lijepoj i ukrašenoj velebnoj crkvi. Na ovoj strani kako služite Svetu Misu bio je Oltar, pokriven prekrasnim bijelim platnom, kakovoga nema na zemlji. Onda je s Neba došla sv. Terezija od Djeteta Isusa s časnim sestrama. Nije ih bilo mnogo, valjda desetak. Sv. Terezija išla je prva, a one za njom. Stale su sa strane Oltara. Sveta Terezija bila je naprijed.

Majčica Božja i Sveti Josip - Poslije su došli Sveti Josip i Majka Božja i stali su tako blizu Žrtvenika, da su ga se mogli dotaknuti. Bili su okrenuti prema sredini Oltara. I sveta Terezija i časne sestre bili su također okrenjeni prema Oltaru, samo što su one bile malo dalje od njega. Sveti Josip je stao s desne strane Majke Božje. On uvijek stane Njoj s desne strane, ne znam zašto. A Majka Božja i Sveti Josip su stajali među ljiljanima, jer je uz Žrtvenik, na mjestu gdje su bili, izgledalo kao "vrt" samih prekrasnih bijelih ljiljana. Kao kad je neka slava pa donesu mnogo cvijeća, kao na pr. u San Damianu oko Majke Božje - tako je to izgledalo. Ali ti ljiljani, bijeli kao snijeg, su kao iz poda izrasli.

Veliki Svećenik i dva ministranta - Onda je došao dragi Isus da služi Svetu Misu. Bio je u zlat-

- 101 -

ožujak 1975.

nim haljinama. Na Oltaru je imao velik Kalež, oko pola metra. Uz dragog Isusa bila su dva ministranta. Na onoj strani gdje je bila sveta Terezija sa časnim sestrama, bio je sveti Alojzije, a ministranta na strani Svetog Josipa nisam prepoznala.

Mnoštvo dječaka i djevojčica - I kako je dragi Isus već bio kao da će početi služiti Svetu Misu, iz Neba su došla dva velika reda, dvije Povorke nejake djece. Ne znam jesu li ta dječica imala četiri godine. U jednoj Povorci su bile đjevojčice, a u drugoj dječaci. Išli su u Povorci po dva i dva. Dječaci s desne strane, djevojčice s lijeve. Djevojčice su bile u bijelim haljinicama i bose, a na glavi su imale vjenčiće. Dječaci su imali hlačice, košuljice su im bile unutra uvučene, a oko vrata su imali crne mašnice. Dječice je bilo veoma mnogo. Došli su blizu Oltara, ali tako da je ostalo još malo prostora između njih i Oltara.

Velika Hostija - Onda je dragi Isus služio Svetu Misu. I u jedan čas bila je nad Oltarom, nad tim Kaležom golema Hostija. Bila je velika kao sunce, ali bijela je bila, odsijevalo je od nje.

Obredi po tridentskom - Onda najedanput sveti Alojzije pređe na stranu Poslanice, uzme Misal i pokloni se duboko dragom Isusu. Onda se njih dvojica u sredini Oltara, iza Isusovih leđa sastanu i pokleknu, te zamijene strane. Sveti Alojzije stavi Misal na stranu Evanđelja i ostane tamo stajati. Ali Isus dragi je stajao na Svojemu mjestu, nije išao čitati Evanđelje... Tako je trajala Sveta Misa, i tako su svi bili nazočni, prisutni u tome...

Zlatna ruža - I kako je taj drugi ministrant bio do Isusa, između Isusa i njega, iz podnožja Žrtvenika, izrasla je velika, lijepa zlatna ruža. Ta ruža nije bila kad je sveti Alojzije prenosio Misal. I još su po njoj bile bodljike, kao što već bude po ruži. Ruža je ostala skroz do kraja Svete Mise.

- 102 -

ožujak 1975.

Prekrasna zvonjava - Poslije, kad je Sveta Misa došla do Podizanja Svetoga Tijela, Isus dragi je ostao na istome mjestu, i Hostija je ostala na istome mjestu. Ali na jednoj i drugoj strani Oltara, na onom oltarnom podiju lijepo su stajali veliki zvonci, napravljeni od samoga zlata. I svaki je imao mnogo zvončića, čitav grozd. I onda kad je bilo Podizanje Presvetoga Tijela, nitko ih nije dirao, ali su oni najednom tako zvonili, da su me oglušili... Cijela ta crkva je ječala od njihove zvonjave. A za to vrijeme svi su mirno stajali, kako su već bili raspoređeni. Bili su "uronjeni" kao oni pravi Sveci. I dragi Isus je mirno stajao, i Hostija je mirno lebdjela u zraku.

I Anđeoski narod prisutan... - Kada je bilo Podizanje, na čelu tog Oltara opazila sam ni ne znam koliki broj Anđela. Prednji su bili veliki, a oni dalje su biii čak mali na pogled, jer ih je bilo toliko mnoštvo... kao jedan narod samih Anđela s Neba... Onako u zračnom prostoru bili su prisutni toj Svetoj Misi...

Sveta Pričest - Onda je trebala biti Sveta Pričest. Ali nisam vidjela da bi ih dragi Isus pričešćivao. Nego, kako se je okrenuo, pošao je korak dva od Oltara, i sve mi je Hostije dao u usta, ne znam odakle su Mu bile Hostije, ali sam imala tako puna usta onih velikih svećeničkih Hostija, da mi je skoro jedna ispala.

Zaziv Svetome Josipu - Nakon molitava što se mole iza Svete Žrtve, čim ste spomenuli Svetoga Josipa, moja duša usklikne: "Sveti Josipe, moli za nas!" Jer On je stajao ovdje među tim ljiljanima, i onda moj glas ode do njega... iz srca mi ode: "Sveti Josipe, moli za nas!"

Čini mi se da sam spomenuo, kako bi uz zazive Presvetome Srcu Isusovu i Bezgrješnome Srcu Marijinu, trebalo dodati i zaziv Svetome Josipu! Dakako, sad ćemo ubuduće uvijek i Njega zazivati! (Dn 247-9)

- 103 -

ožujak 1975.

Duša u teškim mukama - Jedna duša došla je k meni i kaže mi da je gladna. A ja joj kažem, da ću se za nju moliti. Onda me povela da vidim gdje je, gdje trpi. I vidjela sam, ali nisam mogla tamo unići nego sam ovako izvana promotrila. Ta je duša bila izvan sebe, u kako teškim mukama je bila. A ja sam se tako uplašila, da dugo nisam znala za sebe; i dulje vremena jako sam se bojala. Tu žensku nisam nikada prije vidjela.

Nedostaci svećenika i ukrašeni Krist - Dva puta sam imala dirljivo Viđenje o nedostacima svećenika i ukrašenom Kristu. Gospodin mi je pokazao slabosti i nedostatke svećenika, tako da sam se plašila to gledajući.

Vidjela sam pred sobom mnoštvo nepoznatih svećenika. Na zemlji su bili. Onda se mnoštvo izgubilo iz vida, a ostalo ih je samo nekoliko, da vidim što će se s njima zbivati. Tada sam ih vidjela sa raznim nedostacima: nekoji je svećenik imao ruku oštećenu, a drugi samo prste kljakave i izranjene; gdjekojemu je bila glava kao u šiljak odsječena i kao udubljena; bilo ih je s iznakaženim ošima, ušima... ili čak i kosom; nekoji su imali po tijelu ili udovima kao neke rak rane; bilo ih je mršavih kao da su sama kost i koža i s osušenim udovima kao da imaju paralizu... A nekoji su bili blatni po tijelu kao svinja.

Ali, dok su još bili u mnoštvu vidjela sam i svećenike koji su bili lijepi, svježi i puni, samo što su imali ovdje-ondje po tijelu neke male nedostatke, kao madeže, mrljice i slično.

I ti svećenici, kakvi su već bili i kako su već izgledali - i ja među njima na zemlji - blago su me promatrali. I ja još mislim, kako mogu živjeti tako izranjeni, iznakaženi, paralizirani. I hodaju takvi između svijeta, a da to ljudi ne primjećuju. .

Najedanput, ti isti svećenici, tako nedostatni i manjkavi, podignu se i idu gore... A ja upitam:

- 104 -

ožujak 1975.

"Kuda ćete vi?" Odgovore: "Idemo u Nebo!" I kako su pošli oni gore, pođem i ja za njima. Kad su se popeli gore, najedanput nestanu u zračnom prostoru, a ja ostanem...

Iznenada se pojavi u Nebu dragi Isus, kao prekrasan Kralj. Sve je na Njemu bilo kraljevski urešeno. Na glavi je imao prekrasnu zlatnu krunu, kao što je nijedan kralj na zemlji nema. Ni ne znam šta je to sve bilo po njoj... dijamanti... zlato. Bio je lijepo svečano obučen, kao na Božić. Imao je na Sebi prekrasnu haljinu i onaj prekrasni plašt. A ja gledam... sve je na Njemu kao zlatom izrađeno. To je bilo kao ručni rad, kao izvezeno, za pet prsta širine po rubovima toga kraljevskoga plašta, pa sa strane, pa dolje, onda oko vrata i oko rukava. A dragi Isos gleda na mene i smiješi se. A ja uskliknem: "Dragi Isuse, kako si lijepo obučen! Tko Ti je to tako lijepo izradio?" To je bilo nešto izvanredno... Ja to ne znam ni izreći, kako je to bilo... A Isus odgovori: "Te su Mi haljine izradili Moji sluge svećenici u radovima Mojim!"

To znači: svećenici Bogu služe, a jer su ljudi kao i mi, rođeni od oca i majke... pa nisu sad s Neba pali, da nemaju manjkavosti... Vidjelica je pošla za svećenicima u Nebo, znači da ona po njima upoznaje Boga. (Dn 252-3)

Za vrijeme Korizme bila sam puna tri tjedna u takovu trpljenju, da nisam mogla pravo ni moliti, niti sam znala kako hodam. Na Veliki Petak bila sam kao mrtva... Kad sam tih dana jednom svršila svoje molitve i počela moliti za teško bolesnu sestru Šteficu, držeći Krunicu u ruci, potužim se: "Gospodine, oprosti mi! Tako sam slaba, da Ti se ne mogu ni moliti!... Hoću, hoću, a ne mogu!" - i došlo mi je da plačem... A dragi Isus ovako progovori nad mojom glavom: "Kada pustim na tijelo patnju morate trpjeti, da spasim mnoge duše po vašim patnjama." (Dn 253)

- 105 -

ožujak 1975.

"To Ga udaraju jezici u ovoj župi!" - Otac Gvardijan imao je večernju Svetu Misu. Iza Evanđelja, na glavnom Oltaru, bio je stup od kamena, visok metar, dolje jednoličan, a gore malo izrađen - kao udubljen. Za taj je stup, prekriženih ruku, bio svezan dragi Isus. Gledao je na našeg svećenika... I onda su se čuli jaki udarci, sa svih strana, po Isusovim leđima i po Njegovome Tijelu, da je sve pucketalo u crkvi... A tko Ga je udarao nisam vidjela.

Poslije sam molila, da upoznam kakovi su to udarci, što su Isusa tako udarali. Onda sam čula nad sobom u crkvi ovaj Glas: "To Ga udaraju jezici u ovoj župi!" (Dn 253)

23. NEDJELJA - CVJETNICA

Mali Isus i sedam svetih Sakramenata

Na Cvjetnu nedjelju, pod večernjom Svetom Misom doživjela sam ovo. Svetu Misu služio je meni nepoznat mlad svećenik, koji je došao k nama nedavno, tek je Mladu Misu rekao. Klečala sam pokraj vrata, radi zraka, da budem bliže izlazu, ako mi pozlije. Kad sam osjetila veliku Prisutnost Božju, kleknula sam. Dragi Isus poučio me je jednom zgodom, kad osjetim Prisutnost moram kleknuti ili sjesti, ne smijem stajati, da se ne srušim...

Dok je svećenik čitao Evanđelje, dođe dragi Mali Isus, tako od svojih šest mjeseci - godinu dana ne znam da li je imao - i sjedne na Oltar. Bio je u lijepoj bijeloj haljinici i bos. A oko Kaleža, u krugu, najedanput se stvore prekrasne nježne ruže. Bilo ih je sedam na broju, i sve su bile jednako raspodijeljene, razmaknute jedna od druge. Ruže su bile više žućkaste boje, kao sunce, i pupoljci su bili još malo zavijeni. Svaka ruža je imala na stabljici do tri lista i kao grančice.

A dragi Mali Isus, kako je sjedio nožicama okrenut prema Kaležu, podigne jednu od tih ruža, i počne je mirisati. I sve je onako udisao... i uži-

- 106 -

ožujak 1975.

vao je u tom mirisu... I gleda svećenika kako služi Svetu Misu, pa se naviruje i promatra ga, kao da bi mu želio nešto kazati, kao da bi se želio s njim zajedno igrati u toj Svetoj Misi, tako da se izrazim. Kao kad dijete dođe u vašu blizinu, pa je željno vašeg društva, da se s njime malo pozabavite. Mali Isus uživao je u tom svećeniku i onako ga je promatrao, i smiješio mu se, i tu ružicu je stalno mirisao.

U to vrijeme, kad je dragi Isus stupio na 0ltar i sjeo, prestala sam moliti. Jer pod Misom, kad se ne odgovara na zazive, ja molim Kruricu. Molila sam Krunicu na čast i slavu Prpsvetome Trojstvu, kao zadovoljštinu i zahvalu za sve milosti i darove, što ih svi mi primamo, a na njima se ne zahvaljujemo.

Na to, kako sam promatrala dragog Isusa kako miriše tu ružu, reknem Mu: "Dragi Isuse, ugodna Ti je ta ruža, kad je toliko mirišeš!... Kakove su to ruže na Oltaru?" On me pogleda i nasmiješi se: "To je sedam svetih Sakramenata... a ovo je ruža Svetoga Reda!"

I najedanput se Mali Isus ustane i pođe po zračnom prostoru do mene. I kako sam klečala, pruži ružu prema meni, da je pomirišim, a onda je povuče k Sebi i gleda u mene, da li ja uživam u onome mirisu. I opet mi da neka pomirišim, i opet je povuče k Sebi, pa me gleda... A to je bio tako ugodan i krasan miris... kao najljepši parfemi, ni ne znam od kakovoga cvijeća. To je nešto Nebesko! To se ne može izraziti na što to sliči... Kad mi je četvrti puta dao tu ružu da je pomirišim, pogleda me, nasmiješi se, i ode na Oltar. I opet sjedne tamo gdje je prije sjedio i skroz je tu ružu držao i mirisao.

Najedanput se na onim vratima gdje svećenik ulazi u našu crkvu pojavi Majka Božja. Imala je na Sebi haljinu krasne narančaste boje i bila je raspletene kose, gologlava. I Ona je držala ružu

- 107 -

ožujak 1975.

u ruci, kao i dragi Mali Isus. I uživala je u toj ruži, pa je prinese i pomiriše, a onda odmakne. I stalno ju je mirisala. A ja kako sam Je opazila, radosno uskliknem: "Majčice Božja, pa i Ti si došla k nama, u našu blizinu!" A Ona me pogleda, nasmiješi se, i ovako mi pokaže, kao da mi želi tu ružu dati. I pođe ravno k Oltaru, i kad je došla do ruba Žrtvenika više Je nisam vidjela. Majka Božja je mirisala ružu: Sakramenat Ženidbe.

Onda je došla Sveta Pričest. A dragi Mali Isus. gledao je svećenika kako lomi Svetu Hostiju i kako se zatim pričešćuje. Kad je došlo vrijeme da vjernici pristupe Svetoj Pričesti, dragi Mali Isus se digne sa Stola, pogleda u mene i ode ravno u Svetohranište, još prije nego što ga je svećenik i otvorio. Poslije, kad je svećenik otključao Svetohranište, kako sam bila jako uzbuđena, nadala sam se da ću Malog Isusa još tamo vidjeti, ali Ga više nisam vidjela. (Dn 254-5)

25. Utorak - BLAGOVIJEST

Jedna bivša časna sestra tražila je od Sandamdijanaca da joj se netko pridruži, i također da joj se pomogne dovršiti započeti molitveni dom. Gospodin na to odgovara: "Tko je zidove podigao neka i krov diže!" Znači, ne upuštati se u te stvari, ne prihvatiti ponudu, jer će vam biti na štetu. U ovo vrijeme nema smisla ulagati sredstva u sumnjive i nesigurne pothvate. Jer kod svega toga sastajanja na molitvu, najviše imade brbljanja i ogovora. Bog gleda dušu i srce; uzalud jezik govori molitve, ako na leđa čovjekova tovari grijeh. Osim toga, bogomolja mora biti na dostojnome mjestu, poradi Prisutnosti Božje. (Dn 255)

Travanj

10. Četvrtak

Danas ujutro vidjelica je doputovala u Zagreb. Podnevnu molitvu predmolila je teško bolesna ses-

- 108 -

travanj 1975.

tra Štefica. A onaj zid je kao nestao i dođe dragi Isus i stane uz stol na kojemu inače služite Svetu Misu. I gledao je na nju, kako se ona moli. Tako je ostao valjda deset minuta.

Saznali smo preko jedne bivše časne sestre da Mama Roza kani sredinom ov. mj. povesti vođe San Damianskih grupa Svetome Ocu. Nije mi bilo jasno, što bih trebao učiniti.

Uzvisiti Majku Božju - Kad ste započeli Svetu Misu. najedanput poleti od Oltara Mali Isus od godine dana. Trčao je razdragano k meni, raširenih rukica. Onda me je zagrlio i pritisnuo šta god je bolje mogao, pa mi je rekao: "Ja i ti ćemo ići u Rim!"

Najprije sam vidjela Papu Pavla VI, gdje sjedi na prijestolju, ali izvan Bazilike, pod vedrim nebom. A s ove strane je bilo mnogo svećenika i raznih ljudi...

Onda je u zračnom prostoru došla Majka Božja. Sjela je kao Kraljica Papi Pavlu VI. s desne strane, ali malo iza njega i nešto više od njega. Sjedila je na krasnom prijestolju.

Sa iste strane došli su Sveci i Mučenici. Prepoznala sam Svetoga Josipa, sv. Ivana Krstitelja, sv. Judu Tadeja, sv. Antuna... i svetoga Petra... A bilo je i nekoliko mučenica. Mučenici su bili ispred Svetaca.

U to vrijeme, s one strane gdje su bili svećenici i ljudi, došla je pred Sv. Oca Papu Mama Roza. Vidjela sam je onako krupnu kao inače. Čak je trčala pred njega, koliko se poveselila. Kad je došla pređ Svetog Oca, pogledala je taj cijeli prizor i Majku Božju, nasmiješila se... i pogledala je mene gdje stojim. I fra Serđu sam vidjela. I on je došao sa strane svećenika. Stao je ispred njih na stranu Mučenika, potpuno do Pape. Pogledao je Papu i nasmiješio mu se. I mene je gledao, pa se dosta dugo smiješio.

- 109 -

travanj 1975.

A oni svećenici i ljudi, koji su bili s one strane Sv. Oca Pape, zborovali su između sebe i govorili da Majku Božju treba još više podignuti. Ali nisu pristupili u Njezinu blizinu da je podignu, već su ostali na svojim mjestima. I Majka Božja je ostala onako kako je bila kad je došla. A ja sam stajala pred tim prizorom i promatrala ga.

Majčica Božja s troje dječice - Iza večernje Svete Mise, kada ste vi otišli, jako su se skrušeno molili. I onda, dok smo nizali Krunicu od Suza, došla je Majčica Božja. Stajala je, pa nas je gledala kako molimo. Bila je u bijeloj haljini i plavom plaštu. Zatim je pošla malo naprijed. A pred Njom je bilo troje dječice u bijelim haljinicama. Onda se Majčica Božja sagnula, pa ih se dotiče i kao da je toj dječici htjela nešto reći... i tako gleda na nas kako molimo...

Žestoko trpljenje za duše u čistilištu - Nisam mogla s njima skroz moliti, jer me je spopalo veliko trpljenje. Kad se molilo za duše u čistilištu, vidjela sam veoma dubok ponor... jedno veliko vatreno jezero... Vatra je bila kao crvena krv... a gusta kao umak od rajčica... Muški i ženske gorjeli su u vatri... Valovi su ih kao gutali. Kad sam vidjela te duše bila sam kao da se pretvaram u vatru... kao da sam u onim mlazovima... Tako sam jako trpjela, da nisam mogla izdržati... Bilo mi je kao da ću se raspasti... Morali su mi napraviti krevet, i legla sam, i više nisam mogla doći k molitvi. Kad sam došla u sobu, glava mi je bila kao živa žeravica.

Kaže dragi Isus, da nije dosta za duše prikazati molitve i dobra djela. Jer kad se ode s ovoga svijeta, a nije se dalo Bogu dovoljno zadovoljštine za grijehe, onda treba tamo trpjeti. A da se skrati to trpljenje dušama u čistilištu, mora netko na ovome svijetu štogod za njih pretrpjeti. (Dn 256-8)

- 110 -

travanj 1975.

11. Petak - Sv. Leon I.

Ujutro, prije Svete Mise,

govori Gospodin Isus Krist ovako:

"POTREBNO JE DA SE PROŠIRI SLAVA MOJA

u srcima ljudi na zemlji preko Moje Majke,

ali u ovo vrijeme neće biti od koristi,

jer je tama prekrila na zemlji sva srca ljudska.

Slava će biti samo izvana,

na ugled očima ljudskim.

Zemlja spava u smrtnome snu."

Riječ je o Rimu i Mami Rozi, o priznanju Božjih Tajna na zemlji. Sprema se hodočašće u Rim, s Mamom Rozom na čelu.

NEBESKA MAJKA U VELIČANSTVENOM ZNAKU POBJEDE

Odmah na početku Svete Mise bila sam u velikoj Prisutnosti. Okruživala me je tolika Slava i Veličanstvo, da sam se gubila... Kad dođe k meni ona Moć, ona Slava, ono Veličanstvo, onda ja odlazim... I najedanput me je povelo gore, u visine, ravno u Nebo...

I u Nebu sam vidjela prekrasno veliko široko slovo V. Bilo je visoko oko tri metra i okrenjeno u ovome smjeru. To je slovo bilo označeno u više boja. Vanjska traka, prema zemlji, bila je crna. Onda je došla nježnoružičasta traka, ali se prelijevala malo u ljubičasto... Na nju se nadovezivala jarkocrvena, i kao najunutarnjija bila je zlatna, koja je odsijevala kao sunce. Od te zlatne trake išle su sjajne zrake prema Majci Božjoj. Te trake u bojama, to nije bilo kao linije, nego više kao oblaci u bojama... nanizani jedan do drugoga.

Kako je bio taj veliki znak Pobjede, Majka Božja je stajala iznad njega, u zračnom prostoru. I biIa je okružena velikim četama malih i velikih Anđela. Bila je obučena u prekrasne haljine, tako dugačke, da Joj se nije vidjelo noge. Te haljine izgledale su kao "odvojene" "odbačene" od Njezina

- 111 -

travanj 1975.

tijela... kao što su se kraljice nekoć nosile. A na glavi je imala krasnu lijepu, bijelu koprenu. Majčica Božja gledala je dolje prema zemlji.

Onda je Njoj na desnu stranu došlo iz raznih Predjela Neba mnoštvo Svetaca i Mučenika s palmama, koji su Je zaokružili do vrhova znaka V. Sam znak V ostao je čist. A s druge strane su bili Anđeli. U početku su Anđeli bili i sa ove strane, ali kad su došli Sveci i Mučenici, Anđele na ovoj strani više nisam vidjela.

Po nutarnjem prostoru znaka V bila je kao neka Nebeska koprena... To je izgledalo više onako, kao kad se na zemlji spusti u doline ona gusta magla. I onda, da se izrazim još ovako: u toj magli kao da su još one "klisurice" kad je mraz... kao što bude po travi... A po toj kopreni, po cijelom tom nutarnjem prostoru znaka V, bile su pobacane crne grude, velike kao šaka... Kao da djeca uzmu crnu pastu pa zid napackaju.

Onda se je s istočne strane približio Majci Božjoj dragi Isus kao Kralj. Imao je prekrasno izrađenu krunu. Kad se je sagnuo, vidjelo se da je kruna gore otvorena. Na Isusu je bio snježnobijeli plašt. Izgledao je kao od vune satkan. To je bilo nešto mekano, fino, nježno poput magle. Plašt Mu je prekrio cijelo Tijelo do zemlje, da se nije ni noge vidjelo. A bio je tako dug da se vukao po tlu, kao kad mlada ide na vjenčanje.

I dragi Isus pristupi Svojoj Majci i onda je gledao, kako da Je još što više ukrasi i poljepša. Ukrašivao Ju je i sve nešto najljepše metao je na Nju. To je bilo tako lijepo, da ja to ne znam ni izraziti... To su bili nekakovi ukrasi koji su ostali na Njezinoj haljini, na Njezinoj Osobi... Nešto je metao, i to je tako ostajalo... I još je gledao, šta bi Joj sve metnuo, da što više uljepša Njezinu Osobu. Onda se dragi Isus malo odmakne od Majke Božje, pa Je promatra... i nasmiješi se... i pogleda na mene... I još Joj je dodao ne-

- 112 -

travanj 1975.

koliko tih ukrasa. U to vrijeme bila sam stavljena pred Majku Božju i pred onaj znak Pobjede, pa sam sve promatrala.

A Majka Božja je imala oko glave natpis. Slova su bila visoka i debela, ali ih nisam znala pročitati, jer to nije bilo na hrvatskom, nego onako "iskrižano", kao što su to Židovi pisali. To je bilo oko Njezine Glave, oko ramena, pa skroz cijeli taj okrug...

Poslije je nad Majku Božju došao Bog Otac Nebeski i pogledao je kako je to dragi Isus uredio... Duh Sveti je najedanput sletio kao veiik zlatnosjajni Golub i rasvijetlio je sav onaj Nebeski prostor. Sve je bilo u sjaju... kao da je veliko sunce sve prekrilo svojim sjajem, svojim zrakama. Ali taj sjaj je bio proziran, pa se u njemu sve vidjelo. Duh Sveti je ostao nad Majkom Božjom.

Majka Božja je mirno gledala prema zemlji i bila je jako ozbiljna. U početku, kad sam došla pred Nju, pogledala me je, i malko se nasmiješila, a poslije je gledala skroz u pravcu kako je bila okrenuta, dolje na zemlju....

Iza toga sam vidjela svog Anđela, koga sam vidjela puno puta na zemlji. Sad je stajao ovdje pred Prijestoljem, nedaleko mene. Ali se pomiješao među Anđele Nebeske, između njih je hodao.

Poslije je došao i Sveti Josip i stao je na stranu Mučenika.

Onda me je Anđeo najedanput zgrabio za ruku, pa smo lijepo hodali između prisutnih Anđela. Dragi Isus i Otac Nebeski gledali su kako mi hodamo po tom Nebeskom tlu... A Anđela je bilo veoma mnogo, samo što nisu bili zbiti, nego su onako slobodno stajali. I kad smo prošli nekoliko tih krugova Anđeo me povuče natrag i kaže da idemo na zemlju. Na to sam rekla, da ne idem na zemlju. A dragi Isus se okrene prema meni: "Još moraš ići!..."

Kad smo već krenuli s Nebeskog terena, dragi Isus mi je rekao i ove Riječi:

- 113 -

travanj 1975.

"Ti si kamen na kojem ću Ja stajati na zemlji u slugama Mojim... I obradovat će se sluge Moje (u) danu Mojemu... Radit ću na tom kamenu, preko Svojih slugu svećenika, u Novome Vremenu..."

I vidjela sam kao kamen... kao kamenje je bilo... ali ne kao brda, nego bio je ravni teren, a na tome terenu bio je kamen... I onda Mi je rekao: "Ti si kamen, na kojem ću Ja stajati na zemlji!"

Pri kraju Svete Mise još sam bila u velikoj Prisutnosti, i vidjela sam pojedine Anđele kako kruže ovdje po sobi. Na zadnje, kad je Sveta Misa bila gotova, onda ova Majčica Božja (kip), nije bila tako mala; bila je velika, ali obučena tako kako i jest (na kipu). I kaže mi ovako: "Ja ću biti u blizini tvojoj, i radit ću s tobom na zemlji, i biti ću uz tebe..." (Dn 258-261)

12. Subota

Dominik Savio trči ususret Isusu - Kada je započela jutamja Sveta Misa, stvorio se jedan čist teren... ravnica. Po tom terenu išao je dragi Isus. Bio je obučen u nježnocrvenkaste haljine - kao na slikama Srca Isusova. Hodao je kao zamišljen, pognute glave, kao da je utučen,

Najedanput ugledam neko mjesto. Ne znam je li to bio gradić ili selo, jer sam vidjela samo dio kuća, s drvećem i voćkama... Iz tog mjesta izašao je malen dječak... Sveti Savio... i trči veselo ususret dragom Isusu. Imao je crne kosice, bijelu košuljicu, kaputić, a oko vrata crnu mašnicu. Kada se dragi Isus već približio, mali Savio Ga pričeka. A dragi Isus mu pristupi, pogleda ga, nasmiješi mu se, pa mu miluje glavicu i gleda na mene... A Savio se sav, onako kao dijete, bacio u Isusov zagrljaj. Onda Isus krene dalje, kao prema nama, pa se taj teren izgubio...

Velebna crkva - Kad je dragi Isus došao blizu mene, najedanput se stvorio ovdje na Oltaru.

- 114 -

travanj 1975.

Vas i kalež nisam vidjela, nego je Isus stajao na tom Oltaru. A od ove prostorije, gdje smo sakupljeni, postala je velika, ogromna crkva... kao katedrala. Bila je lijepa i ukrašena. Vidjela sam samo ovu stranu zidova, kako sam već pogled bacila... i naprijed prednji dio... I kako smo u toj ogromnoj crkvi klečali, blizu mene, u zraku, bila su tri Anđelčića, od svega mjesec dana. Imali su malena krilašca, smiješili su se i u zraku gledali na Oltar, kako Isus stoji...

Sveta Terezija od Djeteta Isusa - Poslije, opet sam se našla na prekrasnom ravnom terenu, kako to budu one livade u Bosni po dolinama. To je bilo lijepo kao u svibnju, kad počne ono cvijeće, pa se sve žuti po travi... Sve se žutilo dolje to cvijeće... Najedanput ugledam kako se preko tog terena sveta Terezija od Malog Isusa nekud žuri, kao da je jako zaposlena. I ja je gledam... i ona pogleda na mene, ali nastavi put u određenom smjeru.

Sjajne zrake prema Kaležu - Kad se taj teren izgubio opet je bila ona velika crkva, i mi u njoj. Onda su prema Oltaru, kao u Kalež dolazile koso odozgo sjajne zrake od Raspetog Isusa. To je bilo kao reflektor. Zrake su bile gore uže, a dolje prema Oltaru šire. Zrake su bile jedna od druge malo razmaknute.

Pričest... - U vrijeme Svete Pričesti opet je dragi Isus stajao ovdje na Oltaru. Onda je pristupio pa me je pričestio. Potom sam vidjela pred sobom u zraku velik Kalež.

Majka Božja i Sveti Josip uzlaze... - Kad ste nas pričestili, najedanput sam vidjela Anđele poredane u špaliru od Neba do zemlje. Bili su svi prekrasno obučeni, imali su krila, a bili su po trojica u redovima. A prekrasna Majka Božja pošla je kroz taj špalir sa zemlje gore u Nebo. Kako je prolazila sav je prostor bio obasjan. Za Majkom Božjom, istim tim putem, pošao je gore i Sveti Josip. Kad su došli gore u Nebo, onda su Anđeli i

- 115 -

travanj 1975.

taj sjajni prekrasni čisti prolaz, još malo, još neko vrijeme ostali. Onda je to nestalo.

Sveti Mihael udara đavle - Kako je Majka Božja otišla Gore, sletio je dolje na zemlju Sveti Mihael. Odjeća mu je bila potpuno uz tijelo, kao oklop. Na glavi je imao kacigu, a u ruci korbač. I onda je tim bičem žestoko udarao đavle, da je sve pucketalo. A oni se sve valjali po zemlji i dizali noge u zrak...

Anđeo sa zapaljenom bakljom... - Kad se ta drama uklonila, s one strane kako je Majka Božja pošla u Nebo, naglo je letio prema zemlji Anđeo u bijelim haljinama. A u ruci je nosio luč, koja je plamsala na sve strane. Vatra je sve odbacivala od te baklje. Onda sam se jako uplašila, da će spaliti zemlju, pa sam počela plakati u viđenju. Kada je došao do zemlje, više ga nisam vidjela. (Dn 261-4)

25. PETAK - SVETI MARKO EVANĐELISTA

"Sve što vidiš i čuješ, zapiši!" (Sv.Marko)

Čim je svećenik počeo čitati Sveto Evanđelje, tamo gdje je glavni Oltar, stvorila se nepoznata priroda. Naprijed je bila kao livada, a malo dalje uzdizala se brdašca... Na toj livadi, lijepo na travi, sjedio je sveti Marko Evanđelista i nešto pisao. Na ispruženim nogama imao je neku podlogu i gore listove, a u ruci je držao pero, koje je izgledalo kao guščje, tako nekako. I kako bi koji list ispunio, metnuo ga je na travu. Kad sam ga prepoznala, rekoh si: "Pa to je Sveti Marko!" A on se okrene i slatko nasmiješi... I gleda me onako duboko... Dugo je zadržao svoj pogled na meni... Onda mi reče: "Sve što vidiš i čuješ, zapiši! Ne boj se neprijatelja svojih, koji su ti za petama. Služi Gospodinu kako si služila, i ne boj se nikoga!" I dalje nastavi pisanje. Još se dva puta okrenuo, i jedno je vrijeme gledao kako se molim. I dalje se je smiješio.

- 116 -

travanj 1975.

Isus dragi "mete" - Najedanput na taj isti teren dođe dragi Isus, bos, u bijeloj haljini, s metlicom u ruci. A metla je imala odebeli držak, da je muškarac imao što držati. Metla nije bila od sitnog pruća, nego od većeg i debljeg, i onako malo stegnuto. I ide Isus dragi po tom istom terenu, na kojemu je sveti Marko sjedio, i gdje je vidio da nešto nije u redu, s tom metlom je onako oštro počistio... I opet ide dalje po tom terenu... gleda... i "mete"... Nekoliko puta je tako čistio.

Poslije je nastupila Sveta Pričest, a viđenje je nestalo. (Dn 264-5)

Svibanj

8. ČETVRTAK - UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO; Ukazanje Sv. Mihaela Arkanđela

Mali Isus vodi je pred Pavla VI. - Najedanput je Duh Sveti obasjao prekrasnim Nebeskim sjajem glavni Oltar, gdje je Svetootajstvo, i cijelo Svetište. Sjao je kao najjače sunce, tako da bi se valjda i najmanja mrvica vidjela u zraku ili dolje. Taj čas nisam vidjela Oltar, nego samo Duha Svetoga, taj sjaj... i Papu Pavla VI. kako sjedi na svom prijestolju. A Mali Isus dođe tamo gdje sam klečala, uhvati me za ruku i povede pred Papu. Kako su svećenici i biskupi sjedili blizu Pape doveo me je ispred njih. I još nam je jedan svećenik bio na putu, smetao je, pa smo ga lijepo zaobišli. Obišli smo ih sve, i otišli pred Papu. I onakav mali vodio me je za ruku, kao da me ne smije pustiti samu, i doveo me je pred Pavla VI. (Dn 265)

Lipanj

"To je Moje Oko!" - Bila sam na večernjoj Svetoj Misi. Jer je bila velika sparina, ušla sam u klupu da mogu klečati, da nisam skroz na cijelom tijelu. Dok sam tako klečala i molila, najedanput osjetim kao da je nešto preda mnom. Pogledam dolje, i nad onim naslonom klupe, gdje se meće moli-

- 117 -

lipanj 1975.

tvenik, malo u zračnom prostoru, ugledam golemo oko. Bilo je veliko kao dječja glava, ali malo duguljasto. Lijepo živo oko, možete ga pipati. I trepti... i okreće se ovamo-onamo... promatra... Gledam: "Pa, Bože moj, kakovo je to oko?! Nema nitko tako veliko oko!"

I kako sam se uplašila, pogledam malo prema gore. Onda u Nebu opazim Boga Oca Nebeskoga. Vidjela sam kako je napravio nekoliko koraka, i od srca se smije, kako sam se ja uplašila zbog tog velikoga oka. Sve je rukama zamahnuo i sagnuo se od srdačnoga smijeha. Onda zapitam, čije je to oko, nisam znala šta ću raditi. Kaže: "To je Moje Oko, što te gleda!" (Dn 266)

Velika Devetnica Spasa - Par dana prije Alojzijeva novi svećenik - onaj mladomisnik - tumačio je u crkvi, kako će prvopričesnici obaviti Veliku Devetnicu Spasa. Oko stotinu djece, što dječaka što djevojčica, obavit će Prve Petke i Prve Subote. Svećenik je isticao, kako je to lijepo, da ta mala dječica u svoja čista srca prime više puta dragoga Boga. To će biti ukrasi u duši...

Dok je on još propovijedao, imala sam ovakovo viđenje. Oltar na kojemu je služio Svetu Misu nestane, i stvori se prekrasan Nebeski oltarnik... Po njemu se isticala sjajna izradba... trake... i kao mjeseci... Ovo je imalo drukčiju boju, a ono opet drukčije odsijevalo... To je bilo tako krasno! A gdje je Isus stajao, na sredini Oltara, okrenut prema puku, bila je kružnlca, velika kao točak. I to je bilo iznad Oltara jedno 10-15 cm. I sa te kružnice visjeli su dolje ljiljani. Bili su ravnomjerno razmaknuti jedan od drugoga i imali su prekrasne pupove. Svi su pupovi bili jednaki! i samo što se ne rascvatu.

Ljiljani označuju čista dječja srca. Jednaki razmak među ljiljanima označuje Devetnicu Spasa. Eto, dragi Isus već je unaprijed pokazao kakav je plod Devetnice, što je obavljaju čista srca. (Dn 267)

- 118 -

lipanj 1975.

28. Subota - Vigilija Sv. Petra i Pavla

Križ Gospodinov - Negdje oko Evanđelja, najedanput je dragi Isus metnuo na Nebesko tlo velik Križ. Gornji dio Križa bio je gore, a donji dio položen na tlo. Križ je ostao tako ležati, a dragi Isus je stajao u blizini...

Sestra Štefica pod Svetom Misom - Ne znam odakle, najedanput se u blizini dragog Isusa, pokraj toga Križa, stvorila sestra Štefica. Dragi Isus joj je dopustio, da dođe ovamo na Svetu Misu. Javila se s tijelom, kao živa, - jer duša si uzme oblik tijela u kojem je živjela... takvim se oblikom posluži. Sestra Štefica bila je nasred toga kauča, malo u zraku. Vesela je bila, i gledala je prema Svetoj Misi, i gledala je na nas. I dugo je ostala prisutna pod Svetom Žrtvom.

Sestra Štefica preminula je u srijedu, 14. svibnja o.g. Veoma je voljela Svetu Misu, pa joj je u bolesti bilo veoma teško, ako bi koje nedjelje morala ostati bez Svete Žrtve.

Iza toga, kako sam klečala, vidjela sam da pokraj mene netko stoji; čak sam osjetila živa krila... I kao da je zlatno perje na tim krilima. I dolje sam vidjela haljinu, a ne vidim glavu tko je.

Anđeo službeno... - Onda, najedanput poleti s Neba na zemlju, prema Svetoj Misi, jako velik Anđeo. Odijelo i krila sjali su mu kao sunce. Sav je bio jednako obučen. Kako je dragi Isus ovdje stajao - i taj Križ je skroz tu onako ležao - Anđeo je sletio prema Isusu. Nešto je malo zaokružio, stao i pogledao, a onda se opet pokupio i otišao gore. Kao služben je bio.

Okrvavljeno Presveto Srce - Iza toga je bilo jako dirljivo. Ne znam šta se zbivalo na Oltaru, koji dio Svete Mise je bio, kada je živi Isus stajao na tom stoliću gdje je Kalež. Bio je u snježnobijeloj haljini i bos. A Njegovo Presveto Srce bilo je otvoreno, ranjeno... okrvavljeno. A Majči-

- 119 -

lipanj 1975.

ca Božja je stajala uz dragog Isusa i s nekim kao rupčićem pritiskala je na Srce, i kupila je s njega Presvetu Krv. To je dosta dugo trajalo. I to Srce je ostalo tako... ranjeno i okrvavljeno... A dragi Isus je bio tako snužden i utučen, nešto slično kao na Kalvariji... Bio je sav potišten, i kao nemoćan...

A na strani Poslanice stajao je Sveti Josip. (Dn 267-8)

29. NEDJ. - BLAGDAN SV. PETRA I PAVLA

N E B E S K I   D V 0 R I

"Neka hodaju putovima svjetla!" (Nebeska Majka) Danas sam puno doživjela i puno preletjela. Prvi dio, u početku Svete Mise, tekao je ovako. Bila sam prenesena u jedan dio Neba, na zapadnoj strani. Postavljena sam na podnožje, pred Nebeske Stanove. I ostala sam na tom prostoru i čekala. To je izgledalo kao velebna Crkva, kao Kraljevska palača. I toj Zgradi nije se vidjelo vrha, jer je strop bio u nekoj bjelini i zidovi zgrade urastali su u drugo, više Nebo... A ulaz je bio kao u ogromnu katedralu. Prekrasna golema zaobljena vrata bila su visoka gotovo do stropa. Vrata su bila širom otvorena. Ispred te Kraljevske palače bio je cvijećem ukrašen, prakrasan teren. To je izgledalo kao divno uređen park, a u njemu prekrasna veličanstvena crkva.

Iz tih divnih Nebeskih Stanova, izašla je Nebeska Majka, prekrasno obučena. Pošla je prema meni, približila se do na par koraka i rekla:

"Sinovi i kćeri ovoga svijeta

neka ne hodaju u tami,

već u Svjetlu neka žive,

i neka hodaju putovima Svjetla!"

Mnoštvo dječice oko Nebeske Majčice - Onda je za Majkom Božjom iz onih prekrasnih Nebeskih Stanova došlo mnoštvo nejake dječice. Bila su u dobi

- 120 -

lipanj 1975.

od dvije do tri godine. Dječica nisu imala krila, a bila su obučena u svečane prekrasne haljinice: bijele, ružičaste, plave... Dječica su išla za Majkom Božjom kao nepregledna četa, u širokoj Povorci od po šestero do osmero djece u redu. Još su se gubili u stanovima... A ta dječica su iza Majke Božje onako ljubazno stajala,.. i približila su se Njoj kao svojoj Majci... do Njezinih haljina... sa strane i odostrag... Kao kad svećenik dođe držati vjeronauk, pa se djeca oslobode, pa ga se i dotiču... Tako su i ta djeca bila slobodna s Nebeskom Majkom...

Velika Pokornica... - Najedanput iza te Povorke, iz tog Stana izlazi jedna velika Pokornica. Mogla je imati 45-50 godina. Imala je na sebi jednostavnu, prostu haljinu od debelog sukna, kao kostrijet. Na glavi je imala prebačen rubac. Obuća su joj bile drvene cokule s onim jednim remenom. Kad je ta Pokornica došla naprijed, pogledala je na mene, gledala je Majku Božju, i promotrila tu djecu, da li se mirno vladaju. Bila je kao Nadglednica nad njima. A ta nejaka dječica su bila kao pravi Anđeli. Stajali su mirno i pobožno kao pravi Sveci... kao da su se iz Neba rodili, a ne sa zemlje... tako su bila sveta ta djeca. Pokornica je bila prisutna jedno pet minuta. Promatrala je malo taj teren, da li je sve u redu. Još me je jednom pogledala, a onda se vratila natrag na svoje mjesto... To je bilo Prvo Nebo, na zapadu.

U Drugom Nebu uz Božje Prijestolje - Onda sam spuštena na zemlju, i došla sam k sebi. Iako sam bila još zahvaćena velikom Prisutnošću, vidjela sam sve tu. Tada me Anđeo u bijelim haljinama najednom zgrabi i ponese na Istok, u Drugo Nebo. U drugom Nebu sjedio je Bog Otac Nebeski na uzvišenom Prijestolju, kao Sudac i Gospodar Neba i zemlje. Postolje je bilo u obliku četverokuta, a veliko kao soba. Bilo je prekrito prekrasnim tepihom... Ja ne znam, šta je to bilo, tako je to bi-

- 121 -

lipanj 1975.

lo lijepo. A na tom uzdignutom postolju, bila je postavljena vladarska Stolica Oca Nebeskoga.

Četiri Bića puna očiju... - Na tom uzdignutom Prijestolju, na svakome uglu, bila je nekakova Životinja. To je bilo tako strašno za pogled... Same oči... tako su bila ta Bića... i gledala su na mene, pa ih se bojim... Ta Bića su izgledala kao oni zeleni busovi, što ih ljudi sade za ukras, a puna očiju su bila...

Počasna Straža - Pokraj Boga Oca Nebeskoga, iza tih Bića, stajali su posebni Anđeli kao vojnici, kao Počasna Straža. Bili su u tako krasnim haljinama, da to ne znam izgovoriti... To je izgledalo kao onaj sametni cvijet, sametna ljubičica... A oružje su imali kao šiljak neki (koplje?). Stajali su kao branioci i čuvari Boga Oca Nebeskoga.

Krasota Boga Oca Nebeskog - Bog Otac Nebeski bio je tako krasan... mlad! I obučen u prekrasne haljine izrađene od latica od najljepšeg i najnježnijeg cvijeća. Ja ne znam je li to skrlet ili što drugo... Široke prostrane haljine prekrivale su Mu čitavo tijelo i još su bile položene po tepihu. Na Sebi je imao i svečan plašt. Kao kad svećenik drži večernjicu, pa ima onaj svečani veliki pluvijal. I to je bilo zlatom izrađeno, i prekrasnim dijamantima sve ukrašeno. Bog Otac Nebeski sjedio je tako na Prijestolju i gledao je kako ja idem...

"Gospodine i Bože naš!" - A ja sam se našla pred tim Prijestoljem i bacila sam se na koljena i kažem: "Gospodine i Bože naš! Tako si Lijep, tako si Svet, tako si Velik (vidjelica plače od ganuća), da ljudi na zemlji ne mogu dokučiti Tvoje Veličanstvo ni zamisliti Tvoju Ljepotu... Ponizno Te molim, nedostojna grješnica, da nam se svima smiluješ, i da nas spasiš, i primiš u okrilje Svoje, u zagrljaj Svoj..."

Presveta Trojica... - Kako je Bog Otac Nebeski bio tako lijep, mlad... najedanput se pokraj Nje-

- 122 -

lipanj 1975.

ga stvorio Isus dragi, isto tako lijep, mlad... Prekrasni živi Isus stvorio se pokraj Boga Oca Nebeskoga, kao da je iz Njega izašao... A onda pokraj Isusa postane još jedan prakrasan Mladić, prekrasno obučen... samo je bio drugog oblika... Ima li su svaki svoj lik, svoju fizionomiju, ali su od Oca i Jedan i Drugi izašli... Ovako je to bilo: Najprije je dragi Isus izašao kao magla od Oca i postao prekrasan Mladić. Dragi Isus je bio tako lijep, i kao Otac prekrasno obučen. Stao je pokraj Njega... Najedanput opet iza Isusa stoji treći Mladić (jer i Otac je bio veoma mlad!)... isto tako prekrasan... I taj treći Mladić najprije je kao nestajao i dizao se gore, i nad Bogom Ocem postao je kao veliki Golub...

Mnoštvo Anđela iz Trećeg Neba... - A iza Boga Oca Nebeskoga, odozgor iz Trećeg Neba, spustilo se nebrojeno mnoštvo Anđela. I ostali su u zračnom prostoru... isto kao počasno, kao počasna četa. Bilo ih je veoma mnogo, a bili su obučeni u svečane bijele haljine.

"Vidiš tu ljepotu!" - Na to kaže Bog Otac Nebeski: "Ustani na noge svoje i pogledaj s desne strane Moje Ruke što tamo ima!" I kad sam pogledala vidjela sam takovu prekrasnu ljepotu... i jedan veoma širok put... kao jednu prekrasnu aleju, ukrašenu Nebeskim cvijećem i drvećem... To je izgledalo tako krasno ukrašeno... a široko, da je tim putem moglo ići mnoštvo svijeta. I toj divnoj aleji nisam vidjela kraja... I malo sam prošetala njom, da izbližega vidim, kako sve to izgleda... Onda Bog Otac Nebeski kaže:

"Vidiš! Vidiš tu Ljepotu...

kako je lijepo ovdje!

Ljudsko oko ne može dokučiti

ni duljinu ni širinu

Nebeskih Stanova i Nebeskih Putova!"

- 123 -

lipanj 1975.

Kad je Anđeo već čekao da me uzme na zemlju, dođe pred Prijestolje, pred Boga Oca Nebeskoga, draga Nebeska Majka. Došla je kao odozdo.

A Sveti Josip je već stajao nedaleko Oca Nebeskog. I on je bio u svečanim haljinama.

Na to doleti onaj bijeli Anđeo, koji me je doveo u Nebo, zgrabi me za ruku i naglo povuče od Prijestolja Boga Oca Nebeskog opet dolje na zemlju. I opet sam došla k sebi...

Sveti Antun Padovanski se zauzima... - Poslije, opet me povede na južnu stranu, gdje sam vidjela ovo. U Nebu, po prekrasnoj aleji, urešenoj divnim cvijećem, šetao je veliki dragi Isus, u bijelim haljinama. Put je bio bijel kao snijeg... poput bijelog mramora... Onda s južne strane pristupi dragome Isusu sveti Antun Padovanski... Bio je crnomanjast, a na sebi je imao nekakove svečane smeđocrne haljine i pas oko sebe. I nešto je govorio dragom Isusu. I dragi Isus i sveti Antun Padovanski nešto su se dogovarali... A ja sam i dalje stajala i čekala. Kad Anđeo stane, moram i ja stati, ne smijem dalje ići. Kad se dragi Isus s njim porazgovorio, nestane taj prizor...

Zlatna plitica - Malo prije nego ste počeli pričešćivati, Isus živi, kako je stajao na stolu, uzme kalež s Hostijama i pričesti me velikom svećeničkom Hostijom. Kako je dragi Isus sišao dolje i pošao prema meni, Anđeo koji je bio tu sa strane, brže bolje pruži pliticu meni pod bradu. A ta plitica bila je zlatna i odsijevala je kao sunce. Kad me je dragi Isus pričestio, vrati Kalež na Oltar i pusti vas da pričešćujete...

"Pokazao sam ti duljinu i širinu zemlje!" - Iza Svete Pričesti dragi Isus sjedio je visoko u zračnom prostoru kao na stolici. Onda me je podigao u zrak i našla sam se pred Njegovim nogama. Najprije sam stajala, a poslije sam klekla. A dolje sam vidjela zemlju... bregove i doline... sav teren zemlje... Nisam vidjela ljude i kuće, nego

- 124 -

lipanj 1975.

samo prirodu. I kaže dragi Isus ove riječi: "Pokazao sam ti duljinu i širinu zemlje, djelo Ruku Svojih. I ti si djelo Ruku Mojih!" I pogleda me i nasmije se. A ja kažem: "Gospodine, ponizno Te molim, smiluj mi se, smijem li poljubiti Tvoje noge?" Kaže: "Smiješ!" I ja se sagnem i poljubim Mu noge. (Dn 269-275)

30. Pon. - Spomen svetoga Pavla

Otac Nebeski - Na zapadnoj strani, u zračnom prostoru, nad zemljom, bio je Bog Otac Nebeski. Bio je tako velik i jak, da bi Ga bila puna ova soba - tako je bio ogroman u Svome tijelu. Vidjela sam Ga do pola tijela. Kako je išao s Neba bio je sagnut prema zemlji... Čak se onaj plašt "odvijao" od Njega... I onda je stajao na onom terenu nad zemljom...

Presveta Djevica - Pokraj Boga Oca, malo niže, bila je Nebeska Majčica, onako kao Djevica, kad je bila još kod kuće. Imala je istu haljinu na Sebi, u kojoj sam je jedanput vidjela u Njezinoj kući, kada je hodala po dvorištu. Bila je gologlava, a mlada... mogla je imati jedno 15 godina. Ona je bila malo dalje od Boga Oca Nebeskoga, tako malo niže, ali na istome terenu. Sjedila je okrenjena prema ovamo, usporedo s Bogom Ocem, samo što je Bog Otac bio malo viši. I nešto je Svojim rukama radila; nisam mogla primijetiti šta radi...

"Munje izlaze na zemlju od Mene!" - A ja sam se našla desetak metara od Boga Oca, okrenuta prema Njemu. I onako silan i jak gleda s povišega na mene i progovori: "Munje izlaze na zemlju od Mene! Daždim zemlju!" A ja gledam... i nisam ništa odgovorila... samo sam u sebi mislila, kiša pada na zemlji...

Polje vulkana - Poslije sam na tom prostoru bila prenesena na zapadnu stranu. I hodala sam po nekim terenima. I dolje je bila kao zemlja i vid-

- 125 -

lipanj 1975.

jeli su se veliki ponori, tamne provalije... Iz njihovih okruglih ždrijela izlazila je lava... Samo je bacalo iz tih ponora... Obišla sam dosta daleko taj teren, tih ponora dolje... Kakvi su ti ponori i čemu služe, ne znam. To je bilo čitavo polje ponora; ravan teren je bio, ali s jedne strane su bili bregovi...

Nebeska Majka - Poslije sam bila prenesena opet pred Boga Oca Nebeskoga. Ali prekrasna Nebeska Majčica sada je bila u dobi od 25 do 30 godina. Bila je obučena u prekrasne bijele haljine... Prečisto Srce u Njezinim grudima, kako je išla prema meni, odsijevalo je kao sunce. Došla je posve blizu do mene, gledala me i smiješila se... Ništa mi nije rekla... Onda je opet otišla kao Bogu Ocu... Na to mi kaže Bog Otac Nebeski: "Ne moraš se truditi na put poradi vina... Ja ću se za tebe pobrinuti, za zdravlje!"

Iza bolesti vidjelica je bila na liječničkom pregledu. Rečeno joj je da je zdrava, ali ima slabu krv, pa bi morala piti crno dalmatinsko vino.

Kad je bila Sveta Pričest, dragi Isus je ovdje stajao, pa me je pričestio s velikom Hostijom.

Sveti Josip je bio pod Svetom Misom, blizu 0ltara... Samo ovaj Oltar nije bio, nego je bio neki posebni teren. Onda je na tom posebnom terenu, blizu Boga Oca Nebeskoga, Sveti Josip isto bio nešto služben, i kretao se... (Dn 275-6)

Srpanj

1. UTORAK - BLAGDAN PREDRAGOCJENE KRVI KRISTOVE

PRESVETA KRV NA NAJLJEPŠEM OLTARU

Isus pada pod Križem... - Bila sam prenesena u Jeruzalem i vidjela sam kako dragi Isus izlazi iz grada, noseći teški križ na Ramenima. Tom ulicom išlo je za Njim mnoštvo svijeta, ali u Njegovoj blizini nije nitko smio biti. Samo se ponekoja ženica odvažila pristupiti malo bliže. Uz samog Isu-

- 126 -

srpanj 1975.

sa bilo je potpuno čisto; odijeljen je bio. I kako je išao tim putem Isus dragi se potepao o kamen... (plače dok ovo govori) i pao je pod Križem. I kako se je jako udario, potekla je strašno Krv iz Njega... Sve je zakrvavilo... i Njega... i ono mjesto gdje je pao... I leži Gospodin pod Križem i gleda... A ja kako sam u viđenju pošla usuprot Njemu, htjela sam Mu prići, ali mi nisu dali... Nisam se smjela maknuti s onoga mjesta... Kako je dalje bilo ne znam, nisam više bila prisutna...

Presveta Krv na najljepšem Oltaru Neba - Onda sam najedanput odvedena gore u Nebo... u najljepši dio Neba, u prekrasan Hram, pred najljepši 0ltar što ga igdje ima. Na tom Oltaru je Kalež u kojem su pohranjene sve kapljice Presvete Krvi dragoga Isusa. Bili su određeni posebni Anđeli, koji su kupili Presvetu Krv Isusovu, kako je padala s Njegova Tijela, i stavljali su Presvetu Krv u tu posudu, u taj Kalež. I taj Kalež je nasred 0ltara... i tako je prekrasan... I taj Oltar je tako velik i tako uređen, da ne mogu izreći... Nikada nisam takova šta vidjela... A pred Oltarom su posebni Počasnici, koji paze na Presvetu Krv Isusovu, što je na tom Oltaru u Nebu, a pokupljena je sa zemlje... Ti Počasnici, koji neprestano čuvaju Presvetu Krv, u određeno se vrijeme smjenjuju. U tom prekrasnome Hramu jest samo jedan Oltar, taj na kojemu se čuva Predragocjena Krv Isusova.

Blažena Gospa nad Oltarom - A nad Oltarom bila je Nebeska Majčica, prekrasno obučena kao Kraljica. Stajala je sama nad Oltarom, kao Patron Oltara. A sam Oltar bio je takovim cvijećem ukrašen, kakovoga moje oči nisu nikad vidjela... I to sve je bilo tako prelijepo postavljeno - kao stvoreno! Ni ne znam kako se je moglo to sve tako lijepo metnuti. A taj Hram bio je tako lijep, kao nijedan na zemlji. I bio je izrađen više u stilu kako su se crkve gradile u stara vremena... oni stupovi... sa strane ukrašeno... i ono sve po onako-

- 127 -

srpanj 1975.

vom... Po Hramu je letio stalno Golub... I sada leti... leti kroz cijelu Crkvu... (Zapada ponovno u ekstazu, i u ekstazi dalje govori)... od ulaznih vrata prema Oltaru... i po njoj kruži... prema izlazu iz Crkve... Golub bijel kao snijeg...

Majčica je Božja nad Oltarom... Nije žalosna, nego je onako kao ispaćena i sretna... kao da je utješena... Ima držanje kao da se veseli da može biti u toj blizini Presvete Krvi Isusove... i kao da se je sada već smirila... kao da je pomirena s time, da je to sve već u redu, učinjeno...

Nebeski Anđeo s gornjeg dijela u tu Crkvu sipa kao Zlato i Dragulje... i to iz posude velike kao košara... I napunja Crkvu onim Zlatom, koje je Krist dao... Sipa i puni...

Sad je došao dragi Isus u taj Hram. Došao je u prelijepom odijelu, ali crvenom... a Njegovo Srce blista i odsijeva kao najveće sunce... Tako Mu odsijeva Njegovo živo Srce... Isus je lijep, visok, velik, u dugačkoj haljini, crvenoj kao krv...

Otac Nebeski promatra sve, što se zbilo... i što se zbiva... Nad Crkvom je, gore u zraku, jer Crkva nema krova... otvorena je... Nebo... Joj, kako se Crkva puni... sipaju se kao Dragulji u nju s gornje strane... kao magla u klisurama... kao oni kristali... dragulji...

Svijet... veliko mnoštvo... stoji pred tom Crkvom... Ulaze u Crkvu, ali ne svi... pojedini i male grupice... I ne smiju preblizu Svetišta,.. ostaju na određenim mjestima... Određeno im je dokle smiju doći... jer je Svetinja nad Svetinjama na Oltaru... dana za duše...

Sveti Josip u ovome istome Hramu u Nebu uređuje... uči... i brine se za red u Crkvi...

Mučenici u velikim legijama... Sveci... idu u ovaj Hram... i Janje u zračnom prostoru pred njima... da se poklone Presvetoj Krvi Isusovoj... Toliko ih je, da im ne vidim kraja... Mučenici su prvi... Još ima Serafina... Kerubina... Vojskovođa...

- 128 -

srpanj 1975.

Gospodstava velikih (dalje nejasno)...

Kaže Janje pred Oltarom Presvete Krvi:

"U Meni jeste ono što jeste,

u Meni dođoste k Meni...

Presvetoj Mojoj Krvi!"

Joj... strašna tama diže se sa podnožja prema Nebu... Zmaj... aždaja... baca svoj rep i noge strašne... da sruši ono Sveto i Najljepše... Ali ne može doći gore... samo se malo u visine podigne... ostaje na zemlji... Ostaje tama... i aždaja u tami na zemlji...

Sveti Josip kaže:

"Tama ne može pristupiti k Svjetlu!

Zmaj u srcima ljudi,

zmaj koji vodi ljude,

ne može imati dijela u Svjetlosti Nebeskoj,

u ljepoti Nebeskoj."

I Sveti Josip podiže ruku, gleda na zemlju...

Nebeska Majka, velika Žena, stoji usred ove Crkve u Nebu... i budno pazi na djecu koja dolaze u ovaj Hram... Po Crkvi hoda između te djece... muških i ženskih Nebesnika... Stanovnika... i upravlja po Gospodinovoj Volji... Vladarica... nad djecom... na zemlji... po Zapovijedima Gospodinovim.

Duh Sveti obuhvaća srca onih ljudi, koji su došli u Nebo.... Ulazi u njih... izlazi... obasjava tijela njihova...

Bog Otac Nebeski gleda djelo ono... i veselo je Srce Njegovo... po rođenom Sinu Isusu Kristu.... što učini po Volji Njegovoj...

Mnoštvo Anđela iz drugog Neba leti nad Crkvom... Najljepši dio Neba je ovaj gdje (je) lsus... (Dn 277-9)

"Trpiš za mnoge duše..." - Bili smo u posjetu kod rođaka. Tužio se usput na svoje boleštine. I još je njegova supruga dometnula, da je i sam dosta kriv za svoje bolesti. Ali Isus dragi reče: "Trpiš za mnoge duše, da se spase po tvojim dobrim dje-

- 129 -

srpanj 1975.

lima..." A kad se jednom zgodom jadno osjećao, progovori Isus dragi: "Po križu se k Meni dolazi!"

Svećenik Josip htio je u svoju knjigu "Veliki Znak" uvrstiti i nešto Julijinih Poruka i Viđenja. Držao sam da bi zasad, zbog raznih okolnosti, bilo bolje izdati to pod drugim imenom. Aii Gospodin Isus Krist govori ovako (12. IV. 75.):

"Ne mijenjaj imena u štampi Mojoj službenici! Nijesam Ja dao darove Svoje drugome imenu!" (Dn 279)

Jednom ranije, u stanu brata Ivana, kad je vidjelica okrenula leđa kipu Majčice Božje, jer nije vidjela da je smješten u staklenom ormaru, začuje glas: "Ne okrenuti leđa!"

O sestri Julijani, službenici Božjoj (iz pisma od 21. IV. 75.) - Danas sam bila na grobu Gospodinove miljenice Julijane. Duboko me je potresao humak nad njezinim tijelom, koje je za života vršilo funkciju kao Pater Pijo iz Rottonda. Moleći se za nju i njezinoga muža, duboko me je potresla i ražalostila nemarnost slugu Gospodinovih, mjerodavnih, koji su tu svetinju gledali s visoka, s debelim naočalima, kao svjetsku varku. I nijesu se potrudili da čuju Glas Onoga kojemu će doći. Na prevelike milosti od Gospodina, ostalo je kod mnogih pametnjakovića samo blijedo sjećanje. Utrošili su para i para za susrete s mnogim ugodnim osobama za tijelo, a traženje istine za dušu zapustili su. U raskošima mnogim, pridruženi grješnicima, sa zatvorenim očima uživahu slavu ovoga svijeta, i sjetila svoja naslađivahu. Da su velikani Gospodinovi smeće nogu ljudskih, zabolilo me je srce. Žure, trče za zlom, a dobru zatvaraju vrata srdaca svojih. Slave sami sebe, s onima oko sebe. Koja je korist od hvala i svega toga. Za tolike sirote, koje Bogu služe, nema se tko zauzeti. Svi trče za naobrazbom tijela i mudrošću ovoga svijeta. Duh je zabačen, a znanje i mudrovanje uzdignuto u vi-

- 130 -

srpanj 1975.

sine na zemlji. Zaboljelo me srce, da su velikani Gospodinovi smeće ljudskih nogu...

Onda mi reče Gospodin, preko pokojne službenice Julijane: "Još moraš poći tamo, gdje si bila, Ocu!" Što to znači, ne znam. Već sam sile izgubila na dva puta koje sam poduzela, a za trećega više nemam snage, da pođem Ocu na rad. (Dn 280)

Dok je još sestra Štefica bila na životu, jednom zgodom dobila sam kod nje ove riječi za vas:

"Ne zna on kakve velike dužnosti

vrši oko toga rada

u Nebu u Očima Gospodinovim.

Više vrijedi jedna Riječ Njegova

nego cijeli svijet!

Pošto tijelo cijeni samo ono šte mu godi,

zato ono što ne vidi, i ne cijeni..." (Dn 281)

5. Subota

Druge mistike imaju razne privilegije (iz pisma od 5. VII. 75.)... olakšice u radovima, a ja tešem vlastitom snagom svoje poslove... Elvira ima poslugu, muža, i dobre žene. Mama Roza ima više nego što ih treba za rad. Ostale mistike imaju veliku pomoć od djece, muža, i dobrih žena - tako im je lakše u duhu živjeti s Bogom. Umorno tijelo ne koristi nikome! Ja sam morala uzeti od Gospodina najteži teret, biti sluga cijelome svijetu; upoznavati razne naravi, zahtjeve; biti smeće ljudskih nogu, kao malena na oko, da se izvrše veliki planovi Božji na meni. Svaki od mističara misli da je najveći i najbolji. Najveći će biti onaj i ona, koji je više potegao na Slavu Božju, u patnjama, nolitvama, djelima, postovima, u odricanju sebe za duše. Velike su razlike u duhu mistika pred Bogom! Kaže Gospodin meni ovako:

"DO SADA SI SE TI DRŽALA U POZADINI,

i kao najzadnja među ljudima, u skupinama,

poradi Mene.

- 131 -

srpanj 1975.

Sada izađi prva pred skupine,

u vrijeme razgovora,

kao Moja službenica,

tu je tvoje mjesto!

Da vide mrtvi ljudi Mene u tebi, nad tobom.

Što jesi, u Meni jesi!

Ja sam s tobom do kraja života tvoga na zemlji,

i živjet ćeš u Meni u vijeke vjekova.

Imena Mojih slugu i službenica

zapisana su u Srcu Mojemu,

stoje pred Mojim Očima.

Tko radi za Mene, sa Mnom će biti!

Svijet vas prezire,

jer vi nijeste od ovoga svijeta;

zato će vas svi zamrziti i progoniti,

poradi Mene i Imena Mojega.

Ustrajte u kušnji, danoj od Mene!

Ja ću vas krijepiti u sve dane života na zemlji.

Tko je velik, i u čemu,

a da nijesam Ja u njemu?!" (Dn 281)

Pod večernjom Svetom Misom ovako progovori Gospodin Isus Krist:

"Zemlja tebe progoni,

jer ne živi po Zakonu Mojemu!"

Zemlja su ljudi i svećenici, koji se ne drže Zakona Božjega. (9B 1)

"Bolje bi bilo da si dao siromasima!" - Neki svećenik uplatio je oveću svotu za novi auto. Ali kako je cijena u više navrata povisivana, kad je auto htio preuzeti, nastupile su neke nepredviđene poteškoće. Upita dragu Gospu, što da radi? Tek što je otišao, Gospa se javi i poruči mu:

"Zašto si to sebi uzeo? Bolje bi ti bilo, da si tu svotu dao siromasima, imao bi djelo svoje pred Gospodinom. U dane zla koje dolazi, ionako češ ostati bez njega." (9B 1)

Žena izgubila muža u ratu. Na upit o njemu, Gospodin odgovara: "Pusti tu stvar u miru, u vremenu ovome!"

- 132 -

srpanj 1975.

15. Utorak

Zabrinuti Isus - Gospodin je od glavnog Oltara promatrao svećenika, kako služi Svetu Misu. Hodao je po Svetištu ispred Svetohraništa, i bio je jako zabrinut. (9B 2)

Poslanje Riječi i Duha Svetoga - Vidjelica je gledala kako se Gospodin Isus Krist iz Nebeske Ljepote spušta stazom na zemlju. Na zemlji se zadržao dulje vremena. Nešto je radio i prolazio je između ljudi. Odjednom se, s istočne strane Neba, i Duh Sveti, u liku goluba, spusti na zemlju, i stane uz Isusa. Nakon nekog vremena pođu Obadvojica, Isus Bog i Duh Sveti, gore u Nebo, otkuda su i došli. Dok su uzlazili, Bog Otac ih je čekao na Nebu, gledajući na zemlju. Kada su Mu prišli, zbilo se je ovo. Isus uniđe u Boga Oca kao u veliki Hram. Za Njim pođe Duh Sveti u Boga Oca. I od tri osobe (lika) postade samo jedan Lik na Nebu: Bog Otac i u Njemu Sin i Duh Sveti. I u Bogu Trojedinome sva zemlja živi. (9B 7-8)

Sveta Ana kao vladarica - 26. Pon. Blagd. sv. Ane

Na blagdan svete Ane doživjela sam u crkvenoj zgradi ovo. Kad sam se počela moliti, na Oltaru Svete Obitelji - na kojemu su također likovi sv. Joakima i sv. Ane - ugledam kuglu, sjajnu kao sunce, a veliku kao čovječja glava. Ta sjajna kugla podiže se zatim uvis.

A za vrijeme Svete Mise, na tom je Oltaru tako silno bljesnulo, da je sva crkva bila obasjana. Oltar je kao nestao, a pojavio se neki teren. I ugledam jednu Sveticu, gdje sjedi na ukrašenoj stolici kao vladarica. Svetica je sa smiješkom na licu gledala na svijet u crkvi i na mene. I dugo je zadržala svoj pogled na meni. I činila mi se poznata, ali je ipak nisam prepoznala. Kad sam zapitala, koja je to Svetica, začujem u zraku, nad Oltarom, glas: "To je majka drage Gospe, sveta Ana!" I bila sam radosna, jer svetu Anu posebno cijenim

- 133 -

srpanj 1975.

i rado joj se molim. Znala sam i molila sam i Krunicu njoj na čast. U ovom ukazanju bio je prisutan dragi Isus, Sveti Josip, sveti Joakim i draga Mala Gospa. (9B 14-15)

Papa Pijo XII. zamišljen i tužan - Uz glavni Oltar, na strani Poslanice, pojavio se Sveti Otac, Papa Pijo XII. Stajao je na pločniku i zamišljeno gledao svećenika, kako propovijeda i služi Misu na modernom oltaru. Pogledao je i ljude u crkvenoj zgradi, a pogled mu se posebno zaustavio na vidjelici. Potom je tužan nestao.

Papa Pijo XII. bio je zamišljen i tužan zbog slugu Božjih koji ruše Crkvu, Božje Zakone i Odredbe. (9B 14)

31. Četvr. - Sveti Ignacije

Dva velika Svjetla bore se s prljavim morem - Prije odlaska na večernju Svetu Misu željela sam oprati lice i ruke. Dok sam se umivala, odjednom s desne strane zasja jarko svjetlo. Sjaj mi obuze tijelo i potrese cijelo biće. Prestanem s pranjem, obrišem oči i uspravim se.

Stajala sam na obali velikog uznemirenog mora. Na njemu je bjesnjela strašna oluja, podižući i valjajući goleme valove. Nad tim uskovitlanim morem lebdjela su dva velika Svjetla, dva Sunca. Bila su blizu jedno drugome. A mutni uznemireni valovi, puni svakojakoga gada, silovito su ih zapljuskivali. Željeli su ih potopiti i povući u dubine mora. Ali Sunca su se borila s morskim valovima. Načas bi se, doduše, izgubila među velikim valovima, ali bi se onda opet pojavila i zasjala nad njima.

I onda primijetim, kako se u tim svjetlima miče nešto veliko. U jednome svjetlu ugledam dragog Isusa, a u drugome milu Nebesku Majku. Stalno su odbacivali sa Sebe, od Sebe, i od sjaja što ih je okruživao, prljave bijesne valove.

- 134 -

srpanj 1975.

Odjednom se nađu u zračnom prostoru, iznad velikih valova. More se tad smiri i valovi prestanu. A ta dva prekrasna Sunca - Isus Bog i Majka Božja - obasjaše Svojim Svjetlom svu površinu mora. U taj čas zrak je postao čist i svjež, kao u najmirnije vrijeme.

More predstavlja svijet na zemlji. Svjetlo jest Nauka Božja. Prljava voda, puna svakakvog gada, označuje grijehe ljudi. Borba Isusa i Marije s valovima označuje, da kršćanska vjera nailazi u svim narodima na mnoga protivljenja. Iza velikog nevremena more se smirilo, sunce je zasjalo, a zrak je postao čist i svjež. Tako će iza ovog buntovnog i bijesnog razdoblja napokon po Isusu i Mariji doći na svijet doba mirnog kršćanskog života. Iza viđenja oprala sam se do kraja i pošla na Svetu Misu. (9B 19-21)

Isusić približuje bijele ruže Svome Kaležu

Navečer pod Svetom Misom doživjeh ovo. Veliki Isus, u bijeloj haljini, sa svetim Ranama na Rukama, Nogama i Presvetome Srcu, dođe na Oltar. Pogleda Kalež i svećenika, i onda od velikoga postane malešan, kao dijete od godine dana. Zatim dragi Isusić sjedne, licem okrenut prema svećeniku, i nogicama ogrli Kalež. A s desne strane Kaleža bile su prekrasne bijele ruže. Bile su velike kao tanjur, a latice su im bile debele kao prst odrasla čovjeka. Tih je ruža bilo prilično. Stajala sam iza Isusovih leđa i promatrala šta radi.

Mali Isus je pažljivo smještao uz Kalež kitu velikih ruža. Onda se onako zauzet Svojim poslom okrene, uhvati me Svojom desnom ručicom za ruku i privuče k Sebi, do Kaleža. Sad sam stajala usporedo s Njim.

Nenadano se između Isusa i mene pojavi lijep cvijet, kakvim se na veliki Petak kiti Isusov Grob. Cvijet je imao lijepe bijele latice, a u sredini je bio žut. Struk mu je bio visok i do pola metra. Onda upitam Malog Isusa: "Gospodine, a

- 135 -

srpanj 1975.

kakav je to cvijet između mene i Tebe?" Zaposleni Mali Isus okrene se prema meni i cvijetu, nasmiješi se, pa mi reče: "To je uskrsnica! To je tvoj cvijet!"

Onda Mali Isus postane opet velikim, i pričesti me svećeničkom bijelom Hostijom.

One velike bijele ruže jesu duše dobrih slugu Božjih, koje Gospodin približava mukama, patnji - Svojemu Kaležu. (9B 3)

Na mnoge nepotrebne razgovore, u jednoj grupi žena, Gospodin ovako progovori:

"Dobro je puno znati,

ali je korisno mnogo šutjeti!

Govorite samo u potrebama svojim.

Vaša usta neka se otvaraju na Slavu Moju

i spasenje vaših duša.

Dao sam Ja stvorovima Svojim da se vesele,

ali u veselom društvu neka ne griješe!

Jezik sam stvorio da Mene slavi

u govoru danome od Mene." (9B 26)

Kolovoz

1. PRVI PETAK

Presveto Srce okićeno nježnim ružama - Za vrijeme Svete Mise, na Prvi Petak, od Oltara gdje je Svetohranište, došao je veliki Isus. Prekrio je gotovo sav zračni prostor. Njegova crvena haljina bila je urešena kao misnica. Usred svetih Grudi kucalo je živo Srce. Bilo je okićeno nježnim Nebeskim ružama, bijelim i ružičastim. Iza leđa svećenika, Isus je gledao na oltar i na ljude, i nešto je dulje vremena čekao. (9B 4)

"Tražim ljude u Nebu!" - S istočne strane Nebo se otvorilo i Nebeska priroda, puna čara, nagnula se prema zemlji. Kroz tu neviđenu ljepotu spuštala se sve do zemlje poširoka staza. Tim putem, bijelim kao snijeg, kroz krajeve pune cvijeća i drveća, uz žuborenje potoka i jezera, silazio je Gospodin

- 136 -

kolovoz 1975.

Isus Krist. Bio je odjeven u bijelu uskrsnu haljinu. Na svetome Tijelu imao je Presvete Rane. Kako se Gospodin približavao zemlji osvrtao se lijevo i desno kao da nekoga traži. Vidjelica je bila na zemlji i koracala Mu je ususret. Gledajući Isusa kako zamišljeno pogledava ovamo-onamo upita Ga: "Gospodine, a koga ovdje tražiš?" Isus je pogleda i onako zamišljen odgovori: "Tražim ljude u Nebu, ali ih ne nađoh, osim nešto malo!" Osvrne se vidjelica oko sebe i opazi iza svojih leđa, s južne strane, malu grupicu ljudi. Nekoliko muškaraca i žena, mladića i djevojaka - a bilo je i par djece među njima - radosno je hitjelo k Isusu u Nebo. Da utješi Isusa, koji zabrinuto traži duše, vidjelica Mu veselo progovori: "Gospodine, evo jedne grupice, koja žuri k Tebi ususret!" Isus ih pogleda kako Mu se približavaju, i radostan je promatrao duše njihove. Viđenje se odigralo pod Svetom Misom. (9B 5; 10B 14)

"Kad bi Gospodin Bog kaznio odmah..." - Vidjelica je i opet bila u velikom trpljenju. Onda joj dođe teško pa se potuži: "Bože mili, tko će podnijeti tolika trpljenja za tolike grješnike! Samo jedan čovjek koliko sagriješi! A danas je sav svijet grješan! Koliki su to strašni grijesi!" Dok je tako potištena promatrala grijehe svijeta, iznenada, u pol bijela dana, uđe u zaključanu sobu prekrasan mladić od svojih 17 godina: bijela lica, plavih očiju, bujne kestenjaste kose, koja mu se spuštala niz leđa. Haljina mu je dugačka, široko krojena, s velikim rukavima. Bosnog je. Mladić pogleda prostoriju i onda zaustavi pogled na vidjelici. Nasmiješen, raspoložen, ovako joj odgovori na njezine misli:

"Kad bi Gospodin Bog kaznio ljude za grijeh svakoga odmah, ne bi više na zemlji bilo ljudi. Ljudi su griješili u početku, griješe sada, a griješit će i poslije."

Iza ovih riječi mladić se zadržao još oko četvrt sata.

- 137 -

kolovoz 1975.

Kao da je želio ublažlti vidjeličine tužne misli. Onda odjednom pođe prema izlaznim vratima, okrene se, blago se nasmiješi i nestane. Upita vidjelica Gospodina, tko je to bio? U prvi čas je bila pomislila, da je dragi Isus, jer Mu je bio sličan. Onda začuje nad glavom Gospodinove Riječi: "To je Moj Apostol Ivan!" (9B 11-12)

Velika crna zmija između molitvenih zajednica O San Damijanskim molitvenim zajednicama u Zagrebu, imala je vidjelica ovakovo viđenje. Doživjela ih je kao tri posebne skupine, odijeljene jedna od druge. Između ovih skupina izašla je iz zemlje velika crna zmija. Bila je debela kao lonac od deset litara. Zmija je hodala između tih ljudi, muškaraca i žena, koje vidjelica pobliže ne poznaje.

Mršav stariji čovjek, svijetle puti, stajao je blizu zmije. Vidjelica ga upozori: "Zar Vi ne vidite ovu veliku zmiju među vama, kako prolazi oko vas svih?" Starac upita začuđeno: "A gdje je zmija?" "Evo je!" - pokaže mu vidjelica.

Zmija je neprestano obilazila prisutne u molitvenim zajednicama. Onda vidjelica upita: "A koliko je duga ta zmija?" Na to se začuje glas odozgo: "Zmija je dugačka 7 metara!" Odjednom se zmija sakrije. Pod njihovim nogama propadne u zemlju kao duh, a da je prisutni nisu bili ni uočili. Bio je to đavao u obliku zmije. (10B 39)

Nečastivi uzdiše! - Kada je vidjelica počela zapisivati Poruke i Viđenja u novu bilježnicu, sotona je uz nju glasno, žalosno i duboko uzdahnuo. Kao da mu nije pravo što to radi. Bio je ljut. (10B 42)

"Ne brinite se za ono, što vam nije poznato, a Ja znam, zašto sam sve to dopustio. Brinite se za duše vaše da vam ih spasim, i molite za druge da ih spasim. Moji putovi nijesu u skladu s vašim mislima." Ovako odgovara Gospodin djevojkama, koje su se bile odviše zabrinule za zbivanja s jednom svojom znanicom.

- 138 -

kolovoz 1975.

3. NEDJELJA

Rano ujutro ovako progovori Gospodin:

"Sa Siona zemlju gledam

i promatram na njoj djecu Svoju,

kako po zemlji hodaju

u svojemu bezakonju;

živi s mrtvima,

kojima je duh u tami."

Djeca jesu svi ljudi na zemlji. Živi jesu oni koji žive po Zapovijedi Božjoj. Mrtvi jesu oni koji krše Zapovijedi Božje. (9B 9)

Plamen iz Isusovih Usta - U zračnom prostoru nad Oltarom, bilo je prisutno Presveto Trojstvo. Gledajući gore, vidjelica odjednom opazi, kako iz Isusovih svetih Usta, prema Bogu Ocu izlazi gust i obilan sjaj, kao kad vatra gori. Bog Otac okrenut je prema Isusu i smiješi Mu se.

Pred Duhom Svetim stoji krasna Nebeska Majka. Sjajnost Nebeska sjaji oko Nje kao sunce. Malo ispred drage Gospe stoji Anđeo kao na dužnosti, čuvar pred Majkom Božjom.

Posve blizu Nebeske Majke, pred Njom, stoji osoba ista kao vidjelica. I obučena je kao ona. Pozorno sluša Nebesku Majku, jer prima od Nje riječi. Promatrajući taj prizor, vidjelica spozna da je to ona sáma.

Velika vatra iz Isusovih Usta označuje Njegovu veliku ljubav prema Bogu Ocu i prema Bogu Duhu Svetomu. Nisam poznavala svoju sliku, dužnosti duhovne, ali sam ih točno vršila na Zapovijed Božju i Nebeske Majke. (9B 32)

Kada pišem o Bogu, Duh mi ovako govori!

"Što je Sveto, piši velikim slovima u pismu!" (9B 19)

Pred Prijestoljem Božjim

Na jugoistoku se otvorilo Nebo i vidjelica se nađe gore, pred Prijestoljem Presvetoga Trojstva. Prijestolje je bilo prostrano, četverokutnog obli-

- 139 -

kolovoz 1975.

ka i malo uzdignuto nad tlom Neba. Osim Presvetoga Trojstva, gore na Prijestolju je bila još Nebeska Majka i Sveti Josip. A unaokolo je bilo nepregledno mnoštvo Anđela, Svetaca i Mučenika u bijelim haljinama. Uz samo Prijestolje gorjele su svijeće, visoke i debele kao čovjek. Bile su boje krvi. Bog Otac Nebeski sjedio je na Svome Prijestolju obučen u svečane misne haljine, s plaštem dugim do zemlje. Njegova je haljina bila nježnoljubičaste boje, s predivnim ukrasima, a plašt je bio dolje zlatan, a gore nježnozelenkaste boje. Uresi po rubovima plašta bili su prekrasni. Sve je bilo sveto i prelijepo, kao na najljepšoj misnici, kakove ni nema na zemlji. Otac Nebeski bio je tako mlad, lijep i nježan - kao najljepša ruža u Nebu.

S desne strane Bogu Ocu sjedio je dragi Isus. Bio je u bijeloj uskrsnoj haljini. Desnom rukom zagrlio je veliki Križ, na kojemu je bio na zemlji razapet.

Nad Bogom Ocem i Bogom Sinom lebdio je Duh Sveti. Bio je tako velik, da je Svojim sjajem sve Nebo obasjavao.

Sa strane Boga Oca, malo naprijed, stajao je Sveti Josip.

Na strani Isusovoj, pred Njim, bila je Nebeska Majka.

Na Prijestolju Božjem, pred Presvetim Trojstvom, u zračnom prostoru, ležalo je maleno bijelo Janješce, crnih očiju.

Onda je iza Presvetoga Trojstva, od istočne strane, došao velik Anđeo. U desnoj ruci nosio je velik zlatan Kalež, koji je bio tako divan da to ni izreći ne mogu. Sve je na njemu odsijevalo ljepotom. Anđeo klekne, duboko se nakloni prema Prijestolju Božjem i stavi zlatni Kalež pred Janje. Onda se opet pokloni i ode.

Vidjelica je stajala nedaleko i sve promatrala. Odjednom Bog Otac ustane s uzvišene vladarske stolice, pogleda vidjelicu i nasmiješi joj se. Ne zna

- 140 -

kolovoz 1975.

se ona u Nebu vladati kao Nebesnici. Upita sad ona poput djeteta dobrog Oca Nebeskoga: "Gospodine, da li se ove debele svijeće, što gore oko Tvojega Prijestolja, ikada ugase?" Onda se začuje velik glas s Prijestolja Božjega: "Na Mojemu Prijestolju baklje svjetla nikada se ne gase. One gore i svijetle u vijeke vjekova. Amen. Amen. Amen." Viđenje se odigralo pod Svetom Misom. (10B 8-11)

Bog Otac ozbiljno promatra zemlju - Za vrijeme Svete Mise vidjelica je gledala, kako se Bog Otac žuri s Neba na zemlju. Onda je hodao nad zemljom u zračnom prostoru, kao po čvrstome tlu. Pažljivo je promatrao kuglu zemaljsku. Ovdje ili ondje zadržao je Svoj sveti Pogled dulje ili kraće vrijeme. Preko ostalih dijelova samo je brzo prošao.

Gledajući ovo neobično promatranje vidjelica zapita: "Gospodine, što tako ozbiljno promatraš zemlju?" Na ove riječi, nad Glavom Boga Oca začuje se jaki Glas s Neba:

"U MOJEMU ZAKONU

možete živjeti i sada i uvijeke!

U bezakonju svojemu

nećete imati života niti sada, nit' ikada.

Koji na zemlji žive u bezakonju,

drži ih Moj Zakon u životu, do Moje Volje."

Još progovori Bog Otac cijeloj zemlji i ovo:

"Zemljo, bez Mene nećeš imati života nikada!"

Živjeti u Zakonu Božjemu, znači živjeti po Božjim Zapovijedima. Živjeti u bezakonju, znači živjeti u smrtnim grijesima. "Drži ih Moj Zakon u životu, do Moje Volje" - znači da Bog čeka čovjeka grješnika, do dana Milosti Svoje nad nama, da Ga grješnik spozna, i da se obrati od svojih grijeha. (10B 12-13)

Papa Pavao VI. promatra - Pod večernjom Svetom Misom, za vrijeme čitanja svetog Evanđelja, najednom se odnekle stvori Papa Pavao VI. Pojavio se kod glavnog Oltara, sa strane Evanđelja. Bio je

- 141 -

kolovoz 1975.

okrenut prema modernom oltaru, na kojemu se služila Sveta Misa. Stajao je u zračnom prostoru. Vidjela sam ga do pola tijela. Papa Pavao VI. pogledao je na svećenika, pa na nas ljude u crkvi, i onda se nasmiješio.

U taj čas, od strane Poslanice, pojavi se dragi Isus. Dugo je promatrao Papu Pavla VI. Iza toga dragi Isus pođe do Svetohraništa, uzme veliku svećeničku Hostiju, pođe zatim do vidjelice i pričesti je. (9B 13)

Usred kaleža crni križ: Na moderni oltar, u vrijeme Pretvorbe, netko s Neba stavio je velik zlatan Kalež. Po Kaležu su bile zagasito crvene pruge, a po njima ubačeni biseri. Nad Kaležom se pojavilo lijepo bijelo Janješce, crnih Očiju. U Kalež je bio uronjen oveći crni križ. Gornji dio toga crnoga križa virio je iznad Kaleža. Za vrijeme Podizanja u svetom je Kaležu vrela prava naravna Krv. Onda pristupi k Žrtveniku, u blizinu Kaleža, draga Gospa. I prizor nestane.

Tu Svetu Misu služio je starješina samostana. Dotični nije vjerovao u Viđenja i Objave preko odabranih osoba. Crni križ u Kaležu označuje, da će dotični doživjeti velike tegobe: sužanjstvo, zatvor. (9B 12)

I još Gospodin govori za njega:

"ZATVORIO SI VRATA SRCA SVOJEGA PREDA MNOM!

Ulaza Mi ne daš u njega,

da sipam milosti Svoje

slugama i braći tvojoj

u srca njihova.

Zato ćeš Me

u dan posljednji dozivati,

ali tvoj glas

Moje Uho neće čuti.

Plakat će srce tvoje

nad nevjerom svojom

u večer života tvojega.

Noge tvoje hode

- 142 -

kolovoz 1975.

po tamnim putovima ovoga svijeta,

gdje duša tvoja svoje sreće

bez Mene naći neće." (9B 9-10)

Prepirke među braćom - Prigodom premještaja subraće, došlo je u jednom samostanu do prepirke među svećenicima. Tih se dana pod Svetom Misom zbilo ovo. Dragi Isus dođe kroz crkvena vrata, te zabrinut i tužan sjedne uz Oltar, na strani Poslanice. Odjednom od Isusa, s Njegove lijeve strane, izađu dva mača. Ostadoše u zraku, usmjereni - kao na Zapovijed - prema svećeniku koji je služio Svetu Misu. Dva mača označuju dva velika javna ukora. Dotični nije prihvatio Gospodinove Riječi dane u vrijeme milosti. (9B 2)

8. Petak - Sv. Ivan Marija Vianney

Ovako govori Gospodin malovjernima u Riječ Njegovu, danu na zemlju preko Njegovih odabranika:

"Tražiste me u tuđinama

i ne nađoste Me.

Ja sam među vama,

u vašim blizinama.

Ali Me vi ne htjedoste slušati i upoznati.

Uzdigoste glave svoje,

kao da nijeste Moji stvorovi.

Tražite ono što umire,

dok ljubav prema Meni,

u srcima mnogih,

sve više nestaje.

Zemljo, stvor si Ruku Mojih,

i bez Mene duše vaše

neće imati vječne sreće nikada!

Što tražiš, i što je tvoje na zemlji,

da poneseš u dan posljednji pred Mene,

Suca svojega u vječnosti?

U Mojoj će ljubavi

ljudi sa zemlje živjeti uvijeke.

Zemljo, plače Mi Srce

- 143 -

kolovoz 1975.

nad tvrdoćom tvojom.

Sve od Mene stvoreno Mene sluša,

samo čovjek, stvoren od zemlje,

oglušio se na Glas Moj." (9B 10)

8. VIII. 1975. oko 14 sati.

Isus blagosilja novog svećenika - Kad je došao novi svećenik, pod Svetom Misom pristupi dragi Isus - u bijeloj haljini, bos - Svome Žrtveniku. Gledao je i promatrao novoga slugu Svojega. Upro je pogled u njegovu nutrinu. Zatim ga je blagoslovio znakom svetoga Križa. (9B 8)

Isus uz pažljivog svećenika - Za vrijeme večernje Svete Mise, iza Svetog Evanđelja, s istočne strane otvori se Nebo. Dragi Isus siđe s Neba u crkvenu zgradu i pođe prema Svome Žrtveniku. Iza leđa svećenika R. prođe na stranu Evanđelja i stane uz svećenika, s njegove desne strane. Isus je na Sebi imao haljinu nježnozelenkastožute boje.

Gospodin pogleda na prisutne u crkvenoj zgradi i malo ih promotri. I kao da na pojedinima vidi nešto, što Mu se ne sviđa.

Onda je nježno promatrao svećenika, kako pobožno služi Svetu Misu. Kad je svećenik veoma pažljivo lomio Svetu Hostiju na pola, Isus ga je milo pogledao. I onda se s velikom pažnjom i svetošću kažiprstom Svoje desne Ruke dotaknuo prelomljene Hostije, dok je još bila u svećenikovoj ruci.

Iza toga pojavi se nad Oltarom velik i težak Križ. Na njemu je bilo mrtvo Tijelo Gospodina Isusa Krista. Pod svetim Križem, s desne strane, stajala je žalosna Majka Božja. S lijeve strane svetoga Križa, sva uronjena u Muku Gospodinovu, stajala je sveta Magdalena. Iza toga prizor nestane.

Isus se pojavi kao na početku, uzme veliku Hostiju, pričesti njome vidjelicu i ode u Svetohranište. (9B 4; 10B 20)

- 144 -

kolovoz 1975.

15. PETAK - VELIKA GOSPA

VELIKA GOSPA

Na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na Nebo zbio se ovaj prizor. Na istočnoj strani, malo na jug, otvorilo se Nebo. U crkvi se pojavila veličanstvena draga Nebeska Majka. Bila je ogromna kao crkvena zgrada. Ukazala se kao slavna Vladarica. Svečana kraljevska odjeća, savršenoga kroja i urešena prelijepim izradbama, prekrivala je čitavo Njezino tijelo. Ta prekrasna haljina prelijevala se u nježnim bojama: neboplava, pa ružičasta, pa bijela, pa malo ljubičasta - tako se Njezina haljina mijenjala na Njezinome tijelu. Na svetoj glavi imala je veliku zlatnu krunu. Kruna je bila povisoka i okrugla - ali naprijed izrađena malo u trokut - a ukrašena mnogim biserima i draguljima u boji. Sve je bilo na Njoj tako lijepo i tako pristalo - kao stvoreno! Ljepota Nebeske Majke ne može se perom i ustima označiti. Bila je lijepa kao najnježnija ruža... kao najnježniji cvijetak u Nebu. Zemlja takvog cvijeća nema.

Isus je u crkvenoj zgradi, kod Oltara, promatrao Nebesku Majku. I pođe k Njoj kao Bog i Vladar i uđe u Njezino tijelo, koje je izgledalo sveto kao hram Božji. I zadržao se u tome Hramu. Odjednom izlazi van kao Bog i čovjek, i pođe prema zemlji, k ljudima.

Majka Božja je bila tako velika, da je ispunila silan zračni prostor, od Nebeskog podnožja do zemlje. Glava joj je bila do Neba, a noge drage Gospe stajale su na zemlji - tako je bila velika. Nad dragom Gospom bilo je prisutno Sveto Trojstvo, a Ona je bila okružena nepreglednim mnoštvom Anđela, Svetaca i Mučenika. Bilo je to veliko slavlje na Nebesima. Nebo se približilo zemlji do na dva kilometra. Gledajući tu zanosnu svečanost bila sam tako ushićena, da nisam znala gdje se nalazim. U času pričešćivanja viđenje nestane. (9B 6;10B 7)

- 145 -

kolovoz 1975.

24. NEDJELJA - SV. BARTOLOMEJ APOSTOL

ONI POMAŽU ISUSU

Kad je vidjelica stigla u nedjeljno jutro u Zagreb, najprije je svratila u baziliku Srca Isusova. Baš je svršilo čitanje Svetog Evanđelja. Kad se počela moliti, najedanput joj nestane ispred očiju i Oltar i svećenik i ljudi koji su je okruživali. Ugleda neko tlo Nebeske ljepote. Od onoga što je prije bilo, ostade samo Svetohranište. Stajalo je u zračnom prostoru, na čelu ove ljepote. Bilo je okruženo Nebeskim drvećem i raznolikim cvijećem, koje je bilo ovdje-ondje ubačeno po travi.

Od istočne strane, iz Neba, spusti se na taj teren dragi Isus. Dođe do Svetohraništa i proslijedi putem naprijed. Išao je po tome tlu kao Gospodar. I onda malo zastane. A tamo gdje je stao, sve ono tlo postade kao velika crkva.

Dragi Isus pogleda vidjelicu i nasmiješi joj se. I onda ubere krasan bijeli ljiljan, s velikim cvjetovima i debelim laticama. Isus otkine tome ljiljanu vršak, onda uzme iz Svetohraništa veliku svećeničku Hostiju i stavi je gore na ljiljan. Gleda vidjelica i misli, kamo će to Isus s tim ljiljanom. A On se zaputi prema lađi crkve, gdje je bila Sveta Misa. I taj ljiljan nije Isus dragi držao u ruci, nego je ljiljan išao sam pred Isusom u zračnom prostoru - kao dijete kad ide ispred majke. Kad se Isus približio vidjelici, uzme Hostiju s ljiljana i pričesti je.

Iza toga se Isus vrati na ono tlo. I promatrao je to tlo, koje je bilo poput hrama i kao na zemlji, a opet je pripadalo Nebu. Promatrajući taj teren, više puta je zaustavio Svoj pogled na pojedinim mjestima. Kao da bi tamo trebalo nešto učiniti, popraviti. U taj čas pojavi se od sakristijskih vrata sveti Petar. Poletno stupi pred Gospodina i dade se na posao. Išao je za Isusom i

- 146 -

kolovoz 1975.

nešto je po tome tlu na pojedinim mjestima obrađivao i sređivao. A Isus je i dalje ozbiljno promatrao to tlo, kao da je na njemu još dosta posla. Odjednom s one strane kako je Evanđelje, s nekog terena, evo i svetog Franje. Pogleda što radi sveti Petar, priđe k Isusu i gleda na Nj, očekujući što bi on radio. Isus ga pogleda i nasmiješi mu se. Onda se i sveti Franjo dade na posao. Hodao je i radio po tom istom terenu, ali nije radio isto što i sveti Petar. Obavljao je neke druge poslove, imao je druge neke dužnosti. I kako je radio, pogleda na svijet i na vidjelicu i nasmiješi se. A apostol Petar se nije smijao, bio je ozbiljan.

Odjednom od strane Svetohraništa, iz dijela neke zemlje, dođe i draga Nebeska Majčica. Najprije sam je vidjela do pola tijela. A bila je lijepa kao najljepša nježna ruža, ali ne posve bijela, nego onako malo na ružičasto. Onda sam joj vidjela cijelu pojavu. I stane posve uz Isusa i pogleda na Njega, kao da će i Ona nešta raditi na tome terenu, kao zadužena s nečim biti. I onda je nestalo Viđenje, i čula sam kako već na kraju mole Očenaš. Sveti je Petar bio odjeven kao u Isusovo doba. Imao je na sebi sivkastu haljinu, i onako malo na žuto. Na nogama su mu bile sandale, s remenjem oko nogu. Sveti je Franjo imao na sebi smeđi habit. I dragi Isus je bio bos.

Rastumačenje. Tlo na kojemu su sv. Petar i sveti Franjo radili oko Isusa jest sav svijet. Zauzimaju se za Kristovu Nauku na zemlji. Majka Božja je radila zajedno s Isusom, u Njegovoj blizini, u apostolatu za Kršćanstvo na zemlji. Bijeli ljiljan označuje vidjelicu, a otkinuti vršak njezino stupanje u brak. Vidjelica je pričešćena velikom Hostijom, jer za Isusovu Nauku mora snositi velike tegobe, pa su joj potrebne i velike milosti. Rad Apostola oko Isusa označuje duhovni rad u vremenu onome, koji se proteže na sve narode u sva vreme-

- 147 -

kolovoz 1975.

mena na zemlji "za sve odabranike Moje Apostole." (9B 21-23)

POD SVETOM MISOM

Sestra Štefica - Nedjelja navečer. Najprije sam primala milosti. Zatim sam dobila riječi za mladića, koji je postavio upit Gospodinu. A pri kraju Svetog Evanđelja doživjela sam nešto, što će vas sve razveseliti. Sa sjeverne je strane svečano doletio Anđeo, vodeći sestru Šteficu. Držao ju je za ruku i postavi je blizu Žrtvenika, na strani Poslanice. Tu je već bila prisutna velika Nebeska Majka, u bijelo odjevena. Sestra Štefica je ostala pod Svetom Misom sve dok nisu došli Anđeli po Majčicu Božju, da je otprate u Nebo. Gledala je na nas sve, okretala se i bila je vesela.

Majčica Božja na brdašcu - Onda sam s ove strane doživjela jedan teren. Ne bih vam znala rećl gdje bi to moglo biti. Po tome tlu bila je nježnozelena trava. A Majčica Božja, kao mlada Djevica, stajala je na maloj uzvišici, kao na malom brežuljku. Imala je na Sebi krasnu haljinu, nježnozelenkaste boje - već je dugo nisam vidjela takovu! Stajala je na tom brežuljku i stalno se okretala. Gledala je zamišljeno na zapadnu stranu, malo prema jugu. Dugo je gledala u tome smjeru. Najedanput je od Njezine Osobe tako sve zasjalo, da nisam vidjela ni Vas, ni ovog oltara, nego samo onu prirodu.

Sveti Marko Evanđelista - Iza toga je došao sveti Marko. Ali u prvi čas sam pomislila, da je to Bog Otac, jer je bio tako velik, da je zauzeo cijeli taj prostor. Kako je taj prozor i Oltar, ništa od toga nisam vidjela, nego samo njega. Kad sam ga dva puta dobro pogledala, vidjela sam da to nije Bog Otac nego sveti Marko. Sjedio je na nekom terenu i držao veliko bijelo pero u ruci. Bio je srednjih godina, 45-50. Sjedio je i gledao ovamo. Pojavio se u dva navrata. Ništa nije govorio, ali je gledao na mene i držao se kao da mi hoće nešto reći.

- 148 -

kolovoz 1975.

Sveta Bernardica i djevojčice - Onda Majčicu Božju više nisam vidjela u zelenkastoj haljini, nego u bijeloj. I odjednom se nađe pred Gospinim nogama mala Bernardica. Bila je obučena kao nekoć u roditeljskoj kući, po domaće. Moglo joj je biti 14-15 godina. Ali taj prizor nije bio u Lurdu; to je bio neki drugi teren. I kako je Bernardica klečala pred Majčicom Božjom, iza nje je došlo nekoliko malešnih djevojčica, u dobi od oko četiri godine. Stale su uz Bernardicu, pred Gospu, a nisu se molile. A Nebeska Majka dugo je bila prisutna ovdje gdje se prikazivala Sveta Žrtva. Stajala je u zračnom prostoru nad Oltarom, blizu Kaleža, straga. Bila je opet odjevena u bijelu haljinu, a preko svete glave imala je bijeli rubac. Promatrala je prisutne pod Svetom Misom, i gledala je Gospa - pobožno i sveto - u Oltar i svećenika.

Sveta Pričest - U vrijeme Svete Pričesti, dok ste radili sa Svetom Hostijom, bio je ovdje na 0ltaru nazočan veliki živi dragi Isus. Poslije, kad ste dijelili Svetu Pričest, dragi Isus me je tri puta pričestio velikom Svetom Hostijom. I još mi je rekao ovo: "Dati ću Riječi Svoje u usta tvoja, da ih dadeš onima koji Mene ljube i koji mi služe." Odjednom s južne strane Neba dođe velika četa Anđela u bijelim haljinama. Spuste se pred Majku Božju, da je prate na putu gore, u Nebo. I onda nestane cijeli prizor. (9B 24-26; Mgnt)

Rastumačenje. Sestra štefica je zato bila prisutna na strani Poslanice, jer je za života na zemlji poticala tijela i duše na dobro, na život po Božjoj Nauci - da se spase duše za vječnost.

Draga Gospa je stajala zamišljena na brdašcu, okretala se i čekala, da li će još koja izgubljena duša doći k Njoj, da primi Milosti od Gospodina, da se tijelo skruši i duša spasi.

Sjaj od Nebeske Majke označuje Nebesku Milost danu dušama po Mariji.

Sveti Marko želio je vidjelici kazati, da toč-

- 149 -

kolovoz 1975.

no i revno izvršuje Božje Naloge za spasenje duša na zemlji; i da sve označi tako kako je primljeno od Gospodina.

Sveta Bernardica želi staviti na srce vidjelici uzorno i odano srce, otvoreno Božjim Zapovijedima (na zemlji) oko spasa besmrtnih duša.

Gospa je promijenila odjeću u Viđenju. Tako će i svijet na zemlji, u duhovnome smislu, iza tegoba biti u dušama preobučen.

Kalež označuje veliku patnju u zemljama određenim.

"Miljenik si Srca Mojega!" - Veoma pobožan i revan redovnik, koji savjesno obavlja svoje redovničke dužnosti, i mnogo drži do Poruka Božjih, stavio je upit Gospodinu za svoju dušu. I dobio je ovaj odgovor.

Govori Gospodin Isus Krist:

"M., sine Moj, dijete Moje!

Miljenik si Srca Mojega

u redovima u službi Mojoj,

pred Očima Mojima.

Puno si se žrtvovao za Mene

u Imenu Mojemu;

još radiš preda Mnom.

Cvijet si odabran od Mene

u bašči Mojoj Nebeskoj,

koji će zamirisati u dan posljednji

mirisom Nebeskim.

U tvojemu srcu Ja stanujem

i radim s tobom.

Razveselit ću dušu tvoju

u sve dane u Vječnosti

i veselju tvojemu u Meni

neće biti kraja.

Sve tegobe i boli,

koje podnosiš poradi Imena Mojega,

biti će dragulji duši tvojoj - u Nebu!

I dalje hrabro naprijed

neka koracaju noge tvoje za Mnom, u Meni,

- 150 -

kolovoz 1975.

po zemlji koju sam Ja stvorio.

Odabrah te od svijeta ovoga za Sebe,

da Mi krasiš Dom Moj

u milostima danima od Mene.

Zadovoljan sam Ja s tobom;

i dalje Mene slijedi!

Svi oni koji koracaju za Mnom na zemlji,

biti će veselje Srca Mojega - u Vječnosti!

Stanovi Moji u Nebu prazni su,

koje pripravih za djecu Svoju,

koja odlaze u velikom broju u vječnu tamu,

jer su na zemlji hodali putovima tamnim.

Zato veselo u Mudrosti Mojoj živi,

i Ja sam s tobom

u sve dane života tvojega;

budno Moje Oko pazi

na korake tvoje.

Blagoslovio sam Ja sve one,

koji idu za Mnom,

i blagoslivljam ih,

dok se ne nađu preda Mnom,

gdje im zlo naškoditi neće.

M., miljeniče Moj!

Ja te blagoslovih u Ime Oca,

Mene Sina,

i s Duhom Mojim."

Gospodin Vas je blagoslovio u znaku Križa i kaže, gledajući na Vas:

"Budi sa Mnom uvijeke,

dušo Moja, izabrana u Meni!" (9B 15-17)

"Ubrojen si u redove odabranika Mojih u Nebu!"

Kad je vidjelica zabilježila gornju Poruku, nastavi Gospodin dodavati Riječi za kreposnoga i revnoga starinu, brata Matu (umro je 10.II.1976.)

Ujutro, kada je došla s puta, s njim se je duhovno porazgovorila. Brat Mato joj se također preporučio u molitve. A vidjelica na to primijeti; "Gospodine, on nije tražio Riječi!" Ali Gospodin nastavi i dalje kazivati poruku Svome miljeniku,

- 151 -

kolovoz 1975.

punu duhovnoga sadržaja za vjerne duše.

Ovako govori Gospodin Bratu, koji me je primio na razgovor:

"Sine Moj!

Ubrojen si u redove odabranika Mojih u Nebu,

kao miljenik Moj,

jer uho tvoje sluša Glas Moj

i živi po Zapovijedima Mojim.

Zato ću dušu tvoju

uvesti u radosti Moje u Nebu,

da okusiš slasti Onoga

kojemu služiš na zemlji.

Bit ćeš dionik u Slavi Mojoj.

Tegobe, kušnje,

mora svako tijelo proći;

što su veće

i slava je dana duši

u mjeri obilnijoj.

Znam tvoje želje

i riječi molitava tvojih;

sluša Uho Moje

glas nutrine tvoje.

Naslađuje se Srce Moje

gledajući tijelo tvoje

gdje koracaš u domu Mojemu

u Ime Moje.

Dobri sam Otac

onome što stvorih,

i sazdah sve

u Mudrosti Svojoj.

Tko je onaj

koji želi Mene preteći

brzim koracima života svojega,

a da Ja ne vidjeh

misli srca njegova,

što sam ga Ja stvorio.

Oluja ovoga svijeta

baca bjesnoću svojih valova

na sinove i kćeri Moje

- 152 -

kolovoz 1975.

- ali ne bojte se!

Ja sam u valovima i nad valovima

- Gospodar!

Sve ovo mora da bude,

da spoznate Mene i milost Moju

danu vama za spasenje.

Kušam Svoje kô zlato u vatri

- kao što čini zlatar -

da odijelim

zlo od dobra u vama.

Ja sam u tebi u sve dane života,

i Duh Moj šapće riječi Moje

u tebi i s tobom.

Biti ću Ja tvoja jakost

u danima koracanja u blizine Moje.

Veseli se, dušo Moja,

jer sam Ja tvoj Gospodin,

i za Sebe Ja te odabrah.

Plaća je tvoja velika u Nebu,

za djela učinjena na zemlji,

u Ime Moje.

Ostani u Nama, Bogu Svojemu:

Ocu, Sinu, i u Duhu koji izlazi od Nas,

na sve sinove i kćeri na zemlji.

U Meni sve raste, jača,

i sazrijeva u Duhu,

dok ne zapovjedim

da dođe pred Mene.

Veseli se, srce Moje,

u Stvoritelju svojemu." (9B 17-19) (24.8.75.)

"Kad toliko žele da ideš k njima, pođi!" - Opterećena nužnim radovima, vidjelica je zaostala s duhovnim poslom. Kad je došao čas da od sebe preda Kristovo, tješila se da će to u velikome miru napisati kod određene osobe. Medutim, kada je vidjelica doputovala, dotične osobe nije bilo u blizini. No zato je jedna pobožna obitelj žarko željeIa da svrati k njima. Na skrušene molitve Gospodi-

- 153 -

kolovoz 1975.

nu da je pusti, dok se vidjelica molila, Isus dragi progovori: "Kada toliko žele da ideš k njima, pođi u kuću njihovu! I Ja ću s tobom poći!"

Kada je ona osoba poslije to dočula, uvrijedi se i poruči vidjelici, da se ljuti na nju što joj nije došla u goste. Na ovu senzaciju vidjelica kaže sama sebi ovako: "Toliko sam je voljela, a ona mene porukom javno prezrela!" U taj čas javi se Gospodin i reče: "Mnogi između kojih ti hodaš, nijesu Mene dostojni!" Ne traži ono što ti Gospodin nije dao! Sluga Gospodinov ide u kuću gdje ga vodi Gospodin. Smatraj se nedostojnim blizine Njegove. Gledaj u osobi Isusa, a ne obično čeljade. (10B 4-5)

25. Ponedjeljak - Sv. Ljudevit, kralj

POD SVETOM MISOM

Dragulji iz Isusove Ruke - Još prije nego što ste počeli čitati Sveto Evanđelje, vidjela sam na Oltaru, na strani Poslanice, ispruženu svećeničku ruku. Bila je naslonjena na Oltar, a bijeli rukav je bio ne kao od albe, nego kao od misnice, kazule, sa lijepim ljubičastim i zlatnim izradbama oko ruba rukava. Kako je šaka bila otvorena i vodoravno položena, iz dlana su se kotrljali, u gustome mlazu, lijepi sjajni dragulji. Samo su letjeli do Kaleža. Bila ih je uz Kalež cijela hrpa. Nježno su odsijevali. A nisko nad tom rukom bio je Bog Otac. Gledao je taj prizor.

I onda upitam: "Čija je to ruka?" Odozgo, od Boga Oca, čuo se odgovor: "To je Ruka Gospodina Isusa Krista!" Na to opet upitam: "A što je to sjajno, što se kotrlja do Kaleža?" Glas u zraku nastavi! "To su Moje Milosti, koje dajem ljudima na zemlji!"

Jakost Duha Svetoga - Kada ste počeli govoriti Sveto Evanđelje spustio se Duh Sveti nad Oltar raširenih krila, a bijel kao snijeg. Sve je odsijevalo od Njega. Bio je tako velik da je ispunio

- 154 -

kolovoz 1975.

sav ovaj zračni prostor. I kako su Mu krila bila raširena vidio se gore oko 4 prsta širok zlatan "rub", traka. Na glavi Mu je također bilo malo zlatno. Duh Sveti bio je okrenut prema nama.

I onda, kako je bio raširenih.krila, raširena repa i spuštenih nogu - kao kad ptica slijeće - nešto je iz Sebe izlijevao u Kalež. Izlazilo je iz Njega nešto bijelo poput oblaka. Gledajući ovo zbivanje upitam: "Gospodine, a što to sipaš unutra?" I čuo se ovakav odgovor od Duha Svetoga: "Izlijevam u Kalež Jakost Svoju. Svi oni koji piju iz Kaleža bit će jaki u Meni."

Svećenički Anđeo - U tom Nebeskom prizoru opazim vas, kako služite Svetu Misu. Bili ste mladi i lijepi, kao da vam je 25 godina. A na vama nije bilo ovo ruho, što ga sada imate, nego ste bili svečano obučeni. Imali ste na sebi krasnu haljinu, bijelu kao snijeg. I prekrasnu misnicu s Nebeskim izradbama i ukrasima u bojama. Vidjela sam te izradbe nježnoljubičaste, bijele, žute kao sunce, i još neka boja je bila ubačena. Jedno četiri boje su bile u tim izradbama.

I pristupio vam je velik Anđeo iz Neba, pa vam je ministrirao. Bio je vaše visine, crnomanjast, imao je bujnu kosu, i bio je krasno obučen. Imao je na sebi nekakvu žućkastosmeđu haljinu, onako te ubačene boje, više zagasite. A oko rukava i oko vrata, po sredini i dolje oko ruba haljine, imao je plave, bijele i zlatne ukrase. Stajao je uz Oltar, okrenut prema vama. U rukama je držao bočice s vinom i vodom, i kako ste se malo okrenuli, nalijevao vam je u kalež vino i vodu.

A ja ga promatram i onda zapitam: "A kakav je ovo Anđeo?" I čuo se Glas ozgo: "To je svećenički Anđeo! Svaki svećenik dobije svoga velikog Anđela. - Svakome svećeniku se dade ovakav Anđeo."

Onda je Duh Sveti iščezao. Bio je još dok vam je Anđeo nalijevao u Kalež vino i vodu. I najedanput se taj Anđeo izmijenio, a da nisam ni primije-

- 155 -

kolovoz 1975.

tila. I vidim da na njegovome mjestu, na strani Evanđelja, stoji drugi Anđeo. Bio je malo niži, kestenjaste kose, i ne onako bujne. I ja gledam, koji je to Anđeo? I začujem odgovor: "To je Sveti Mihael!"

Gospodin Isus, Nebeska Majka i Nebesnici... Na to je taj veliki zlatni Kalež postao velika lijepa zlatna lunula s velikom bijelom Hostijom. Kako je stajala u zraku, nad nju, nad Oltar, spustilo se Nebo, Nebeski teren. Kao oblak kad se približi zemlji, tako se spustilo Nebo do prozora. I bilo je s ovim ovdje spojeno.

S lijeve strane Oltara, na tom Nebeskom terenu, bila je velika četa Svetaca i Mučenika. Na desnu stranu dođoše Anđeli. A u sredini, na čelu svih, okrenuta prema Oltaru, sjedila je kao na stolici velika Nebeska Majka.

I onda sam čula Glas Gospodinov: "Gdje se služi Moja Žrtva i Ja tamo jesam!"

Promatrajući Nebesnike postavila sam upit - danas sam puno pitala! "Da li kod svake Svete Mise nekoga ima?" Tako nekako sam pitala. Na to sam dobila odgovor: "Kod svake Žrtve Moje određen je dio koliko će prisustvovati Mojih Nebesnika: Svetaca i Anđela." Ali sam te Riječi dobila kao Evanđelje; sad to ne znam ponoviti, moram misliti.

"Boli Me Rana..." - U taj čas, kako su Sveci i Anđeli i Majka Božja bili gore, na Nebeskom terenu, a onaj Anđeo ovdje, i ta Hostija u zraku - najedanput se više nije vidjelo ni Hostije, ni Kaleža, nego je bio živi veliki Isus. Vidjelo se Njegovo živo veliko Presveto Srce. I u njega je bio mač zaboden - tako dugačka Rana je bila na lijevoj strani Njegovih Grudi.

I ja gledam dragog Isusa, kako Mu je mač zaboden u Srce, i stoji na Oltaru pred vama, pa Mu kažem: "Gospodine, jel' te boli Rana?" On me pogleda i kaže ovako: "Boli Me Rana što Me ranjavaju grijesi svijeta na zemlji."

- 156 -

kolovoz 1975.

Duše iz čistilišta - Iza Svete Pričesti doživjela sam duše iz čistilišta. Bila ih je jedna grupa. Pod Svetom Misom sam za njih prikazivala pa su mi se ovdje par puta javile.

Anđelak bere kitu ruža - Na zadnje se ovo odigralo. Pogledala sam gore, na onaj Nebeski teren. I kako je Majčica Božja sjedila i gledala prema Oltaru, a oko Nje bili Sveci i Anđeli, opazim blizu Nebeske Majke nekoliko busova cvijeća. Bile su to lijepe kate: crvene, plave, bijele, ružičaste.

I onda se među tim Anđelima pojavi jedan mali Anđelak: tolicki je bio. Imao je na sebi malu bijelu haljinicu, i bos je bio. I kako se odnekle tamo stvorio, pogleda to mnoštvo oko sebe, i Majčicu Božju. I ne mari on što je Majka Božja tako blizu, već onako smjelo i slobodno, kao bezazleno dijete, hoda među njima, i pristupi k cvijeću, i gleda koje bi otkinuo. I počne kidati lijepe kate i slagati ih u buket.

A takovo isto cvijeće, jedno četiri-pet busova, imam ja kod kuće u svom vrtu. I još sam htjela prije puta ubrati kiticu tih lijepih kata i donijeti ih ovamo, ali rekoh si, u vlaku je vruće, pa će uvenuti dok dođem u Zagreb. I ja sad gledam u viđenju, pa taj Anđelak kida moje cvijeće. Onda mu doviknem: "Hej, što to kidaš! To je moje!" On me pogleda i, ne mareći mnogo za moj ukor, nakida lijepu kiticu toga cvijeća. I kako je Majčica Božja sjedila, stavi Joj tu šarenu kiticu u krilo na počast. Onda sam upitala, koji je to mali Anđeo? Odgovor se čuo iz Neba, od njih, ovako: "To je tvoje dijete, što je preminulo od ovoga svijeta u Nebo!" Nestalo je sve. U velikom uzbuđenju promišljala sam o doživljenome. Cvijeće, ruže, to su molitve. Kaže dragi Isus jednom zgodom: Neka naši putovi budu posuti cvijećem. Kad idemo putovima i na osamama izvan grada neka sipamo cvijeće; neka se molimo za razne duše i za sebe. (9B 28-32) (25.8.75.)

- 157 -

kolovoz 1975.

San Damianska Gospa za vrijeme Anđeo Gospodnji - Pisala sam Božje Riječi. Onda zazvoni Anđeo Gospodnji. Htjela sam još dovršiti rečenicu, pa onda moliti. U to uniđe brat Ivo i kaže: "Molit ćemo se, zvonilo je!" Ne znam dokle smo došli s molitvom, kad najedanput od one Lurdske Majčice Božje, koja je u sobici, postane onaj veliki San Damianski vrt. I u njemu stoji velika draga Gospa, u bijeloj haljini. I kako je brat Ivo stajao okrenut prema Njoj, gledala ga je kako se pobožno moli, i slatko mu se smiješila... (Mgnt)

26. Utorak - Sveti Zefirin, Papa i muč.

POD SVETOM MISOM

Isus s teškim Križem na Ramenu - Ne znam dokle ste došli sa Svetom Misom, kad sam se našla u Jeruzalemu. I opazim dragog Isusa s trnovom krunom na glavi i preteškim Križem na Ramenu. Na čelu povorke uspinjao se prema Kalvariji.

A Majka je Božja odnekle došla prema Isusu i stala blizu Njega. I kao da će Mu nešto kazati.

U taj se čas nađem u Isusovoj blizini. Bila sam nasuprot Njemu - i gledam Ga. Isus dragi stane i rekne mi žalostan: "Ne govori iza ove Žrtve ništa, već zapiši Moje Riječi, jer imaš između žena, koja na tebe pazi."

Debela svijeća s ružnim plamenom - Dragi Isus ostane na tome mjestu. Nije išao gore na Kalvariju. Onda ugledam na podnožju Kalvarije povisok drven stalak, debeo kao panj. Na nj je bila metnuta velika crvena svijeća. Netko ju je upalio da gori Bogu na slavu, kao žrtva paljenica. Ali svijeća je čudno gorjela. Plamen joj je bio malen i kratak. I nije se dizao uvis, nego je bio nagnut prema zemlji. Dolje je bio žut, pa onda crven kao krv, a gore, na površini, crn poput ugljena.

Susret s Enzom - Poslije sam odnesena prema sjeveru, na drugi teren. Na tom nepoznatome tlu

- 158 -

kolovoz 1975.

opazim mlađeg skromnog čovjeka. Kad sam mu se približila, vidim da je u sivom odijelu, gologlav, lijepe kose, - i s ranama na rukama. I stoji, i kao da me čeka. A ja gledam - pa to je Enzo! Onda si rekoh, šta ću sad. Sama sam, a ne znam talijanski! Kako ću onda s njim razgovarati? I kako sam stajala nedaleko njega, on me je promatrao. Onda mi kaže lijepo po hrvatski: "Julka! Ostavljena si! Nezaštićena si skroz u životu!" I gleda u me duboko... i kao da će zaplakati. Bila sam pred njim valjda desetak minuta. I promatrao me, promatrao - i onda kaže: "Sirota!" I više nije ništa govorio.

Anđeli okružili Hostiju u obliku slova V - Iza toga se nađem pred Oltarom, na kojemu se prikazivala Sveta Žrtva. I ugledam Anđele, kako su se nad Oltarom poredali u obliku slova V (Victoria). A usred tog Anđeoskoga znaka bila je velika Hostija, bijela kao snijeg.

Isus je pričešćuje - A kad ste dijelili Svetu Pričest, dragi Isus skoči od Oltara, kao Svećenik, i dva puta me pričestio velikom svećeničkom Hostijom. Onda je i treći puta poletio, pa mi kaže ovako: "Još ću ti dati puno Hostija u usta! - Još ću Ja tebe pričestiti puna usta sa Hostijom!" I činio je to brižno i s ljubavlju. S tim je bilo gotovo.

Rastumačenje: Svijeća s čudnovatim plamenom označuje osobu koja služi Bogu samo izvana. Enzo je iskazivao vidjelici sućut, i promatrao je njezine križeve na zemlji. Anđeli poredani oko Hostije u znaku slova V označuju da je pobjeda samo u Kristu. Pričestiti se puno puta velikom Hostijom, znači puno puta primiti velike milosti i kreposti za tijelo i dušu, duše, kojima je to namijenjeno. (9B 34-36)

Mali Isus u naručju dobre domaćice

Kad se vidjelica u kući gostoprimaca rano ujutro probudila oda sna, doživi ovo. U viđenju opazi domaćicu gdje izlazi iz svoje sobe, držeći na lije-

- 159 -

kolovoz 1975.

voj ruci Malog Isusa. Priljubio se uz nju, naslonivši Svoju Glavicu na njezino rame, uz njezinu glavu. Kad joj vidjelica kasnije ispripovijedi viđenje, domaćica prizna da žarko ljubi Malog Isusa. (9B 33)

Isus blagoslivlja obitelj gostoprimaca

Ujutro smo se molili Isusu i Svetoj Obitelji, i zahvaljivali Svetome Trojstvu. Dragi Isus pojavi se u zračnom prostoru. Bio je obučen u bijelu haljinu i plašt nježne boje, više ružičaste nego li crvene. I dok smo se mi molili, On nas je blagoslovio. Kad smo svršili molitve, moj se Anđeo zaputi prema vratima. Bio je sjajan, i u nježno žučkastim haljinama. Malo zatim pošli smo do brata Ivana na Svetu Misu. (9B 33-34)

27. Srijeda - Sveti Josip Kalasancije

POD SVETOM MISOM

Gospodin Isus sjedi nad zemljom i čeka... - Letjela sam nad zemljom poput ptice. Dolje sam vidjela cijele države. Izgledale su velike kao jutro zemlje. I nisam bila previsoko nad zemljom, tako do svojih 200 metara. Najedanput doletim na kraj zemlje. Na nekom terenu, iznad zemlje, sjedio je dragi Isus. Bio je u bijeloj haljini, a na Sebi je imao ogrtač, ni crven ni ružičast, nego više malo zagasite boje. I sjedi i čeka...

Približava se strašna oluja... Kako je Isus sjedio, okrenut prema zemlji, iza Njegovih leđa nastane strašna oluja. To je bilo kao kad se na nepreglednome moru razbijesni strahovita bura. Toj oluji što se približavala nije se vidjelo kraja ni u širinu ni u visinu. I podigli se ogromni i opasni valovi. Oluja je htjela prekriti Isusa i cijelu zemlju, ali je morala stati. I to je bilo iza Isusovih leđa kao zid. Najedanput, kako je ta oluja iza Isusovih leđa strašno bjesnjela, poleti jedan snažan val i preko Isusa se sruči na zemlju.

- 160 -

kolovoz 1975.

Kako sam bila u blizini Isusa i pokraj mene je pljusnulo. Ali Gospodin je ostao netaknut. Val je proletio pokraj Njega, s jedne i druge strane, i povrh Njegove Glave - ali Njega nije zahvatio. Gospodin se na to digne, okrene se prema oluji, i kaže ovako: "Još nije došao čas, da nastupiš po Mojoj Zapovijedi!" I to što se prebacilo na zemlju, povuče se natrag u taj val.

Isus daje vidjelici palminu granu - Kako je dragi Isus zamišljen sjedio, najedanput Mu se, ne znam odakle, stvori u ruci palmina grana. I ja gledam, i nikog nisam vidjela da bi Mu je donio. U taj čas u toj prirodl nije bilo nikoga osim mene i Gospodina. I Gospodin pogleda na mene i pruži prema meni palminu granu: "Pristupi i uzmi, to je tvoje!" I ja uzmem palmu u svoju desnu rku.

Mnoštvo đavola hoće da jurne na zemlju - Iza toga vidjela sam zemlju, kako su sve države obilježene granicama... Dok je iza Isusovih leđa bjesnjela ona oluja, iz dubina izađe ogromna masa đavola. I pošli su da navale na zemlju, ali nisu smjeli, jer im Gospodin nije dopustio. Ostali su u jednom dijelu onoga prostora, pokraj one velike bure.

Na čelu đavola bio je Lucifer s vilama u ruci; crn, velikih zubi i ogromnih očiju, velikih kao moje šake. Pošao je naprijed, na čisti teren, i podigao je vile da me udari. I grozio mi se: "Smrvit ću te!" Jako sam se uplašila, ali mi ipak nije smio prići.

Molitve svijeta - Na to dođe s Neba Majčica Božja i stane blizu Isusa, s Njegove desne strane. Zajedno s Njim bila je nad zemljom. Šutjela je. I tu se stvori lijep malen vrt, pun prekrasna cvijeća. Ja sam bila na jednom kraju vrta, a dragi Isus i Majčica Božja na drugome. To je bilo ono Nebesko cvijeće, nježnoružičaste boje. I onda je rekao Gospodin, da su to molitve svijeta.

Anđeo je pričešćuje - Iza toga doleti s ove strane velik Anđeo, držeći u ruci kalež s Hostija-

- 161 -

kolovoz 1975.

ma. Anđeo je bio odjeven u dugačke zlatne haljine široka kroja. Čak su mu stopala prekrivale. Široki rukavi sve su onako visjeli. Svijetlosmeđa kosa mu nije bila odviše bujna, nego više naravna. I spusti se Anđeo pred Gospodina, do na dva koraka i pokloni se Gospodinu. I Anđeo pogleda Gospodina, a Gospodin pogleda Anđela, i zapovjedi mu da me pričesti. I pričestio me onom velikom Hostijom, što ju je držao nad Kaležom. Onda se opet pokloni Gospodinu i ode otkuda je i došao.

Dolazi strašna tama... - Iza onih đavola došla je i strašna gusta tama; ali ne iz dubina, otkuda su došli đavli, nego odnekle odozgo. Došla je kao kad ide velika magla, pa se spušta prema predjelu koji će zahvatiti. Bila je crna, kao crna pasta za cipele. I kao da će prekriti zemlju. Ali Gospodin digne Ruku s ispruženim kažiprstom i tama se zaustavi. Ostala je uz đavle, i bila je gore nad njima, i đavli su bili njom okruženi.

"Sa ovoga brda dajem ljudima Moje Zapovijedi!" Kad je Gospodin pregledao sve predjele zemlje, najedanput se na tome brdu pojavi Bog Otac Nebeski. I kaže ovako: "Sa ovoga brda dajem ljudima na zemlji Moje Zapovijedi i Naloge." A Duh Sveti poleti, ostane u zračnom prostoru nedaleko od Boga Oca, i obasja cijelu zemlju. Sve je bilo u jednome sjaju.

Velika nevolja sručuje se na zemlju - Na to Gospodin Isus Krist ustane, okrene se prema tami i oluji, i samo je ovako napravio. I najednom sve ono zlo poleti na zemlju: i ona strašna oluja, i ona crna tama, i u toj tami sva ona masa đavola, na čelu s Luciferom.

I onda je dolje na zemlji bilo tako strašno, tako užasno... To se tako mlatilo, to je tako vriskalo, to se tako podizalo gore, kao da i zemlja, i tama, i đavli, i one dubine, kao da sve to vrije. A u času kad se to zlo sručilo na zemlju, Isus dragi podigao se gore, uvis, i Majka Božja

- 162 -

kolovoz 1975.

se podigla uvis, i mene je netko podigao u zrak, gore. Vidjela sam i svetog Franju i svetog Judu Tadeja. I kako sam bila povrh toga zla, gledala sam kako je to strašno dolje bilo. Joj... To je bilo tako užasno... to je bilo kao da đavli zemlju lome i gore je bacaju. Brda su se dizala prema gore. To je vriskalo, to se deralo, to je bilo užasno! Čak se podizalo do gore, gdje je bilo čisto, ali se moralo spustiti dolje; ne smije dalje; određeno je do kojeg zraka smije dolaziti.

Sv. Franjo i Sv. Juda Tadej bore se s đavlima - Onda se iz te strašne tame podiglo jato crnih gavranova, njih jedno 25 komada. Poletjeli su uvis i oborili se na sv. Franju i na svetoga Judu Tadeja. Opkolili su ih i oborili se na njih, i velikim debelim kljunovima - kao u orlova - gađali su ih u sljepoočicu. I tako su se strašno borili. Onda su od tih gavranova postali đavli. I Lucifer je bio među njima. S vilama u rukama počeli su bosti svetoga Franju i svetoga Judu Tadeja, kao da će ih usmrtiti. Ali su gledali samo na njihove glave; u mozak su im htjeli zabiti te svoje vile. Najedanput vidim kako sveti Juda Tadej ima u ruci Križ od jedno pola metra. I okrene Križ prema đavlima, i s Križem se borio, s Križem je udarao po njima. A na Križu je bio Raspeti Isus. Na to đavli nisu više imali vlasti, nego su morali opet se spustiti u onaj predio tame.

"Uklonio sam mrtvu zemlju od žive..." Odjednom Gospodin zapovjedi da se tama odmakne i da se teren očisti. I sva ta tama, sa svim tim đavlima, povuče se sa zemlje kao magla, i nestane u onim dubinama iz kojih su đavli bili došli. Iza toga se Majčica Božja i dragi Isus spuste na Svoja mjesta na zemlju. I dragi Isus pogleda zemlju. A zemlja je bila sva ranjava. Imala je takove dubine na sebi, kao da nema tla. Samo negdje negdje se vidjelo ponešto tla. To je izgledalo kao da je palo mnogo velikih, strašnih bombi, pa je samo neg-

- 163 -

kolovoz 1975.

dje negdje ostalo nešto čitavoga. Zemlja je bila sva izlomljena, uništena.

Onda Gospodin Isus Krist progovori ove Riječi:

"Uklonio sam mrtvu zemlju od žive.

Živoj sam dao milost Mudrosti Moje,

da Živi u njoj na zemlji u Mojemu Duhu."

"Živoj sam zemlji dao Milosti Mudrosti Moje,

da živi na zemlji u Mojemu Duhu."

I onda krasno sunce, od Boga Oca Nebeskoga i Duha Svetoga, obasja zemlju. I bio je čist zrak. I bilo je jako lijepo.

Anđeo joj daje ljiljan - A kad je već postalo lijepo, nakon što smo se iz zračnog prostora spustili na zemlju - bio je lijep, sunčan, krasan dan - kako je Bog Otac Nebeski stajao na tom brdu, i Duh Sveti rasvijetlio cijelu zemlju, dođe mali Anđeo, od desetak godina, s ljiljanom u ruci. Bio je u bijelim haljinama i imao je straga ušite kao neke plave trake. Kako je došao od Isusa, držeći ljiljan u ruci, stupi preda me, pogleda me i reče: "Uzmi! To ti je dao Gospodin! To je tvoje!" I ja taj ljiljan uzmem, i držala sam ga u ruci, a on ode otkuda je i došao. (27.8.75. Mgnt)

31. NEDJELJA - Sveti Rajmund

Gospodin Isus Nebeskim ravnalom premjerava zemlju Pod večernjom Svetom Misom, iza modernog oltara, iza leđa svećenika, a pred glavnim Oltarom svetog Antuna, na kojemu je Svetohranište, zbilo se je ovo. Vidjelica se odjednom nađe na istočnoj strani, na nepoznatom terenu. I vidje kako se s Neba spustio put na zemlju. Po njemu silazi Gospodin Isus Krist. Bos je. Odjeven je u haljinu limunaste boje. Na ramenima Mu je bijeli vuneni plašt, koji seže sve do poda. Plašt je oko vrata skopčan. Po njemu su kao ukras ubačene plave pačetvorine. Gospodin Isus nosi u Svojoj desnoj Ruci veliko ravnalo. Veoma je ozbiljan. Pogleda zemlju, zatim

- 164 -

kolovoz 1975.

baci pogled na vidjelicu, koja Mu je bila nasuprot, a onda se dade na posao. Nebeskim ravnalom počne premjeravati zemlju. Označivao je po njoj predjele, koje je izdaleka bilo lijepo vidjeti.

Odjednom se sa zemlje, od istoka, pojavi grupa apostola, učenika Isusovih. Kad ugledaju Isusa, svi odjednom stanu i počnu promatrati Isusa, što to radi na zemlji. Apostoli su bili obučeni kao u ono doba, kada su Isusa vidljivo pratili na zemlji. Na nogama su imali obuću s remenjem omotanim oko nogu. Apostol Petar je malo zaostao iza braće. Bio je u pozadini, izvan grupe. Stojeći besposleni, Apostoli su kao nešto čekali. Pomalo nervozni micali se amo-tamo i nestrpljivo gledali Isusa kako ozbiljno radi i mjeri dijelove zemlje.

Onda pođu malo naprijed, kao u blizinu Isusovu, ali odjednom opet svi stanu kao ukopani. A Petar se zaputi iz pozadine i stane pred braću. Gleda Petar Isusa i podsmjehuje Mu se, što to radi na zemlji, što to toliko mjeri. Ali Isus se ni ne osvrne na Petra. I dalje je vršio Svoj posao. Onda se Petar zamisli, zastidi i počne sav smeten nešto Apostole poučavati. Govorio im je dosta dugo.

Na to dođe s Neba draga Gospa, Nebeska i naša Majka. Priđe Isusu i bila je uz Njega u Njegovim radovima.

Odjednom dragi Isus pogleda vidjelicu. Pođe zatim brzo do Žrtvenika, uzme veliku Hostiju i pristupivši k vidjelici pričesti je.

Vidjelica je tih dana mnogo trpjela na tijelu i duši, a pod ovom Svetom Misom bila je i spominjana u propovijedi. Stoga ju je Gospodin htio okrijepiti Nebeskom Hranom.

Apostoli su u ovom viđenju predstavnici sadašnjih apostola, koji se smiju radovima Isusovim na zemlji. (10B 1-3) (31.8.75.)

- 165 -

rujan 1975.

Rujan

5. PRVI PETAK - Sv. Lovro Justinijan

Mnoštvo duša nasrnulo... - Već nekoliko godina na Prvi Petak moram moliti posebne molitve za duše u teškom čistilištu. A moram za njih ne samo moliti nego i jako trpjeti da izađu iz velike vatre.

I ovog Prvog Petka mnogo sam za njih trpjela. I onda sam doživjela, kako je dragi Isus otvorio vrata muka. Bila sam udaljena desetak koraka. Kad je Isus dragi otvorio ta željezna vrata, ruknulo je napolje mnogo žena, do 150 njih. Tako su silovito nasrnule, da su skoro Isusa srušile. On se malo odmakne, pogleda ih, tri četiri duše odijeli, a sve ostale gurne natrag u muke i vrata za njima ponovno zaključa. (Mgnt + Pi)

8. PON. - ROĐENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE

MALA GOSPA

Za vrijeme Svete Mise vidjelica ugleda kako s istočne strane, iz Neba, od Presvetog Trojstva, leti na zemlju, u ležećem položaju, krasno žensko Djetešce. Dok je prolazilo kroz zračni prostor oko njegova tijela lepršala je sazdana bijela haljinica. Glavicu je resila podulja, bijela, sjajna kosica, meka kao svila. A okice je imalo plave kao Nebo - pravi biseri! To slavno Dijete pratilo je s Neba na zemlju mnoštvo Nebesnika i Anđela.

Odjednom vidjelica opazi na zemlji neku prostoriju. Zastor bijel kao snijeg okruživao je kolijevku i krevet, u kojem je sjedjela sveta Ana. Kad je s Neba poslano Dijete doletjelo u kolijevku, sveta se je Ana radosno nagnula nad kolijevku, i držala lijevu ruku nad glavicom male Marije.

Odjednom od te obične sobe postane prekrasan Hram Božji, ukrašen ljepotom nad ljepotama. Onda je kolijevka s Malom Gospom stavljena nasred Hrama, pred glavni Oltar. Nije se vidjelo tko je to učinio. Odjednom u taj lijepi Hram dođe s Neba Gospodin Isus Krist. Stane uz kolijevku, s desne strane Male Gospe. Gleda je, i s Njom se naslađu-

- 166 -

rujan 1975.

je. Onda je Svojom desnom Rukom blagoslovi.

Zidovi i namještaj u sobi svete Ane bili su po njihovim običajima, po starinski.

Duh Sveti zasjao je u tu sobu takvim sjajem, da je postala Hram Božji. Anđeli su pratili ovo Dijete i čuvali ga.

Kasnije se s desne strane Hrama Božjega, u zraku, pojavio Papa Pavao VI. Gledao je Malu Gospu, slatko joj se smiješio i Njom se naslađivao. (10B 15-17)

Crna zmija prekrila svu zemlju

Na jugozapadu, s povišenog mjesta, iz zračnog prostora, gledala sam sve zemlje na kugli zemaljskoj. Od istočne strane iz dubina ponora izašla je velika debela crna zmija. Svojim ogromnim tijelom zahvatila je sve zemlje svijeta. Na velikoj glavurdi imala je krunu, koja se račvala u mnoge krune, raznih veličina i oblika. Velikim crnim očima vidjela je sve, cijelu kuglu zemaljsku. Plazeći prema zapadu ponosno je digla svoju glavu. Za njom je veselo i hitro koracalo nepregledno mnoštvo ljudi: običnih i uglednih, svih zanimanja, svih narodnosti i rasa. Malo je ljudi ostalo podalje od te užasne zmije, plašeći se je i izbjegavajući je. Kad sam ugledala zmiju i njezinu pratnju od užasa mi je stao dah. Još sam se više povukla među ljude. Zmija me pogleda, ali kao da nema vremena da me ujede, jer se naglo žurila na sjever.

A na sjeveru je bilo kao veliko more. Uz obalu toga mora otvorio se bezdan, koji je progutao i tu crnu zmijurinu i to nepregledno mnoštvo, koje se žurilo za njom. Samo se je zemlja otvorila i sve ih je progutala. Na zemlji je ostalo vrlo malo ljudi. Sve je odisalo prazninom.

Kada sam to doživljavala, imala sam shvaćanje da te krune označuju mnoge narode, koji su priljubljeni uz zmiju, koji poštuju đavla. Viđenje sam imala za vrijeme Svete Mise. (10B 18-20)

- 167 -

rujan 1975.

Isus promatra prisutne... pričešćuje... - Za vrijeme Svete Mise dragi Isus došao je u Svoj hram. Stao je uz Oltar, na strani Evanđelja. Promatrao je ljude, prisutne u crkvenoj zgradi. Bio je jako ozbiljan. Onda uzme sa Žrtvenika Kalež i veliku Hostiju, pa pričesti vidjelicu. (10B 21)

"Dati ću Ja Svoje Svjetlo u srca vaša!" (oko 17.9.) Pod večernjom Svetom Misom, s južne strane, došao je dragi Isus u dom Svoj. Gledao je na sve prisutne i na vidjelicu. Odjednom Božanski Spasitelj ovako progovori za Juliju i duhovnog oca Zvonimira:

"Dati ću Ja Svoje Svjetlo u srca vaša od Sebe,

da gori u vama kao baklja na Mojemu Žrtveniku."

"Upalit ću vaša srca, i dat ću u njih Svoj plamen,

da gore kao baklje na Mojemu Žrtveniku."

Iza toga doda Gospodin za sestru K., koja je u taj čas bila uz mene u klupi:

"I u njezino ću srce dati Moje Svjetlo, da svijetli onima koji ga nemaju u sebi!"

Gospodin će to učiniti da dokaže ljudima, da su Objave i Viđenja od Boga. Baklja, plamen, znači vjerovati što je Bog objavio, što Gospodin govori. (10B 22 + Pi)

"ISUS NAS Z0VE" - Prvi dio (oko 17.9.75.)

Svećenik Zvonimir želi da završi rad na knjizi Poruka i Viđenja, što ih je dobila vidjelica Julija. Gospodin Isus Krist govori ovako Juliji:

"Ja sam tebi govorio, govorim, i govorit ću."

"Govorio sam tebi, govorim, i govorit ću."

Rastumačenje: Gospodin se ne prestaje služiti Svojim odabranicima, u sve vrijeme njihova života, ako Mu ostanu vjerni u službi. (10B 36)

Dok vidjelica pregledava knjigu Objava i Viđenja, što ih je primila od Boga, ovako progovara Gospodin. (14.X.75.)

"PREGLEDAJ KNJIGE, što ima u njima

na Zapovijed Moju i na račun glave tvoje

- 168 -

rujan 1975.

(Pročitaj knjigu, da vidiš što je u njoj prisano)

Da se ne ubaci zla nauka od onih koji čitaju,

a ne odgovara im Moj Zakon,

na račun Mene i tvoje glave.

Neka se tiskanice učvrste u korice."

Kad je vidjelica pregledavala Knjigu, kaže sama sebi: "O, Bože, kako je to velečasni Zvonimir prelijepo uredio! Kako ćeš ga, Gospodine, veliko nagraditi za to Djelo?" Javi se dragi Isus, i kaže ovako: "Ne zna On, što sam Ja za njega pripravio za to!" (10B 36) , - . , . . *

Dalje govori Gospodin vama:

"METNI KNJIGE U KORICE

(Tiskanice učvrsti u korice)

što misliš metnuti i učvrsti sve,

da oni kojima Moje Riječi ne odgovaraju

(da oni kojima ne odgovara Moja Riječ)

ne izbace van i metnu svoje

na račun Mene i glave tvoje (kaže za mene)."

Zadnji put vam nisam do kraja objasnila, što mi je Gospodin otkrio o vašim željama, dok smo bili vani, u vezi knjiga, kakove će izgledati. Jedna će biti u crnim koricama, kao misna, druga u crvenim, a treća u bijelim koricama.

Kaže Gospodin: "Ove ću Knjige od Mene staviti u tvoje srce!" (10B 36 + Pi 2.10.75.)

"Lako je sagriješiti..." - Mlada ženska, koja se udala za svećenika što je napustio svoje zvanje, došla u crkvu. Vidjelica je opazi pred sobom, kako stoji prekrštenih ruku i gleda. Promotri je i pomisli u sebi: "Bože mili, da li će se ova ženska sada spasiti?" Na to se javi dragi Isus i kaže za njih dvoje: "Lako je sagriješiti, ali se je teško spasiti!" Na ove riječi vidjelica i dalje motri sirotu na duši, bogatu na tijelu, i reče u sebi: "Uzalud sve bogatstvo, ako čovjek dušu izgubi zauvijek!" (10B 38-39)

- 169 -

rujan 1975.

28. NEDJELJA - Sveti Venancije

SLUGA BOŽJI PLACIDO

Pod Svetom Misom doživjela sam ovo. Na nepoznatom tlu - to je kao otok neki na vodi (Filipini) - u jednome mjestu (Manila) - Božji odabranik, čudotvorac, obavlja liječnički posao. To je znanje stekao po školi Nebeskoj. Ime Božjeg sluge je Plácido. Niskog je rasta, malo debeljkast i liči pomalo na Japance. U licu je mlad. Božji ugodnik ima valjda oko 35 godina. Živi u velikoj stezi. Uzima samo dva obroka na dan i to kruh i vodu. Leži na tvrdome. Vrlo je uredan i čist i veoma jednostavan. O vratu mu sve do pasa visi široka plava vrpca Blažene Djevice Marije, s Njezinom medaljom. Na vrpci je mali okrugli ciborij i u Njemu Presveto Tijelo.

Božji miljenik Placido vrši operacije, nad bolesnicima bilo koje vrste, ovako. Najprije se pomoli Onda metne pacijenta na bijeli stol za operacije. Potom uzme veliko bijelo platno, čisto kao snijeg, i njim pokrije bolesnikovo tijelo. Na platnu se pokažu bolesni udovi. Placido zatraži svetu vodu od svog mlađeg brata, koji mu pomaže pri operacijama. Sa svetom vodom namaže bolesna mjesta.

Nad glavom sluge Božjega stoji Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti. A s njegove lijeve strane, uz njegovu ruku, stoji Nebeska Majka. Vidjela sam je u bijeloj haljini i plavom plaštu dugom sve do zemlje. Bila je bosonoga. Gledala ga je kako radi. Placido pogleda u Presveto Trojstvo i dogodi se ovo. Od Presvetoga Trojstva začuje se jaki glas prema bolesnikovu tijelu: "Otvori se!" I u taj se čas tijelo otvori kao vrata na sobi.

Sad sluga Božji uzme svoje instrumente, izvadi iz tijela sve što je bolesno i baci u posudu. Kad je iz tijela uklonio sve bolesno, opet se pomoli, i sa svetom vodom namaže operirana mjesta. Pogleda zatim u Presveto Trojstvo i Nebesku Majku i

- 170 -

rujan 1975.

dogodi se tad ovo. Trojedini Bog progovori rezanome tijelu: "Zatvori se!" I rane se zatvore same od sebe, i tijelo postane cijelo, samo što izvana ostanu crveni tragovi. Te tragove Placido pomaže sa svetom vodom, i pacijent ustaje na svoje noge, samo što osjeća slabost, ali ga ništa ne boli. Božji ugodnik vrši te operacije u doba, kada u tom kraju počinju Svete Mise.

Eto, divna su djela Gospodinova! Nije Bog ovisan o znanju čovjekovu. Bog traži veliku vjeru i život po Njegovim Zapovijedima, i sve može dati čovjeku s Neba. Brat Placido ne prima one koji krše Božje Zapovijedi. Oni koji ne vjeruju uzalud idu tamo. Kada dolaze već on zna kakav je koji - Gospodin mu pokaže. Tamo dolaze skrušeniji nego u San Damiano. Dolaze mu i izdaleka, iz drugih država. Žene bez djece uzalud tamo idu. On gleda na srce, a ne na džep i odijelo.

Kada je svršio operaciju nad jednom ženskom, bila sam iza njegovih leđa do na pet koraka. I vidjela sam sve istine Božje na njemu. Kad je završio posao, okrenuo se prema meni i slatko se smijao. Mahao mi je dugo desnom rukom, radostan što sam došla. Bilo mi je tamo hladno, kao da je zima. Kada sam došla k sebi, kako sam imala u rukama maramicu za suze, opazim na njoj svježu krv, prste njegove desne ruke. Na ovo sam se uplašila. Placido, Božji miljenik, potvrdio mi je svoj rad i ostavio otisak svojih prstiju iza operacije. Nema on liječničke škole, ali ima veliki dar Božji na zemlji.

Zato neka se u znanju srca ne uznesu! Neka se čovjek sjeti da je stvor Božji i da odlazi Bogu na račun. Bio većeg ili manjeg znanja, svak mora umrijeti. Divna su djela Gospodinova! Bio hvaljen i slavljen od stvora svojega u vijeke vjekova. Amen. Neka si smrtnici glave ne umaraju visokim naobrazbama. Ovo djelo živo, istinito, zasramljuje cijelu kuglu zemaljsku. Smušene glave trče ova-

- 171 -

rujan 1975.

mo i onamo, da što više zla naprave, a gle što Bog radi s malenima i poniznima. Zaželjela sam uz njega ostati do groba, poradi njegove skromnosti. I vruće želim doći k njemu. Toliko me diraju djela Božja, da mi svijet smeta, u njima. (10B 22-29; + Pi 2.X.)

Listopad

Nemam kome duboko otvoriti srce. Svi su vidioci oko mene otišli k Bogu. Gade mi se oni koji Božje dragulje u smeće bacaju, a sluge Gospodinove omalovažavaju. Kaže Gospodin ovako:

"Ono što sam izgradio za Sebe,

grješne noge ljudske gaze po tome."

To su mistici i mistike. Žao mi je vremena što sam ga izgubila u radovima među malovjernima, jer moja pamet nije bila zrela za ono što jesam. Bolje je šutjeti i Bogu se moliti za duše, nego li bilo s kime govoriti. (Pi od 2.X.75.)

3. PRVI PETAK - Sv. Terezija od Dj. Isusa

Mali Isus s klasom pšenice u ruci - Za vrijeme Sv. Mise iz Svetohraništa je došao Mali Isus: u bijeloj haljinici, bos, kovrčaste kosice, sjajne kao sunce. Stao je na Oltar, ispred svećenika, pred Kalež. Toga je dana bilo mnogo male djece na Svetoj Pričesti, jer obavljaju Prve Petke, Devetnicu Spasa. Isus je u desnoj Ručici držao klas pšenice. Kao da ju je Isus uzeo iz zemlje čitavu: stabljiku s korijenom i zrelim klasom.

Isus Mali, od jedno tri godine, gledao je te mališane, pa im se slatko smiješio i pokazivao im je zreli klas. Kada je došlo vrijeme za Svetu Pričest, dragi je Isus otišao u Svetohranište i sakrio se. Bilo je dirljivo gledati nestašne mališane i miloga Isusa, blagog kao Janje i mirnoga ponašanja. Pokazujući djeci stabljiku pšenice sa zrelim klasom, Isus ih je htio poučiti, da će i

- 172 -

listopad 1975.

oni tako sazreti u dušama svojim za vječnost - primanjem Kruha Nebeskoga. (10B 32-33)

Nebeska proslava preminuća svetoga Franje

Istoga dana, koji je i blagdan preminuća svetoga Franje, imala sam pod Svetom Misom ovakovo viđenje. Nad svetim je Franjom bilo Sveto Trojstvo. Iz Franjine glave plamsala je sve do Neba velika nježnoružičasta i ljubičasta vatra, plamen. Taj je plamen obasjao velik dio zemlje, na kojoj je Sveti Franjo stajao.

Onda je k svetome Franji doletio čudnovat stvor. Imao je glavu i lice čovjeka, a obučen je bio u nekakovu odjeću priljubljenu uz tijelo. Bio je bez krila, Na glavi je imao kao veliku šubaru, umjesto kose same velike perjanice. Izgledao je kao Stanovnik Neba. Bio je vrlo prijazan, ali se držao kao na dužnosti.

Veliko je bilo slavlje s Neba oko svetoga Franje. Nebesnici su se veoma veselili. I Sveto se Trojstvo veselilo svetome Franji. To je bilo tako svečano oko svetoga Franje živoga, da sam zaboravila gdje se nalazim.

Kada sam došla k sebi, činilo mi se sve oko mene nekako žalosno, utučeno, zamišljeno. Nije mi odgovaralo onome gore. Onda sam shvatila da onaj plamen označuje veliku Franjinu ljubav prema Bogu i djela što ih je za života počinio Bogu na slavu. Ono pak svjetlo, što je zahvatilo velik dio zemlje, to je njegov duhovni život, koji je zahvatio mnogo naroda na zemlji. (10B 33-34)

Papa Pio XII. zamišljeno promatra - Kad se jednom zgodom počela moliti Krunica Majci Božjoj, kod glavnog Oltara gdje je Svetohranište, pojavio se u zračnom prostoru, na strani Evanđelja, Papa Pijo XII. Bio je u papinskoj odori. Krunica se molila kod Gospinog Oltara. Papa je zamišljeno gledao. Gledao je i na mene gdje sam bila u klupi. Gotovo dvije desetice sam ga vidjela.

- 173 -

listopad 1975.

Papa Pijo XII. gledao je nemarnost slugu Gospodinovih za Nauku Gospodinovu, koju On daje svijetu preko Svojih odabranika na zemlji. Posebno je zadržao svoj pogled na vidjelici Juliji, u kojoj je velika Nauka Gospodina Isusa Krista na zemlju dana. (10B 34)

Svećenik se pod Misom pomladio - Za vrijeme Svete Mise pokazao je dragi Isus kakav izgleda pred Njegovim Očima svećenik koji je služio Svetu Misu. Inače je već prilično star, ali u viđenju je bio mlad i lijep. Duša njegova, u zraku nad njegovom glavom, uzrela je oblik tijela. (10B 35)

Brat magarac - Vidjelica se spremala na put u Zagreb. Onda se u viđenju doživi, kao da je već stigla na određeno mjesto, a uz nju, s desne strane, stoji skroman magarac. Bio je žućkastosmeđe boje, ponizan i duhovan. Upita se u čudu, kakav je to magarac, koji hoda po gradskim ulicama, a da ga ljudi ne vide. Na to se čuo u zraku odgovor: "Na njemu si ti došla!" Julija zove svoje tijelo "moj magarac". Ali ovdje se zbila stvarnost, a ne samo riječi. (10.X.Pet. - Sv. Franjo Borgija) (10B 41)

Mali Isus u posjetu - Ujutro iza 4 sata, pod molitvom, došao je Mali Isus od godine dana. Bio je u bijeloj haljinici i bos. Prišao je do vidjelice i ogrlio je noge njezine, naslonivši umoran na nju Svoju Glavicu. Dugo je tako ostao priljubljen uz nju. Ispočetka je bio nasmiješen, kao da se veseli što vidjelica za Njega mnogo radi. Poslije je bio tužan. (11.X.Sub. - Majčinstvo Bl. Dj. Marije) (10B 40)

12. NEDJELJA

Majka Božja u crnini, Anđeo s mačem...

Jutros je vidjelica stigla u Zagreb. Za vrijeme Svete Mise u domu Božjem, kod Isusovaca, u bazilici Srca Isusova, imala sam ovo viđenje. Našla sam se na terenu kugle zemaljske, u nepoznatoj pri-

- 174 -

listopad 1975.

rodi, na povišenome mjestu. Gledala sam na istok, u Nebo, koje je u taj čas bilo otvoreno. Na Nebu, koje se približilo zemlji, stajala je Nebeska Majka. Licem je bila okrenuta prema zemlji. Njezino sveto tijelo bilo je obučeno u crninu. I rubac na glavi bio je crn. Bosonoga. Bila je tužna.

Odjednom Joj iza leđa, s desne strane (na lijevu) pristupi velik Anđeo u bijeloj haljini i plaštu crvenom kao krv. U ruci je držao velik, oštar, blistav mač. Anđeo pogleda ozbiljan na Majku Božju, pa stane pred Gospu, malo naprijed. S mačem u ruci oštro je promatrao zemlju. Imao je crne oči, a bijelo lice. Kosa mu je bila crna, dugačka, bujna, kovrčava.

Uz Nebesku Majku, s desne strane, na povišenome mjestu sjedio je dragi Isus i gledao je zemlju. A pred Sobom je imao kao oltar, stol, i na njemu Kalež svijetle boje (kao mlijeko), i na njemu naprijed skroz Križ i po Križu plavi, zeleni, žuti i crveni dragulji. Nad Kaležom je bila velika Sveta Hostija, bijela kao snijeg. Odjednom dragi Isus uzme s kaleža Svetu Hostiju, nagne se prema zemlji i pričesti me. Završeno.

Majka Božja bila je u crnini poradi grijeha u toj crkvi počinjenih. (10B 42-44)

PORUKE S NEBA

Tog istog jutra (12.X.) bili smo u posjetu kod strica. Neko vrijeme smo razgovarali o duhovnim stvarima. Onda primijetim na vidjelici znakove da nešto doživljava. Čas iza toga izjavi da je vidjela Gospodina. Zatim počne primati Riječi. U prvi sam mah mislio da će to biti rečenica dvije. Međutim, kad se Poruka produljila, izvadio sam bilježnicu i počeo zapisivati. Najprije je govorio Isus dragi. Kako ispočetka nisam pisao, evo sadržaja: Isus dragi joj zapovijeda neka govori sve što vidi i čuje, jer je sve to istinito! "Dao sam ti da vidiš Nebo.... Srce ljudsko ne može dokučiti..."

- 175 -

listopad 1975.

"Srca koja Mi se otvore, ulijevam u njih Svoje Milosti. Tvoje oči ne mogu dokučiti Veličanstva, Duljinu, Širinu Mojega Neba, niti ga obuhvatiti."

Onda je bila prenesena u Nebo. Vidjela je Nebesku Majku kao prekrasnu Kraljicu, s divnom krunom na glavi. Nebeska Majka bila je okružena nejakom dječicom. Nisu imali niti šest mjeseci; ne znam da li su znali i govoriti. Dječica su u rukama držala ljiljane. Kako su okruživala Nebesku Majku nagnula su ljiljane prema Njoj. A Majčica Božja je ovako progovorila:

"JA SAM MAJKA, ČISTA DJEVICA,

Nebeska Majka i vaša,

Kraljica Neba i zemlje,

Vladarica svega što mi je dano.

Upravljam sa zemljom i u Nebu,

kao Majka i Kraljica.

Blago onima koji pođu putovima Mojima

u čistoći tijela i duše,

služeći Gospodinu po Mojoj Nauci.

Neće se zastidjeti u Dan Posljednji,

biti ću im u pomoći

i kao Majka nejačadi preda Mnom."

Nejačad su ovi Anđeli u Nebu. Tu je vidjelica uskliknula: "Joj, kako je ovdje lijepo!"

"ZNADEM DA SU DJECA MOJA NA ZEMLJI SLABA,

ali zato ih poučavam s Neba.

Dana Mi je vlast na Nebu i na zemlji.

Malene podižem, visoke ponizujem.

Razveseljujem srca onih na zemlji

koji za Mnom pođoše.

Ja sam Majka divne ljubavi.

Reci zemlji da bdijem nad njom, lebdim,

plačem za sinovima i kćerima

koji žurno idu u propast...

i bezdani zemlje otvaraju svoje ždrijelo

da ih progutaju.

Zašto Me ne poslušaste, djeco Moja!?

- 176 -

listopad 1975.

Suzama Svojim natapam zemlju grješnu.

Reci zemlji, da je zadnje vrijeme Mojih Riječi,

da poslušaju glas Moj uši njihove."

... "Pođi na zemlju i odmori se!"

Anđeo ju je tad zgrabio za ruku i silovito povukao na zemlju. Nakon par časaka zahvatila ju je opet ekstaza.

"RIJEČI MOJE I RIJEČI GOSPODINA NAŠEGA

potvrdila si pred zemljom....

Pred zemljom... svjetlost Neba...

pokazala si i dokazala u životu i patnji,

u patnji raznih vrsta, poteškoća..."

Sveti Josip - Onda je doživjela Svetog Josipa. A ispred Svetih bio je prekrasan ljiljan, velik kao čovjek. Sveti ga je Josip otkinuo i predao Julki: "Uzmi, to ti je dao Gospodin! To je tvoje!

ŽIVI KAK0 SI ŽIVJELA!

Put Gospodinov pred tobom je!

Po njemu hodaj do posljednjeg dana svojega života.

Reci zemlji kako je lijepo u Nebu!

Vjerovat će oni koji su bogobojazni

u Zakonu Gospodinovom!"

Kad je ekstaza prestajala, odilazeći s Neba na zemlju, progovori vidjelica od srca: "Bogu hvala!" Malo kasnije opet je zahvati ekstaza.

Otac Nebeski govori:

"SLUŽBENICE MOJA, reci prisutnima:

Moje Oko počiva na vama i vodit će vas

na putu života u sve dane.

Moja milost... neće dopustiti da stradaju duše

vaše... radi vjere i blizine Moje.

Reci prisutnima što sam ti rekao!"

Onda je od Božanskog Spasitelja, od Njegova Presvetog Srca pošao prema prisutnima velik sjaj, gust kao oblak.

Za vrijeme ručka zapitala je vidjelica moje rođake, da li im je preminulo koje malo dijete. Bila

- 177 -

listopad 1975.

je, naime, vidjela Anđelčića, kako prolazi oko prisutnih. I doista, umro im je mali Ivan, kad mu nije bilo niti šest mjeseci. Točkice (...) označuju nesigurnost, da li je na dotičnim mjestima još koja Riječ bila rečena, a da je nisam uspio zapisati. (12.X.uj.).

POD SVETOM MISOM

Istog dana (12.X.) navečer pod Svetom Misom i Pobožnostima. Prisutno nekoliko vjernika.

"To je čistoća vjernika!" : U Nebu, na jugoistočnoj strani, bilo je veliko zemljište, kao jedna velika Nebeska njiva. I cijela je bila zasađena prekrasnim ljiljanima, bijelim kao snijeg. Preko toga polja ljiljana hodala je Nebeska Majčica. Bila je u prekrasnoj bjelini i dugom plavom plaštu. Na svetoj je glavi imala bijeli rubac. Kako sam je gledala gdje ide između tih ljiljana, upitam je: "Draga naša Majčice, kakvo je to cvijeće? Tako je gusto usađeno i toliko ga ima!" Ona odgovori: "To je čistoća vjernika!"

"Poći ćeš u čistilište, da malo pretrpiš!" Kad se Majčica Božja po tom terenu približila naprijed, kaže mi: "Sada ćeš poći u čistiliste, da malo pretrpiš za jedne duše!" U taj me čas, Anđeo najedanput odvede u čistilište. To je bilo daleko od zemlje, na nekom tlu kao planeta. Kada sam se približila tome terenu, zadrhta mi srce od straha. To je bilo tako dugačko i široko... To je bila takva vatra... a unutra su bile duše, živi ljudi... I plamen je bio viši od njih... To je plamsalo... to je gorjelo... Tako sam jako trpjela u toj vatri, da kad sam izašla van, nisam više imala snage ni da kleknem ni da stanem. I onda opazim da sam na zemlji, među poznatima, pod Svetom Misom.

"Ti si naš Gospodin Isus, a mi smo Tvoji!" Iza toga sam doživjela dragog Isusa, kako sjedi gore, u onoj Nebeskoj prirodi. Sve je bilo puno

- 178 -

listopad 1975.

prekrasnoga cvijeća. Oko Isusa su bila sama nejaka dječica, dečkići od tri godine. Kako je dragi Isus sjedio, dječica su oko Njega skakala i igrala se s Njim... i On se igrao s njima. Hvatali su Ga, grlili Ga, vukli Ga... I On je hvatao i grlio njih. I Onda su Mu ovako govorili: "Ti si naš Gospodin Isus, a mi smo Tvoji!" Ovo zadnje "a mi smo Tvoji!" - izgovarali su osobito polagano i nježno, gotovo šaptom.

"Priključi se u Moje Muke..." - Poslije, kad je dragi Isus sjedio ovdje pokraj Oltara, u zračnom prostoru, reče mi: "Priključi se u Moje Muke, da budeš dionica Mojih Milosti! - Sjedini se u Mojim Mukama, da budeš dionica Mojih Milosti!" I odgovorila sam Mu: "Hoću, Gospodine!" On mi se na to slatko nasmiješi.

Duše iz čistilišta pod Svetom Žrtvom - Onda sam ovdje pred Oltarom, iza vas, opazila grupu duša, nepoznate ženske, njih tridesetak. Prisustvovale su Svetoj Misi.

Anđeli kade Žrtvenik i Janje - Dragi Isus je na to nestao, a na Žrtveniku ugledam zaklano veliko bijelo Sveto Janje. Ispružilo se preko čitavog tog malog Oltara, glavom prema Evanđelju. I još Mu je iz vrata tekla malo Krv po Žrtveniku. Dolete dva velika Anđela u bijelim haljinama. Imali su velike Nebeske zlatne kadionice, pune tamjana. Pogledaju svećenika Zvonimira, te stanu jedan s desne strane, drugi s lijeve, i počnu svetim tamjanom kaditi Žrtvenik i Janje na njemu. Janje je dugo ležalo na Oltaru, a da Ga prisutni nijesu uzeli. Koji dio Mise je bio, ne znam.

Višekratna Sveta Pričest - Odjednom ovaj prizor nestane, a na isti Oltar dođe dragi Isus s Neba, i sjedne pred Kalež. Kasnije uzme veliku Hostiju, pođe do mene, i pričesti me. Pogleda na mene i na prisutne, vrati se natrag k Oltaru, i onda mi je opet - kad ste nosili Svetu Pričest - preko glave jedne prisutne osobe, koja je klečala,

- 179 -

listopad 1975.

dao još dvije Hostije u usta.

Žrtvenici u Hramu Nebeskom - Onda sam se našla u Nebu, u velikom Hramu, ukrašenom nakitom i svetinjom kakve oči ljudi nijesu vidjele. U tom su Hramu, po cijelom prostoru, bili sami oltari, jedan uz drugi. Bili su svečano obučeni i ukrašeni. I upitam samu sebe, što je to? Odgovor se čuo odozgo:

"To su Oltari Moji za sluge Moje svećenike,

koji su na zemlji Meni vjerno služili.

Kada dođu k Meni,

svaki ima svoj Oltar u Nebu pripravljen."

"Julija, ti si došla!" - Iza toga, s desne strane Oltara, u zračnom prostoru, ovdje gdje je bio Gospin kip, što ste ga nosili po putovanjima, pojavi se iznenada sestra Štefica. Bila je odjevena u lijepu bijelu haljinu, i onako malo nježnozelenkastu... nježnoblijedozelenkastu... kako bih rekla ... onako nježna bijelozelenkasta boja je bila. Po haljini su bili sitni ružičastoplavi cvjetići. Gledajući iz zraka na prisutne, malo nagnuta, veselo nasmiješena, gotovo je uskliknula: "Julija, ti si došla! Došla si ti!" I gledam u nju, i ona mi se smije.

Nebeska Majka i Sveti Josip pod Pobožnošću

Iza toga, kad se počelo moliti Krunicu, Litanije ... nestane sestra štefica, a pristupili su Nebeska Majčica i Sveti Josip. Draga Gospa došla je sa strane Evanđelja, i promatrala je molitvu prisutnih. Sveti Josip stao je na stranu Poslanice i gledao je prisutne kako služe Bogu. Nebeska je Majka imala na Sebi sunčanu haljinu, onako navoranu, i preko toga je imala plavi plašt i bijeli veo. Sveti Josip je imao svečano odijelo, ne znam što je to bilo, je li to sukno ili što drugo. Bilo je onako podebelo, više kao vuneno, a crnkasto, malo crvenkasto i žuto... Tako zagasita boja je bila (crnkastosmeđa). I pas je imao. Dok se molilo, bili su tu, ne skroz, ali prilično dugo. (10B 44-47 + Mgnt)

- 180 -

listopad 1975.

13. Pon. - Godišnjica Fatimskih Ukazanja; Sv. Eduard

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOSTI

Počasni Anđeli - Fatimski dan je? Ali čudotvorni podvečer! Ovako je bilo. Kad ste počeli Svetu Misu, dođoše Anđeli iz Neba, njih desetak. Imali su oko 15 godina. Bili su u prekrasnim dugačkim haljinama, bijelim kao snijeg. Imali su i bijela krila, usmjerena prema gore, kao da mole. Petorica su se postavila na stranu Evanđelja, a petorica na stranu Poslanice. Stajali su kao dežurni, kao Počasna Straža. Držali su ruke kao Papina garda. Licem su bili okrenuti prema Žrtveniku. Bili su svetog, pobožnog pogleda.

Gospa promatra... - Iza toga, kako ste služili Svetu Misu, odjednom dođe na Oltar Majka Božja, Nebeska Majka. Došla je u sredinu Oltara, do iza Kaleža. I u zračnom prostoru sjedne na nešto, onako kao na stolicu. I gledala je na vas kako služite Svetu Misu, i na nas ovdje prisutne. Ali nije promatrala samo nas, nego i dalje... jer tu se stvorila kao zemlja, cijeli teren... kao da nema ni zidova, ni kuće, ni grada...

Nečastivi s čekićem - Najedanput opazim gdje se Majci Božjoj iza leđa približava đavao. U ruci je držao velik zidarski čekić. Drška čekića bila je dugačka do pola metra, a debela kao ruka djeteta. Sam čekić je bio težak i tup, a gore rašljast. Kad se đavao došuljao do iza Majke Božje, zamahne tim zidarskim čekićem, da Joj smrska glavu, da je usmrti. - I onda sam vrisnula. A kako je on zamahnuo, Majka Božja ustane, okrene se i pogleda ga. Na njezin pogled đavao iza Nje nestane.

Isusić zagrlio Kalež - Sad sam dobila milost, rasvijetljenje, riječi... Onda iz Neba dođe dragi Mali Isus, od jedno 6 mjeseci. U zlatnoj haljinici, bos, kovrčaste kosice, sjajne kao sunce. Mali Isus sjedne pokraj Kaleža, sa strane Poslanice.

- 181 -

listopad 1975.

Svoje Lice okrene prema svećeniku Zvonimiru, i nožice Svoje pruži prema njemu. Dragi Isus pogleda pobožnoga svećenika, slugu Svojega, i milo ga promatra. I ostale prisutne je pogledao. Odjednom Mali Isus desnom Ručicom zagrli Kalež i Svoju Glavicu nasloni na nj. A s Nebeskih visina Bog Otac, kako je bio nad Kaležom, gleda, i sve se nagnuo nad Sinom Svojim, Malim Isusom. I pružio je Svoje Ruke da Ga zagrli... Htio Ga je prigrliti... podići ... uzeti od Kaleža. Bilo Mu je žao, što je On toliko zaljubljen u taj Kalež.

"Sursum corda!" - I onda je netko od strane Poslanice stavio na Oltar, lijepo do samog Kaleža, pregršt bijelih hostija, dvije pune šake. A ozgor, s Neba, čuo se velik Glas - sad neću znati izgovoriti - "Sursum corda!" (Gore srca!) Sve je odjeknulo ovdje nad Oltarom.

Sveti Mihael bije đavle - Odjednom dođe Sveti Mihael Arkandeo. U žutoj vojničkoj uniformi, u oklopu, s kacigom na glavi i mačem u ruci. Sveti Mihael stane na stranu Poslanice. I par puta je nešto dolje gledao. Sa strane Oltara kao da se otvorila velika rijeka, duboka provalija. Najedanput se pojave crni đavli. Htjeli su izaći gore, da sruše taj Oltar. Par puta su ti crni đavli, jedna grupa njih, pokušavali srušiti taj Žrtvenik. A Sveti Mihael Arkanđeo, onim svojim mačem, samo ih siječe i udara. Samo su padali dolje u te dubine. I nestadoše u zjalu, i dubine se zatvore.

Mnoštvo grne... - Odjednom, otkle sunce izlazi, naglo krene veliko mnoštvo. U žućkastoj nošnji, s tvrdim na glavi. Jako su se žurili do velike vode. Toliko ih je bilo da su prekrili cijeli onaj prostor zemlje. A kad su dolazili blizu vode, onima su ružno govorili. A s one strane - bliještile su jako u zračnom prostoru - polete na njih. Ali neke su pale u vodu, blizu njih. I sva ta voda prelila se na to mnoštvo, pa su popadali. Malo ih je

- 182 -

listopad 1975.

ostalo živih. Po tom nepoznatome tlu bile su kaljuže krvi. A Majka Božja je to vidjela, i nad Oltarom, kako je Misa bila, drhtala je kao da Joj je zima, sva se tresla od užasa. I gledala je u Kalež, i teško Joj je bilo...

Veliki Anđeo s Kaležom Presvete Krvi - U to doleti s Neba na stranu Evanđelja visok Anđeo s velikim Kaležom u ruci. Nebeski Kalež bio je vrhom pun Presvete Krvi Isusove. I svu Presvetu Krv prelije u misni Kalež, tako da se prelilo čak po oltarniku. Anđeo je bio visok preko dva metra. Njegove dugačke haljine, bijele kao snijeg, bile su širokoga kroja i odbačene od tijela. Anđeo pogleda svećenika i ostale prisutne, i ode natrag u Nebo. A na Oltaru, nad Kaležom, čuo se ovaj glas: "Agnus Dei!"

"Idem u Dom Svoj!" - Na to je došao dragi Mali Isus, nevelik, od jedno šest mjeseci. Bio je u haljinicama, bijelim kao snijeg. Zaletio se ovamo i tako mi se bacio u noge, da me je čak preplašio. I, stisnuo me je i tako me je držao (zagrlio). Onda pođe prema Žrtveniku. Kada je došao na pola puta okrene se i nasmiješi mi se... Tako mi se nasmiješio, kao kad dijete nekog voli, pa stane, pa mu se još onako drago smiješi. A ja Ga upitam: "Isuse, kamo ideš?" On mi odgovori: "Idem u Dom Svoj, u Mjesto gdje stanujem vijek vjekova!"

I ode do Oltara svećenika Zvonimira.

Anđeo donio Krunicu iz Neba - Na stranu Poslanice doleti iz Neba velik Anđeo, u zlatnim haljinama, s Krunicom u desnoj ruci. Sad ne znam jesmo li onda već molili Krunicu ili ne; izgleda da jesmo. I pogleda Žrtvenik, i pristupi bliže, i držao je Krunicu nad Oltarom, tik do Kaleža. A ja ga upitam, odakle je ta Krunica - jer je s Neba došao do Oltara. Nad glavom Anđela, ozgor, čuo se Glas: "S Neba! Poslala je draga Gospa Vama, da molite uvijek ovu Krunicu." "To je Krunica od Nebeske Majke poslana." Kasnije je rastumačeno: "Krunicu

- 183 -

listopad 1975.

Patra Pija molite svi, i Vi!"

"Po moljenju Moje Krunice..." - odjednom dođe Nebeska Majka sa Svetim Josipom i stane nad Oltarom, u zračnom prostoru, iza Kaleža. Stajali su i gledali na prisutne i svećenika Zvonimira milo promatrali. I smiješi se Majka Božja i kaže ovako: "Po moljenju Moje Krunice, koju sada molite, biti čete zaštičeni svi preda Mnom." Nestane ovaj prizor i nastupi ovako.

Gospa istresla mnoštvo Krunica na Oltar - Kad se svršavalo moljenje Krunice, najedanput je draga Gospa - u prekrasnim haljinama da ne mogu ni izgovoriti kako su lijepe bile - valjda je sanduk Krunica izvrnula na Oltar, sa strane Poslanice. Iz nečega je te Krunice kao istresla na Oltar, pa sam se uplašila. I sve su ostale kao biserje na tom Oltaru. Cijeli je Oltar bio prekrit prekrasnim svetim Nebeskim Krunicama.

Procesija u Nebo na čelu s Majčicom Božjom - Nestane ovaj prizor i nastupi drugi. Majka Božja, u pratnji velikog broja žena, zaputi se s Oltara u Nebo. Žena je moglo biti petsto do šeststo. Majka je Božja išla naprijed, pred njima, držeči Krunicu u ruci. U više navrata okretala se tome mnoštvu žena, pokazivala Krunicu i u Nebo ih je vodila. A i te su žene sve imale Krunicu. I idu u Nebo i mole Gospinu Krunicu. Žene su bile u procesiji dvije po dvije. Ali nisu bile baš jako poredane. Nekoja je bila malo naprijed, nekoja malo natrag. Uglavnom je bilo prazno u sredini, ne znam za koga.

Kada su već došli u Nebo, na Podnožje Neba, draga Gospa se okrene prema zemlji, nasmiješi se prisutnima i svećeniku Zvonimiru, gleda na Žrtvenik i dovikne nama ovdje, koji smo bili okupljeni: "Grazia!" Tu na Oltaru se čuo glas od Majčice Božje. Sveti Josip je bio s Majčicom Božjom na 0ltaru kad se molila Krunica i ove molitve. Kako je

- 184 -

listopad 1975.

Kalež, u sredini je bila Majka Božja, i onda uz Nju Sveti Josip.

Anđelak oprezno koraca... - Kad je svršila i Misa i Pobožnost, dok sam se svlačio i svi smo molili deseticu Krunice, da ostanemo sabrani, i za milost Duha Svetoga, i da ostanemo sabrani za vrijeme "izvještaja", doživjela je vidjelica nešto srdačno. Takav mali Anđelak, dijete u bjelini, bijel kao snijeg, kako je sestra Amalija klečala, pažljivo je prelazio preko njezinih nogu. Jako je pazio da je ne gurne, i da se ne spotakne o njezine noge, pa je "velikim korakom" prekoračio njezine noge i pošao oko mene.

I danas me je dragi Isus tri puta pričestio. Uzeo je Hostiju, pristupio je i tri puta me je pričestio. (10B 50-56 + Mgnt) (13.X.75.)

Htjeli smo umnožiti Poruke Gospodinove i Nebeske Majke, dane preko Veronike (Bayside):

"Ja sam Svoje učinio! - govori Gospodin - Nije potrebno đavlima davati Moje Riječi. Bolje je da se vrijeme kratko, troši korisno, i moli usrdno u narodu Mojemu na zemlji."

Pozivali su me da dođem u Mariju Bistricu, na sastanak Marijanskog Pokreta. Ali Gospodin ovako progovara:

"Ne polazi na mjesta, gdje nijesi pozvan!

Ljudima na zahtjeve njihove,

ne izvršavaj njihove želje.

Gdje ti Ja otvorim put,

pođi, jer si sluga Moj,

i po Meni služiš na korist dušama besmrtnim.

Pazi da te smutljivci ovoga svijeta ne zamame,

bilo ženski bilo muški.

Neka ide tko hoće, kuda hoće,

a ti ne spadaš u redove njihove, kao sluga Moj." (10B 48) (13.X.?5.)

- 185 -

listopad 1975.

"Ima li što Moje, a da nije pogaženo?" - Za stanovitu osobu (K.) nije mi bilo posve jasno da li je Božja službenica ili ne. Bilo je znakova u prilog, a i nekih okolnosti koje su odbijale. U nemogućnosti da joj posvetim više vremena, upitah Gospodina za savjet. Gospodin Isus Krist zaštičuje one koje je odabrao za Sebe, u službu Svoju, i progovara ovako:

"Pusti stvar u Moje Ruke!

Ima li što Moje, a da nije pogaženo?

Djela u tami visoko su uzdignuta;

djela u Svjetlu Mojemu su prezrena, osuđena,

prepuštena vihoru ovoga svijeta.

Sluga Moj pozna Riječi Gospodara svojega.

Što ti se čini od Mene, vidiš.

Što je od oca laži i tamno, opet ti to vidiš."

Sadržajan odgovor. (10B 48). (13.X.75.)

Gospodin Isus Krist tješi bolesnicu Anu ovako:

"Kćeri Moja! Znam za patnju koju sam ti dao Ja.

Po tvojoj patnji želim spasiti

nekoliko duša u koljenu tvojemu.

Slušam glas molitve tvoje,

i vapaji tvoji u Meni su poznati.

S tobom ću dijeliti gorčine srca tvojega,

i olakšati ću boli tvoje u dan određeni.

Sa Mnom ćeš biti,

i u Mojemu Imenu u Domu

živjet ćeš u vijeke vjekova.

Blagoslivljam te u Ime Oca, u Ime Mene,

i Duha Mojega koji izlazi iz Nas,

da te krijepi, jača i tješi na zemlji." (10B 49)

Gospodin govori bolesnici Amaliji ovako:

"Drago dijete Moje, kćeri Moja!

Ti Mene voliš, ali i Ja tebe volim!

Zato sam ti dao da Mi budeš slična u patnjama.

Tko Mene ljubi,

srce njegovo želi stanovati u blizinama Mojim.

Ne boj se! Ja sam s tobom!

- 186 -

listopad 1975.

Sve što svršava ima svoje uzroke,

i tako mora biti kako je Volja Moja." (10B 50)

14. Utorak - Sveti Kalist I.

Strašan potres - Ujutro oko 6 sati imala sam ovakovo potresno viđenje. To je bila takova strahota da čovjeku pamet stane. Našla sam se na tlu, koje je zahvatio strašan potres. Zemlja se tresla i ljuljala kao zipka s djetetom. Izlomila se i raspucala na manje i veće komade. Iz podzemlja je provalila prljava voda, gusta poput rjeđeg sosa za jelo. Ljudi su nestali u dubinama, progutala ih je zemlja. Ostalo je samo par muškaraca i žena, i nekoliko djece, nejačadi od četiri do pet godina. A mlađarija, djevojke i mladići, propali su.

Jedan dječačić ostao je na odlomljenom komadu zemlje. Oko njega, između one raspucane zemlje, provirala je voda. Mali je plakao i dozivao roditelje i ostale svoje, braću i sestre. Odlomljena santa zemlje nosila ga je, kao kad teče velika voda. Skočim na tu santu i uzmem ga na čitavo tlo. Ali mališan mi se oteo iz ruke i pobjegao opet na ono opasno tlo, gdje su dubine progutale njegove najmilije. Skočim ponovno da ga spasim. Vučem ga na sigurnije tlo, ali on se ne da, plače, jauče iza glasa. Dva puta mi je tako pobjegao.

Odjednom se zemlja treći put jako zaljulja. Zgrabim dijete i bježali smo malo živi dalje. Ali i tamo je počela potmula tutnjava, lomljava zemlje, provala vode. Preživjeli su bježali na sve strane kao izbezumljeni. Čuo se plač i jauk do Nebeskih visina. Vikali su i dozivali pomoć s Neba: "Bože, spasi nas!"

Kad sam došla k sebi, malo živa, nisam vjerovala, da je tu mirno, bez katastrofe, koja je sve pokosila, sravnila sa zemljom. Jedan dio zemlje bio je tako uništen, da je to bilo grozota vidjeti. Bio je to užas kakovoga ljudi ne očekuju.

- 187 -

listopad 1975.

Izgledalo je kao kraj svijeta. Niti sunca se nije vidjelo. Kuće su bile srušene sve do jedne. Preživjeli stanovnici su imali stan pod vedrim nebom. Namještaj im je bio hladna zemlja, na kojoj će i počivati. Svjetlo u noći imali su iz nebeskih visina. Garderoba im je bilo ono u čemu su se zatekli iznebuha, kad je došlo, provalilo. Razonoda im je pustoš nečuvena. A što će jesti, Bog zna, kad je sve uništeno. Zamislimo se što nas čeka! (10B 57-60)

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOSTI (14. X.)

Istog dana navečer, pod Svetom Misom.

Sveti Kalist I. - Kad je počela Sveta Misa, u zračnom prostoru, iza Oltara, pojavi se jedan Papa. Do pola tijela sam ga vidjela. Stane naprijed do Oltara, nedaleko Kaleža. Ali i ono gore je bilo kao Oltar, ne samo ovo dolje gdje služite. U prvi čas pomislim da je to Bog Otac Nebeski, ali onda vidim da nije, nego da je to neki Sveti Otac Papa. Na njemu je papinska odora: crveni plašt i bijela haljina. Na glavi mu je tijara, ali ne kao što je danas nose, nego onako malo okruglo; krajevi na tijari saviti su prema unutra. I gleda na nas, nagnut malo nad Oltar prema vama, i gleda na mene, a ja ga ne poznam. Ostao je dosta dugo, po našem vremenu valjda desetak minuta.

Mali Isus s debelom crno uvezanom Knjigom - Iza toga, ovo sve postane kao prekrasan Hram. A uz Oltar, na strani Svetog Evanđelja, u zračnom prostoru, onako kao na stolici, sjedi dragi Mali Isus, od godine dana. U bijeloj je haljinici, ima lijepe sunčane kosice, malo kovrčaste. U ruci drži veliku Knjigu, crnih korica, debelu oko tri prsta. - Kaže dragi Mali Isus, da je ono bio Kalist Papa! - Onda Mali Isus Knjigu otvori i metne je na nogice. I gleda onako nježno kao dijete, ravno u vas, pa vam se smiješi. Pa gleda opet u Knjigu, pa opet na vas. A bio je s tom Knjigom tako blizu

- 188 -

listopad 1975.

Evanđelja, da se mogao nagnuti i dotaći se vas.

Malo zatim, nakon što je promatrao sve nas, opet vas pogleda, i kako je Knjiga bila otvorena, podigne je i dade vam je neka je uzmete. A vi onako pogledate, i dalje služite Svetu Misu. A dragi Mali Isus vas gleda. Kad ste jedan dio Svete Mise odslužili, Mali Isus sklopi Knjigu, lijepo se nagne i dade vam je u ruke. A vi je lijepo uzmete, stavite je ispod lijeve ruke (ispod pazuha) i dalje služite Svetu Misu. A dragi Isus se nasmiješi i ode. Ne znam kamo je otišao. Otišao je preko crkvene zgrade u pravcu odakle je i došao.

"Sve Naloge Očeve da ste izvršili do kraja!" - Onda se otvori Svetohranište. A u Svetohraništu sjedi Mali Isus, onaj isti koji je držao tu Knjigu. Na to od strane Poslanice dođe Sveti Josip, a od strane Evanđelja Majčica Božja. A nad samo Svetohranište siđe ozgor, s Neba, Bog Otac Nebeski. Ozbiljno gleda i promatra cijelu zemlju.

Dragi Mali Isus naglo izađe iz Svetohraništa i žurio se jako prema Zapadu. Bog Otac Nebeski pođe u zračnom prostoru za Njim. Iza Svetohraništa dođe velik Anđeo, u ružičastim haljinama. Zgrabi me za ruku i odvede na stranu Evanđelja, pa onda po zračnom prostoru dalje, u pravcu kamo su otišli Isus dragi i Bog Otac Nebeski.

Kad smo došli tamo, Bog Otac je bio u zraku nad velikim poljem, nad zemljom. Anđeo me postavi malo dalje od Boga Oca i gledala sam što je to. To veliko polje, čitava zemlja, bila je sva označena linijama. Na oznakama, po cijeloj kugli zemaljskoj, stajali su određeni veliki Anđeli.

I na tome polju ugledam dragog Isusa, ali ne više kao maleno Dijete, kako je bio tamo pošao, nego kao odrasla čovjeka. Isus dragi je bio u bijeloj haljini i bos, na Sebi je imao plašt crven kao krv. I kaže Gospodin Isus Krist ovako Svome Ocu Nebeskome, gledajući na te Anđele raspoređene po svoj kugli zemaljskoj, i zapovjedi Isus Anđeli-

- 189 -

listopad 1975.

ma: "Sve Naloge Očeve da ste izvršili do kraja!" Na te Riječi Anđeli se naklone i ostanu na svojim mjestima. I nestane ovaj prizor. Anđeo što me je ovamo doveo, naglo me zgrabi, i najedanput dođem k sebi, i vidim da je Sveta Misa, i da je tu kao veliki Hram Božji.

Majčica Božja s Povorkom djevojčica - U tom velikom Hramu Božjem pojavi se Majka Božja na čelu velike Povorke nejake Dječice, djevojčica od tri godine. Majčica Božja ih dovede do Oltara, pred Svetohranište, u kojemu je bio dragi Mali Isus. Djevojčice naprave vijenac, krug, oko Oltara. Djevojčice su imale na glavi vjenčiće, bijele kao snijeg, a na vjenčičima su bile margaretice.

Mali Isus je sve to promatrao, onda izađe iz Svetohraništa i sjedne na Oltar. Majčica Božja je Dječici dala Krunice, ali Djevojčice nisu znale moliti, nego su ih samo držale u ručicama s Križićem dolje. Majka Božja je imala haljinu bijelu kao snijeg, plavi plašt i bijeli rubac na glavi. Bila je bosonoga. I onda mi Majka Božja zapovjedi: "Dovodi malene čiste pred Veličanstvo Gospodina! Stani među njih!" "Stani među malene i čiste pred Gospodinom!" I ja sam to učinila. I ja to učinim. Stanem na stranu Poslanice među njih.

Sveti Josip kadi Presveti Sakramenat - Majčica Božja tad stane na stranu Evanđelja, a Djevojčice ostanu pred Oltarom. Od Malog Isusa postane Presveti Oltarski Sakramenat, velik kao što je On bio. Sveti Josip, kako je stajao, najedanput uzme, ne znam odakle, veliku kadionicu. Onda je prema dragom Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu dugo u počast kadio. I začuje se ovaj glas odozgor:

"Blagoslovljen, hvaljen i slavljen

Bog naš u vijeke vjekova. Amen."

Sveti Josip je imao na sebi nježno zelenkastu haljinu i ružičastonježno onako kao malo zagrnuto, kao prebačeno onako dolje. Iza toga ovaj prizor iščezne.

- 190 -

listopad 1975.

"Pođi u redove naše!" (Povorka Mučenika) Najedanput se od južne strane otvore kao neka velika i široka vrata, koja vode u crkvu. Pojavi se dugačka Povorka Mučenika, u bijelim haljinama s palmama u ruci. Mučenika je moglo biti i preko tisuću. U svakom redu ih je bilo, čini mi se po petorica. Između svakog reda bio je mali razmak. Kako su išli, stajala sam sa strane, da ne smetam. Odjednom mi jedan od njih, taj Mučenik, Svetac, kaže ovako: "Pođi u redove naše, na mjesto gdje ti je pripravljeno i određeno pred Gospodina, u dan s nama." I u strahu stupim među njih i pođem naprijed pred Gospodina.

Kad smo došli pred sam Oltar, opazim da pred Presvetim Sakramentom stoji zapaljena uskrsna svijeća, velika kao čovjek, a debela kao lonac od 2 litre. Bila je urešena uskrsnim ukrasima. Na njoj je gorjelo svjetlo visoko pola metra. Najedanput netko odozgor stavi iza svijeće uskrsnu zastavu, bijelu kao snijeg.

Majčica Božja vodi Djevojčice u Nebo - Poslije opet opazim Majčicu Božju i Djevojčice oko Oltara. Nebeska ih Majka povede po Nebeskom putu, bijelom kao snijeg, ravno u Nebo. Držeći svoje Krunice u ruci, Djevojčice su se uspinjale za Majkom Božjom u Nebo. Kad su došli do Podnožja Neba, prostor se otvori, i vidjelo se lijepo kao jedna država, kao jedna velika zemlja...

Majčica sipa s Neba dragulje... - Kad su unišli u Nebeske Dvorane... To je bio prekrasan veliki Hram, Nebo... Anđeli Nebeski u divnim haljinama, odmah pristupe Majčici Božjoj i posluživali su Joj. I nešto im je Ona rekla, pa su Joj nešto dodavali. A Djevojčice stanu onako kao dječica u grupicu pred Majčicom Božjom. Nisu znale kako bi se vladale, pa su gledale šta Anđeli rade.

Odjednom se Nebeska Majka okrene i gleda na nas ovdje dolje gdje molimo. A u Rukama je imala bijele dragulje, koji su odsijevali kao sunce.

- 191 -

listopad 1975.

I najedanput ih pusti po tom bijelom putu ravno ovamo gdje se služila Sveta Misa. Dragulji se skotrljaju ovamo, da je sve zazvečalo.

Isus je pričešćuje - Poslije se opet pojavi dragi Isus na Oltaru. Uzme Svoje Sveto Tijelo i pričesti me dva ili tri puta.

Dominik Savio škropi nas svetom vodom - Kad je Sveta Pričest svršila, sa strane Poslanice dođe mali Svetac Savio. I gleda u dragog Isusa, pogleda na nas, i onda nas sve poškropi svetom vodom. Kako je Sveti Josip imao tamo kadionicu, tako je pokraj nje u lijepom kotliću bila sveta voda. Mali Savio je uzeo škropilo i sve nas je tri puta posvetio. Ostao je još jedno vrijeme i onda nestao.

Nebeska Majka i Pijo XII. - Iza toga sam ponovno doživjela Nebesku Majčicu. Sve je izgledalo kao velik Hram. Cijelo je pročelje bilo kao velik Oltar. Svetohranište je bilo tako veliko, da je malo dijete moglo slobodno unići uspravno u njega. U zračnom prostoru, na strani Evanđelja, bio je Sveti Otac Papa Pijo XII. Ispred njega, okrenuta malo prema njemu, stajala je Majčica Nebeska, i nešto mu je govorila. Papa Pijo XII. bio je ozbiljan, šutio je i gledao u dragu Gospu. Onda pogleda malo i na nas.

Lovorovi vijenci - Kako su Majka Božja i Sveti Papa Pijo XII. stajali u zraku, odjednom se vidjelo sa strane naslagane svježe lovorove vijence. Draga Gospa progovori ove značajne riječi:

"Ove krune pripravljene su u Nebu

za one odabranike Gospodinove,

koji ustraju u Zapovijedima Njegovim,

u službi do kraja."

Ti će primiti gore lovor-vijenac, sluge Božji: svećenici i koji su posebno odabrani.

Na to dragi Mali Isus najednom uzme odozgor od Majčice Božje jedan veliki vijenac i poleti s njim kroz tu našu "publiku" do Matije, kako je bila sagnuta, pogleda je i nabije joj lovorov vijenac na

- 192 -

listopad 1975.

glavu. I smiješi se i ode opet u Svetohranište. Onda sam progledala i vidjela da je jako naklonjena.

Sestra Štefica: "Ne mogu biti bez vas!" Iza toga, tu gdje sjedi gospodična, baš tako, dođe sestra Štefica. A ja kažem: "Gospođo! Pa vi ste došli!" Ona mi nasmijana odgovori! "Ja sam došla! Ne mogu biti bez vas!"

Bog Otac blagoslivlje - Na koncu se pojavi Sveto Trojstvo nad Oltarom. I Bog Otac Nebeski, Svojom desnom Rukom, napravi veliki znak, sve nas je blagoslovio. U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen. Gotovo. (Mgnt) (14.X.)

Ovako govori Gospodin Isus Krist potištenome mladiću:

"Sine Moj, dijete Moje!

Vidim Ja tegobe srca tvojega.

Umiri se u Imenu Mojemu.

Moli kada možeš i koliko možeš.

Ne umaraj tijelo svoje u nemoći.

Ja sam zadovoljan s tobom kako možeš.

Ostani dobar!

Ja ću se za tebe pobrinuti.

Živi u Imenu Oca, Mene Sina,

i Duh Moj će tebe jačati, krijepiti,

i dati snage za život na zemlji i uvijeke. Amen" (10B 60-61)

Ovako govori Gospodin Isus Krist ocu obitelji, koji bi htio biti savršen:

"Zadovoljan sam s tobom, sine Moj, u molitvi.

Tijelo svoje sam upravljaj

na putu života na dobro.

Od zla ga uklanjaj.

Imaš slobodnu volju,

dao sam ti Ja kao i svim sinovima

i kćerima na zemlji.

Zato bdij nad tijelom svojim,

kao nad biserom s Neba danim.

Znaš po Mojim Zapovijedima što ti je činiti,

i živi tako.

- 193 -

listopad 1975.

Ja sam Onaj Gospodar svega

koji sve vidim i čujem sa zemlje. Amen." (10B 62)

Ovako govori Gospodin Isus Krist

za udove bolesne od raka:

"Zračenje bolesti u tebi,

malo bi ti olakšalo sada, kćeri Moja.

Dajem ti na volju, čini što hočeš.

Putovi daljina umaraju bolesno tijelo tvoje.

Gdje moliš, Ja tebe gledam i slušam. Amen." (10B 63)

15. Srijeda - Sveta Terezija od Isusa

POD SVETOM MISOM

Jutarnja Sveta Misa i oproštaj od vidjelice. Prisutno nekoliko vjernika.

"U Domu Gospodinovom sam ja!" (Sveti Josip) Na početku je ovdje postala velika prekrasna crkva. U tu veliku crkvu, na Oltar, dođe Sveti Josip. Došao je kao negdje s puta, sa štapom, umoran i zamišljen. Kako sam u toj crkvi bila okrenuta prema Oltaru, upitam Ga: "Sveti Josipe, gdje si?" On me pogleda - kako je bio malo pognut - i ovako mi odgovori: "U Domu Gospodinovom sam ja!"

Izlet u Nebo - Iza toga dođe i Nebeska Majka s Malim Isusom od jedno tri godine.

A iza drage Gospe stajala je jedna redovnica, već malo starija u licu. Imala je crnkasto redovničko odijelo, i bijelo oko lica. Nešto je čekala.

Na to Nebeska Majka i Sveti Josip uhvate dragog Malog Isusa za ručice i zapute se gore u Nebo. A bili su i mene pozvali. Kako sam se ja nećkala, dragi Mali Isus pusti ruku Majke Božje i Svetog Josipa, okrene se prema meni i kaže mi: "Pođi s nama!" I pošla sam s Njima.

"Dođi da vidiš gdje sam stanovao!" - Kad smo došli Gore, jedan veliki Anđeo, bio je to Rafael, dočeka Svetu Obitelj. Tamo je na jednom terenu bio malen brežuljak i na njemu mjestašce. Na li-

- 194 -

listopad 1975.

jepom položaju je bilo. I priroda je naokolo bila jako lijepa. Mjesto je bilo onako kao zaštićeno. I ne bučno, nego skromno. Kuće su bile jednostavne, skromne. Sve je bilo građeno više onako po starinski. Pošli smo prema mjestu po bijelom šljunčanom putu. A bilo je lijepo sunčano. Nepoznati ljudi i žene začuđeno su me gledali kao tuđinca i došljaka.

Kad smo već bili blizu jedne kuće, dragi Mali Isus mi kaže: "Dođi, da vidiš gdje sam stanovao!"

Kad me je dragi Isus zvao da uđemo u kuću Svete Obitelji, Nebeska Majka i Sveti Josip ostali su vani i onda su otišli, a ja sam s dragim Isusom ušla unutra.

Bila je to skromna kućica, niska i jednostavna, priprosto zidana. I došla sam u jednu prostoriju. Namještaj je bio jednostavan, starinski. I bila je jedna soba, ova soba. A tamo ne znam čije je bilo. I pokaže mi dragi Isus gdje je Sveti Josip tesao. Vidjela sam onaj tesarski stol na kojemu je Sveti Josip tesao i radio. Još je bilo po podu i onog iverja od tesanja.

Dragi Mali Isus pokaže mi i tri mala Križa, koje je On izradio. Bili su tamo položeni, ali tako da su bili jedan_s drugim povezani. Križevi su bili malešni, smeđi, jednostavni, i onako nespretno napravljeni, po dječji (smije se vidjelica kad to priča)...

I onda sam pogledala to mjesto kako izgleda. Nije bilo veliko. Vidjela sam tamo i drveće kratkog lista; slično je našem bagremu; ima one listove kao perje. A bilo je i drvo što ima one sitne plodove što se jedu (valjda ananas); plod velik kao lončić od pola litre.

Onda dođe jedan Anđeo iz toga mjesta, uhvati me za ruku i naglo me povuče dolje. I našla sam se ovdje u crkvi.

"Da, idem s tobom na put!" (Sveti Franjo) Na strani Poslanice opazim svetog Franju, gdje

- 195 -

listopad 1975.

sioji na Oltaru. A ja ga upitam: "Sveti Franjo, nekoga čekaš?" Odgovori mi: "Da, čekam! Idem s tobom na put!"

"Sada češ sa Mnom malo pretrpjeti!" - Onaj Mali Isus, koji me je vodio u Nebo, najedanput se stvori na Oltaru, pred Svetohraništem. I kaže mi ovako: "Sada ćeš sa Mnom malo pretrpjeti!" "Pretrpjet češ sa Mnom za duše!"

I od Isusa postane veliki Križ, drvo na Oltaru, i na njemu razapeti veliki Isus - kao čovjek od dva metra - okrunjen, živi.

Pod Križem, s desne strane, bila je Nebeska Majka. Ja sam stajala pred Isusom. Na lijevoj strani nisam nikoga vidjela, bilo je prazno.

I onda sam trpjela na tijelu. Jedva sam izdržala pod Svetom Misom.

Sveti Ivan Krstitelj - Iza toga dođe Sveti Ivan Krstitelj. Stao je na stranu Evanđelja i gleda.

Mali Isus ode u dušu - Prije Svete Pričesti, kako smo klečali, Mali Isus, nevelik, tako mogao je imati jedno 6 mjeseci, prođe ispred mene i uđe u sestru F. Lijepo sam vidjela kako je ušao u nju preko kaputa. Imao je na Sebi nježnoljubičastu haljinicu. Kasnije me je dragi Isus pričestio.

Sestra F. i njena obitelj ukonačili su vidjelicu.

"Molite, ide bolni čas!" - Kad smo počeli moliti Krunicu, također na stranu Evanđelja, dođe San Damianska Majka, s Krunicom u ruci. Bila je velika kao žena. Na glavi je imala krunu. Haljine su Joj bile bijele kao snijeg, a povezane plavom mašnom. I Krunica je bila bijela kao snijeg, a imala je velika sjajna zrnca, što se i noću vide.

I kaže draga Gospa svima nama, prisutnima u toj crkvi, koji smo se molili:

"Molite, ide bolni čas!

One koji idu putovima Mojima, Ja ću braniti!"

Slušaju radosni molitve - Onda je na taj veliki Oltar ponovno došao Sveti Josip. Na Oltaru su

- 196 -

listopad 1975.

sad, pod tim svetim časovima, bili dragi Mali Isus, Nebeska Majka i Sveti Josip. A sa strane Oltara stajao je veliki Anđeo, Gabrijel. Bio je visok preko dva metra, a obučen u nježnoplavkastu haljinu. Nebesnici su gledali na ovu stranu gdje smo molili. A Sveti Josip se naslađivao nad onima koji su se molili. Dragi Mali Isus, kao poletno dijete, razdragano je gledao na Nebesku Majku i na Svetoga Josipa. Onako razdragano okretao se sad jednome, sad drugome.

Molili smo Litanije Gospodnje, Krunicu, Litanije Lauretanske, Litanije Svetoga Josipa, Deseticu Krunice Svetome Josipu, Arkanđelima Mihaelu, Rafaelu, Gabrijelu... (Mgnt) (15.X.75)

Kad je vidjelica bila već kod kuće, jednom za vrijeme molitve, došla je k njoj duša čovjeka otimača, te ovako progovori:

"GOVORI ZEMLJA DA MI TIJELO NE PRIMA, zato što sam oteo vlasništvo od sirote udovice, zemlju teško zarađenu, sebi za kanalizaciju u dvorištu do 15 metara, i vani pred kućom još i više - do 20 metara - za svoju komociju, da imam veće dvorište. Nasilno sam to uzeo, bez dopuštenja vlasnika i zakona. Mislio sam da je dobra, pa će mi to dopustiti i ubrzo preko toga preći, bez poteškoća na ovome svijetu."

Rastumačenje. Zrak, zemlja, vjetar, kiša, sunce i ostala priroda, imaju svoje zakone od Boga, što se smije, a što ne smije raditi na zemlji pred Očima Božjim. Taj čovjek još živi na ovome svijetu, a već se zemlja prijeti duši njegovoj, jer ne živi po Zakonu Božjem. (11B 1-2)

Nebeska Majka čupa i ispravlja - Iza leđa modernoga oltara, pred glavnim Oltarom, postalo je neko zeleno polje. Na njega se spustila Nebeska Majka. Draga Gospa je bila ozbiljna. Gledala je to polje i dosta biljaka na njemu nije Joj se svidjelo. Neke je ispravljala, a neke je čupala i bacala dalje

- 197 -

listopad 1975.

kao drač. Došao je dragi Isus, pa Joj je i On pomagao u tom poslu. Vidjelica ih je promatrala kako rade, ali im se zbog modernog oltara nije mogla približiti, da im pomogne čupati što u polju ne valja.

Odjednom Gospa i dragi Isus pogledaju tužno na svijet u crkvenoj zgradi i podignu se u zrak, odu u Nebo. Na pola puta okrene se Majka Božja prema vidjelici. i kao da joj je pogledom htjela reći: Nastavi sad ti taj posao iza Mene i Sina, Gospodina našega, u Crkvi na zemlji.

Nebeska Majka je čupala grijehe i nerede u Crkvi i domu Gospodinovom. Moderni oltari sprečavaju da se Božja Nauka doda na mjerodavno mjesto, te u cijelu Crkvu sprovedu Božji Nalozi i Zapovijedi. Oltar označuje Krista, ali onaj koji Ga zamjenjuje jest Njegov sluga, svećenik, Poglavari (osporavaju). Jer svećenici koče Božje Objave, raste u Crkvi, na zemlji, drač, korov, grijeh. (11B 2-3)

"Opraštam vam vaše grijehe..." (Mali Isus) - U mjesecu listopadu svake večeri molila se kod Oltara Majke Božje Krunica i Njezine Litanije. Svećenici su željeli da bude oko predmolitelja što više djece. Ali u toj velikoj župi, kao i na mnogim drugim mjestima, u današnje dane odaziv je slab. I tako je te večeri uz svećenika predmolitelja bilo samo nekoliko malešnih djevojčica od četiri-pet godina. Časna sestra je djevojčice obukla u bjelinu. Kad je ta nejačad molila deseticu "Koji je na Nebo uzašao" - odigralo se ovo. Kip Majke Božje, koja drži Malog Isusa u naručju, oživio je. Sav je onaj prostor zasjao kao sunce. Oltar i oni zidovi unaokolo sve je to kao nestalo. Mali je Isus raširenih Ručica gledao dječicu.

A kad je svećenik na koncu desetice počeo moliti "O moj Isuse...", Mali Isus se nagnuo nad tu dječicu, slatko ih je gledao, dignuo je desnu Ručicu i umiješao se u dječju molitvu: "Oprostit ću vam vaše grijehe, očuvat ću vas od paklenog

- 198 -

listopad 1975.

ognja i dovest ću vas u život vječni. Amen." Pri tom je Mali Isus Ručicom naglašavao pojedine dijelove rečenice. Smiješio se mališanima i drago Mu je bilo što pred Oltarom mole. Ponašao se kao da bi se želio s njima igrati.

Oko kipa Nebeske Majke i Isusa, u nekoliko je navrata tako zasjalo, da je sav Oltar bio kao suncem obasjan. Bilo je dražesno gledati dječicu i Malog Isusa. (11B 3-5)

"To su Krunice izmoljene ovaj mjesec!" - Za vrijeme Svete Mise izađe iz Svetohraništa, kao iz velikog hrama, veliki dragi Isus. Pognute glave, zamišljen, koracao je jednim terenom. U zraku, iza Njegove svete Glave, bile su ukusno porazmještene prekrasne velike ruže, bijele kao snijeg. Krasne debele latice bile su velike kao moja šaka. Gledajući tužnog Isusa upitam Ga: "Gospodine, a kakve su to ruže u zraku?" Gospodin me pogleda i odgovori: "To su Krunice izmoljene ovaj mjesec u ovoj crkvenoj zgradi."

Gleda Isus svećenika kako služi Svetu Misu kod modernog oltara i mnogo bi mu toga želio kazati. Ali svećenik ne vidi Isusa uza se i ne sluša Glas Njegov.

Isus zatim uzme veliku Hostiju i misni Kalež, pođe do mene i pričesti me. Na to ode tužan u Svetohranište, bez ijedne Riječi. (11B 5-6)

"Svet, Svet, Svet..."

Za vrijeme Svete Mise na istočnoj se strani otvori Nebo i ukaže se Bog Otac u velikoj slavi. Na Njemu je svečan dugačak plašt. Izvana je siv kao Pepeo, a iznutra crven kao krv. Haljina Mu je bijela kao snijeg i ukrašena misnim uzorcima. Na svetoj Glavi ima Krunu od pola metra, ukrašenu zlatom, sjajnim biserjem i draguljima u boji, sve jedan ljepši od drugoga. Kruna Mu odsijeva kao sunce. Bog Otac gleda s Neba na zemlju. Očima baca amo-tamo. Promatra kuglu zemaljsku i kao da

- 199 -

listopad 1975.

Mu se na njoj nešto ne sviđa, kao da bi želio s nje nešto ukloniti. Ozbiljan je i kao da je puno uvrijeđen od zemaljskih stanovnika.

Odjednom se na obzorju Neba pojavi draga Gospa. Mali Isus, od godine dana, dotrči za Njom i baci Joj se u zagrljaj. Majka Ga uzme u Svoj naručaj. Isusić gleda vidjelicu, smiješi joj se i želio bi se s njom igrati. Mnoštvo Nebesnika i Anđela gledalo je s Neba zemlju i ljude na njoj.

Odjednom draga Gospa ode s Malim Isusom u Nebo. Bog Otac i Duh Sveti dočekali su ih gore. Mučenici s palmama u rukama mahali su Isusu, Bogu Ocu, Bogu Duhu Svetome, Svetome Josipu i Majci Božjoj, govoreći zanosno hvalospjeve:

"Svet, Svet, Svet je Gospodin Bog u Troj Osoba

u vijeke vjekova. Amen. Amen. Amen.

Sveta Obitelj budi hvaljena i slavljena

u vijeke vjekova. Amen. Amen. Amen." (11B 6-8)

Lanac od trnja na svodu Nebeskom - U zračnom prostoru, na nebu, od istoka prema zapadu vidjela sam valovit lanac, spleten od velikog trnja, kao što je bilo u Isusovoj trnovoj kruni. Malo dalje, iza toga trnovitog lanca, vidjelo se otvoreno Nebo. Sjaj iz Neba došao je samo do blizu trnja. Trnoviti lanac ostao je nad zemljom malo dulje vremena. U Nebu se vidjelo u sjaju prekrasna ljepota. Odjednom trnoviti lanac iščezne iz zračnoga prostora, a iz otvorenoga Neba zasja sjaj prema zemlji. I nestane pojave. Trnoviti lanac na nebeskom svodu znači da velike patnje prijete onima koji slijede Isusa na zemlji. Viđenje se zbilo pod Svetom Misom. (11B 11)

Raspeti s velikih Visina pao u ponor

Bio je jedan velik ponor, kao bezdan. I najedanput veliki dragi Isus, preko dva metra, razapet na velikom teškom Križu, "pada" iz velikih Visina, polako, polako prema ponoru. Pao je "na zemlju", potonuo je u taj ponor, u te dubine. Stajala sam sa strane i gledala Ga kako s Neba propada

- 200 -

listopad 1975.

u te dubine. I nisam Ga vidjela da je izašao.

Rastumačenje. Rimokatolička će Crkva jedno vrijeme pasti, pa će u te dane mnogi svećenici i redovnice prestati Bogu služiti i napustit će svoj stalež. Oni koji su se Bogu posvetili, ženit će se i udavati. Obični i učeni ljudi mislit će da nema Boga. Tako će kroz kratko vrijeme biti na cijeloj kugli zemaljskoj. Na svim stranama svijeta biti će velikih grijeha. U to će vrijeme Rimokatolička Crkva i njena vidljiva Glava biti progonjeni. Umjesto dobre Glave doći će zli vodioc Crkve, koji će mnoge mučiti zbog prave vjere Kristove. Ali mu je vrijeme odmjereno. Jednog će dana u lažnoga pastira udariti sedam gromova i on će ostati mrtav. Crkva će se iza njega podići visoko u duhu, jer će je voditi dobar pastir. Pojedini oženjeni svećenici i dalje u životu služit će Svete Mise (kao u Starome Zavjetu). Mnogi će svećenici za vrijeme zla napustiti svoja mjesta i Redove, te će poći u svijet, da ih se ne vidi. Tako isto i časne sestre. Kroz kratko vrijeme bit će mnogo nereda u Rimokatoličkoj Crkvi i jako puno mučenika na cijeloj kugli zemaljskoj, u svim narodima. (11B 12-14)

Hitro rade oko Kristova Evanđelja

Za vrijeme Svete Mise našla sam se na terenu jedne zemlje. Zemlja se podijelila u dva dijela. Na jednome je kraju svećenik Zvonimir brižno radio oko Kristovog Evanđelja. Tlo zemlje je bilo tako nemirno, kao da će provaliti podzemne lavine; i tako se treslo, da sam mislila, da će svi propasti u bezdane. Na to Julija dovikne duhovnom ocu Zvonimiru neka pazi, da ne propadne pod zemlju, u bezdane.

Julija i duhovni otac Zvonimir davali su Nauku Kristovu ljudima na zemlji, da žive po njoj. I u tome radu jako su se žurili. Grupica ljudi hodala je za duhovnim ocem Zvonimirom, željno iščekujući, da im preda nešto od svojega rada. Završeno. (11B 13-14)

- 201 -

listopad 1975.

Dok je Julija pisala, Mali Isus letio je u zraku nad njezinom glavom. Iza toga čuo se ovakav Glas:

"GDJE SAM JA U SRCIMA LJUDI ŽIV,

u obiteljima po Zakonu Mojemu,

tu je Moja radost u domu tome.

Mrtva tjelesa Meni ne služe.

Zato su srca njihova pusta,

bez života u Mojemu Zakonu,

jer ne imadoše u sebi Svjetla Mojega." (11B 14)

Ovako govori Gospodin:

"POTRESTI ĆU JA SVU ZEMLJU i sve krajeve njezine,

da će proplakati sva plemena u srcima svojima na njoj.

Vapaji premnogi, sinova i kćeri, dizat će se do Neba, k Meni.

Ali u taj čas Ja ih čuti neću.

Svoje Uho okrenut ću od vapaja njihovih,

jer će u taj čas Moja Pravda suditi svakome

po djelima na zemlji učinjenim.

Sve što sam Ja stvorio Mene i Moj Glas sluša.

Samo ljudi na zemlji okrenuše Meni leđa.

I vidjet će Koga nijesu slušali!

U dobru Mojemu Mene raniše;

sve udove Moje iznakaziše.

Doći će dan za malene Moje ovčice,

da žive u miru u Zakonu Mojemu.

Za jednu općinu trebat će sabrati

za preživjele na zemlji.

(Iz čitave će se općine sabrati oni koji prežive)

Usta vaša se smiju na Zapovijedi Moje,

ali će u taj čas gorko zaplakati.

Ljudi na zemlji govore: dobar je Gospodin!

On će nas spasiti na kraju našega života!

Kažem vama svima, da ću spasiti one,

koji mudro koriste Moju Dobrotu!

Dobar sam, i pun Milosrđa,

nad onima koji se iskreno kaju

i nastoje da Mene više ne uvrede.

- 202 -

listopad 1975.

Za isprazne riječi ljudi na zemlji

Moja Ljubav i Milosrđe nema mjesta u srcima njihovim.

Zaista vam kažem, da ćete mnogi plakati i jaukati,

nad sudbinom svojom u vječnosti!

Predobar sam Ja,

ali grijesima ljudi u Mojemu Srcu mjesta ne imade.

Dolazi veče,

i noćna će tama zagrliti mnoge duše zauvijek;

biti će mrtve pred Mojim Očima.

Tat tame odvest će ih u svoje ćelije,

gdje je plač i škripanje zubi od muka.

Koliko sam vas puta zvao preko Mojih odabranika,

dječice Moja, ali vi Mene ne poslušaste.

Zato će vas sudbina zagrliti mnoge crna. Amen." (11B 15-17)

"Guske stare! Dokle ćete gagati...?"

Za vrijeme nekog nesklada u grupi žena, kao i obično takvom zgodom, bilo je izrečeno dosta izmišljotina i lažnih tvrdnja. U toj vrevi razdraganih jezika platile su, dakako, nedužne. Jedna od njih, koja u svojem životu nije okusila težih kušnja, poduzela je oštre mjere, da zlim jezicima stane na kraj. Kad u tome nije uspjela, htjela si je i život skratiti, samo da ne čuje hajku ruganja. Evo što Gospodin kaže na ovu dramu prividnog kršćanstva. Za one klevetuše ovako progovori:

"Guske stare! Dokle ćete gagati

i uznemirivati mnoga srca oko sebe!?"

A uvrijeđenoj ženi Gospodin poruči:

"Da si sama sebi uzela život,

poradi sablazni jezika,

već sada bi gorjela u paklu ognjenom.

A tvoje nekadašnje prijateljice,

sada neprijateljice,

sastajale bi se i slatko smijale,

govoreći o tebi:

Ha, ha, ha! Da je bila na svome mjestu,

ne bi toga učinila.

Zato sada znaj da od zla bježiš,

- 203 -

listopad 1975.

a u dobru duše svoje živiš.

Nije pamet u grijehu,

već u spasu duše svoje,

koju čuvaj kao biser

u dnu srca svojega."

Pouka je to onima koji su nepromišljeni u kušnjama. (11B 30-31)

30. Četvrtak - Sveti Alfonzo Rodriguez

Tama nad San Damianom...

Za vrijeme Svete Mise našla sam se u San Damianu, nad svetištem Majke Božje, sa strane, na uglu kuće Mame Roze. Cijeli vrt i teren oko njega, u zraku, iznad žice, bio je prekriven tamnim pokrivačem, kao crnom maglom. U vrtu se nije moglo ništa vidjeti. Kip Majke Božje ostao je otkriven, ali od ljudi nikoga nije bilo.

Na izlazu u grad, malo dalje, u zraku, malo uzdignut, stajao je svečano obučen biskup s mitrom na glavi. Ali ispod mitre, naprijed na čelu, virila su mu dva roga, debela kao muški palac. Gledao je zlovoljan na kuću Mame Roze, ali u svojem svećeničkom zvanju nije se približio niti njoj, niti Majci Božjoj u vrtu. A vrt i prostor oko njega izgledali su zapušteni.

S Neba je doletio velik Anđeo, Mihael, s mačem u desnoj ruci. Bio je u bijeloj haljini. Imao je kratku svijetložutu kosu, plave oči, a u licu je bio bijel. Letio je nad San Damianskim vrtom, kao da čuva Majku Božju. Mama Roza nije se pojavila, kao da ne smije izaći.

Iza toga doleti drugi veliki Anđeo s Neba, držeći u rukama Kalež s velikom Hostijom. Kad me je pričestio, vratio se natrag u Nebo.

Tamni pokrivač nad San Damianskim vrtom označuje grješne osobe koje dolaze do Svetišta. Biskup je imao rogove, jer je neprijatelj Nebeske Majke i Riječi Gospodinovih. Zna se šta je, kada ima rogove. (11B 9-10)

- 204 -

studeni 1975.

Studeni

1. SUBOTA - BLAGDAN SVIJU SVETIH

Slavlje u Nebu - Za vrijeme Svete Mise, u Nebu. je mnoštvo Anđela, Svetaca i Mučenika razigrano i veselo klicalo slavu Bogu i zanosno pjevalo Nebeske pjesme. I Nebeska Majka i Sveti Josip radovali su se među spašenim dušama. Gospodin Bog: Otac, Sin i Duh Sveti, veselili su se zajedno sa svim Nebesnicima. Gore u Nebu bilo je tako svečano i veselo, da tko to jednom vidi, ne želi si više hodati po zemlji. I takova je tamo Svetost, da i sam zrak odiše svetošču. Gospodin Isus Krist me je s Neba, iz tog veseloga Društva, pričestio.

U taj čas, u četama Mučenika, koje su bile oko Presvetoga Trojstva i Svete Obitelji, na čelu svih, ugledala sam Papu Pavla VI. Kako su Mučenici pjevali slavu Bogu, tako su se s palmama klanjali prema Presvetome Trojstvu. U jednome času Nebo se zatvorilo i prekrasna Slava nestala je. (11B 17-19)

2. NEDJELJA - DUŠNI DAN

Isus silazi u čistilište - Za vrijeme Svete Mise ugleda vidjelica jedan teren, širok i dugačak kao veliko polje. Sa svih strana naokolo bili su veliki bregovi, a dolje kanali i udubine. U njima su bile duše u mukama. Bile su razne dobi. Trpjele su kao u bezdanima. A bilo je tamno kao noć.

Nad to mjesto sašao je dragi Isus i ostao je u zraku. Duše su se veselile dolasku Isusovom. Onda je Anđeo, po Zapovijedi Gospodinovoj, vadio po jednu dušu i nosio je gore, kao u Nebo.

Taj je teren bio na jugoistoku, na povišenome mjestu, daleko od ljudi na zemlji.

Na zemlji je bio Dušni Dan. (11B 19-20)

"Zasvjedočit ćeš Moje Ime i Nauku..." - Iza toga dođe dragi Isus u Svoj dom. Isus uzme s Oltara Kalež s Hostijom i pričesti vidjelicu. Zatim joj dade piti Svetu Krv, govoreći: "Jedi Moje Tijelo i pij Moju Krv, jer ćeš zasvjedočiti Moje Ime i Moju Nauku pečatom krvi svoje, za vjeru u Mene. Budi

- 205 -

studeni 1975.

jaka i ne kloni na pomisao toga dana i časa! Kćeri Moja, Ja sam s tobom u sve dane života tvojega na zemlji. Blagoslovit ću Ja dušu, koja dolazi u Imenu Mojemu sa zemlje u Nebo, k Meni. Amen." (11B 20)

Bježi vrag pred svetom vodom - Dragi Isus kaže da uvijek poškropim svetom vodom dvorište, kuću i sebe. Onda uzmem svete vode u bočici, tako da ne pada voda naglo, nego više onako kao rosica. I bacim svetu vodu u znaku Križa: "U Ime Oca + i Sina + Duha Svetoga. Amen."

I, evo, što se dogodilo ovih dana.

Kako sam ja svetom vodom škropila dvorište, najednom opazim dalje u dvorištu đavla s rogovima. I tako se preplašio svete vode, dok bi čovjek do tri nabrojio, već se on dao u bijeg. Tako je brzo iščezao, da sam ga jedva uspjela dobro i uočiti. (Mgnt 6.XI.)

"A Prvi Petak!" - Ujutro sam mislila kako ću za objed spremiti na ulju kupus i metnuti unutra malo krumpira. Međutim, kad je sin već otišao na posao i ja počela spremati ručak, dođe mi na pamet, da će kupus bolje mirisati, ako u njega stavim komadić slanine. I već sam slaninu očistila i htjela sam je oprati od dima, kad začujem Anđela, gdje se javlja: "A Prvi Petak!"

Onda sam se zastidjela, smotala sam onu slaninu i odnijela je natrag, te je pokrila da je ne vidim! Nikad mi se takova šta nije dogodilo. Živjela sam oštro, pa se nisam time služila. I makar sam to drugima morala kuhati, ja to nisam trošila. (7.XI.)

Avionom prema Zagrebu - Prije puta u Zagreb, za vrijeme molitve, imala je ovakovo viđenje. Letjela je avionom prema Zagrebu, na visini od oko dva kilometra. Pilota nije vidjela. Avion je letio zračnim prostorom, kao da Božja milost njime upravlja. Kad vidjelica stigne na određeno mjesto, doživi ovo. Dok je razgovarala s domaćicom u njezinoj kući, odjednom se otvore ulazna vrata. U njihovu

- 206 -

studeni 1975.

blizinu dođe San Damianska Nebeska Majka, s krunom na glavi. Približi im se do na tri metra i milo ih gleda u kući ovoj.

Draga Gospa je željela znati, da li je vidjelica stigla s puta na određeno mjesto. (11B 29)

8. Subota

Kad je stigla s puta, vidjelica se navratila u Baziliku Srca Isusova. Za vrijeme rane Svete Mise oživi veliki Isus na glavnom Oltaru i ovako joj prozbori:

"Došla si k Srcu Mojemu,

da razveselim Ja u tebi srca Svoja!

Moja ljubav nastanit će se u srca ova.

Tvoji koraci hodaju za Mene,

srce tvoje u Meni živi.

Ostani s Nama dovijeka!

Dušo Moja, za Mene si stvorena,

da živiš i radiš oko Slave Moje na zemlji,

među sinovima i kćerima Mojim, da ih spasim."

Srce Moje govori Gospodin duhovnom ocu Zvonimiru. Dalje govori Gospodin: "da razveselim Ja u tebi srca Svoja". To su oni najbliži, što Gospodinu služe u molitvenoj zajednici. Raduju se dolasku vidjelice Julke. (11B 31)

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

Sveta Misa bila je ujutro, po dolasku vidjelice u Zagreb.

Mojsije: "Rudolfe, uzmi ovu Ploču od Gospodina!" Ovdje se stvorio velik Oltar, kao da smo u crkvi. Mislim da ste čitali Poslanicu, kada se pojavio Sluga Gospodinov Mojsije. Došao je sa strane Poslanice i pristupio je k Oltaru. U rukama je držao kamenu Ploču s ispisanim Zapovijedima Božjim.

A iz Mojsijeve glave sjalo je kao sunce. Dvije sjajne trake - dolje uže, a gore šire (do pet prsti) - dizale su se uvis, i do metar nad njegovom glavom.

- 207 -

studeni 1975.

Kako je stao uz Oltar, pogleda na prisutne, a zatim se okrene i pogleda na Oltar, na duhovnog oca Zvonimira. Dugo i pozorno gledao je u njega, kako služi Svetu Misu. Odjednom se sluga Gospodinov Mojsije nagne prema duhovnom ocu Zvonimiru.i pruži Mu onu kamenu Ploču s ispisanim svetim Božjim Zapovijedima. I reče Mojsije duhovnom ocu Zvonimiru ovako:

"Rudolfe, uzmi ovu Ploču od Gospodina.

Stavi je u svoje srce!

Čuvaj je do dana određenoga!"

"Uzmi ovu kamenu Ploču sa Zapovijedima Božjim

i čuvaj je do dana određenoga,

za narod Gospodinov na zemlji." (p)

A duhovni otac Zvonimir kao da jedan čas ne vidi, što mu Mojsije pruža. Onda odjednom prihvati od Mojsija Ploču, metne je na Žrtvenik i nastavi služiti Svetu Misu.

Kad je Mojsije predavao Ploču s Božjim Zapovijedima duhovnom ocu Zvonimiru, bila je ovdje prisutna i velika Nebeska Majka. Stajala je blizu duhovnog oca i pažljivo je gledala kako mu Mojsije pruža Zapovijedi. Čak se nagnula od velike pažnje.

Duhovni otac Zvonimir igra u narodu na zemlji ulogu oko Zapovijedi Božjih, kao sluga Gospodinov Mojsije.

U Crnačkoj zemlji - Onda doleti s Neba snažan Anđeo, zgrabi me za lijevu ruku i odvede me na jedno tlo zemlje, prema jugu. Tu smo stali uz grupu muževa, žena i djece. Moglo ih je biti oko 150. Svi su bili crnoga lica i crnoga tijela. A u rukama su svi držali lijepe bijele Krunice.

Kad smo se pojavili pred njima, okrenuli su se prema nama i čudno su nas gledali. U mene su gledali kao u nepoznatu osobu, a prema Anđelu su se držali kao prema Glasniku Božjemu, koji je došao s Neba. A svoje crne ruke, urešene bijelim Krunicama, skrušeno su sklapali i podizali prema Anđelu i Nebu.

- 208 -

studeni 1975.

Tada se okrenem prema Anđelu i upitam ga: "Tko si ti, da te ovaj narod nešto moli?"

Anđeo odgovori: "Poslan sam s Neba, (kao) glasnik Nebeski, ovoj zemlji, djeci Gospodinovoj, koji su crne kože, ali bijela srca, da ih čuvam od onih koji su crne kože, ali imaju i crna srca."

Na to se s ove strane pojavi četica Anđela. Išli su ususret tome narodu. Ti su Anđeli bili kao djevojke u dobi od 15 do 16 godina. Imali su duge kose, bijela krila, a bili su bosonogi. Haljine su im bile ružičaste, plave, žute, zelene i nježnoljubičaste. I kao da čuvaju i paze taj narod. Anđeli su se divili toj četici vjernih kršćana, smiješili im se, i veselili se, što ta djeca, te žene i ti muževi tako rado mole Gospinu Krunicu.

Odjednom se u blizini pojavi draga Gospa. I rekla je ove riječi: "Dati će Gospodin Svoju Milost sinovima i kćerima crne kože, a bijela srca, za duše njihove. Ali mnogi sinovi i kćeri crne kože, neće da prime Milosti od Gospodina, jer su im srca crna, u grijehu."

Najedanput moj Anđeo, koji je za mene određen, skoči sa strane i zgrabi me za lijevu ruku. Poveo me je natrag ovamo, gdje se služila Sveta Misa.

Ljubljenje Križa u Nebu - Iza toga me Anđeo odvede prema jugoistoku, u Nebo. A u Nebu je bio velik Oltar; velik i dugačak kao ova kuća, a bijel kao snijeg. Veliki svečani bijeli oltarnici dosezali su sve do Nebeskog poda, tako da se uopće nije vidjelo stranica Oltara. Još su na krajevima ležali onako valovito na podu Nebeskom.

Ali to nije pod! To je bilo nešto prekrasno! Sjajno je kao zrcalo, ali je izrađeno kao vunica. Ne znam, šta je to. I na tom divnom Nebeskom Podnožju, ispred tog velikog lijepog Žrtvenika, na strani Evanđelja, bio je položen prekrasan Križ, na kojemu je Gospodin bio razapet.

Pred Žrtvenik, blizu Križa Gospodinova, dođe

- 209 -

studeni 1975.

prekrasna Nebeska Majka. Bila je u krasnoj prugastoj haljini, s bijelim, plavkastim i nježnosunčanim trakama. A preko glave nije imala rubac, nego ono što se prebaci (kao plašt). I to je bilo bijelo kao snijeg. Kosu je imala spuštenu. Tako je bila divna! Imala je tako prekrasno Srce, da takove ruže na zemlji nema! Presveto Srce Nebeske Majke bilo je veće nego lončić od litre. Oko Srca Marijina bio je vjenčić od cvijeća.

Odjednom se pojavi veliki dragi Isus. Došao je iz Neba, sa strane čela, i stao uz Oltar (na strani Poslanice).

Bog Otac Nebeski bio je u zraku, u blizini, u prekrasnim Nebeskim haljinama - ne znam ih ni označiti. Bog Duh Sveti, iz zraka, obasjao je cijeli teren. Na to Nebeska Majka, kao prva, pristupi svetome Križu. I klekne, i klečeći na Nebu poljubi presveti Križ na mjestu gdje je bila presveta Glava dragoga Isusa. I ode natrag gdje je stajala pred Presvetim Trojstvom.

Na to dođe Sveti Josip. I On klekne i poljubi sveti Križ. Poljubio ga je na mjestu gdje su bile pribijene presvete Noge Gospodinove. I ode na svoje mjesto.

Iza Nebeske Majke i Svetoga Josipa ljubili su Sveti Križ Anđeli, dječica od tri godine. Bili su u bijelim i ružičastim haljinicama. Ti Anđelčići izljubili su cijeli Križ Isusov, i po dužini - od gore do dolje - i po širini - od jednog kraja do drugoga. Kako bi koji došao, kleknuo je pred sveti Križ i poljubio ga odmah do onoga mjesta, gdje je poljubio Anđeo prije njega. I tako mjesto za mjestom, dok nisu izljubili cijeli Križ. Kada je ta počast Isusu bila završena, kaže draga Nebeska Majčica meni: "Pogledaj na Oltar, da vidiš šta je na njemu!"

Pogledam na Oltar i ugledam gromade ljepote... To je bilo nešto tako sjajno!... Izgledalo je kao biseri i dragulji, ali je bilo prozirno i prekras-

- 210 -

studeni 1975.

no... I čitava gromada je toga bila, kao kad čovjek natovari kola sijenom...

Majčica Božja mi kaže: "Vidiš, Julka, ovo što je na Oltaru?"

Ja kažem: "Da, gledam, a ne znam, šta je to!"

Onda mi draga Gospa rastumači: "To su Milosti od Gospodina Isusa Krista, dane na Oltar po Njegovoj Presvetoj i Pregorkoj Muci, koje bi trebao dati zemlji, stanovnicima njezinim. Daje onima koji Mu služe."

Iza toga svega, odjednom se pojavi pobožni brat Mato, za koga kažete da je bolestan i da puno moli. Kao da je došao sa zemlje. I stane do svetoga Križa, u blizinu Majčice Božje. Do Križa je bio na pola koraka, a od Majke Božje možda metar i pol. Stajao je tako pokraj Križa Isusovoga i gledao veselo naokolo i smiješio se. Pogleda Presveto Trojstvo... dragog Isusa... Majčicu Božju... to sve što je prisutno... Pogleda dolje na zemlju... Pogleda i na vidjelicu, koja je bila nedaleko od prisutnih, pa se smije...

Odjednom dragi Isus pogleda pobožnoga brata, nježno mu se nasmiješi, i dovikne mu: "Ljubimče Moj! Pođi k Meni!" "Ljubimče Moj, pođi k Nama, u vijeke!" (p)

Iza toga se pojave sa čela Neba tri Anđela, u ružičastim haljinama, u dobi od jedno 15-16 godina. Na glavi su imali ukrase u bojama, kao perjanice... To je izgledalo kao oni listovi od cvijeća, od ljiljana... ali ne znam, šta je to... To je bilo nešto lijepo na glavi... Jedan od tih Anđela zgrabi me za ruku i povuče na zemlju. Kad sam došla na zemlju, vidjela sam ovdje prisutne.

"Primi Moje Tijelo, da budeš jak na zemlji..." Malo iza toga vidim dragog Isusa gdje stoji pred svećenikom uz Oltar. Brojio je velike Hostije, što ih je donio iz Neba. Koliko god ima nas, toliko je izbrojio velikih Hostija. Bile su na prekrasnom Nebeskom tanjuriću, bijelom kao snijeg. Nebeska

- 211 -

studeni 1975.

patena (tanjurić) imala je naokolo rub sjajan poput sunca. I onda je još bilo nešto prebačeno oko tih Hostija kao ukras, nježno plavkasta vrpca.

Dragi Isus nas pogleda i počne nas od reda pričešćivati. Najprije je pričestio svećenika. A kad nam je davao Svetu Hostiju, ovako je govorio:

"Primi Moje Tijelo, da budeš jak na zemlji,

i sa Mnom u Vječnosti vijek vjekova!"

A kad je došao do ženskih, onda je rekao: "Primi Moje Tijelo, da budeš jaka na zemlji, i sa Mnom u Vječnosti vijek vjekova!" ("Tijelo Moje neka tebe čuva na zemlji sada i za život vječni!" - naknadna, pismena, oslabljena verzija.)

Kad je dragi Isus svima prisutnima podijelio Svetu Pričest, pođe k Oltaru, uzme i tanjurić i ode. Svi su se danas pričestili s velikom Hostijom iz Neba.

"Podiielio sam kuglu zemaljsku u tabore..." - Iza toga sam vidjela dragog Isusa na Nebeskom terenu. I ja sam bila isto gore. Isus je stajao na povišem, a ja sam bila malo dalje od Njega i niže jedno dva metra. I kaže ovako Gospodin Isus Krist, i Bog Otac Nebeski, i Duh Sveti:

"Podijelio sam kuglu zemaljsku (zemlju) u tabore i označio stanovnike njezine po taborima s Imenom Svojim na čelu. U taborima označeni Imenom Mojim, biti će u Srcu Mojemu zapisani vijek vjekova imena njihova." (11B 32-37 + Mgnt)

"Ne rušite Moje Temelje!" (8.XI.)

Kad je vidjelica podvečer s jednom znanicom prolazila pokraj franjevačke crkve uđoše unutra. Kako je bilo malo svijeta, smjestiše se u prvu klupu. Baš se završavalo čitanje Svetog Evanđelja. Misu su služila tri mlada svećenika.

U to se pojavi od glavnog Oltara, gdje se prije nalazilo Svetohranište, veliki Isus. Bio je visok preko dva metra. Došao je kao Kralj i Gospodar Neba i zemlje. Imao je krunu na Glavi. Bio je

- 212 -

studeni 1975.

u bijeloj haljini, koja se prelijevala malo na nježnoružičasto. Na svetim Ramenima imao je misni ogrtač bijel kao snijeg. Bio je bosonog.

Gospodin Isus pođe naprijed, pred moderni oltar i sjedne na vladarsku stolicu, koja se stvorila tamo na sredini. Stolica nije bila previše kićena, nego više kao naslonjač; ali ipak izrađena kao stolica vladara.

Okrenjen leđima modernom oltaru, gledao je zamišljeno i tužno na ljude, kojih je bilo malo u hramu. Isus je ostao tako sjediti, leđima prema oltaru, kaležu i svećeniku, gotovo kroz cijelu Misu. Slušao je propovijed i molitve što su slijedile, gledao je na svijet i Srce mu je obuhvatila tuga.

Kad su svećenici u Misi došli do Pretvorbe, Gospodin Isus ustane sa stolice i počne nemirno hodati po Svetištu. Hodao je u znaku Križa: od glavnog Oltara prema modernom oltaru, i onda od lijeve strane Svetišta do desne, gdje je sada Presveto; stavljeno je po modi u kutiju uz sam zid - da ne smeta! Gospodin je jedno tri puta tako prošao Svetištem. Bio je zamišljen. Nešto Ga je tištilo. Gledao je nešto s čime nije bio zadovoljan.

Kada je došlo vrijeme Svete Pričesti, svećenik počne pričešćivati po modi. Svi su ljudi - po nalogu poglavara (svećenika), stajali kao stupovi pred Gospodinom Bogom. A svećenik im je davao Sveto Tijelo na ruke. Samo par ih je primilo Svetu Pričest u usta. Onda se svećeniku pridruži još jedan, pa je i on dijelio Svetu Pričest na ruke.

Isus je gledao tužan ovaj prizor. I onda u jednom času, kako je stajao na sredini Svetišta, okrene se prema svećenicima i ljudima i poviče jakim glasom, da je sva crkva ječala. Govori svećenicima:

"Ne rušite Moje Temelje,

koje sam utvrdio u početku,

jer ću Ja razrušiti vaše hramove zauvijek!"

"Ne rušite Moje Temelje, koje sam Ja uspostavio u

- 213 -

studeni 1975.

početku, jer ću Ja porušiti vaše hramove zauvijek!"

"Ne rušite Moje temelje, koje sam Ja sagradio u početku, jer ću Ja razrušiti hramove vaše zauvijek!"

Vidjelica je ostala kao mrtva, kako je Isus oštro viknuo. Isus dragi zadržao se još časak, a onda je otišao kao prema Svetohraništu i nestao sav utučen. Iščezla je i vladarska stolica, na kojoj je Bog Isus Krist sjedio. (11B 38; 12B 1; Mgnt)

Temelji u početku uspostavljeni jesu Božji Nalozi, Zapovijedi Njegove. Svetinja se mora poštivati i držati na mjestu koje joj pripada. Svetogrđe je stavljati sveto Tijelo Gospodinovo na ruke pune grijeha. Jelo je jelo, a u Hostiji je živi Krist! Niti ustima Ga nijesmo dostojni primiti! Zato će se svaki svećenik, koji nalaže javne prestupke u crkvi, dobro ogrijati u vatri koja se ne gasi, ako se ne obrati i ne popravi djela svoja. (12B 1-3; 11B 38; Mgnt)

"Ja sam živ, i živim na zemlji!" (O. Bogdan)

Kada su iza Mise pošle kući, vidjelica opazi na zidu, u hodniku franjevačkog samostana, sliku oca Bogdana Mandića. Ona slugu Božjeg često zaziva i moli mu se. Gleda vidjelica u sliku i kratko mu se pomoli, jer su se žurile. "Sveti Oče, moli za nas grješnike, sada i na času smrti naše!" I Izmoli Očenaš, Zdravomariju, Slavaocu.

Dok je vidjelica molila, još potresena doživljajima od malo prije, ugleda kako pokraj slike, uza zid, stoji živi čovjek, svećenik, redovnik. Bio je malo postariji i nižega rasta. I bio je sav utučen, samo što ne zaplače. I gleda na vidjelicu, kao da je malo promatra.

A vidjelica usklikne: "Sveti Leopolde! Ti si živ!" A on odgovori: "Ja sam živi, i živim na zemlji!" Na to će vidjelica: "Sveti Oče, znam da tvoja duša živi kod Gospodina!"

I zaputi se vidjelica puna boli iz hrama. Već su došle do kraja hodnika, a sluga Božji je još tamo stajao i gledao za njima, (12B 2-3; 11B 40)

- 214 -

studeni 1975.

9. NEDJELJA - POSVETA BAZILIKE PRESVETOGA OTKUPITELJA

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

"Dječice Moja! Došli ste ovamo..." (Bezgrješna) Na početku večernje Svete Mise došla je s Neba velika prekrasna Bezgrješna Majka. Bila je u bijeloj haljini i bijelom ogrtaču, po kojemu su bile plave zvijezde. Haljina joj je bila povezana plavim pasom. Na glavi je imala bijeli veo. I po njemu su bile plave zvijezde. Nebeska Majka stajala je, u zraku, na strani Evanđelja. Pogledala je na Oltar, na svećenika i na sve prisutne, a onda raširila Svoje ruke i veselo progovorila:

"Dječice Moja! Došli ste ovamo sakupljeni oko Gospodina, Jaganjca Božjega, da u Njegovome Duhu, vaš duh dođe u Nebo."

Majčica Božja ostala je desetak minuta, ako ne i više.

S Bezgrješnom u veličanstveni Nebeski Hram - U Viđenju se nađem blizu Oltara. Najedanput mi draga Gospa zapovjedi: "Pođi sa Mnom!" Onda me prihvati za desnu ruku i povede u Nebo. Dovela me je na Nebeski Teren.

Kada smo došli u te daleke Visine, pojavi se velik Anđeo. Bio je u snježnobijelim haljinama. I Imao je dugačku kosu. Držao je ljiljan u ruci. Ali taj je ljiljan bio na vršku malo savijen. Onda mi Anđeo kaže: "Pođi sa mnom, da nešto vidiš!"

Najprije smo pošli prema jugu, a onda skrenuli prema zapadu, u smjeru kako zimi sunce zalazi. Došli smo na jedan prekrasan teren. To je bilo tako prelijepo! To je bilo tako ukrašeno: travom, cvijećem, Nebeskim raslinstvom, stazama... A nasred tog divnog Kraja, diže se golema prekrasna Crkva, kakove nisam nikada vidjela. Velika je kao cijeli Zagreb! Kolika je u dužinu, tolika je i u širinu!

Kad me je Anđeo doveo već u blizinu tog veličanstvenoga Hrama, stane i kaže mi: "Pogledaj si dobro Crkvu izvana, a onda ćemo poći naprijed."

- 215 -

studeni 1975.

A ja ga upitam: "A kakvi si ti Anđeo i kako Ti je ime?"

On se okrene prema meni, nasmiješi mi se i odgovori: "Ja sam Rafael!"

I pogledala sam još bolje tu Crkvu i njezin okoliš. Nikada nigdje takova šta nisam vidjela! Sve kao stvoreno! Cijeli taj silni Hram bio je sazdan u obliku velike ruže. Nalikovao je i na golemu krunu. Hram je bio dolje malo uži, a onda prema gore zaobljen. Na vrhu je bila kao kugla zemaljska (simbol) i na njoj usađen veliki Križ. A duž čitave Crkve unaokolo bile su same obline. Kao da su unutar Crkve, uz vanjske zidove, same pokrajne kapele s Oltarima. A izvan Crkve, na svakom tom ovalu, kod svake te kapele, stajao je po jedan veliki Anđeo kao stražar. A uz svakog Anđela bio je bijeli ljiljan, visok kao Anđeo. I tako je taj cijeli Hram bio skroz unaokolo okružen samim Anđelima. Onda mi Anđeo pratioc zapovjedi: "A sada pođi dalje!"

I pošli smo do ulaznih vrata. Anđeo je išao s moje lijeve strane, tako da sam ja njemu bila na desno. Na ulaznim vratima stajala su dva Anđela kao počasna straža. Bili su obučeni u prekrasne snježnobijele haljine, široka kroja, kao što su to nekada nosili. Uz svakog Anđela bio je ljiljan koji mu je dosezao dovrh glave. Anđeli stražari su šutjeli.

Vrata tog veličanstvenog Hrama bila su širom otvorena. Unutra nisam ulazila. Samo sam vidjela prekrasnu izradbu iznutra. Cijeli hramski prostor bio je bez klupa. Pod je bio kao od samih onih sagova, što se čiste s usisačem. Nešto prekrasno, ni ne znam šta je to. A zidovi u nutrini takva svetinja, takav odraz! A mirisalo je kao najopojniji mirisi od najprekrasnijeg cvijeća.

Na čelu Hrama je veliki Oltar, koji seže od zida do zida. Nad Oltarom su predivni ukrasi Nebeski, kao stvoreni. To je odsijevalo kao sunce. Ni

- 216 -

studeni 1975.

ne znam od čega je to. Nad Oltarom, u zračnom prostoru, lebdjela je široka vrpca nježnobijeloružičaste boje, s latinskim natpisom: "Gloria in excelsis Deo!" (Slava Bogu na visini!) I sve je to bilo tako lijepo, da ja to ne mogu izreći.

Onda sam upitala Anđela: "Kakav je to Hram Božji?" Anđeo Rafael mi odgovori: "To je Crkva posvećena na čast i slavu Presvetome i Nerazdijeljenome Trojstvu - i duboko se naklonio - Bogu Ocu, Bogu Sinu, Bogu Duhu Svetome."

Onda opet upitam: "Kako to da ljudi tu ne mogu doći, kad je posvećena na Čast i Slavu Presvetome Trojstvu?" Anđeo odgovori: "U ovu Crkvu ulaze na molitvu duše koje su u Nebu i one se mole za vas na zemlji."

I onda sam pogledala još oko Hrama. Čist zrak je bio ovdje.

A iza tog velikog Nebeskog Hrama, malo sa strane, bila su velika vrata; kao ulaz u jedno prostrano područje. Vidjela sam samo vrata. Iznad njih je bio zračni prostor, a sa strane nije bilo zida. U daljini, da sam ga jedva vidjela i opažala, bio je velik grad.

I upitam Anđela: "A kakav je to ulaz u onaj veliki grad tamo?" Anđeo odgovori: "To je Gospodinov put, kojim je hodao na zemlji! Ono je Jeruzalem!"

Na to sam rekla Anđelu: "Nemoj me voditi dolje, tu ćemo ostati!" Anđeo mi se nasmiješi i odgovori: "Ne možeš još tu ostati! Ti moraš još ići dolje!" I povede me snažno dolje.

"Molitve dane ljudima na zemlji s Neba!" - Ovdje na Oltaru, na strani Evanđelja, stajao je dragi Isus. Bio je u prekrasnoj bijeloj haljini. Oko Isusa bio je zlatni sjaj, pa je i haljina bila malo na zlatno. Onda je valjda bila Sveta Pričest, jer je Isus dragi uzeo Svetu Hostiju, pogledao na mene i pričestio me.

Iza toga Nebo se je spustilo dolje. A s Neba

- 217 -

studeni 1975.

su počele padati na zemlju prekrasne ruže u raznim bojama. Padale su u razmaku, onako kao što zimi padaju krupne pahuljice snijega. Kako sam to gledala, upitam: "Gospodine, a kakvo je to cvijeće, što pada s Neba na zemlju?" Onda se čuo s Neba Glas, velik i jak, govorio je Duh Sveti: "To su molitve, dane ljudima na zemlju s Neba, da se mole?"

"Poslao ti je to Gospodin..." - Iza toga desilo se nešto značajno. Ponovno dođe draga Gospa na Oltar, na stranu Evanđelja. Bila je vesela i nasmijana. Donijela je iz Neba vijenac od margaretica, debeo kao muška ruka. To je moglo biti ispleteno i od desetak redova ruža, ako ne i više.

I kako je duhovni otac Zvonimir molio, Majčica Božja se nasmiješi i najedanput mu taj vijenac metne na glavu. I kaže mu ovako: "Poslao ti je to Gospodin, zato što Mu služiš, da dušu svoju spasiš i da duše spasavaš!"

A pred Majkom Božjom, malo dalje, bila je prekrasna zlatna kruna, s izradbom. I kaže Majka Božja meni: "I ovo će mu Gospodin dati, ali kada ode sa zemlje!"

A nad Majkom Božjom i svime time, gore u zraku, stajao je Bog Otac Nebeski. Naslađivao se nad molitvama. Gledao je kako se moli i Misa služi, i promatrao je svećenika.

"Nastojat ćemo privući dobre ljude..." - Onda sam doživjela jednu nepoznatu daleku zemlju. Na njoj su stajali sveti Ivan Krstitelj, sveti Juda Tadej, sveti Franjo i sveti Antun Padovanski. Okrenuti jedan prema drugome nešto su razgovarali. Bila sam od njih udaljena oko 500 metara. A sveti Franjo reče tada svetome Ivanu Krstitelju: "Nastojat ćemo da privučemo dobre ljude sa zemlje gore u Nebo!"

Na to, kao da je sveti Juda Tadej morao nekuda otići. Vinuo se prema zapadu i kako je letio gore, kad je bio već dosta visoko, okrenuo se je prema ovamo, smijao se i ovako mi je rukom mahao...

- 218 -

studeni 1975.

Himan Duhu Svetome... i Anđeli ga pjevaju... Iza Svete Mise pjevali smo "Dođi, Duše Presveti!" Molili smo time ujedno i svjetlo Duha Svetoga za vidjelicu, da može što potpunije izvijestiti, što je sve doživjela pod Svetom Misom.

Odjednom dođe veliki Duh Sveti. Nagnuo se nad Oltar i raširio je i savio ona Svoja velika krila, kao da će nas sve zagrliti. Onda se podigao naviše i tako obasjao cijelu prostoriju i sve prisutne, da su Njegove zrake bile utisnute i preko poda. A nama su čak u glavu išle, kao da bodeže zabodete skroz...

Na pola pjesme opazim u Nebu veliki zbor Anđela, kako i oni pjevaju istu pjesmu Duhu Svetome. Na čelu zbora Anđeo sa zlatnim dirigentskim štapom (palicom) - metar dugom, a kao prst debelom - dirigirao je ostalim Anđelima. Na zadnje je Anđeo dirigent rekao: "Amen!"

A Majčica Božja je dodala: "A m e n ,  a m e n ,  a m e n !" Izgovarala je to široko i naglašeno. Gotovo. (Mgnt 9.XI.)

Užasna oluja - U stanu gdje je boravila, danas je doživjela katastrofalnu oluju. Veliko nevrijeme naglo se približavalo od zapada prema jugoistoku. Gledajući taj užas vidjelica poviče: "Ljudi Božji, svi ćemo izginuti!" (11B 39)

10. Ponedjeljak - Sv. Andrija Avellino

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

Najprije smo otpjevali himan: "Dođi, Duše Presveti!" Sveta Misa je bila navečer.

Nebeska Majka moli se Duhu Svetome za nas - Ne znam koji dio Svete Mise je bio, kad se pojavio veliki Duh Sveti. Bio je visoko, raširenih krila, lebdeći u zraku gledao je prema dolje. Promatrao je čin Svete Mise i prisutne.

Odnekle, s istočne strane, došla je pred Duha Svetoga Nebeska Majka. Imala je žućkastoružičastu haljinu i plavi plašt, a na glavi plavi veo. Ne-

- 219 -

studeni 1975.

beska Majčica okrenula se prema nama, pogledala nas je, a onda se okrenula prema Nebu, prema Duhu Svetome i ruku raširenih poput Mojsija, molila je za nas.

Križ i Kalež u Rajskome Vrtu - Iza toga, malo na jugozapadu, ugledam prekrasan mali vrt... kao raj zemaljski. To je bilo nešto prekrasno. Ali taj teren nije bio u velikoj visini... To je bilo nekako u srednjem položaju,.. između Neba i zemlje.

Usred tog prekrasnog vrta prepuna raznog cvijeća bio je velik sjajan Križ, visok jedno četiri metra. Odsijevao je kao sunce. U taj divni vrt došla je grupica što muških što ženskih. Moglo ih je biti oko dvadesetipet. Promatrali su, kako je taj veliki Križ lijep i sjajan i dogovarali su se nešto, što da učine, kako bi ga napravili još ljepšim i još sjajnijim. Pa su izlazili izvan vrta i nešto u rukama donosili. Odjedanput ti ljudi odoše na onu stranu otkuda su i došli.

Onda doleti veliki Anđeo s mnoštvom nejake dječice. Ti mališani, od jedno tri godine, bili su prekrasni. Imali su haljinice jedni bijele kao snijeg, drugi ružičaste. A u vrtu je, osim onog sjajnog Križa, nedaleko ulaza bio i Isusov Kalež. Dječica su se raštrkala po vrtu i počela poletno brati cvijeće, da okite taj Kalež. Onako malešan, kako je koji znao i umio, nakidao bi svježeg cvijeća, pa bi ga nosio do Kaleža. To prekrasno cvijeće naslanjali su na Kalež i slagali ga uokolo. Ponekom djetetu se to cvijeće i srušilo, pa su se onda čudili i smijali, kako se to cvijeće njima ruši. Svojim malenim ručicama podizali su ga, pa ne znaju pravo metnuti, pa im se opet sruši. Bilo ih je dražesno i šaljivo promatrati. Cijeli Kalež su okitili uokolo, kao da je kakovo proštenje ili svečanost.

Najedanput dođe u vrt Mali Isus, nejak kao i oni. Stane veselo među njih i gleda. A dječica Mu pokazuju, kako su taj Kalež okitili. Pa Mu priča-

- 220 -

studeni 1975.

ju, kao da su s Njim kolege, kako im se to srušilo, pa se opet počnu smijati.

A dragi Mali Isus pođe kroz vrt i počne brati same bijele cvjetiće. Kad je toga dosta nakupio, vrati se natrag, sjedne pokraj okićenoga Kaleža i dade se na posao. Od tih cvjetića, bijelih kao snijeg, počne praviti figuru. Slagao je cvjetiće u obliku slova R.

Na to, kako sam to gledala, upitam dragog Malog Isusa: "Gospodine, a što znači to slovo R?" Mali Isus, kako je sjedio okrenut prema Križu i slagao te cvjetiće, okrene se prema meni i kaže: "Raspet!" Onda se okrene opet prema Kaležu i dovrši Svoje slovo (znak).

Dragi Isus je rekao jednom zgodom, da djeca u Nebu imaju svoje vrijeme za igru, za šetnju i za molitvu. Tamo je određeno.

Onda je došla i draga Nebeska Gospa. Bila je više kao žalosna. Majčica Božja sjedne pred onaj sjajni Križ. A ona nejaka dječica opet su poletno i zanosno počela brati prekrasno cvijeće, da je kao svoju Majku okite. I kako je Majka Božja sjedila, oni su to cvijeće naslanjali na Nju i stavljali ga oko Nje i na Nju. Oko Majke Božje bilo je cijelo čudo toga cvijeća, što su ga ti Mališani nakupili.

Zatim onaj isti Anđeo, koji je Mališane bio doveo, sada ih povede na onu stranu odakle su i došli.

Na to me je veliki dragi Isus, ovdje pod Misom, valjda jedno četiri puta sa Svetom Hostijom pričestio.

I onda opet ugledam dragu Gospu, u onom prekrasnom vrtu, pred onim svijetlim Križem. Držala je Krunicu.

A s jednog terena dođe četica Svetaca. Prepoznala sam među njima svetog Franju, svetog Alojzija... svetu Klaru... A s ulazne strane dođe i Sveti Josip. Donio je dva busa cvijeća s korijenjem.

- 221 -

studeni 1975.

Onda jedan busen cvijeća metne s lijeve strane puta, na ulazu, a drugi s desne strane. Kao da ih je u zemlju stavio. Sveti Josip na to ode u blizinu istoga Križa, gdje je bila i Majčica Božja.

Najedanput je nad tim vrtom, u zračnom prostoru, bio nazočan Bog Otac Nebeski. Veliki dragi Isus bio je s Njegove desne strane, i držao je zagrljen veliki Križ. Duh Sveti bio je nad Njima, i tako je sve obasjao i tako je sjajio skroz, da su Njegove zrake prodirale u zračne dubine.

"Bože, pomozi nam i spasi nas!" (Čistilište) Odjedanput dragi Isus kaže meni: "Pođi sa Mnom u čistilište!"

I otišla sam negdje daleko... u nepoznatu prirodu. I tamo je plamsala takva užasna vatra, viša od mene. U toj vatri gorjele su same ženske; mlađe i starije... i djevojke... pa čak i djeca... Gorjele su kao drvo u vatri... sve je pucketalo. I kako koja stoji u toj vatri, tako je svaka malo odijeljena.

Kad me je dragi Isus doveo u to čistilište, ispočetka sam osjećala strašnu vrućinu. Sve sam bila znojna. Nisam mogla ni disati. Glava mi je bila kao pečena od vrućine - još me i sad boli.

Odjedanput jedna mlada ženska, gledajući gore u Nebo, poviče iz te vatre: "Bože, pomozi nam i spasi nas!"

I onda se najedanput dragi Isus, s onoga terena kako je hodao između duša, podigne uvis i napravi ovako rukom prema vatri (podigne ruku u vis), kao da zapovjeda vatri da se odstrani. I vatre je nestalo, bio je odmor. Ali su duše stajale mirno kao da su kipovi, kao da su zakopane. Nije se vidjelo na njima veselja, bili su u srcu potišteni.

Anđeli kade Presveto - Kad ste pjevali Svet Svet, za vrijeme Blagoslova, došlo je veliko mnoštvo Anđela. Bili su ovako u dobi od 10-12 godina.

- 222 -

studeni 1975.

S krilima su bili. I najedanput, kako su došli u blizinu, najedanput se između njih prvošvrlja moj Mališan, mali Stjepan.

A nasred Oltara, u krasnoj Pokaznici, vidjela sam veliku Svetu Hostiju. Dva velika Anđela u bjelini, svaki s jedne strane Oltara, s Nebeskim kadionicama, što su ih donijeli iz Neba, kadili su tamjanom u počast dragom Isusu.

"Ja dođem uvijek kući!" (sestra Štefica) - Kad smo počeli moliti Krunicu, došla je sestra Štefica, pa je i ona molila s nama. Imala je u ruci Krunicu. I kaže ovako: "Julija, ja s vama molim. Ja dođem uvijek kući i gledam moga muža, a on mene ne vidi!" A ja kažem: "Gospdođo Stefica, kako se osjećate, kako vam je tamo?" Kaže: "Lijepo mi je!" (Mgnt 10.XI.)

"Sine Moj, sluga Moj!

Što tražiš pisanje,

ŠTO JE PISANO NAPISANO JE!

Ide dan kada će mnogo od toga nestati u zlu,

- od Mojih Riječi -

kako je i nestalo u mnoga vremena,

poradi nemarnosti sluga Mojih.

Sve one koji dižu svoj mač (jezik)

nad Mojom Riječi (Naukom)

metnut ću ih

i zgaziti nogom Svojom na zemlju.

Nestat će im traga, iako govore da Meni služe.

Služi Mi onaj koji vjerno vrši Moje Zapovijedi.

Ne gledam Ja izvana, već iznutra duše njihove.

Moji pravi sluge prezreni su do dna srca,

od onih koji bi ih morali razumjeti i zaštititi.

Ostani sa Mnom i ne kidaj zavjesu Moju

poradi naroda u kojemu živiš.

Jer svaki ima djela svoja pred sobom

i nije ništa do li u Meni. Amen."

Bilo mi je žao što nemam zabilježene sve Riječi Poruke primljene kod rođaka.

- 223 -

studeni 1975.

Neka osoba htjela me uvući u nešto neodređeno. Gospodin ovako progovara:

"Sine Moj, miljeniče Moj!

Ne polaži važnosti, kao svećenik,

na stvari svjetske!

Ti nijesi odabran za ovaj svijet,

da mu ugađaš;

i onima koji to traže od tebe,

ne daj poleta volji njihovoj.

Gledaj sve jednako, kao Moju djecu.

Što činiš, čini mudro,

da se krepost u srcima njihovim ne izgubi.

Malene pred sobom pazi,

a mudre ovoga svijeta ne služi...

Budi mudar za spas duše svoje.

Ne upuštaj se u duboke razgovore,

gdje tebi nije mjesto.

Budi učitelj svima jednako prikladan,

ne gledaj oholice oko sebe posebno.

Drži se rezervirano,

bez objašnjenja dotičnima.

Ne daj se vući od napasti,

koja želi da ti naškodi na tijelu i duši."

Činilo mi se, da bih se možda morao zahvaliti raznim dobročiniteljima, kod kojih smo bili za vrijeme velikog putovanja. Usput bi im se moglo čestitati i Božić. Ali Gospodin ovako upozoruje:

"Pusti to u miru!

Ne otkrivaj putove svoje,

gdje si bio, gdje jesi, i kuda ćeš poći.

Jedni od ovih su vas promatrali;

drugi osuđivali od zavisti;

samo nekoliko od njih

gledali su vas onako kako jeste.

Čemu davati posla jezicima u ispraznosti.

Bolje je šutjeti i Meni služiti,

nego ogovore njihove nepotrebno uspaljivati.

Da nijesam Ja njima srca otvorio,

- 224 -

studeni 1975.

ne bi oni vama dali, niti vas primili.

To je Moje djelo,

i duh u njima Meni se pokorava,

ako tijelo i ne bi toga učinilo." (1O.XI.)

Neka sam odluči - Svećenik se zauzeo za bogoslova, koji je došao u neprilike što vjeruje u San Damianske Događaje, Ukazanja. Dotičnome svećeniku Gospodin ovako poručuje.

"Pusti stvar u miru! Mladić je svjestan svoje zadaće i staleža. Neka čini kako hoće. Dajem mu slobodnu volju, da si izabere po želji."

11. Utorak - Sveti Martin, biskup

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

Ribice Duha Svetoga - Kad smo molili himan "Dođi, Duše Presveti!", sišao je nad Oltar Duh Sveti u liku veoma velikog Goluba. Lebdio je nad Oltarom, a Svoja velika krila savio je sve do svijeća.

Ispod Njegovih krila, a oko Kaleža, bile su prekrasne male ribice, velike desetak centimetara. Otvorile su svoja ustašca i primale su hranu Duha Svetoga. Nešto bijelo ulazilo je u njihova usta. I dugo su jele tu hranu.

Među Medijancima - Iza toga, najedanput se pokazao jedan teren, više kao ravnica, s malenim, blagim brdašcima. Na najbližem brežuljku pojavio se Anđeo od 12-13 godina. Bio je u ružičastoj haljini. Klečao je na jednoj nozi, onako kako muškarci kleknu, kad je izloženo Svetootajstvo. I gleda na mene, naklonio se, i kaže mi ovako: "Poći ćeš sa mnom, da vidimo zemlju i njezine dijelove!"

Kad sam mu se približila, uhvatio me ja za desnu ruku i otišli smo u jednu jako udaljenu zemlju. Odnekle su došli pred nas muškarci i žene, u starim dugačkim nošnjama, kako su se ljudi nosili, kad je Isus dragi hodao po zemlji. Bili su veseli, i rado su nas dočekali. Razgovarali su međusobno

- 225 -

studeni 1975.

svojim jezikom. Onda sam upitala Anđela; "Kakav je to narod?" On kaže: "Medja... medjanci..." (Medijanci). Među njima smo se zadržali, po našem vremenu, možda pola sata.

U Galileji... Nazaretu... Jeruzalemu... - Kad smo pošli malo dalje, pojavio se dragi Isus. Bio je odjeven, kao što je nekada hodao po zemlji. Imao je na Sebi haljinu limunaste boje, a preko ruke prebačen crveni plašt. Došao je pred nas i kaže nam ovako: "A sada ćemo poći na mjesta, gdje sam Ja boravio i propovijedao!"

I pođemo odanle kao natrag. Gdje smo došli izgledalo je kao primorski kraj; takova su bila drveća.

I dragi Isus sjedne na jednom brežuljku na travu. A mi smo ostali stajati malo na strani. Anđeo je bio s desne strane Isusa, a ja sam bila na drugoj strani.

Najedanput se skupila grupa ljudi i žena, pa i djece. Dragi Isus im je počeo propovijedati. Govorio im je o Svetom Evanđelju. Govorio je dosta dugo. Tako su Ga rado i zanosno slušali, da nisu ni znali gdje su. Upravo su gutali Njegove Riječi. A dječica su čak otvorila usta, kako su ga poželjno gledala i slušala.

Kad je dragi Isus završio propovijed, otpusti ih. A oni su ostali i dalje stajati u toj grupi, nisu polazili dalje.

Onda upitam Gospodina: "Gospodine, a kakova je to zemlja?" Odgovori dragi Isus: "To je Galileja!" I kaže nam: "A sad idemo opet dalje!"

Kako smo prolazili onim krajevima, Gospodin se na pojedinim mjestima zaustavljao, i Rukom nam je pokazivao mjesta, gdje je On sve propovijedao i kuda je sve stupao Svojim Nogama.

Kada smo došli u blizinu jednog mjesta, okrene se Gospodin prema meni i Anđelu i kaže nam: "Tako mi je milo poći na mjesta, gdje sam se igrao kao Dijete! Ovo je Nazaret!"

- 226 -

studeni 1975.

Ovaj puta nije bilo svijeta. A kad smo došli pred jednu kućicu, usklikne Gospodin: "Ovo je kućica u kojoj sam živio!"

Kako se ulazi u kućicu vidjela sam onako kao malo koso... kao malo predvorje, ulaz u tu sobu... Ostali smo u dvorištu. Dragi Isus nam je pokazivao, gdje se je On po tom terenu kao Dijete igrao. I bio je tako veseo i razdragan, da je bio spreman da se opet igra... Tu smo se malo zadržali, a onda krenemo dalje.

Došli smo u blizinu Jeruzalema. Tamo nam je Gospodin pokazao jedan vrt i jedno brdašce: "Tu sam sa Svojim Apostolima molio, a ovdje sam bio razapet."

I pođemo dalje.

Počast Presvetom Otajstvu - Odjednom sam se našla ovdje pod Svetom Misom. Na zlatnoj pateni (tanjuriću) bila je velika Sveta Hostija. Isus, u odrasloj dobi, stajao je pokraj patene. I onda dođe četica Anđela, u dobi od 10 godina. Imali su krila. Bili su u snježnobijelim haljinama. Na glavi su imali vijence od margaretica. U rukama su držali Krunice. Stali su oko Svete Hostije i Isusa, jedan do drugoga, i sklopljenih ruku molili su.

Iza toga došla su s Neba tri velika Anđela. Stali su oko Svete Hostije u obliku trokuta. Jedan je stao iza Svete Hostije, a ostala dvojica stala su jedan s lijeva drugi s desna.

Onda se iza leđa Anđela, koji je stajao na čelu, pojavi prekrasan bijeli Križ, divno izrađen. Stajao je malo u zračnom prostoru, okrenjen prema Svetoj Hostiji.

Odjednom dođe velika Nebeska Majka, kao moćna Kraljica. Stane među Anđele, koji su bili oko Svete Hostije, i dade im znak. Na to se Anđeli svrstaju oko Svete Hostije u obliku slova V.

Iza toga ovaj prizor nestane. Svi su se pomakli, otišli... I Sveta Hostija kao da je s njima otišla u Nebo. A kad je Hostija pošla, nestao je

- 227 -

studeni 1975.

i dragi Isus. Majčica Božja je nekamo pošla, kao da je zadužena.

"Naša pomoć, Moja i Gospodinova..." - Uskoro se Nebeska Majka opet pojavi. Držala je Malog Isusa u naručju, na desnoj ruci. Hitro je letjela ovamo i spustila se tu nad Oltar. Bila je u crvenoj haljini i zaogrnuta crvenim plaštom. Onda nam Majčica Božja kaže ove riječi:

"Naša pomoć, Moja i Gospodinova,

čuvat će vas u dane teške!"

Iza toga s prigrljenim Malim Isusom naglo ode. Jako se je nekuda žurila.

Za vrijeme Blagoslova reče Otac Nebeski:

"Dječice Moja! Ostanite u Meni,

sada i u vijeke vjekova!"

U jednom času, za vrijeme Pobožnosti, Nebeska Majka ispružila je Svoje ruke prema nama, kao da će nešto primiti. Onda je to podigla uvis i kao prikazala Bogu. I rekla je ove riječi: "Prikazat ću Ja vaše molitve našemu Gospodinu!"

"Točno si prenijela!" - Kasnije smo razgovarali o Viđenjima i Nebeskim Stvarnostima. Onda dragi Bog reče za vidjelicu: "Dobro si rekla! Točno si prenijela!"

A na račun toga, što su mnoge Božanske Tajne prikazane vidljivo, po ljudski, dragi Bog reče:

"Ja objavljujem Svoje Božanstvo

prilagođeno Svojim stvorovima."

Dok se vidjelica junački branila od nekih prigovora, najedanput ponovi ono, što je u duši čula: "Ja ti koji puta šapćem!"

Kada sam upitao, a tko je to, koji joj šapće, dobila je odgovor: "Agnes!" Znači, da joj koji puta sveta Agneza pomaže u tumačenju Nebeskih Stvarnosti.

"Morto Deo!" - Na nekom Oltaru pojavio se velik crn kalež. Došli su neki ljudi i počeli su žestoko po njemu udarati svojim toljagama i štapovima.

- 228 -

studeni 1975.

Ali Kalež se nije iskrivio od tog udaranja, ostao je čitav. Onda se počeo dizati u visinu, i crnilo je polako s njega nestajalo. Na koncu je Kalež prekrasno zasjao, i stajao je gore u visinama pred lijepim Križem. Iznad Kaleža, valjda dok je još bio na Oltaru, pisalo je, ili se je čulo: "Morto Deo!"

Ljudi koji su udarali batinama po Kaležu jesu grješnici. Crni kalež označuje bezboštvo i grješni svijet. Ali Isusov sjajni Kalež i Njegov Presveti Križ uzvisit će se kao nikada do sada. To će biti u Doba Marijino. Mijenjaju se različita vremena na svijetu i ljudi u njima. Jedni od njih okorišćuju se Božjom Dobrotom, drugi je zloupotrebljavaju. Ali Bog će odstraniti zlo sa zemlje, i sve koji zlo počinjaju. Oni koji su Božji, biti će zaštićeni, ali će biti dosta i čistih žrtava, da se spase grješnici. (Mgnt 11.X.)

Na kardinalovu grobu - S jednom znanicom vidjelica je pohodila grob kardinalov. Po dolasku na sveto mjesto, po običaju, počela se najprije moliti dragom Isusu u Presvetom Oltarskome Sakramentu.

Odjednom, tamo gdje je reljef njegove glave, pojavi se lično sam kardinal. Bio je obučen u kardinalsko odijelo i imao je mitru na glavi. Okrenut prema Svetohraništu prozbori vidjelici:

"Ja sam u Nebu i jako je meni lijepo!

Blagoslovio te je Gospodin Bog Otac,

Bog Sin, Bog Duh Sveti,

koji je meni, za života na zemlji,

dao do znanja, što ti jesi.

Veseli se duša moja,

kada ja tebe ugledah u blizinama svojim.

Molim Gospodina za tebe i Crkvu Božju,

da vas jača u dane ove."

Iza toga, kao da je nestao s vidljivoga terena i pošao leći natrag u grobnicu. Pokraj groba, na strani Evanđelja, stajao je, Pater Pijo. Bio je u

- 229 -

studeni 1975.

Nebeskome sjaju i gledao je prema vidjelici. U velikoj Prisutnosti izlazila je vidjelica sa znanicom iz katedrale i zaputila se s njom prema njezinoj kući. (11B 40-42) (11.XI.)

Dok je vidjelica zapisivala gornje Viđenje, progovori Gospodin ovako:

"Svoje sluge kupim u grupe Moje na zemlji!" (42)

12. Srijeda

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

Ujutro smo imali Svetu Misu i kratku Pobožnost. Sveta Misa bila je prikazana za pokojnu majku brata Ivana, kod kojega se sastajemo. Kao obrazac uzeli smo zavjetnu Misu Svetoga Josipa.

Ali dogodila nam se neprilika. Zatajio je magnetofon, pa nam je propao čitav današnji detaljni izvještaj i završetak jučerašnjeg. Kako je vidjelica danas u podne otputovala svojoj kući, nije više imala prilike, da doživljeno opširnije zabilježi. Evo ipak kratkog sadržaja obilnih Pouka i lijepih Viđenja, sastavljenog prema njezinom jutrošnjem izvještavanju.

Duh Sveti i Majčica Božja - Na početku smo, po običaju, izmolili himan Duhu Svetome. U toku moljenja, vrlo brzo, pojavio se Duh Sveti kao prekrasan Golub. Odmah iza toga, od sjajnog Goluba postao je divan Mladić. Sve prisutne zaokružio je Svojim Božanskim Pogledom.

Onda je došla draga Nebeska Majka. Duh Sveti bio se kao malo pomakao prema strani Poslanice, da učini mjesto Majci Božjoj. Onda je Majka Božja Duhu Svetome nešto šaptala. I Duh Sveti je Majci Božjoj nešto šaptao. Gotovo desetak minuta.

Kasnije je vidjelica, iz zračnog prostora, ugledala pojedine zemlje. U tim zemljama vidjela je više srebrnastih točaka, veličine dugmeta, zaokruženih malom kružnicom. Tih srebrnih točaka nije bilo mnogo po tim zemljama. Ovdje ondje po jedna,

- 230 -

studeni 1975.

a jedva gdje su bile po dvije blizu jedna drugoj.

Među tim zemljama prepoznala je i Švicarsku. Potom je vidjela, kako u toj zemlji narod sav smušen u žurbi, glavom bez obzira, bježi u brda, u skloništa.

Duh Sveti šaptao je Majci Božjoj što će se zbivati, i što je Njoj činiti na označenim mjestima, gdje se nalaze Svetišta Gospodinova.

Na početku Svete Žrtve došla je i pokojna majka brata Ivana. Ostala je za vrijeme čitave Svete Mise. Stajala je u blizini mjesta odakle on prati Svetu Misu.

U doba Podizanja i Svete Pričesti bilo je prisutno oko stotinu duša iz čistilišta. Došle su kao s juga. Vidjelica nije niti jednu od njih prepoznala.

Radosni Anđelčići - Bilo je prisutno i Presveto Trojstvo. Onda je došla grupica malih Anđelčića. Moglo im je biti jedno šest mjeseci. Radosno su letjeli oko Presvetoga Trojstva, praveći okomitu kružnicu. Napravili su čak i brojku 9. Onda su obletjeli i Majčicu Božju.

Anđeo pratioc - Došao je i divan Anđeo u nježnoljubičastoj haljini. Stao je na praznu željezničku prugu. Kad je vidjelica zapitala, kakav je to Anđeo, rečeno joj je, da je to Anđeo, koji će je pratiti na putu kući.

"Obrađujem duše za Gospodina!" (Sveti Josip) Zatim se odigralo nešto neobično. Uz Svetohranište bila je na Oltaru u isto vrijeme i Betlehemska Štalica. Pojavio se dragi Sveti Josip. Hodao je po Oltaru ovamo-onamo, pažljivo bi pogledao, a onda nešto uređivao... dotjerivao... Pa opet gleda, pa ponovno nešto popravlja... sadi... pridiže... Kad je vidjelica zapitala Svetoga Josipa, što to radi, dobila je ovakav odgovor:

"Obrađujem duše za Gospodina!"

Kasnije se nekamo kao zaputio. Sveti Josip popravljao je ono, što je u Crkvi duhovno porušeno... i zapušteno...

- 231 -

studeni 1975.

Mali Isus i Janješce - Mali dragi Isus bio je neko vrijeme prisutan onako malešan, od pet-šest mjeseci. Sjedio je na Oltaru, a na krilu je imao janješce. Mali Isus je janješce zagrlio i naslonio je na njega Svoju Glavicu. A janješce se Njemu u krilu naslonilo na Presveto Srce. I tri puta je tome janješcu dao piti Svetu Krv iz misnoga Kaleža. I bili su kao jedno. Mali Isus držao je u desnoj ručici uskrsni barjak.

To znači, isti Isus će preko velikih Svojih Muka, Krvlju Svojom napojiti duše.

"U tebi Moje Djelo obrađujem!" - Neko vrijeme bio je vidljivo prisutan i veliki predivni Isus, obučen u prekrasne haljine. Vidjelo Mu se živo Presveto Srce. Onda reče vidjelici:

"U tebi Moje Djelo vršim (obrađujem).

Niti jednu Riječ od Mojega Zakona neću oduzeti."

Onda je od Isusa pošla u vidjelicu kao magla, tako nešto, najprije u lijevu ruku, pa u desnu, pa u čitavo tijelo. Osjetila je na to snagu u sebi.

Krunica od Suza - Dirljivo Viđenje bilo je i kada smo molili Krunicu od Suza. Izgovarali smo zazive (na velika zrnca): "O, Isuse, gledaj na Suze One, koja Te je na zemlji najviše ljubila! - I najusrdnije Te ljubi na Nebu!" - i onda (na mala zrnca): "O, Isuse, usliši naše prošnje! - Radi Suza Svoje svete Majke!"

Za to vrijeme dragoj Nebeskoj Majčici tekle su Suze niz obraze. Sjajile su se kao divni biseri. Padale su na zlatan tanjurić, koji je u svojim rukama držao jedan Anđeo.

A dragi Isus, koji je bio uz Svoju Svetu Majku, nagnuo se prema Njoj i činio je Rukom, kao da te Suze uzima k Sebi i stavlja ih u Svoje Božansko Srce,

"Josipe, sine Davidov..." - I Sveti Josip je htio potvrditi, kako Mu je draga molitva, što je molimo Njemu na čast. Tri puta smo ponovili zaziv:

- 232 -

studeni 1975.

"Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju, jer što je u Njoj začeto, od Duha je Svetoga, Isus." - "Sveti Josipe, ljubljeni Poočime Isusov, i Zaručniče Blažene Djevice Marije, moli za nas grješnike, sada i na čas smrti naše. Amen."

Uz Svetoga Josipa, s Njegove desne strane, stajala je Majčica Božja. Onda se s Neba spustio veliki Isus. Pred Majčicom Božjom postao je Malo Dijete. I kao malešan, stajao je uz Svoju Presvetu Majku. Onda je Sveti Josip načinio pokret rukom, kao da će ih prigrliti k sebi - ali nije se dotakao Marije, svoje Prečiste Zaručnice.

"U Ime Boga Oca..." - Na završetku Pobožnosti prekrižili smo se po Nebeskoj formuli, na način Nebesnika:

"U Ime Boga Oca, koji me je s velikom Ljubavlju stvorio. U Ime Boga Sina, koji me je s velikom Ljubavlju, Svojom pregorkom Smrću otkupio. U Ime Boga Duha Svetoga, koji me s velikom Ljubavlju, Svojom Presvetom Milošću posvećuje."

Za to vrijeme bilo je prisutno i vidljivo čitavo Presveto Trojstvo. A Otac Nebeski sve nas je Svojom Desnicom tri puta blagoslovio. (Mgnt) 12.X.

"Mnogi Moji sluge, u ova vremena,

trče za učenošću, dubokim džepovima,

čašću ovoga svijeta i punim stolovima,

tako da su zaboravili na duh siromaštva,

te duše i tijela sirotinje.

Trče za uglednima,

a malenih se ne mogu dosta naprezirati."

Teške su ovo riječi za dušu, kada se nađe pred Gospodinom na Sudu. Veća poniznost, veća (je i) milost duši dana. U oholom srcu Boga nema. (Pi 13.)

Otac Nebeski čupa drač i korov - Bog Otac promatrao je s Neba cijelu kuglu zemaljsku, sve krajeve svijeta; od istoka do zapada, od sjevera do juga. Odjednom, kao da je pogođen u Svome Srcu, siđe

- 233 -

studeni 1975.

s Neba na zemlju, i dade se na odlučan posao.

Zasuče rukave, sagne se, i počne ljutito čupati drač i korov. Svuda, gdje god ga je vidio, Čupao ga je sve do korijenja. To je činio po svim zemljama. Jer korov se bio veoma raširio po svoj zemlji. Duboko u tlo pustio je svoje veliko i debelo korijenje. Kako je Bog Otac korov čupao, tako ga je bacao na velike hrpe.

Vidjelica je išla uz Boga Oca i željela Mu je pomoći u tome radu. Ali netko joj je sapeo ruke, da ne može raditi. Onda je vidjelici dodijalo gledati, kako se Bog Otac pati takovim radom, pa Mu ovako progovori:

"Gospodine, što ćeš učiniti s ovim iščupanim dračom i korovom?"

Otac Nebeski, naš Gospodin Bog, zastane malo u radu, kao da se umorio, okrene se prema vidjelici i kaže joj ovako:

"Jedno ću ga vrijeme ostaviti na zemlji,

da se dobro osuši.

Poslije ću ga svega spaliti vatrom.

Ni korijena se neće vidjeti od njega!"

Na to vidjelica kaže uplašeno Bogu Ocu - koji je u Viđenju hodao zemljom kao i ostali ljudi, samo što je bio jako velik, i sva je priroda pred Njim vršila svoje dužnosti, kao pred svojim Stvoriteljem:

"Gospodine, kugla zemaljska je jako velika, i kada sav taj drač i korov bude gorio, neće li se sva zemlja užariti i zapaliti?"

Otac Nebeski će na to:

"Za vrijeme vatre,

sva će zemlja, svi njezini prostori,

biti zahvaćeni žarom plamena na njoj.

Zemlja će okusiti veliku vrućinu,

tako da jedno vrijeme iza toga,

neće dati roda preživjelim stanovnicima."

Onda poviče vidjelica u plaču: "Gospodine, ja se toga časa bojim! Voljela bih

- 234 -

studeni 1975.

tada biti u Tvojin blizinama, gore!"

Kada je Otac Nebeski sav korov počupao i nabacao u hrpe, uzdigne se gore u Nebo. Kao da se sprema dati Naloge, kada da se taj korov i drač spali.

Kad se vidjelica bila ponudila Bogu Ocu, da će Mu pomoći u čupanju korova, Gospodin joj je rekao još i ovo:

"Čupaj sve što ne valja!

Ne gledaj tko je tko i što je tko!

Reci svakome ono što ga ide!"

Viđenje je bilo pod Svetom Misom. (12B 3-5; Pi)

"Ja jesam najveći i najljepši Kralj!" (23.XI.)

Na blagdan Krista Kralja s Neba je došao dragi Isus kao veliki Kralj. Sjeo je pred Oltar gdje se služila Sveta Misa i promatrao je ljude u crkvenoj zgradi. Bio je obučen u kraljevsku odjeću kakve nema ni jedan kralj na zemlji. Stolica na kojoj je Isus sjedio bila je ukrašena Nebeskim izradbama. Na svetoj Glavi imao je veliku zlatnu krunu, ukrašenu biserjem i dijamantima. Bujna, dugačka, valovita kosa, kestenjastocrnkaste boje, prekrivala Mu je sveta Ramena. Bio je bosonog.

Gleda vidjelica Isusa i milo Mu kaže: "Gospodine, tako si lijep, da mi srce i duša stane gledajući Tebe! Kao najveći Kralj Ti jesi!"

Isus se nasmiješi i gledajući je odgovori joj:

"Ja jesam najveći i najljepši Kralj,

Kralj nad svim kraljevima!

Od početka do vijeka kraljujem Ja u svemu.

Ja sam Kralj srdaca ljudskih.

Ne gledam Ja izvana stvorove ljude kakvi jesu;

Ja gledam u srca njihova, što tamo leži.

Duh njihov, od Mene dani, pozna Moj Glas,

i obraduje se, kada ga čuje u blizinama svojim.

Ja sam Kralj onih srdaca,

koja za Mene kucaju i žive.

Stavljam ih u Svoju Riznicu,

gdje ih milo Moje Oko gleda."

- 235 -

studeni 1975.

Na ove Riječi vidjelica odgovori: "Gospodine, nevrijedno sam stvorenje i dijete Tvoje. Smiluj se i mojemu srcu!"

Blago nasmijan Isus odgovori:

"Ja sam Kralj i u tvojemu srcu!

Kraljujem i kraljevat ću Ja u njemu dovijeka.

Radim Ja, Kralj tvoj, u tebi,

i ti radiš u Meni.

Bez Mene ništa ne možete učiniti;

samo sa Mnom, i u Meni - kazao sam Ja vama!"

I pričesti Isus vidjelicu, a onda joj pruži Misni Kalež sa Svetom Krvi. Kad se pobojala piti, Gospodin joj progovori:

"Uzmi milo jer je to cijena Cijenjenoga,

da te okrijepi i ojača u bolima tvojima.

Bio sam zgažen, prezren, osuđen,

ali sam slavno pobijedio svijet.

Mali broj samo pođoše za Mnom

u srcima svojima;

ostali pođoše u svijet,

da služe njegovim pohotama i požudama." (12B 5)

25. Utorak - Sveta Katarina Aleksandrij.

Pobožni svećenik (fra Bogdan) predmolio je Krunicu Majke Božje. Najednom Duh Sveti obasja srebrnastim sjajem cijeli Oltar Svete Obitelji, i ostane nad njim raskriljen.

Onda se u liku divnog i svetog Mladića nasmiješio vidjelici i od lijevog krila, kojim je zagrlio Svetu Obitelj, pruži Svoje zrake ravno u njeno tijelo. Te zrake, kao guste sablje, urezale su joj se blizu srca i glave. To je potrajalo oko četvrt sata. Vidjelica je osjetila na tijelu veliku i svetu milinu, jakost, odbojnost prema vanjskome svijetu...

Za vrijeme Svete Mise došla je na Oltar sveta Katarina. Imala je palmu u ruci. Pozove vidjelicu bliže k Oltaru, i onda joj ovako progovori:

- 236 -

studeni 1975.

"Velik je Gospodin Bog u tebi,

i ti si velika u Gospodinu Bogu.

Sve što je u tebi,

dano ti je od Gospodina Boga.

Budi Mu vjerna!

On će te nagraditi Veličanstvom Svojim

i uzdignuti dušu tvoju u Visine Svoje.

Prezrena si od onih,

koji bi te trebali braniti i zaštititi.

Ponizivaju te,

jer ne upoznaše duha tvojega.

Od zavisti te kleveću usta njihova.

Ne boj se!

Pogledaj moju palmu,

koja me je stajala mnogo muka!

Gospodin Bog ti je urezao

Svoje Ime u srce,

i On je blagoslovio tvoje srce.

Blagoslivlje srca ona,

koja Njemu vjerno služe na zemlji.

Ne gleda On na riječi samo,

već na djela u životu,

kojima je obuhvaćeno Ime Njegovo

u srcu zabilježeni je Bog.

Puno trpiš, pa ti je tijelo klonulo,

iscrpilo se oko rada za Gospodina Boga.

Blago duši koja umire u Imenu Njegovom!

Molit ću se ja za tebe,

da tvoja jakost u Bogu

nadvlada sve opačine i laži,

što se izgovaraju na tebe.

Znaj, da s Neba gleda Gospodin Bog

na sve što tko čini!

Idi na mjesto, da primiš

Tijelo Gospodina našega Isusa Krista,

Boga Jedinoga.

Neka te jača, Julka,

za dan posljednji u životu na zemlji."

Nestane svete Katarine, i vidjelica primi u strahopočitanju živoga Isusa u srce. A Mali Isus

- 237 -

studeni 1975.

javi se iz Svetohraništa vidjelici, koja je klečala kod Oltara:

"Pokaži udovima svojim,

kako se slavi Moje Ime u crkvi Mojoj.

Ja sam Gospodin Bog tvoj, zemljo!"

Iza toga Bog Otac blagoslovi s Neba vidjelicu i one u crkvenoj zgradi, koji Bogu vjerno služe, držeći u srcu Zakon Njegov. Onda je došao s Neba sveti Antun Padovanski. Stojeći iza Svetohraništa, smiješio se vidjelici i promatrao je ljude kako mole. Završeno je. (12B 7-9)

Za vrijeme molitve posjetila je vidjelicu draga Gospa i kaže joj ovako: "Ja ću poći s tobom na put u Zagreb, i odvest ću te na mjesto, gdje sada stanujem!"

Vidjelica je u te dane trpjela grozne boli poradi Riječi Božjih, izgubljenih u samostanu časnih sestara u Zagrebu. Zbog toga je jedva smogla dati smiješak dragoj Gospi, Kraljici Neba i zemlje. (12B 10 i 21)

Svetohranište izbačeno iz crkve - Vidjelica ugleda Svetohranište, koje je odstranjeno s Oltara i izbačeno iz crkve napolje. Oltar je ostao bez Isusa i crkvena zgrada je bila kao izolirana od Njega. A u Svetohraništu, izbačenom iz crkve, bio je živi Isus. Pokraj Svetohraništa stajao je veliki Anđeo, držeći nad njim svoju ispruženu lijevu ruku, pazeči da se ne obeščasti Sveto Tijelo. Nad uklonjenim Svetohraništem otvorilo se Nebo i cijelo se spustilo nad njega, tako da su bili povezani. A Gospodin Isus Krist poviče s Neba na zemlju, svećenicima Rimokatoličke Crkve:

"Dokle ćete moderirati Moje Tijelo u Crkvi na zemlji?!"

Za kraće vrijeme reče još Gospodin:

"Izlijevat ću Svoju Ljubav na plodnu zemlju

i ona će Meni donijeti rod svoj stostruko!"

Anđeo koji je čuvao Presveti Oltarski Sakramenat bio je u dugačkim haljinama, limunaste boje,

- 238 -

studeni 1975.

a sjajnim kao sunce. Po tim haljinama bile su prekrasne izradbe oko vrata, rukava i po sredini. Kosa mu je prekrivala ramena. Bio je bos.

Znači da svećenici čine svetogrđe, kad uklanjaju Isusa s Oltara i stavljaju Ga na stranu. Anđeli čuvaju Čast Božju na svakome mjestu, po cijelome svijetu, gdje se tako postupa s Isusom, kao da je nepotreban, i da Mu više nema mjesta na Oltaru i u crkvi. (12B 11; 17)

Za vrijeme večernje molitve ovako govori Gospodin Isus Krist Juliji o Viđenjima i Objavame na cijelome svijetu. Ukor je to veliki onima koji umanjuju i skraćuju Riječi Gospodinove i Viđenja, dana preko mistika, po cijeloj kugli zemaljskoj.

"Okljaštriše Moje Riječi i Viđenja

preko odabranih od Mene, kao stablo bez grana,

da modernom svijetu srcima ugodiše.

Može li hrana biti dobra,

pitam vas, mudrijaši ovoga svijeta,

ako se u nju ne stavi sve što treba,

pa i najmanje manjka kad se blaguje ukusu.

Zato će mnogi trpjeti, iako ne bi trebali,

poradi skraćenih i umanjenih Mojih Riječi i Objava.

Ja sam dao potpunu Nauku Svoju vama na zemlji,

da razumijete što vam je činiti,

da vas sve spasim.

Kod Mene moderna namještenost ljudi

nema mjesta u Nebu.

Samo malenima u duhu i poniznima u srcu

otvaraju se vrata Mojega Neba.

Oholi umiru, iako Mene zazivaju.

Kakvom sam vas Ja na zemlji prirodom obdario,

sinovi i kćeri, tako vas želim

pred Moje Prijestolje primiti,

u stanove vječne.

Mudrost koja se protivi Mojemu Zakonu,

ne ulazi u Blizine Moje.

Mudrost ovoga svijeta

zagrlit će tamne dubine zauvijek.

Nijesam stvorio ovaj svijet da ga kaznim;

- 239 -

studeni 1975.

ali grijesi vaši

privukoše kaznu od Mene pravednu na sebe.

Rod tame i kaljuže

neće mirisati Svježine Nebeske.

Tko ima uši, neka sluša Glas Moj!

Tko ima srce, neka mu kuca i živi po Meni!

Zemlju neplodnu pretvorit ću u bezdane.

Iza toga rodit će zemlja rod dani od Mene."

Zemlja su ljudi dobri i zli. Dobri rod su oni koji žive po Zakonu Božjemu na zemlji. (12B 26-27)

Gužva oko Oltara - Vidjelica doživi u Viđenju molitvenu zajednicu u Zagrebu, sakupljenu za Svetu Misu. Pojedine ženske toliko su se gurale, koja će biti prva do Oltara, da su se čak svađale.

Odjednom se vidjelica nađe na vratima iste prostorije. I ostane najzadnja, uz vrata. A gužva je trajala i dalje, tako da se nije pravo ni čulo ni vidjelo svećenika, koji je služio Svetu Misu. Ženske koje su se gurale nisu marile za vidjelicu. Postupale su s njom kao s došljakom i strancem.

Odjednom, u zraku nad Oltarom, poviče jaki Glas "Neka se na sredini napravi put do Oltara!" Ženske se poplaše i odmaknu se u stranu. A od Oltara, od Nebeskog Svetohraništa do ulaznih vrata pruži se širok put, sjajan kao sunce.

Vidjelica na to upita Božanskog Spasitelja: "Gospodine, a tko će poći ovim putem do Oltara?"

Javi se dragi Isus nad Oltarom, i Duh Sveti, i kaže ovako: "Ti ćeš, Julka, poći ovim putem! Za tebe sam ga pripravio!"

Na to se dotične posramiše i uzmakoše.

Vidjelica pođe sjajnom stazom i uđe u Svetohranište... u veliki hram Božji. Odjednom ulazi u drugu sobu, koja je bila uz ovu. Vidi tamo nekoliko svećenika, obučenih u misnu odjeću, kako je čekaju. Kad im se približi, kaže Gospodin:

"Stani u redove njihove,

i čuvaj i bdij nad Mojim slugama!"

Svećenici koji su čekali vidjelicu, bili su vrlo zbunjeni. Vidjelica je tražila očima duhovnog

- 240 -

studeni 1975.

oca Zvonimira, ali ga ne vidje u redovima njihovim. (12B 28-29)

Đavao veselo trlja ruke - U istoj molitvenoj zajednici, ženske su se toliko svađale, da su letjele jedna na drugu, kao da će se tući. Dva-tri puta došao je domaćin, i nešto im je značajno rekao.

Iza grupe sjedila je djevojka, posebna držanja, koja kao da nema veze s tom zajednicom. Držala se ukočeno, kao da je bolja od ostalih. Odjednom, s jugozapada, dolazi toj djevojci redovnik na neke dogovore. Isto izvan zajednice.

A u blizini grupe žena, stajao je đavao i veselo trljao ruke. Bilo mu je drago, što se one svađaju. Ta drama trajala je dosta dugo. Đavao je bio zadovoljan i smijao se, ali je ipak bojažljivo pogledavao prema željezničkoj stanici. Bojao se, neće li možda doći vidjelica, da te svađe smiri.

Kad je vidjelica uistinu došla, đavao se uznemiri i uzvrpolji. Odjednom propane u zemlju, ali je velika zmija ostala između ljudi, a da je oni nisu vidjeli oko sebe. (12B 29)

Prosinac...

"Ne plači, ženo, za grijehom!" - Vidjelica je trpjela velike boli. Onda pod molitvom dođe dragi Isus kao Dobri Pastir. Bio je jako visok, a obučen u bijelu haljinu i zaogrnut nježnocrvenkastim plaštom, čiji Mu je kraj bio prebačen preko desne ruke. U desnoj ruci držao je veliki bijeli pastirski štap, a na lijevoj ruci je nosio već postariju ovcu. Dobri Pastir, dragi Isus, stavi ovcu pred vidjelicu i kaže joj: "Ova ovca se izgubila, pa sam je Ja donio pred tebe!"

Vidjelici nije bilo jasno što ovo viđenje znači. Ali za kratko vrijeme dobije glas od žene u grijehu, neka joj Isus pomogne, da joj se vrati priležnik, s kojim je živjela dulje vremena, a koji ju je već više puta ostavio, a sada je zarobio drugu u lance tame.

Isus sluša plač žene bludnice, pa joj ovako po-

- 241 -

prosinac 1975.

ručuje: "Ne plači, ženo, za grijehom što se udaljio od tebe! Plači nad dušom svojom, koja živi u grijehu! Očisti se i živi u Zakonu Mojemu!"

Ista žena ima teško bolesna sina, već mladića. Isus dragi kaže za njega: "Trpi za roditeljske grijehe!" (12B 12-13)

"Smušena ženo!" - Neke nametljive osobe, htjele su se pokazati važne, kao ugledne u norodu. Za jednu od njih, koja se u tome posebno istakla, dragi Isus reče: "SmuŠena ženo! Znam tvoje misli i ono što u tvojemu srcu leži." Veliki je to ukor! (12B 13)

3. Srij - Sv. Franjo Ksaverski

"To je Moj Apostol ljubimac, Ivan!" - Vidjelica je molila svoje večernje molitve. Bila je potresena do dna duše. Više niije imala snage za život, koji joj zadaje sve nove boli. Stane, i počne misliti: Ima li još igdje srce koje žarko kuca za Boga u siromaštini, u duhu poniznosti i čistoće? Onda pomisli na Isusove Apostole. Učini joj se, da je Ivan ljubimac bio Isusu najvjerniji. Ostali, s raznim manama i nedostacima, svi su Ga bili ostavili.

Kad je počela dalje moliti, gle čuda. Dođe mlad povjek od svojih 35 godina. Imao je krupne oči i lijepo mladoliko lice. Duga kestenjasta kosa prekrivala mu je ramena. Bio je obučen kao u Isusovo doba. Haljina mu je bila do prstiju na nogama. Obuća s remenjem bila je vezana oko nogu. Mladić je stajao u zraku, do jedan metar od vidjelice, i sažalno je promatrao.

Na to ona pomisli: "Bože moj, kakav je to mladić iz starih vremena, u ovoj modernoj eri?"

Nad glavom mladića odjekne Glas: "To je Moj Apostol ljubimac, Ivan!"

Apostol Ivan zadržao se oko četvrt sata, a onda je pošao u pravcu otkuda je i došao. Zaputio se prema jugoistoku, pa ode gore i nestane u visinama.

U razgovoru o Viđenju, bilo je riječi i o tome

- 242 -

prosinac 1975.

da su svi Apostoli, prije dolaska Duha Svetoga, imali nedostataka, netko više, netko manje. Usred razgovora Gospodin to potvrdi Riječima:

"Svi su imali svojih nedostataka!" (12B 14; Mg)

Nebeska Majka u ljubičastom plaštu (Došašće)

Za vrijeme Svete Mise vidjela sam Nebesku Majku s Malim Isusom u naručju. Draga Gospa bila je zaogrnuta ljubičastim plaštom, koji je ispod vrata bio skopčan. Po plaštu su bile kao crkvene izradbe. Preko glave imala je rubac, također zagasite boje. Nebeska Majka žurila se sa zemlje u Nebo, prema Istoku. Okrenula se i gledala vidjelicu, i svijet na zemlji. Onda je nestala u visinama. (12B 15)

Opustošeni samostan - Jednom samostanu časnih sestara bio je posuđen dio knjige "Isus nas zove". Kad je Knjiga zatražena radi uveza, iskrsle su neke poteškoće. Rekoše da je dotična sestra obolila, a oni knjigu ne mogu pronaći. Vidjelica se preplašila da su Riječi Gospodinove propale, pa se jako ražalostila. Onda je u viđenju doživjela dotični samostan.

Hodala je oko njega u zraku, ali na žalost vani nije bilo niti jedne redovnice. Okoliš samostana bio je zapušten, kao da u samostanu nema života. Dvorište i staze obrasli su dračem i korovom.

Upita vidjelica Gospodina: "Gospodine, zar nema nikoga ovdje, a Tvoje Riječi su dane ovdje?"

Nikoga nije bilo vani, da primi Gospodina unutra, među njih. A i iznutra, samostanska je zgrada izgledala suviše prazna i zapuštena. Kao da nema nikoga u njoj. Duh Božji nestao je iz nje. Otišla sam tužna i puna boli sa lica mjesta, bez knjiga. (12B 15-16

Otac Nebeski pregledava vinograd - Vidjelica se nađe negdje na jugu, u lijepom vinogradu, na krasnim brežuljcima, koji su se dizali do u Nebo. Grožđe je bilo bijelo, ružičasto, rumeno i crno. Imalo je bobe velike kao vrtne jagode. Vinograd je bio prekrasno obrađen, kao stvoren.

- 243 -

prosinac 1975.

Onda nad taj vinograd dođe Bog Otac Nebeski. Malo je nad njim hodao u zračnom prostoru, a zatim se spusti na tlo. Prolazio je redovima i pregledavao, da li je sve u redu.

Vidjelica je stajala na podnožju vinograda, udaljena pedesetak koraka. Gleda ona to krasno grožđe, te velike i lijepe bobe, pa upita Oca Nebeskoga: "Gospodine i Bože naš, tko obrađuje taj lijepi vinograd?"

Bog Otac stane i odgovori: "U ovon vinogradu rade duše, ljudi sa zemlje!"

Na to vidjelica usklikne: "Zato i jest tako lijep, što Ti, Gospodine, radiš zajedno s dušama!"

Bog Otac je rekao vidjelici, da će i ona u tom vinogradu raditi i ostati. A njoj bilo žao, što se više neće vratiti natrag među svoje, što mora ostati ovdje, gdje više neće vidjeti nikoga poznatoga. Da se nekako utješi, pomisli: "Ako se već neću vratiti,, bar ću se u toj pustinji najesti krasnoga grožđa!"

Vidjelica se dulje vremena zadržala, u toj nepoznatoj prirodi, koja se uzdizala prema Nebu. (12B 16)

Sveti Mihael s mačem u ruci

Za vrijeme molitve ugledam nad kuglom zemaljskom velikog Svetog Mihaela Arkanđela. Bio je obučen u oklop, na glavi je imao kacigu, a u desnoj ruci veliki mač, okrenut prema zemlji. Stajao je nad zemljom i gledao. Čeka čas, Naloge s Neba, da udari zemlju i stanovnike njezine. (12B 18)

Pavao VI. dolazi po vidjelicu - U molitvi sam doživjela prekrasnu crkvenu zgradu. U njoj je bio Nebeski uređaj, sve sveto. Oltari su bili svečano obučeni. Ali u crkvi nije bilo nikoga, prazna je bila. I nekoga kao da se čeka. Pomislih u sebi: "Tko li će doći u crkvu, da su je tako uredili?"

Na to se čuo veliki Glas iz Svetohraništa: "Papa Pavao VI. dolazi u N.!"

Na to se uzbunim i kažem: "Šta će on na selu!"

Glas odgovara: "Doći će po tebe!"

- 244 -

prosinac 1975.

I još se više uznemirim, pa primijetim: "Već ni hodati ne mogu od raznih muka, kuda da još idem?" (Pis 5.XII.)

Na blagdan Bezgrješnog Začeća, u pol bijela dana (oko 14.30), ovako progovara Nebeska Majka: "... Moje Bezgrješno Srce pobijedit će u ovom vremenu..." (12B 26)

Bestidnica sjedi na kugli zemaljskoj - Išla sam po nekakvom terenu, kao na zapadu. I na taj teren bio je stavljen globus, velik kao okrugli stol. Onda dođe neka ženska, zaogrnuta jedino ogrtačem. Popne se na tu "kuglu zemaljsku", sjedne na nju, raskopča svoj ogrtač i razgali se.

A ja kako sam došla, i gledam, i rekoh: "Bože moj, pa kud se je ta popela! Sad će svi koji budu tuda prolazili vidjeti njezinu golotinju."

Onda dođe Glas s Neba: "Ova bestidnica vuče korijenje od praroditelja Adama i Eve!"

Viđenje je bilo pod Svetom Žrtvom. (12B 17) (oko 14.XII.)

"Pogledaj te razgalite figure!"

Par dana iza toga, opet u domu Božjemu, za vrijeme Svete Mise, odigrao se ovakav prizor viđenja. Odjednom začujem prasak smijeha. Pogledam, a to se đavao previja od smijeha i kažiprston desne ruke pokazuje prema Svetištu: "Julka, pogledaj te razgalite figure s njihovim aparatina!"

Četiri mlade cure, u kratkim suknjama, bestidno raširenih nogu, sjedile su leđima okrenute modernom oltaru, a prostotom prema svijetu. Zato je đavao tako uživao u njima. Jer ove cure, predstavnice su nečedno obučenih ženskica, što ih svećenici uvode u Bogoslužje za čitanje Poslanice i slično. (12B 18)

Kaže Gospodin u ove dane meni:

"Uvukao se modernizam u klerikalizam

i hoće da u srcima ljudi

ugasi i zadnje svjetlo!"

- 245 -

prosinac 1975.

A ja kažem: "Gospodine, a kako ću to označiti?"

- "Zapiši! Znaju Moji ljudi, koji Meni služe, da mnogi svećenici i časne sestre ne valjaju!" (P.17.)

Dragi Isus mete metlom - Za vrijeme Svete Mise mali prostor ispred glavnog Oltara pretvorio se u veliku zemlju. S istočne strane, iz Neba, došao je na taj nepoznati teren dragi Isus. Najprije je ozbiljno gledao po toj zemlji, a onda počne s velikom metlom od suha pruća mesti na mnogim mjestima. Negdje je meo dulje, negdje kraće. Kad se je od čišćenja umorio, sjedne na zelenu travu na livadu.

A ovdje ondje po toj livadi cvale su plave ljubičice, kao u hrpicama. Odjednom netko donese veliki misni Kalež i stavi ga pred Isusa, malo u stranu.

A od velikog Isusa postao je Isus Dijete, u dobi od 3-4 godine. Onda je Mali Isus brao ljubičice! Pogleda vidjelicu, a ona Ga upita: "Gospodine, za koga bereš te ljubičice!"

Mali Isus se nasmiješi i kaže joj: "Uzmi, ova prva je za tebe!"

Vidjelica na to prihvati ubranu kiticu ljubičica u desnu ruku.

Mali Isus je nabrao još 9 do 10 kitica ljubičica i stavio ih je ovdje ondje uz Kalež.

Gledajući Malog Isusa kako slaže te kitice ljubičica uz Kalež, upita Ga vidjelica: "Gospodine, a što znače te kitice ljubičica oko misnoga Kaleža?"

Mali Isus se nasmiješi i podigne Glavicu i kaže: "Volim ponizno srce, čisto srce, iskreno srce! - Volim srca ponizna, čista, iskrena!"

Malo iza toga Isus nestane s toga terena. (14.XII.NEDJ.-Sv.Kalist, papa) (12B 18 + Pi)

Dječica igraju kolo oko Malog Isusa - Dok sam se molila u svojoj sobi, kod kreveta, najedanput dođe živi dragi Isus nad moju glavu. Stoji u zraku

- 246 -

prosinac 1975.

i gleda na mene, kako se molim.

Najedanput odem ja s Njime na nepoznati teren, na jugu. Ali to nije bilo na zemlji. Na tom se terenu veselo igrala četica nejake dječice, što dječaka, što djevojčica. Bili su u dobi od tri do četiri godine. Svi su bili bosi.

A Isus dragi je stao, pa ih gleda sav sretan. Naslađuje se s njima, kako se to oni igraju. Najedanput od velikog Isusa postane Isus Dijete. I stane među njih, u sredinu.

A oni, kad su vidjeli da je Mali Isus stao među njih, podigoše se na nogice, opkoliše Ga, i uhvate se u kolo oko Njega. I onda, držeći se za ručice, naprave tri koraka u desno, pa gledajući svi zaljubljeno u Malog Isusa dignu nogicu prema Njemu. Onda naprave tri koraka u lijevo, pa dignu drugu nogicu.

Čak sam se smijala kako to oni onako malešni ovako dražesno igraju kolo.

A Isus dragi ih razdragano gleda, pa im se simiješi.

Igrali su to kolo oko Njega valjda i pola sata. Poslije, kad su posustali, posjedaju Mališani po tlu. A dragi Isus je sjedio među njima, kao da je njihov brat i drug. Bio je među njima tako sladak i razdragan.

Dok sam u blizini stajala i promatrala, upitam: "Gospodine, a tko su ta djeca? Odakle su, da nijedno dijete ne poznam?"

Onda odgovori Glas s Neba, Bog Otac Nebeski i Duh Sveti - nad tom grupicom, nad njima: "To su Anđeli s Neba!"

Djeca s Neba, koja su živjela na zemlji.

Bila sam tako razdragana, promatrajući ovaj prizor, da sam zaboravila, gdje sam stala u molitvi. (12B 19; Mgnt)

Dolazak Malog Isusa s Neba na zemlju - U Došašču, za vrijeme jedne Svete Mise, zbio se je ovakav prizor. Na istoku spustio se s Neba prema zemlji

- 247 -

prosinac 1975.

širok prekrasan put. S obiju strana puta, skroz od Neba do zemlje, bila su po dva reda velikih Anđela u bjelini. A gore, pri početku puta, bila je nebnica (baldahin), koja se upotrebljava, kad se u svečanim procesijama nosi Presveti Oltarski Sakramenat.

Onda tim putem veselo potrči Mali Isus i sjedne nasred nebnice. Dragi Mali Isus je bio veseo, i gledao je prema zemlji. I onda se na tom baldahinu zaigrao, kao da Ga nešto zanima.

Cijelo Nebo, svi Stanovnici njegovi, Sveci, bili su okrenuti prema Isusu i zemlji, i s radošću su gledali kako On silazi na zemlju. Na tisuće Anđela pratilo je Maloga Isusa na tome putu. A oni mnogobrojni veliki Anđeli, što su bili u počasnim redovima držali su nad tim putem kojim je prolazio Mali Isus velike široke trake. Trake su bile bijele kao snijeg, a dugačke oko četiri metra i široke oko tri prsta. I još su trake bile pri dnu savite kao u luk. Sav put, kojim se dragi Mali Isus spuštao na zemlju, bio je okićen tim trakama. Silaženje Malog Isusa s Neba na zemlju bilo je jako časno i svečano.

A nebnicu nije nitko nosio, sama se polako spuštala prema zemlji.

Kad sam to pisala imala sam dojam, da je dolazak Malog Isusa na zemlju prilikom Utjelovljenja. Jer On nije nikada stvoren (kao Bog). Njemu nema početka. On je od vijek vjekova. I onda, kad je dolazio na zemlju, prilikom Utjelovljenja, Nebesnici su to ovako svečano proslavili. (12B 20; Mgnt)

Ne polažu važnosti na Riječi Božje - Ujutro iza molitve, doživi u viđenju svećenike samostana u mjestu, kako svaki obavlja svoje poslove. Samo jedan između njih, a on je ovdje više kao gost, pažljivo usput prati vidjelicu, i želio bi joj se približiti, da čuje Riječi Gospodinove. Ostali na

- 248 -

prosinac 1975.

to ne polažu važnosti. Vidjelica gleda u njega, i željela bi mu puno kazati o lijepome Bogu. (12B 21)

Svećenik iz pakla smeta je pod molitvom - Ovakav doživljaj sam imala kroz 14 dana i noći. Što god sam radila i kamo god sam pošla, osjećala sam oko sebe veliki nemir. Kad počnem moliti još gore. Držim Krunicu, a osjećam toliku tjeskobu i toliki bol, da mislim da ću se raspasti. Tako kod kuće, tako u crkvi. I onda stalno lupa po kući. Jednom je tako halabučilo oko mene, da sam se uplašila i glavu sakrila u krevet, da ne vidim što je. Ispovijedim se, ali i dalje ista buka.

Jednog jutra, pod molitvom, smognem snage i zavapim iz dna duše: "Gospodine, smiluj mi se! Ti znaš da želim Tebi služiti i moliti se!"

Onda ugledam u neposrednoj blizini svećenika s rogovima na glavi, kako šeta uz kauč. Bio je visoka stasa, krupan, jak, svijetle puti lica, velikih očiju. Kosa mu je bila više bjelkasta i začešljana. Bio je obrijan. Moglo mu je biti do 40 godina. Imao je na sebi mantiju, ali nisam raspoznala kojemu redu pripada. Hodao je i kružio uznemireno i nervozno po prostoriji.

Uplašila sam se i počela skrušeno moliti i od onda nestane zauvijek.

Kasnije sam pod molitvom pitala Gospodina, tko je to. Odgovor je glasio: "To je svećenik đavao iz pakla!"

Onda sam to tako shvatila, da on kao svećenik ima težnju za molitvom. Pa sad hoda, traži... Jer u određeno vrijeme, iz pakla su svi pušteni, da nas napastuju. Dolaze, pa nam smetaju u molitvi. Kad hoćete najžarče moliti, onda dođe pa vas uznemiruje, a poslije se smije. Prave nam zapreke u obavljanju dobrih djela. (12B 23-24)

"To je Moj sluga, pravedni Stjepan!" - Za vrijeme Svete Mise zbilo se ovakovo Viđenje. Na jugoistoku, u jednome mjestu na nepoznatome terenu, diza-

- 249 -

prosinac 1975.

la se jedna crkvena zgrada. Tlo je tamo više kamenito, a zgrada je bila srednje veličine. Bila je zidana u starinskome stilu, ali je bila vrlo lijepa i privlačna. U sredini, nad ulazom, bilo je malo uzdignuto, kao toranj, ali na vrhu ravno.

Do te crkvene zgrade, sinagoge, vodio je širok kamenit put. S desne strane sinagoge bio je mali brežuljak, a s lijeve strane vrt zasađen povrćem.

Odjednom iz sinagoge izadu grubi ljudi, vodeći jednog mladića. Izvedu ga na put, pedesetak metara od sinagoge. Onda pograbe kamenje i počnu ga žestokom srdžbom bacati u mladića. Kamenje su uzimali pokraj puta, trčali su po njega do brežuljka i dodavali ga onda jedan drugome.

Mladić se je međutim okrenuo prema bogomolji. Kad ga je prvi kamen pogodio, kleknuo je i sklopio ruke. Nakon još par teških udaraca srušio se na tlo licem prema sinagogi. Lokva krvi prekrila je njegovo tijelo.

A u blizini su bile žene, koje su se zgražale nad tim djelom. I djece je bilo tamo.

Za vrijeme tih muka Nebo je bilo otvoreno. Cijeli prostor je zasjao u sjaju, kad su ga ubijali. Kad su ti nemili ljudi bili započeli svoj krvavi posao, pojavio se živi Isus. Stao je nad mladićem u visini od desetak metar, i pažljivo nagnut nad njim, ostao tako.

Kada je mladić usnuo u Gospodinu, Bog Otac i Duh Sveti dočekali su njegovu dušu.

S lijeve strane mladićeva tijela, pokraj njegove glave, stajao je velik Anđeo. Držao je u ruci Knjigu s crnim koricama i gledao je u mladića.

Vidjelica je stajala na putu u bogomolju, udaljena dvadesetak koraka od mladića. Kad je mladić preminuo, pristupi s nepoznatim ljudima i ženama i u tuzi se pomoli.

Onda su uzeli njegovo tijelo i odnijeli ga iza sinagoge. Kuda su ga odnijeli vidjelica ne zna, jer je u taj čas prestalo Viđenje.

- 250 -

prosinac 1975.

Onda vidjelica upita Gospodina, tko je ovaj mladić. Iz Neba se začuje Glas:

"To je Moj sluga, pravedni Stjepan!

U Meni je usnuo i živjet će

u vijeke vjekova u Mojoj Slavi.Amen. Amen. Amen."

Nebo je pjevalo himnu Gospodinu dovijeka! (12B 25-26)

25. ČETVRTAK BOŽIĆ - ROĐENJE ISUSA KRISTA

"Tražim duše oko Sebe!" - Na Božić uvečer, za vrijeme Svete Mise, imala sam ovakovo Viđenje.

Našla sam se na nepoznatom tlu. Hodala sam putem između brežuljaka. Nigdje ni kuće ni ništa. "Bože moj, rekoh, šta ću ja u toj pustinji!"

I onda se počnem spuštati prema ravnici ispod brijega. Ulazeći u dolinu - to je bilo više kao pašnjak - iza malog brdašca opazim sa strane neku pećinu. Pođem prema njoj da vidim što je to. Kad dođem na ulaz špilje ugledam unutra jasle za stoku. A draga Gospa Nebeska Majka i Sveti Josip, sjedili su uz jasle u kojima je ležalo nejako Djetešce, Isus.

Nasmiješim se sva sretna, što sam u ovoj osami, u ovoj nepoznatoj tuđini, ugledala srcu najmilije. Draga Gospa i Sveti Josip bili su neopisivo veseli. A Mali Isus, gol u hladnoj špilji, stalno se ogledavao, kao da nešto traži oko Sebe. Okreće se amo-tamo, i gleda me, i kao da mi želi nešto kazati.

U taj čas sažalim se nad dragim Isusom i upitam Ga: "Gospodine, koga tražiš?"

On podigne Glavicu, milo me pogleda, nasmiješi se i kaže ovako: "Tražim duše oko Sebe!" Rekao je to ozbiljnim glasom i malo otegnuto.

Odjednom se Isus digne i ode u crkvenu zgradu, dom Svoj, i sakrije se ljudskim očima.

I onda nisam znala šta je to. Onda mi je rečeno, da je to Betlehemska špilja, štalica. (12B 22-23)

B o g u   h v a l a !

- 251 -

siječanj 1976.

GODINA GOSPODNJA 1976.

Siječanj

Ovako govori Gospodin za nadnaravna zbivanja u San Damianu:

"Neka Moji stvorovi - ljudi na zemlji -

točno označuju Nebeske pojave,

u dan kada Moja Majka dijeli Milosti,

od Mene dane puku Mojemu, koji su ih dostojni.

Neka se ne čini od ništa nešta, od muhe vola.

Zračni prostori imaju svoja tjelesa i prirodu:

oblake, meteore, zvijezde, sunca...

Znakovi iz Neba su posebne pojave, i jasne!

To promatrajte, i živite u duhu,

ravnajući se prema znamenjima u srcima svojima.

Ne uzdižite oholo glave, da nešto znate i imate,

jer vam je to dano,

da se približe srca vaša Mojemu u dane zla,

koje ususret dolazi čovječanstvu na zemlji.

Pazite na svoje duše,

da vas noć ne zateče u tami grijeha.

Neka vaši jezici

ne ranjavaju srca pravednika.

Živite u Svjetlu,

da se tama ne nastani u srcima vašima.

Malo je (još) vremena, da koristite Moju Očinsku Spasiteljsku Ljubav na zemlji. Amen."

Često se preuveličavaju događaji i stvari. Vidi ili uslika crticu, oblak, mjesec, sunce... i onda kaže da su to Anđeli ili Majka Božja. A to je ona priroda gore.

Kaže Gospodin, kad se nešto uslika, što je dano od Njega, onda se jasno vidi, da je to nešto nadnaravno, da ne ide u red oblaka, zvijezda i slično.

Kad Majka Božja silazi na zemlju - nastavi vidjelica objašnjavati - vidi se jasno da Ona dolazi. I onda, ako se možda i ne vidi osobno Nju, ali se vidi sjaj ili sjajan oblak, koji se spušta prema zemlji. A ona priroda gore, to se za naše oko ne miče.

Neka ženska mi je pokazivala fotografije, i

- 252 -

siječanj 1976.

onda tvrdile za oblake da su to Anđeli. To je to... to je to... to je sve Nebesko... Onda dragi Isus progovori: "Reci joj, da su to sve oblaci!" Poslije sam dobila Riječi, što su gore označene. (12B 22

"U miru Mojemu ćeš biti!" - Za vrijeme Svete Mise došao je dragi Isus iz Neba, u prekrasnoj svečanoj haljini. Njegova je haljina bila sjajna, bijela, mekana kao vata, a sva ukrašena ubačenim zvijezdama i zlatnim izradbama u stilu misnice.

Gospodin je došao veseo u hram Svoj, do Oltara. Nakon što je pogledao prisutne, kojih je bilo samo malo u crkvi, uzme Kalež sa Žrtvenika i pođe s njim do vidjelice. Pričesti je velikom Hostijom, preko dragulja ispod brade, i dade joj piti Presvetu Krv.

A nad Isusovom Glavom čuo se Glass:

"U miru Mojemu ćeš biti,

u dan posljednji života tvojega na zemlji. Amen." (12B 27-28)

"Sine Moj, dijete Moje, sluga Moj, Zvonimire!

Gospodinova Nauka se čuva

i ne daje u ruke onima koji je prokušavaju i smiju se od nje!"

Kaže Gospodin Isus Krist ovako:

"Neka radi tko hoće šta hpće,

pošao on ili ona na kraj zemlje,

pred Mene mora doći svaki smrtnik

kojega sam Ja stvorio."

Govori Gospodin duhovnom ocu Zvonimiru ovako:

"Zavide ti mnoga braća i sestre

na dvostrukom Nebeskom daru,

kojega sam tebi dao:

prvi, da si Moj sluga, svećenik,

drugi, da radiš oko Mojih Riječi.

Zato se ne daj smesti od onih,

koji u tvoju blizinu ne spadaju,

a iza leđa im zavist viri iz srca njihova.

Nije tebi prijatelj niti prijateljica

- 253 -

siječanj 1976.

on i ona koji dušu tvoju udaljuje od Mene.

Ti ne pripadaš svijetu, da mu ugađaš, već Meni.

Neka ti puni stolovi ne zavode srce,

i znanje dotičnih osoba,

s kojima dolaziš u susret.

Duša tvoja vrijedi više od toga!

Nema blaga na zemlji

za koje bi mogao dušu kupiti!

Ako je cijena jednoj duši tolika,

isplati se na zemlji za nju i živjeti!

Čemu gubiti vrijeme na zemlji isprazno!

Ne udaraj po onome što sam Ja odabrao

i s čime se Ja služim.

Zaštiti Moje odabrane suradnike

pred narodom na zemlji.

Raditi na Temelju Mojemu

nije svima dano.

Neka zna svaki smrtnik,

da će za Moju jednu Riječ

dati Meni račun, kako ju je primio.

Mnogi trče na zemlji,

ali malo ima onih,

koji pobijede sebe i svijet.

Revnuj oko Mojih Djela,

i budi Meni vjeran na zemlji,

dok te ne zagrlim

u More Bogatstva Svojega. Amen." (12B 30-31)

10. Sub. - Sv. Melhijad, Papa i mučenik

Mali Isus hrani piliće - Vidjelica je ujutro rano doputovala vlakom u Zagreb. Na stanici ju je dočekala prijateljica. Onda su pošle u Baziliku Srca Isusova na Svetu Misu.

Kad sam došla u crkvu doživjela sam ovo. S desne strane glavnog Oltara, iz visina, s Neba, kotrljalo se veliko Svjetlo pred sliku Presvetoga Srca. Svjetlo je bilo mnogo veće od sunca. Sjaj je ispunio čitavo Svetište.

Najedanput se Svjetlo raširilo, kao rastvorilo,

- 254 -

siječanj 1976.

i iz njega izađe Mali Betlehemski Isus. A oko Njegovih nogu najednom se pojavi mnoštvo malih pilića. Bili su tako malešni, kao da su se tek malo prije iskljucali iz jaja. I onda su svi ti pilići bili okrenuti prena Malome Isusu, i otvorili su prema Njemu svoje kljunčiće, kao da će ih On nahraniti.

A Mali Isus pokaže Svojom ručicom na njih i reče: "Sve ove dušice hranim Svojim Svjetlom i u Svoje Svjetlo ću i uvesti."

Biskup stoji i promatra - Onda je kod istog Oltara, na strani Evanđelja, u zraku, mirno stajao jedan svećenik. Bio je niskog rasta i crnomanjast. Gledao je na Oltar, a onda je okrenuo pogled prema dnu crkve, gdje smo nas dvije klečale u klupama. Dugo me je gledao, valjda jedno 10 minuta. Ništa nije govorio. Onda sam ga prepoznala. Sjetila sam se da je to biskup, koji je dijelio u našem mjestu svetu Potvrdu, malo prije nego što smo krenuli na veliko putovanje (1973.g.)

"Došla si da razveseliš Srce Moje!" - Onda je oživio Isus na slici Svoga Presvetoga Srca. I to je bio takav Nebeski sjaj oko Njega, da ono više nije bilo dio crkve, nego je postajalo kao Nebo.

Isus dragi progovori: "Došla si da razveseliš Srce Moje!"

Isus dragi je bio dosta dugo prisutan u tome sjaju. U taj čas me prijateljica povuče za ruku da idemo, da nas čekate. Ali nisam mogla odmah poći. Tek kada me je Isus dragi blagoslovio, nakon što sam se prekrižila, mogla sam poći za njom. Mg.

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

Sveta Misa bila je ujutro kod brata Ivana. Prikazana je kao zahvala za Julijino poslanje, kao molba za pomoć da ga može nastaviti, i konačno, da budu uklonjene zapreke koje mu stoje na putu.

Prije nego je vidjelica iza Svete Žrtve počela izvještavati ono što je doživjela, osjeti jaki miris tamjana.

- 255 -

siječanj 1976.

Duh Sveti tjera zmije - Duh Sveti je na početku Svete Žrtve tako naglo sletio nad Oltar i raširio Svoja krila te ga duboko zagrlio, kao majka kad skoči pa zgrabi svoje dijete da ga zaštiti.

Najedanput se stvorio velik teren, koji je bio podijeljen na veće i manje predjele. To je bilo kao Crkva u pojedinom narodu, u pojedinim narodima. Po tim zemljama pojavile su se zmije. Dizale su glave i plazile uspravno.

Opda je Duh Sveti Svojim krilima istjerivao te zmije iz tih zemalja, s toga terena. I sve su morale otići.

A Duh Sveti je tako velik, da cijelu kuglu zemaljsku natkrili. I onda je taj posao Njemu bio, kao kad lastavica jednu muhu obrađuje i tjera: tako je to izgledalo.

Mali Isus: "To je Moje Nebo!" - Iza toga dođe Mali Isus s Neba. Moglo Mu je biti jedno 6 mjeseci. Imao je lijepe valovito kosice, sjajne kao sunce. Bio je u lijepoj ružičastoj haljinici, dugih rukava, izrezanoj oko vrata, a tako dugačkoj da su Mu se nogice samo malo vidjele.

Mali Isus uhvati me za desnu ruku, i povede u Nebo. Kad smo došli gore, na Podnožje Neba, dočekali su nas Anđeli, Sveci i Mučenici s palmama u rukama. I onda je to veliko mnoštvo Nebesnika govorilo i pjevalo Gospodinu, malome Djetetu Isusu:

"Sve ovo što smo dobili od Tebe, Gospodine, dao si nam u Svojoj Neizmjernoj Ljubavi i Milosti, da uđemo u Slavu Tvoju, u ovu Ljepotu."

A Mali Isus mi kaže: "Gle, ovo što vidiš,

i još toga ima mnogo više i puno ljepše,

to je Moje Nebo!

I tu će doći duše, koje Meni služe!"

A ja, kad sam ugledala te neizrecive ljepote i tu veliku sjajnost - sve je odsijevalo kao zlato - nisam se usudila da za Isusom stupim na to. Onda Anđeo u zlatnim haljinama, koji je bio prvi na

- 256 -

siječanj 1976.

dočeku, skoči k meni i kaže: "Podigne noge, da ti stavim ispod tabana!" A u ruci je imao nešto bijelo, što je izgledalo kao vata. I jedno tri prsta toga stavi mi ispod jedne i druge noge. Onda mi reče: "A sad pođi za Gospodinom!" I pošla sam.

Nebeska Kraljica izbavlja duše iz čistilišta - Potom pristupi velika Nebeska Majka, s krunom na glavi i kraljevskim žezlom u ruci. Ali to je žezlo bilo bijelo kao snijeg, sjajno, debelo kao kažiprst, a veliko od poda do ramena. Gore navrhu bilo je zaokruženo kao lijepa kruna, u veličini muške šake. Kasnije je draga Gospa rekla: "To je, Moja slava!" A haljina joj je bila više ružičasta. i preko nje je imala plavi plašt.

Onda me draga Gospa pozove: "Dođi, čekam te!" Iza toga, ista Nebeska Majka kaže mi ovdje pred Žrtvenikom - u Nebu me je pozvala, a pred Žrtvenikom me je čekala:

"Mnoge su molitve, po Anđelovim rukama,

donesene pred Mene za duše u čistilištu.

Pođi sa Mnom, da pretrpiš s njima,

da ih njihovi Anđeli izvedu iz muka."

I pođem s Njom u duboko čistilište. A tamo nisam vidjela vatru, nego samo živu žeravicu. Bile su čitave hrpe toga, kao brdašca. Na toj žeravici bosih nogu stajale su duše.

Nebeska Majka je ostala iznad toga, a ja sam stala između duša na žeravicu. I jako sam trpjela. Osjećala sam takovu vrućinu, da to čovječja usta ne mogu izgovoriti. I tako sam među njima klonula, da više nisam mogla stajati, pa sam se rušila.

A draga Nebeska Majka, stojeći nad glavama tih duša, prstom je pokazivala, koje duše treba izvesti iz muka. Anđeli koji su uz Nju čekali u zračnon prostoru, poletješe i svoje duše ponesoše iz muka Gore.

Još je na tisuće duša ostalo na toj žeravici. To je bio veliki teren, te dubine.

Adam: "Ne poslušah Gospodina svojega!" - Onda se pri dnu te žeravice, pojavi čovjek, kojega ne bih

- 257 -

siječanj 1976.

prepoznala, da ga nisam vidjela na slici - Adam! Došao je odnekle iza tih duša, iz pozadine, kao od početka. I pristupi Adam pred mene. A bio je odjeven u kratku odjeću, tako da je bio golih ruku i golih nogu do iznad koljena. I to je na njemu izgledalo kao kožuh, kao bundica. A oko vrata je bilo skopčano. Izgledao je kao da nema više od 50 godina - nema tamo starosti, ni u Nebu ni u čistilištu!

Petnaestak koraka dalje, iza žena, na istoj žeravici, stajala je Eva. Kako je bila iza žena, vidjela sam joj samo glavu i malo ramena.

Kad je Adam stupio preda me progovori:

"Ne poslušah Gospodina svojega,

i Zapovijed Njegovu ne obdržah.

Ja i moja žena sagriješismo,

i grijeh moj i moje žene

pođe na sva pokoljenja na zemlji do kraja.

I dođe Žena, Gospođa iz Neba,

i Ono što rodi,

spasi rod koji ja upropastih;

izvede ga iz grijeha."

Jacinta: "Sve što ti Gospodin zapovjedi, izvrši!"

Onda se na terenu blizu tih duša, na Čistini gdje nije bilo žeravice, pojavi mala Jacinta. I kaže meni zapovjednički; ovako lijepo mi je govorila i prstom naglašavala:

"Sve što Gospodin tebi zapovjedi, izvrši!

Nemoj si dopustiti sa strane,

da ti ljudi ometaju Gospodinove Zapovijedi!

Izvrši sve što ti je naložio!"

Kada je to izgovorila, pojavi se iza nje mali Franjo.

"Pođi da vidiš... dokle Moj Glas mora doći!" Najedanput se nad čistilištem pojavi Bog Otac Nebeski i zapovjedi mi:

"Pođi sa Mnom, da vidiš krajeve svijeta

- sve zemlje - dokle Moj Glas mora doći,

koji tebi zapovjedih!"

One duše ostadoše u vatri, Majčica Božja izađe

- 258 -

siječanj 1976.

s onog. terena, a ja sam letjela s Bogom Ocem u zraku i gledala sam krajeve svijeta. Bilo je to puno zemalja.

I kaže Gospodin: "Do kraja ovih zemalja Moj Glas će doći!

Poslušaj Me i izvrši sve, što sam ti naložio!"

Onda Bog Otac Nebeski ode u Nebo, a ja sam pošla ovamo do Oltara, i došla sam k sebi. Vidjela sam da je Sveta Misa.

Najedanput se Gospodin Isus Krist, kao uskrsnuli, u prekrasnim bijelim haljinama, uzdigne od ovog Oltara prema Istoku, i ode i On u Nebo. Onda je bilo gotovo.

Mali Anđeo-predvodnik Kraljice Neba : Kada nam je vidjelica potanje opisivala Gospino žezlo, najednom nam rekne, da upravo sada pred Nebeskom Majkom stoji mali Anđeo. Malešan je kao da mu je tek šest mjeseci, ima krilašca, a obučen je u zlatne haljinice.

Na to primijetim: "Da to nije Vaš mali Stjepan?"

Odgovori draga Gospa: "To je Moj Arđeo, kad sam bila dijete!"

Z.: "Valjda jedan od one tisuće, koja Ju je za života pratila!"

Nastavi draga Gospa:

"Po putovima Mojima

praćena četama Anđela Nebeskih

on je prvi preda Mnom pošao.

I prvi polazi,

kada polazim na određena mjesta!"

I još draga Gospa reče za vidjelicu; "Puno Milosti daje Gospodin djeci Svojoj,

da tvoj um zahvatiti ne može!"

A nama svima poruči: "Pođite, gdje vam je određeno, djeco hoja! Zbogom ostajte! Zbogom! Zbogom!" I ode draga Gospa prema Istoku.

Pater Pijo! - Najednom vidjelica saopći: "Pater Pijo je prisutan! Tu je kod Oltara, u zrsku!"

Z.: "Da, on svuda mora doći... kad kaže da je kapetan svih Božjih apostola!"

- 259 -

siječanj 1976.

Pater Pijo: "U čete miljenika Gospodinovih ja se umiješam s bratom Antunom Padovanskim!"

Kratko vrijeme je bio prisutan, a onda se oprosti: "Arrivederci!" I uhvati svetog Antuna za ruku i odoše. Vidjelica i svi ostali slatko se nasmijaše.

Z: "Ode da se opet umiješa negdje drugdje..."

Još o Gospinom Anđelčiću - Kasnije mi se porodila nesigurnost, da li je onaj mali Gospin Anđeo "porijeklom" sa zemlje ili s Neba.

Gospodin na to odgovori: "To je Anđeo s Neba dan Mojoj Majci,

da veseli Srce Njezino!"

Vidjelica tumači: on je pred svim pratnjama koje Nju prate kao simbolčić. Ona se poigrava s njim.

Z.: Bit će da je on jedan između onih od najnižega Kora Anđela, ali se s posebnom ljubavlju opredijelio za dragu Gospu, pa joj je dodijeljen u pratnju. Jer prema objavljenom životopisu Majke Božje, što ga je napisala sveta Marija Agredska, u stalnu pratnju drage Nebeske Majke dodijeljeni su oni Anđeli, koji su se istakli žarčom ljubavi prema Njoj. A sigurno je i draga Gospa, onako ponizna i mila, bila očarana nevinošću. bezazlenošću i ljubavlju tog malešnog Anđelčića..

Primjedba - Za dublje razumijevanje Viđenja i Poruka, što ih je vidjelica primila ovih dana, dok je boravila u Zagrebu, evo kratke napomene. Bilo je predviđeno, da će vidjelica, kao najvjerojatnije, odsjesti kod sestre N. Već dva-tri puta je kod nje i odsjela. Međutim, kad je stigla u Zagreb, saopći mi, da je već ranije Majčica Božja rekla, da će s njom na put, te da će odsjesti tamo, gdje je sada Njezih kip.

Kad sam to prenio sestri N., našla se je jako pogođena. I mjesto da ostane na Svetoj Misi, pošla je kući, da isključi električno grijalo. I više nije dolazila natrag. Nije se pojavljivala ni drugog, ni trećeg, ni četvrtog dana. Svojim postu. pkom htjela je na neki način odvratiti vidjelicu

- 260 -

siječanj 1976.

od izvršenja Volje Božje. Gospodin iskorištava ovu priliku i ovih nam dana daje obilnu Pouku, da shvatimo od kako je dalekosežnih posljedica neposlušnost prema Njemu, a kako je, s druge strane, veoma zaslužno i plodonosno vršiti Njecove Zapovijedi. (Mgnt)

Poslije podne pošla sam sa sestrom Matijom u grad. Najprije smo bile u crkvi Svetoga Josipa. Tamo smo se zadržale i više od jedan sat, obavljajući razne pobožnosti.

Isus na bijelome brijegu - Tada smo pošle prema kući. Usput smo svratile u crkvu svetoga Blaža. Kad je počela Sveta Misa odjednom se od sakristije, sa strane Evanđelja, pojavio krasan brijeg, bijel kao snijeg. Na tom brijegu sjedio je veliki Isus i kao nekoga čekao. Gledao je šutke svećenika kako služi Svetu Misu i na ministrante, kojih je bilo puno oko Oltara.

Uz Betlehemske Jaslice... - Onda se zbilo ovo. U toj crkvi uz Betlehemske Jaslice nema Majčice Božje i Svetoga Josipa, nego samo Mali Isus, kao beba, stavljen u kolijevku na slamicu.

I onda dođu Nebeska Majka i Sveti Josip, pa sjednu uz Djetešce Isusa s jedne i druge strane.

A mali Anđeli, nejaka dječica od pet-šest mjeseci, s krilašcima, okruže Svetu Obitelj u znaku Krunice. Anđelčići su se tako poredali, da su i Križ napravili. A bilo ih je toliko, koliko i zrnaca na Krunici, i još za Križ.

Mali Isus je bio oživio, zatim se uspravio u kolijevci, digao se u zrak i pošao na Oltar do svećenika. Onda Mali Isus ovako progovori:

"Svoju Milost i Jakost ulijevam u prisutne u ovoj crkvenoj zgradi, koji Mi služe i ljube Me, i žarom svoga srca privlače Me."

Za svećenika koji je služio Svetu Misu rekao je Gospodin: "Ovo je Moj sluga koji Mi se dopada, i služi Mi pobožno i dostojanstveno." I bilo je tako. Svećenik R. služio je Misu sveto i stalno je pogled dolje imao i čuvao.

- 261 -

siječanj 1976.

Iza toga od Isusa je postala velika Hostija. Stajala je u zraku, pred ljudima. I naokolo se stvorilo mnoštvo ljudi, koji su se molili i Bogu služili. A Bog Otac Nebeski i Duh Sveti zagrlili su ih takovim sjajem, da je crkva bila tako obasjana, te bi se mogao naći i najmanji trunak. Velika Prisutnost Božja sve je ispunila. (Mgnt)

11. NEDJELJA - BLAGDAN KRŠTENJA GOSPODINOVA

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

Sveta Misa bila je ujutro u 8 sati. Prikazana je na čast i slavu Krštenja Gospodinova.

Milosti Presvetoga Trojstva - Kad ste prije Svete Mise pjevali Duhu Svetome, najedanput doleti nad Oltar u liku Goluba... ali ujedno dođoše i Bog Otac i Bog Sin... u takovoj Slavi i u takovome Veličanstvu, da je ova prostorija bila puna Božanstva...

Onda su od Presvetoga Trojstva padale na Oltar kao bijele sjajne crtice... zarezi... i opet nešto okruglo, slično mrvicama kruha. Puno je toga napadalo na Oltar.

Duh Sveti nas je sve kao zakrilio, zagrlio, a mene je tako elektrizirao, kao kad čovjeka struja strese.

Djetešce u Jaslicama - Iza toga me je moj Anđeo uhvatio za ruku i poveo prema Istoku, u Nebo. I onda sam tamo doživjela Betlehemske Jaslice, u kojima je ležalo Djetešce. Anđeo je stao uz Isusove nogice, a ja sam zastala na jedno tri koraka.

Oko Malog Isusa bili su sami mali Anđeli, djevojčice od godinu dana, pa i manje. Bile su u bijelim haljinicama, tako dugačkim da su im pokrivale bose nogice. Preko glave imale su veo, dug kao i haljinice. Glavice su im resili vjenčići od ružica bijelih kao snijeg. Odsijevale su kao biserje. Dječica su stajala u krugu oko Malog Isusa, kao počasna straža.

Isus Mali mi se onda nasmiješio i iz Jaslica je došao u moje srce. I tijelo mi se otvorilo kao vra-

- 262 -

siječanj 1976.

ta, a Isus dragi mi sjedi usred srca. Imao je lijepu krasnu haljinicu, bijelu kao snijeg, ali se prelijevala malo na nježno ružičasto.

I kako je sjedio u mom srcu, metne si u krilo Knjigu Nebeskih Zakona. Onda mi Mali Isus kaže ovako:

"Julka, dajem ti iz ovih Mojih Zakona,

da ih dadeš onome,

koji na zealji upravlja Mojim Zakonioa

- glavi Crkve -

da dodijali Moje Zakone djeci Mojoj."

U Anđeoskom Nebu - Onda dođe s Neba jako velik Anđeo. Imao je duge bujne valovite kose. Stupi preda me, uhvati me za ruku i povede u odio Neba gdje su sami Anđeli. Bilo ih je toliko, da bih mogla mirne duše reći: na milione! Ali Anđeli nisu bili niti svi jednako veliki, niti su bili svi jednako lijepi, niti svi jednako obučeni. Bili su veliki po Zakonina Božjim, a obučeni u svečana odijela, već prema svojim dužnostima i veličini tijela svojega.

Veliki Anđeo, koji me je doveo u to Anđeosko Nebo, uhvati me tad za ruku i podigne nad Anđele. I onda sam s njim letjela kao ptica. Vodio me je po onom Nebeskom prostoru. Na koncu me dovede na mjesto odakle smo pošli u ovo Nebo, i preda me mojem Anđelu, a on se vrati u Nebo. Moj Anđeo me uhvati za ruku i došla sam k sebi.

Abraham: "Sve Zakone... pažljivo prati!" - Zatim me moj Anđeo odvede na jedno veliko polje, kao u neku državu. A jedan veliki čovjek pođe prema meni. Za njim je išlo mnoštvo svijeta. Stajala sam i čekala, jer mi je bilo nepoznato. Moj Anđeo je bio s moje desne strane, jedno tri koraka od mene. I on je stajao i čekao. Kad nam se onaj čovjek s onim mnoštvom približio, vidjela sam da je to Otac Abraham.

Onda se na toj zemlji, na tome tlu, stvorio prekrasan velik hram Božji. I mi sao se našli u nutrini toga hrama. A Otac Abraham kao da je upravljao

- 263 -

siječanj 1976.

tim Hramom. Onda stupi preda me, do na tri koraka, i kaže mi ovako.

"Sve Zakone koje ti je Gospodin podijelio,

pažljivo prati, izvrši, označi!

I ako si što zaboravila,

radi smetnja blizine svoje u kojoj živiš,

označi posebno,

i pridruži tamo gdje spada!

Jer Gospodinove će Riječi koristiti naraštaji,

koji će tek doći, još se nisu ni rodili."

Onda između tog mnoštva prođe jedna žena, odjevena u dugačke haljine, širokih rukava, bosonoga je bila. Stane ona nedaleko Abrahama i gleda u njega. Bila je to već starija ženska, ne baš puna lica. Otac Abraham mi na to kaže: "Julka, to je moja žena!"

Ali ja joj nisam pristupila, jer nemam vlast micati se, kad sam pred Gospodinom. Ona me je mirno pogledala i otišla među žene.

Onda se na čelu te povorke, u blizini Abrahama, pojavi Gospodin Isus Krist. A odnekle je došla i sestra N. i našla se iza Isusa. Kako je Gospodin bio blizu mene, okrene se prema njoj i prozbori joj: "Ne upravljaj Mojim Zakonima! Ja sam sebi odabrao one, koji Mojim Zakonima upravljaju. A za mjesto gdje će oni biti, to sam se Ja pobrinuo." I otišla je od Gospodina, okrenuvši leđa. A Gospodin me je uhvatio za ruku i otpustio.

"To je Najljepša Ruža koja je ikada bila!" Onda je na Istoku zasjalo Nebo. Velik sjaj zauzeo je sav prostor sve do ovamo. U tom Nebeskome sjaju, na kraju, ovdje na zemlji, bila je prekrasna velika Ruža. Tako velika, da ne bi stala u ovu prostoriju. A bijela kao snijeg, i samo malko u nutrini, ovdje-ondje, ružičasto - kao ukras. Latice su bile velike, debele i krasno izrađene.

Najedanput iz te krasne plemenite Ruže izađe, izraste, malo Dijete. I dalje je raslo, razvijalo se... sve više i više... dok nije naraslo do krasne Nebeske Majke... velike od zemlje do Nebeskog

svoda.

- 264 -

siječanj 1976.

Dok sam promatrala Nebesku Majku, kako je izrasla iz te ruže sve do Neba, čule su se Ozgo Riječi Gospodinove:

"To je Najljepša Ruža,

koja je ikada bila na zemlji,

i nikad neće biti izrasla iz zemlje

- najljepša ruža koja je ikada bila na zemlji,

i neće biti više nikada..."

Ja to shvaćam ovako: draga Gospa dana je kao dar Nebeski na zemlju, kao najljepša Ruža!

Naviještenje! - Onda je draga prekrasna Nebeska Gospa, Marija, u haljini nježno plave Nebeske boje, i prekasnom bijelom plaštu, koji joj je prekrivao glavu, stajala okrenuta prema Oltaru i gledala. A Golub Joj je bio nad glavom.

Odjednom se ovdje na Oltaru stvori klupica, i Nebeska Majka kao Djevica, klekne na nju. A Duh Sveti je bio stalno nad Njom. Kako je Ona išla, tako je i Duh Sveti išao nad Njom.

Sveti Josip je u tome času bio malo sa strane, udaljen, kao ds nije prisutan događaju.

Odjednom pristupi Nebeskoj Majci veliki Anđeo, u prekrasnim zlatnim haljinama. Donio Joj je Zapovijed; davao Joj je Zakon od Gospodina.

Tada se u blizini pojave nekakovi ljudi, muževi i žene. I bili su onako kao prilagođeni Majci Božjoj. Kao da je Ona među njima prebivala. I neki su od njih veoma dirljivo gledali na Majku Božju. Željeli su je upoznati, da u dubine duše svoje satkaju Njezin sadržaj. Drugi opet držali su se ravnodušno, kao da imaju posla s običnom osobon. Neki su je čak i vrijeđali.

Iza toga Anđeo odstupi, uz Nebesku Majčicu stvori se Mali Isus, a Sveti Josip pristupi Majci Božjoj i Malome Isusu.

"Potreban je par Žrtava Mojih!" - Iza toga dođe biskup Josip, koji je nedavno preminuo. Šutio je i promatrao, kako smo ovdje sjedinjeni u molitvi. I slušao je Zapovijed Odozgo, što je dana nama ovdje:

- 265 -

siječanj 1976.

"Potreban je par Žrtava Mojih, i ako se dogovore između sebe kćeri i sinovi Moji, da se mole za njega, tko što hoće."

Nije bio dugo, morao je po Zapovijedi otići. Kad je odlazio, onda me je imenovao: "Julka!" i mahao je rukom na pozdrav. I ode na svoje mjesto prema sjeveru.

Sveta Hostija velika kao sunce - Iza toga se zbio ovaj prizor. Bili smo kao u crkvi. Moralo je biti Podizanje ili iza Podizanja. Veliki Isus stajao je na Oltaru pred Svetohraništem. A pred Isusom, ispred Njegovih Grudiju, lebdjela je velika Nebeska Hostija, bijela kao snijeg. Imala je u promjeru znatno preko pola metra.

Duhovni otac Zvonimir bio je u sredini pred Žrtvenikom, a sa strane Žrtvenika, kao Počasna Straža uz Isusa, stajali su Sveti Mihael i Rafael. Bili su okrenuti prema nama. Arkanđeo Rafael stajao je na strani Poslanice, a Arkanđeo Mihael na strani Evanđelja.

Onda se uz Arkanđela Rafaela pojavi kardinal i kaže mi ovako: "Julka, premalo sam te upoznao!" I on ode, a ovi su ostali i dalje.

"Gloria in excelsis Deo!" - Iza toga odigralo se nešto značajno. Cijelo Nebo se spustilo nad ovu crkvu! - jer ovo ovdje je u tome času bila crkva; onog stropa nad nama nije bilo. Kao na vrh drveća, već je bilo Nebo! I to baš onaj teren Nebeski, što je na Nebu utvrđen. Spustio se tako blizu, da smo bili sjedinjeni s Nebom. I pjevalo je cijelo Nebo! Anđeli i Sveci spustili su se nad nas i pjevali su: "Gloria in excelsis Deo!"

Trostruki blagoslov - Na koncu smo se križali po Nebeskom obrascu, trostrukim znamenjem svetoga Križa: "U Ime Boga Oca, koji me je s velikom Ljubavlju stvorio..."

Tada se pojavilo Presveto Trojstvo nad Oltarom i Majčicom Božjom i Svetim Josipom, i nad svime što je ovdje bilo. Bog Otac Nebeski i Gospodin

- 266 -

siječanj 1976.

Isus sjedili su na Prijestoljima, A Duh Sveti kao Golub lebdio je nad Njima.

I onda nas je Presveto Trojstvo tri puta blagoslovilo Svojim svetim Blagoslovom. Bog Otac i Bog Sin tri puta su nad nama dizali Ruku i učinili znak Križa, a Bog Duh Sveti se u liku Goluba naklonio.

Onda me je Anđeo zgrabio za ruku i izveo i našla sam se ovdje.

Krunica od Suza - Još nešto. Za vrijeme moljenja Krunice od Suza bila je prisutna Majčica Božja. Stajala je u zraku, nad Oltaron, na duhovnom terenu. Za vrijeme Blagoslova je sjedila.

I Sveti Josip je bio prisutan, i svi koje sam označila.

Nebesnici sjede u zraku kao na stolici. Njima ne treba stolicu nositi. Oni sjednu gdje bilo i u položaju kao mi. Sjednu u zraku, i zrak im se pokorava, drži njihovo tijelo.

Kaže Gospodin: "Nema više, dobro si rekla!"

Duša za koju se prikazuje Sveta Misa - Kaže Gospodin, kad se služi Sveta Misa na zemlji, mi nismo sami nazočni. Za svaku Svetu Misu određeno je koliko će doći i prisustvovati Svetaca, Mučenika i Anđela. A duša za koju se Sveta Žrtva prikazuje, ako je dostojna, ako joj je dano, i ona je prisutna i najbliže je svećeniku i Oltaru. Stoji na strani Poslanice, u zračnom prostoru, nekad više nekad niže. I dok nije Sveta Žrtva gotova ona ne odlazi. Kad je Misa gotova, onda odleti.

Značenje strana u Viđenju - Gospodine, čini mi se da više puta nije toliko važno označivanje strana u Viđenjina pogotovo kada nismo sigurni na kojoj strani se to dogodilo? - "Strane u pravcu viđenja označene su zato, da Julija lakše shvati položaje zbivanja."

VEČERNJA POBOŽNOST

Poslije podne sastali smo se na molitvu, ali bez Presvetoga. Molili smo Radosnu Krunicu, Lita-

- 267 -

siječanj 1976.

nije Krvi Isusove - poradi tolikih grijeha i uvreda - zatim Litanije Majke Božje, Litanije Svetoga Josipa, Krunicu od Suza, tri Očenaša za biskupa Josipa, zazive Svetome Josipu i Arkanđelima... Na koncu smo zapjevali "Djetešce nam se rodilo".

Nebeska Majka s Malim Isusom - Kad je počela Sveta Pobožnost, došla je na Oltar draga Gospa s Malim Isusom - onim iz Jaslica. Dragog Malog Isusa držala je u lijevoj ruci, a u desnoj je imala veliku Krunicu s krupnim zrncima. Za vrijeme cijele pobožnosti ostala je na Oltaru, i gledala je prema nama.

"Samo po Mojoj Krvi opraštaju se grijesi!" Kad smo molili Litanije Presvete Krvi Isusove ispred Nebeske Majke i Maloga Isusa bio je kao zastor. A na Oltar je došao izbičevani živi dragi Isus. Iz Njegova probodenoga Presvetog Srca tekli su mlazovi Presvete Krvi. I ispod trnove Krune curila je Sveta Krv Isusova. Cijeli prostor, sve tlo, bilo je puno Svete Krvi. Onda dragi Isus reče:

"Vodu sam stvorio

da se Moj stvor opere i očisti.

Voda sve opere,

samo ne može oprati grijehe ljudske.

Samo po Mojoj Krvi

opraštaju se i očiste grijesi ljudi."

"Učinio sam posjet vama..." (Sveti Josip)

Od strane Poslanice dođe Sveti Josip. Bio je nasmijan i blag. Izgledao je kao u srednjoj dobi života. U ruci je držao kao štap, kojim se, onako kako je hodao, gdjegdje podupirao. Došao je blizu Oltara, onda zastao i slušao kako se molimo. Zatim reče:

"Učino sam posjet vama

i onima koji me zazivaju,

da vaše želje i molitve prinesem pred Gospodina."

U taj čas, žalosni dragi Isus ukloni se s Oltara, a Sveti Josip je još malo ostao. Zastor koji

- 268 -

siječanj 1976.

je zaklanjao Majčicu Božju i Maloga Isusa odmakne se, pa su i Oni ostali do kraja naših molitava.

Mali Isus blagoslivlje - Na kraju svega, Mali dragi Isus podigne desnu Ručicu, pa nas iz Majčinog naručja, sa smiješkom na Licu sve blagoslovi.

U čistilištu - Kad ste počeli moliti za preminulog Biskupa Josipa, onda me je malo prenijelo u čistilište. U jednoj dubini bila je vatra i u njoj su bili svećenici. I čula sam da je on među njima, ali ga nisam vidjela. (Mgnt) (11.I.)

Mali Isus hrani ribice - Pod večernjon Svetom Misom, u crkvi svetoga Blaža, odigrao se ovaj prizor. Svetu Misu služio je drugi jedan svećenik, ne onaj od jučer.

Kad je svršilo Sveto Evanđelje, na glavnom 0ltaru se stvori Mali Isus. Tako se iznenada pojavio, kao da je od Oltara postao. Dragi Mali Isus gledao je prema vjernicima.

Najednom je cijelo Svetište bilo puno riba, manjih i većih. Sve su bile okrenute prema Malome Isusu, koji je stajao ispred Svetohraništa. Gledale su u Njega otvorenih usta, kao da čekaju da ih On nahrani. A Mali Isus im se smiješio.

Kad je bilo Podizanje Presvete Krvi, uz Malog Isusa stvorio se jedan drugi Kalež, veći i ljepši od onoga što ga je imao svećenik. Mali Isus prislonio je Svoje Lice na Kalež i stao tako.

Kad je bilo vrijeme Svete Pričesti, okrene se i uzme Kalež u Svoje ruke. Onda je iz Kaleža sipao na Žrtvenik hranu. I sve su ribice jele hranu, koju im je Mali Isus dao iz Kaleža na Žrtvenik.

12. Ponedjeljak

POD SVET0M MISOM I POBOŽNOŠĆU

"Vrijeđao je Moje Sveto Lice!" - Jutarnja Sveta Misa prikazana je za pokojnoga biskupa Josipa.

Kad ste počeli moliti pojavio se Anđeo u haljinama svijetlim kao sunce. Stao je na stranu Evanđelja, uz sam Oltar, kao počasni. Bio je okrenut prema nama.

- 269 -

siječanj 1976.

Najedanput se nad Oltarom, u blizini Svetohraništa, pojavi iznakaŽeno i žalosno Sveto Lice Gospodina Isusa Krista. I reče Gospodin za pokojnoga biskupa: "Vrijeđao je Moje Sveto Lice!"

Kasnije smo upitali: "Gospodine, koji su to grijesi protiv Svetoga Lica Tvoga, koje počinjaju Tebi posvećene osobe, a toliko Te vrijeđaju?"

"To su grijesi nevjerovati u Viđenja i Objave Gospodina Isusa Krista dane s Neba!"

Isus na čelu Povorke Svojih slugu - Onda me je Anđeo uhvatio za ruku i poveo prema Nebu. Kad smo prošli jedan dio puta, Anđeo se zaustavi. Okrenem se i ugledam na sjeverozapadu krasan bijeli put što je vodio sa zemlje u Nebo. Tim prekrasnim putem uzlazila je prema Nebu velika Povorka slugu Božjih. Na čelu Povorke stupao je Uskrsnuli dragi Isus u bijelim haljinama. Njegove Svete Rane sjale su kao zvijezde.

Za Isusom su koracali Njegovi odabranici sa zemlje: svećenici, biskupi, kardinali i Pape. Svi su bili odjeveni u svečano svećeničko ruho, već prema staležu. Ali to je ruho bilo uređeno prekrasnim izradbama i odsijevalo je kao Nebesko. Biskjupi su imali na glavi mitre, a Pape tijare. U Povorci nisu išli poredani po službama i častima, nego po kreposnom životu i zaslugama. Zato je ponegdje iza Pape bio svećenik, pa biskup... Bilo je biskupa odostrag... bilo je svećenika naprijed ... Bilo je Papa u sredini, bilo ih je naprijed, ali ih je bilo i straga.

Jer Gospodin ne gleda na veličinu časti i zvanja, nego na veličinu duha - kakva je duša pred Njegovim Licem, kako duša izgleda pred Licem Njegovim! Kako je tko Bogu na zemlji služio, tako će ići za Isusom i u Nebu.

Anđeo i ja čekali smo da nam se približe. Kada su došli posve blizu, Gospodin stane i kaže: "Pođi s nama!" I Anđeo se priključi Povorci, i pošli smo.

Kad smo došli gore, sluge su Božji pošli na

- 270 -

siječanj 1976.

određena sveta mjesta, kuda im je Gospodin odredio. Dobro poslušni stali su svaki na svoje mjesto. A Nebo je tako odsijevalo, da sno u onome sjaju i onome veličanstvu jedva mogli jedni druge i vidjeti. Bili smo posve zaokupljeni onom velikom Nebeskom Prisutnošću.

Odjedanput je dragi Isus nekud otišao, i ostavio ih je na njihovim mjestima.

Poklon Kraljici Neba i zemlje - Poslije dođe draga Nebeska Gospa. Bila je obučena u haljine limunaste boje i zaogrnuta plavim plaštem i velom. Nebeska Majka reče: "Moram se brzo žuriti na zemlju, da ponesem iz crkve još ono što je dano na Oltar." To su bile duše, koje su još na zemlji. I žurila se jako, kao da će zakasniti na vlak. Ja sam ostala nepomična na jednome mjestu i gledala sam. Nebo se bilo približilo zemlji do na tisuću metara. I draga Gospa je uzela s Oltara, gdje se stavi Kalež, što je bilo tamo pometano, i ponijela je to žurno gore u Nebo.

Kad je dolazila u blizinu Neba, Anđeli i Sveci pjevali su velikim glasom: "Ave Maria!" I svirali su pri tom u svoje Nebeske instrumente. Tako su krasno svirali, da se duša cdvajala od tijela. Čovjek nije imao više snage, da sluša onu melodiju, onu milinu Nebesku. A kad se Nebeska Gospa potpuno približila, svi su joj učinili duboki poklon. Oni koji su imal pokraj sebe instrumente, pometali su ih uza se. I onda su se svi poklonili Kraljici Neba i zemlje - čelom do poda.

Draga Gospa prolazila je između njih prekrasnim putem, kakvoga ljudsko oko nikada nije vidjelo. Koracala sam tim putem za Nebeskom Majkom pazeči da se ne izgubim među Građanima Neba, koje nisam poznavala. Onda im draga Gospa otpozdravi i podigne ruku. A iz Njezine svete ruke padali su kao dragulji, u gustom nizu, sve do zemlje.

Kada je Majka Božja pošla dalje, u više Nebo, takva je velika Nebeska snaga za Njon išla, - ona struja, ona prisutnost - da nas je sve htjela po-

- 271 -

siječanj 1976.

vući za Njom. I zatvori se taj Predjel Neba za Nebeskom Majkom. U taj me je čas Anđeo naglo spustio na zemlju, i došla sam k sebi. Onda sam vidjela da se nalazim ovdje među vama.

Svaki Predjel u Nebu ima svoje Podnožje. I onda je to, kad ulazite u viši Predio, kao da ulazite u drugu državu, pa morate pokazati pasoš. Kako ulazite ono se otvara, i kad uđete za vama se opet zatvara.

U toku ovog izvještaja, najednom primijetim da je zatajila vrpca. Pobojao sam se da možda štogod nije snimljeno. Međutim, dok sam ja umetao novu vrpcu, draga Nebeska Majka reče: "Dovle je došao!"

"Moju Pravdu na zemlji ne smije se poniziti!"

Sa svoda Nebeskog dođe Bog Otac, stane na stranu Evanđelja i kaže ovako:

"Moju Pravdu na zemlji ne smije se poniziti!

U Mojoj Pravdi smrtnici sa zemlje moraju živjeti!"

Gledao je na mene, da vam te Riječi izgovorim, da se zapišu.

Bog Otac Nebeski rekao je da se te Riječi tiču sinova i kćeri na zemlji. Nijedan smrtnik nije dostojan da otvori svoja usta protiv Gospodina. Ako mu nešto nije jasno, mora moliti rasvjetljenje Duha Svetoga, da spozna ono što bi mogao spoznati. Ako to na njega ne spada, ne smije ni moliti, jer nije dostojan da moli ono što za njega nije. Iza toga Bog Otac Nebeski ode gore u Nebo.

"Nijeste vi Meni dali pamet i razum..." - Odjedanput se na Oltaru pojavi draga Gospa i kaže ovako: "Pretrpjet ćeš za slugu... i za patnje ćeš poći u blizinu njegovu, i 'biti ćeš mu rame uz rame u čistilištu." Bio je to biskup Josip, za kojega ste prikazali ovu Misu.

Kad sam unišla u čistilište pogledam, ali mu nisam mogla dokučiti kraja. To je veliko! Bilo je tu puno svećenika u vatri. A časne sestre su bile u posebnom odjelu, malo na stranu; nisu bile pomiješane sa svećenicima. A u onoj dubini gdje se

- 272 -

siječanj 1976.

nalaze vatra je užasna, strašna... Tako je buktjela, da su gorjeli kao suho drvo na najboljoj vatri; a izgorjeti ne mogu.

Biskup Josip bio je u tom čistilištu okrenjen licem prema Oltaru. Trpjela sam pokraj njega, do njegove lijeve ruke - jako puno. U određeno vrijeme moj me je Anđeo uhvatio za ruku i podigao iz one duboke vatre.

Majčica Božja bila je u blizini ovog čistilišta, malo na strani. I doleti ispred Nje jedan Anđeo s Neba. U desnoj ruci držao je kao neki bokal s rupicama. I kako ga nagne tako je prskalo i ub]aživalo tu vatru. Ali ne svuda i ne za dugo.

Onda me draga Gospa pošalje da idem na svoje mjesto. I došla sam ovamo.

Kaže sada Gospodin. da je bilo Podizanje Njegovoga Svetog Tijela. I duše iz ovoga čistilišta, nijedna nije bila dostojna, da se približi Oltaru za olakšanje muka. Samo misli njihove bile su prisutne ovome Oltaru. To su bili svećenici i redovnice, koji vrijeđaju Gospodina svojom nevjerom. I kaže Gospodin njima:

"Nijeste vi Meni dali pamet i razun!

Ja sam vama dao razum i pamet,

da spoznate zlo i dobro,

i da spoznate Moju Nauku.

I nećete izaći iz muka,

svaki posebno po djelima svojim,

do zadnjega časa,

jer je uvrijeđeno Moje Dostojanstvo

i Lice je Moje zgaženo."

Janje vodi Svoje izabranike u Nebo - Grupica duša išla je terenom jedne zemlje ovamo do Oltara Gospodinova gdje se služila Sveta Žrtva. To su bile duše, koje su u ovaj čas odlazile sa zemlje u Vječnost. To su bili dobri svećenici, bogobojazni, koji su Gospodinu služili kako je Njegova sveta Volja. Moglo ih je biti tako do 50. A iza njih, na strani, bile su redovnice, ali njih je bilo samo nekoliko.

- 273 -

siječanj 1976.

A pred Povorkom je bio Gospodin u liku Janjeta. S velikom pažnjom vodilo je Janje Svoje ugodnike u Nebo. Janje je sjedilo, a uz Njega, je stajao uskrsni barjak.

Kad je Gospodin s Povorkom došao u našu blizinu, moj se je Anđeo duboko poklonio Gospodinu, i hvalio je Gospodina, što je u Svojoj velikoj Ljubavi Svoje odabranike tako krijepio i jačao da su mogli poći za Njim.

I pošli su svi gore u Nebo. Koracali su za Janjeton i pjevali svete pjesme Gospodinu. Bili su veseli, razigrani... a tako sveti i lijepi! Bili su u raznoj dobi života, ali su svi izgledali veoma mladi. Među njima je bila samo ta razlika, što je nekoji bio veći nekoji manji, nekoji krupniji nekoji mršaviji. Ali inače su bili prekrasni. Tako i redovnice. Kakova je koja od njih djela imala, tako je bila i lijepa. Otišli su gore u Nebo, a mi smo za njima gledali.

Z.: "Zar se je Anđeo opet poklonio čelom do poda?" - Uvijek kada Gospodin prolazi, bilo na zemlji bilo u Nebu, Anđeo Mu se pokloni tim istim dubokim poklonom. Ja se ne znam tako pokloniti, jer još nisam u Nebu.

Čudili smo se, kako to da je u Povorci bilo tako malo časnih sestara. Gospodin na to reče samo jednu riječ: "Mudrijašice!"

Ushićeni Nebesnici i sveti Job - Draga Gospa dođe ponovno na Oltar i stane iznad Svetohraništa. Uz Nju su bili dragi Isus i Sveti Josip. Promatrali su nas kako molimo. A koji puta su pogledali prema Nebu. Pogledam i ja gore i vidim otvoreno Nebo. Mnoštvo Nebesnika ushićeno je gledalo na zemlju presretni što su dragi Isus, Nebeska Majčica i Sveti Josip na Oltaru. Bili su veseloga srca i nasmijanih usta. Gledala sam ih, ali nisam nikoga prepoznala. Svi su stajali, osim jednoga koji je klečao. I kako je on klečao i gledao prema zemlji; bio mi je jako upadan. I gledam tko bi to bio, i tada spoznam i kažem: "Gospodine, pa to je sveti Job!"

- 274 -

siječanj 1976.

- "Da, kaže, to je Moj sluga Job!"

Gospa blagosliva s Isusovom Rukom - Onda je draga Gospa pogledala na Isusa do Sebe, uhvatila je Njegovu Ruku i s Ujegovom Rukom podijelila nam je svima ovdje prisutnima sveti blagoslov. I bilo je gotovo. Anđeo je odstupio i sve je nestalo.

O Svetohraništu - Z.: Jako često doživljavate već na početku Svete Mise Svetohranište.

J: Svetohranište se uvijek stvori kad je Sveta Misa. Lijepo Svetohranište kao u crkvi. Nekad je otvoreno, pa se vidi ili Sveta Hostija, ili Sakramenat (Pokaznica), ili kako drugačije. A kad Isus dođe na Oltar, onda više u Svetohraništu nema ništa, osim ako je On sam unutra... (Mgnt)

"Drže se kao željezna ograda..." - Govorili smo o mentalitetu sektaša: subotara, jehovista, adventista i sl. Ali i među katolicima ima onih koji možda vrše ovo i ono, i drže se toga kao pijan plota, ali su tvrdokorni u odbijanju Poruka Božjih i zatvorena srca za Riječi Božje. Dragi Isus na to primijeti: "Drže se kao željezna ograda!"

Onda smo govorili, da za sigurnost spasenja nije dosta ni postiti, ni odricati se kave ili vina... ni redovito na Misu ići... ni milostinju davati... ni u bilo što takovo polagati sigurnost spasenja. Nadu u spasenje duše ulijeva u srce dragi Bog, ako se od srca kajemo za svoje prestupke i u svemu živimo po Njegovoj Volji... Dragi Isus priključi Svoju Pouku:

"Živjeti u Mojim Milostima koje sam dao s Neba, u Sakramentima Života i Zapovijedima Mojima!"

13. Utorak - Fatimski dan

POD SVETIM MISAMA

Sada, na koncu svega, Nebo se približilo zemlji. Bog Otac Nebeski ovako mi je progovorio za početak: "Otvori se!" Dugo je sve skupa trajalo, pa nemam više snage.

- 275 -

siječanj 1976.

Petar Barbarić - Na početku Svete Mise odjedanput pristupi Duh Sveti nad Oltar. Od Duha Svetoga, na stranu Evanđelja, stane mladić Petar Barbarić. Bio je okrenjen prema nama. Gledajući na mene ovako progovori: "Ne tražite me u vrijeme ovo! Sakriven sam. Kada dođe čas, Gospodin će označiti moje mjesto." I okrene se prema Oltaru, i ministrirao je duhovnom ocu Zvonimiru.

Jedna prisutna vjernica jako se zauzima za štovanje sluge Božjega Petra, i da se pronađe njegovo tijelo.

"Približit ću vas k Srcu Svojemu!" - Odjedanput u blizinu Oltara dođu pokojnik i pokojnica za koje je prikazana ova Sveta Žrtva. Najprije je došla majka, a malo za njom i sin. Na to izađe iz Svetohraništa veliki živi Isus. Bio je u bijeloj uskrsnoj haljini. Vidjele su Mu se Svete Rane i Presveto Srce, koje je žarko plamtjelo; sa strene su bili kao plamenovi ljubavi. Igrali su poput vatre. Isus je gledao u te dvije duše. Onda kaže pokojniku: "Mnogo se je tvoja majka založila za tebe!"

Pogleda zatim dublje u njih obadvoje i reče im:

"Udovi ste Tijela Mojega,

i približit ću vas k Srcu Svojemu!"

Na Zelenom Otoku... - Iza toga uhvatio me je veliki Anđeo za lijevu ruku - i sada stoji uza me - i pošli smo u velike daljine u pravcu zapada. Anđeo je bio obučen u prekrasne duge limunastonarančaste haljine. Bio je visok preko dva metra i dosta jak u tijelu. Imao je bujnu kosu. Dok smo letjeli u zraku stalno me je držao za ruku i budno je pazio na mene. A pred nama je letio mali Anđelčić; katkada bi se on okrenuo i pogledao me.

Došli smo na jedan otok oko kojega je bila velika voda. Gospodin je kasnije rekao, da je to Irska. Onda se je more uznemirilo i počelo je bacati nevelike valove.

Kad smo stali na to tlo, vidjela sam kako se ljudi te zemlje žestoko tuku. Udarali su se bez pardona; gdje ga dohvati, tu ga udari. Mlatili su

- 276 -

siječanj 1976.

se batinama i boli se noževima. Ubijali su se kao na jurišu, tako da nisam mogla gledati. I čitavi su bili krvavi od silne tučnjave. Čak su i ručne bombe baoali jedni na druge, grupa na grupu.

Onda izađe poglavar te zemlje. Inao je dugačke haljine i prebačeno preko sebe poput plahte. Na glavi je imao nešto bijelo. Za vrijeme toga okršaja gledao je u Svetohranište. A iz Svetohraništa izađe na Oltar živa Hostija. Bila je bijela kao snijeg, a velika kao jutarnje sunce. Iz bijele Hostije potekoše dva velika mlaza guste crvene Krvi. Presveta Krv provirala je iz lijevog i desnog boka Hostije, dolje pri dnu. Vladar te zemlje stajao je u sredini, između ta dva potoka Krvi. Dugo je promatrao Svetu Hostiju i kao da je nešto molio.

Onda se pojavi crni oblak i ubaci se pred samu Svetu Hostiju. Htio ju je prekriti, da je se ne vidi, kao da je nema. Ali nije uspio. Vladar je to promatrao duboko zamišljen i čekao što će se dalje odviti.

Odjedanput me Anđeo zgrabi za ruku: "Pođimo natrag!" I pošli smo iz te velike daljine preko širokoga mora. Kad smo sustali letjeti, Anđeo reknei "A sad ćemo hodati!" Onda san se jako uplašila: "Ali ja ću se utopiti!" No mali Anđeo mi odlučno reče: "Ne možeš se utopiti! Mi zajedno hodamo!" Ipak saa se čvrsto držala jednoga i drugoga Anđela, dok smo zajedno hodali po moru. Kada smo stali na kopno opet smo letjeli kao ptice. Prešli smo tri-četiri zemlje. Letjeli smo u visini od jedan kilometar. Nisu nam smetala ni stabla ni brda. Kad smo prispjeli u našu domovinu, spustili smo se dolje, i onda sam se našla tu u crkvi.

Kaže Gospodin: "Iscrpljena si, jer ti je već organizam slab, pa zaboraviš."

Papa Pavao VI: "Giulia... morfium!..." - Ovamo do Žrtvenika na kojemu se služila Sveta Misa, došao je Papa Pavao VI. Najprije je išao kao da postaje. Sjedeći na papinskoj stolici dizao se, dizao. I tijaru je imao na glavi. Bio je okrenut prema

- 277 -

siječanj 1976.

našem Oltaru. Onda gledajući na mene progovori umornim glasom: "Giulia... morfium!..." Iza toga je klonuo. Ostao je nemoćan kao da je umro. Kad je to doživio maknuli su ga od Oltara i zamalo ga s njegovom stolicom iznijeli iz Bazilike i metnuli na stranu. Tamo je ostao nemoćan, kao ča je umro.

Alojzije moli Krunicu - Onda je tu bio velik hram Božji. Naprijed je bio široki Oltar s velikim Svetohraništem. A mi smo bili u tome hramu. Odjednom se nad tim Oltarom, između Evanđelja i Svetohraništa, a okrenut prema Kaležu, pojavi kardinal Alojzije. Bio je u crnoj odori kao svećenik, gologlav, začešljane crne kose, mladolik kao da mu je 35-40 godina. U ruci je držao veliku crnu Krunicu s velikim Raspelom. Bio je zamišljen... Gledao je na nas i skrušeno je molio Krunicu.

Iza toga su se pojavili dragi Isus, Nebeska Majka s Prečistim Srcem i Sveti Josip. Nad Njima svima bio je prisutan veliki Bog Otac Nebeski, s velikom krunom na glavi. Onda nas je s Neba sve blagoslovio. Prestala je prva Misa.

"To ćeš još obraditi!" - Drugu Svetu Misu prikazao je duhovni otac Josip, za pokojnog biskupa Josipa. Najedanput onaj veliki Oltar zasja kao sunce. Tako je sve naglo i silno zasjalo, da sam se uplašila.

A na Oltar, pred Svetohranište, stupi Nebeska Majka. Imala je bijelu haljinu i plavi plašt i pojas. U desnoj ruci držala je pet-šest svetih knjiga s različitim koricama. Stupi pred duhovnog oca Josipa, stavi knjige na Oltar, okrene se prema njemu, pogleda ga u cči i rekne: "To ćeš još obraditi!"

Ogromno čistilište - Iza toga nastupi veoma tužan prizor. Odvedena sam u ogromno čistilište puno svijeta. Ovaj puta nisam bila u vatri, nego na čistini pokraj duša. Čistilište je bilo veliko kao cijelo Zagorje. Vatra je tako buktjela i plamsala, da su ljudi u njoj gorjeli kao suho drvo. Svaki

- 278 -

siječanj 1976.

smrtnik koji bi došao u nju bio je okružen vatrom, tako da se jedan drugoga nisu doticali. Uzdisali su u vatri i gledali prema Nebu... Muževi i mladići bili su posebno, a žene i djevojke posebno. Djeca - muška i ženska - bila su zajedno. Bilo je tako malene djece. da nekoji još, valjda, nisu bili ni na prvoj Pričesti.

"Uniđi u Mene!" - Onda na Oltaru je bilo živo Janje. Kako inače pod Svetom Misom ostajem u pozadini, Janje mi se slatko nasmiješi i pozove me: "Dođi bliže k Meni!... Smiješ pristupiti još bliže!" Ja odgovorir; "Gospodine, nisam dostojna... Tu stoje svećenici... i tu je Tvoj sveti Oltar. Ja ne smijem doći nad Oltar..."

Ali Janje ponovi: "Pristupi!"

Pristupim ja u strahu gore na Oltar. Kalež je bio nestao, a ostao je samo Oltar. Kad sam došla u blizinu Janjeta opet mi zapovjedi:

"A sad uniđi u Mene!"

A ja gledam: "Isuse, a kako ću ja tako velika unići u Tebe!"

A Janje kaže: "Ulazi!"

A ja pođem, i uđem u Janje. A ono je postalo jako veliko i veoma lijepo. Onda kažem: ^Gospodine, pa ja sad stanujem u Tvojoj kući! Tako mi je lijepo ovdje u Tebi!"

U tom Janjetu sve je bilo prekrasno urešeno... i grimizi razne vrsti... i od toga su bili zidovi... Od toga je bila i nutrina Janjeta. Ni ne znam što je sve bilo u tome Janjetu. Sve je to bilo neko veliko blago Nebesko, kakovoga na zemlji nema.

Kad sam sve to vidjela, progovori Janje: "A sad izađi van!"

Ja odgovoria: "Gospodine, izlazim!"

Onda opet kaže: "Ne udaljuj se, ostani na Oltaru!"

A od Janjeta postane Presveti Oltarski Sakramenat. A mali Anđeli, djeca od svojih 5-6 godina, slatko su se saiješili i napravili su vijenac oko Pokaznice.

- 279 -

siječanj 1976.

Gospodin onda zapovijedi: "A sada pođi na svoje mjesto!" Svršeno je.

"Koga si Djevice u pohode nosila" - Kada smo iza Svete Mise sredivali što je potrebno, usput smo prije slušanja "izvještaja" molili deseticu Krunice: "Koga si Djevice u pohode nosila". Tada sam ugledala Nebesku Majku kako žurno ide. Bila je mlada, poletna, lijepa kao dijete. Prolazila je putem koji je vodio kroz bregovito područje. Bilo je ponegdje i malo ravnice. Ali povremeno je put dosta vijugao uzbrdo.

Presveta Djevica, onako mlada i poletna, hitjela ja kao mlado biće i žurila se jako veselo naprijed. A bila je u tijelu jaka. Dok sam je promatrala, dođe Glas od Nebeske Majčice:

"Blagoslovljena je utroba Njezina

i Ja sam u Njoj!"

I onda sam spoznala da je u blagoslovljenome stanju. Žurila se svetoj Elizabeti. A sveta Elizabeta sjedila je u svojoj kućici i željno ju je čekala. Kad je Presveta Djevica stigla, zagrlile su se, i dugo dugo su ostale u zagrljaju. Poslije je teren nestao.

Blagoslov jela - Kad ste molili za blagoslov jela, dvije Ruke blagoslovile su pripravljenu hranu. Bila je to Ruka Boga Oca i Ruka Boga Sina. A Svjetlo... Duh Sveti bio je nad tim... (Mgnt)

Moleći ružarij...

Navečer smo kuma i ja molile pred kipom Majke Božje s Malim Isusom. Najedanput, kao da nema zidova i zgrade, vidim kako sa zapada veselo trči Bezgrješna Majka. Bila je u bijelim haljinama, a u ruci je nosila tri prekrasne ruže: bijelu, smeđu i zlatnu kao sunce. Gledam ja kamo će ih Ona staviti. I stavi ih lijepo na oltarić pred Svoj kip. Umetne ih u vazu među ruže, koje su već tamo bile. Te tri ruže pradstavljaju tri Krunice, koje smo izmolili na posebne nakane.

Kada je Bezgrješna Majka stavila ruže, nestane

- 280 -

siječanj 1976.

u liku Svoga kipa. I onda je ova Majčica Božja koja drži Malog Isusa, bila živa za sve vrijeme naših molitava. A Nebeski sjaj i Nebeska pratnja stalno su. okruživali dragu Gospu i Malog Isusa.

A dok smo molili Ružarij, izražaj Lica Malog Isusa mijenjao se je, već prena sadržeju Otajstva. Kad smo došli do žalosnog Otajstva "Koji je za nas raspet bio". dragi Mali Isus je bio u takovoj tjeskobi, da je počeo gorko plakati. Plakao je onako malešan i suze su Mu se kotrljale niz obraze; a Srce Mu je išlo puknuti (Dok je vidjelica ovo pričala opet se je rasplakala).

Iza Ružarija, nolili smo Krunicu od Suza. Onda Majčica Božja ovako progovori:

"Iz Mojih Očiju

potekli su potoci Suza

poradi neposlušne djece Gospodina našega,

koja Mu ne služiše,

niti po Njegovim Zapovijedima živiše.

I zato plačem i lijem potoke Suza."

Iza toga draga Gospa pokaže prstom na nas dvije i rekne nam: "Utvrđujem u Meni vaša srca!" To znači primiti nešto Nebesko od Gospodina, što je još potrebno našim srcima.

Za vrijeme molitve vidjela sam kako je Anđeo pošao od prozora prema Nebeskoj Majčici. I stalno je bila prisutna Nebeska pratnja.

A nad Majkom Božjom i Malim Isusom pojavilo se veliko svjetlo i ostalo je skroz dok sno bili pod molitvom. Kada smo molili slavnu Krunicu, onda su se po krevetima, ispod slike Majke Božje s Malim Isuson koji hrani golubove, kotrljale kao točkovi tri velike zlatne kugle. Bile su povezane jedna s drugom, a velike kao ljetno sunce kad izlazi ujutro.

Onda nam je Anđeo rekao neka malo sjednemo i govorimo o svojim potrebama. Sjele smo pred lik Majke Božje i malo se pogovorile. Tada smo pošle na veČeru, zatim na nolitvu svaki za sebe, i opet na počinak.

Kad se vidjelica kod kumova spremala da bilje-

- 281 -

siječanj 1976.

ži Riječi Gospodinove, htjela je obrisati najprije naočale. Onda joj Majčica Božja progovori:

"Obriši svoje naočale, da ti šapćem!" Radilo se o rupčiću na kojemu je lik Majke Božje San Damianske. (Mgnt 13.I.)

14. Srijeda - Sveti Hilarije

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

Sveta Misa bila je ujutro u 8 sati. Prikazana je za pokojnog biskupa Josipa.

"I vidjet ćeš Koga si vrijeđao!" - Odmah u početku Duh Sveti obasja prostoriju i stane nad 0ltar. Kada ste saopćili za koga je Sveta Misa, od Njega jekne glas kao grom - sva se prostorija stresla: "I vidjet ćeš Koga si vrijeđao!"

U Nebeskom Parku - Iza toga dođoše Anđeli. Jedan od njih pozdravi okupljene: "Mir s vama Gospodinov!" Onda me uhvati za ruku i povuče iz zajednice na stranu. Druga dvojica stadoše uza me. A u zraku ih je bila prisutna jedna četa.

Onda doleti silan Anđeo s Neba, visok do tri metra. Bio je u prekrasnim tamnocrvenim haljinama, kao da su od samoga baršuna. Stane uza me i nešto je kao čekao. A one Anđele kao da otpušta, da ostanu na ovome mjestu.

Najedanput dođe iz Svetohraništa živi dragi Isus, koji me pozove:

"Pođi sa Mnom!

Idemo u Moje Stanove,

da se odmoriš u blizinama Mojim,

među Mojim Pravednicima."

Anđeo me tad uhvati za ruku i pođemo za Isusom.

Došli smo u velik prekrasan Rajski Vrt. U njemu je bilo mnogo velikih rondela, punih prekrasnoga cvijeća sa zlatnim porubima. Po putovima su bile postavljene klupe, bijele kao snijeg. Sjajile su kao zvijezde. U tom Nebeskom parku sve je bilo tako divno uređeno!

Kad smo dolazili doČekalo nas je na tisuće Svetaca - Gospodin kaže Pravednika. Kako je Gospodin

- 282 -

siječanj 1976.

Isus prolazio, tako su se oni Njemu duboko poklanjali. Svi su ljubili Nebesko Tlo, a oni koji su bili bliže Gospodina, poljubili su mjesto na koje je stupila Njegova Noga. I govorili su složnim glasom:

"Budi hvaljeno i slavljeno Ime Gospodina,

koji je spasio duše naše!"

Gospodin je bio pokazao Anđelu gdje da sjednemo. I onda smo sjeli na bijelu klupu i odmarali se. A Nebesnici su razgovarali jedni s drugima. Razgovor je to, koji smtnik ne smije znati, dok je na zemlji. Dugo smo tako sjedili.

Dragi Isus hodao je razdragan po tom prekrasnom Nebeskome Parku između Duša, koje je otkupio Svojom Presvetom Krvlju. Tako se je s njima naslađivao, kao otac koji je našao svoje izgubljeno predrago dijete, pa je sada sav presretan.

Iza izvjesnog vremena rekne Gospodin: "A sad pođi na svoje mjesto!"

Na to me Anđeo-pratioc uhvati za ruku, podigne se na noge i onda duboko pokloni Gospodinu. I ja sam se poklonila duboko Gospodinu, i poljubila sam Tlo u znak zahvalnosti.

Kada smo odlazili iz Rajskog Vrta, Nebesnici su bili okrenuti prema zemlji. Slavili su Ime Božje, sve dok nismo stigli ovamo. Anđeli, koji su ovdje čekali, primili su moje tijelo. Anđeo-pratioc nakloni se dragom Isusu u Svetohraništu, pogleda na mene, malo mi se nasmiješi, i onda se vine u Nebo.

Za vrijeme Svete Pričesti, dragi Isus je uzeo Svetu Hostiju i tri puta me je pričestio. Anđeo je pri tom držao pliticu.

Kući uz Anđeosku Pratnju - Iza toga gledala sam ovakav prizor. Od Svetohraništa do stanice pružile su se željezničke tračnice. Na početku su stajali dragi Isus, Nebeska Majčica i Sveti Josip. A uz prugu, i uz sam vlak, s jedne i druge strane, bili su skroz veliki Anđeli u bijelim haljinama. Već 30 godina služim Gospodinu, ali takova šta ni-

- 283 -

siječanj 1976.

sam doživjela.

Tri Anđela stala su na čelo, ispred lokomotive. Jedan od njih stavio je Raspelo na lokomotivu, u sredinu između ona dva svjetla. Drugi Anđeo pristupi kumi i kao mome pratiocu prikopča joj krasan broš. Na njemu je bilo lijepo nasmijano Lice Gospodina naŠega Isusa Krista. Jedan opet Anđeo ponese svu moju prtljagu u vlak. Tri Anđela su pošla sa mnom u vagon i posjedali oko mene: jedan s lijeva, drugi s desna, a treći nasuprot.

Kad je vlak trebao krenuti, četa Anđela pjevala je nad vlakom: "Budi hvaljeno i slavljeno Ime Gospodinovo dovijeka!" I vlak je krenuo.

Prije nego što smo od SvetohraniŠta krenuli na stanicu, Bog Otac je blagoslovio sve prisutne.

Pripremajući se za slušanje izvještaja, molili smo deseticu: "Koga si Djevice rodila". Tada se Majčica Božja pojavi u zračnom prostoru, i progovori nama, ali i cijelome svijetu:

"I želim rađati vaša srca

za našega Gospodina,

da se rodite u Njemu,

i Njemu služite,

u sve dane života vašega;

i s Njim živite

u vijeke vjekova. Amen." (Mgnt)

"Čuvaj Gospodinove Riječi kao Biserje Nebesko!" Kod kumova, za vrijeme molitava, zbio se ovaj prizor. Molili smo Krunicu zajedno s onim dodacima kao u San Damianu, zatim Krunicu od Suza, Zdravo Kraljice i drugo. Onda je došla draga Gospa i sjela je na mjesto gdje stoji Njezin kip. A u naručju je držala velikog Isusa. Ali Isusovo Sveto Tijelo i Njegova haljina bili su kao od zlata. Draga Gospa bila je obučena u ružičastu haljinu i plavi plašt, a preko svete glave imala je plavi veo. Gledala nas je milo, živa s Isusom, desetak minuta. Tada postane kakva je prikazana na kipu. Gledala sam u živu dragu Gospu, a Ona mi progovori:

- 284 -

siječanj 1976.

"Julija, čuvaj Gospodinove Riječi,

s Neba na zemlju dane,

kao Biserje Nebesko,

za one koji će tek doći,

i ove koji sada vjeruju!" (11B 42)

Jedna sestra bila se zauzele da vidjelica pohodi jednog duhovnog oca. A vidjelica je bila veoma umorna od dvije noči nespavanja i dugog puta. Onda Gospodin Isus Krist ovako progovori vidjelici:

"Ne plazi nigdje gdje te Ja ne šaljem!

Svi žele puno čuti;

a kads te saslušaju,

neće te niti gledati,

jer Moja Nauka srca im para.

Zato im ne daj niti jedne riječi,

da Me nad tvojom glavom progone.

Podaj onima koji Me ljube!

Neka im Moje Riječi srce blaže!

Tko Mene ljubi, taj Mene i sluša!" (Pi)

Kaže Gospodin vidjelici za Knjigu "Isus nas zove":

"Zadrži Moje Znanje, primjerke rada uza se,

da u dane potreba ne tražiš od onih,

koji s tobom noge brišu;

uzmu Moje Riječi, a do tebe ne drže.

Ja sam se u sve vrijeme za tebe brinuo,

i brinut ću se u danima potrebe tvoje.

Radi sa Mnom i Ja ću raditi s tobom." (Pi 24.I.)

Kaže Gospodin meni ovaj čas:

"Pusti neka tvrde glave rade što hoće,

ali neće dokle hoće;

do vremena koje sam za njih odredio.

Moj Zakon brani,

i ne daj mjesta grijehu u blizini svojoj."

Prislanjati se uz svijet, a Boga otisnuti od sebe, to vidjelica ne smije učiniti, bez pardona tko je tko. (Pi 24.I.)

- 285 -

siječanj 1976.

Đavao plete mrežu

Kad je u viđenju prestupila prag od kuće, vidjelica zastane iznenađena. U dvorištu, dvadesetak metara od kuće, diže se lijepo veliko zeleno brdašce. Visoko sedam do osam metara, a dugačko tridesetak metara, ako ne i više. Gleda vidjelica i čudi se, pa nema ona brda oko sebe.

Onda ugleda kako je đavao s lijeve strane, skroz od ugla kuće sve do zelenoga brdašca ispleo visoku i gustu mrežu. Ta mreža od paučine bila je visoka i do pet metara, a tako gusta i debela, da niti se je moglo izaći iz kuće, niti se je moglo kroz nju štogod vidjeti.

Gledajući taj prkosni posao, vidjelica zgrabi metlu, pristupi velikoj mreži i svu je metlom poruši i nogama pogazi. Iza toga nasloni metlu na zeleno brdašce. Đavao je zamišljeno gledao kako mu je vidjelica porušila njegovu petljaniju, pa onda promrsi: "Bio sam joj zagradio put da ne vidi Zagreb, i da ne ide tamo!"

Odjednom žustro skoči i počne žurno plesti na drugom uglu kuće. I opet je ispleo mrežu u istoj visini kao i prije.

Gleda vidjelica lukavoga đavla, što joj je to opet ispleo, pa ponovno zgrabi metlu, i svu tu paučinu pocijepa i pogazi.

Đavao je ostao i dalje pletući mrežu. Još i to treba nadvladati. (Pi 24.1. + Mgnt)

Pali svjetlo nad glavama mrtvaca

Odjednom, u času, nađe se vidjelica na velikom polju. Ali ono je nalikovalo više na čudnovato groblje. Tisuće i tisuće ljudi stajalo je poput uspravnih mrtvaca. Izgledalo je da svi imaju pokraj sebe svoj grob.

A onda, među tim mnoštvom mrtvih, vidjelo se ovdje ondje ponekom čovjeku svjetlo nad glavom. Lijepo iznad glave gori kao plamen velike svijeće. I to je bilo tako lijepo za vidjeti. Ali tih svjetala je bilo tako malo.

A vidjelici je bilo žao što su toliki ljudi u

- 286 -

siječanj 1976.

tami. Htjela bi da svi budu u svjetlu. I dade se na velik posao. Hodala je po polju sa šibicama i svijećom u rukama i palila svjetlo nad glavaca mrtvaca. Ali plamen se nije htio primiti. Ostajali su i dalje u tami. U tom mučnom poslu vidjelica susta i stane usred polja da promotri tu bijedu.

Odjednom na tom polju ugleda đavla. Stajao je srdit podalje od vidjelice, naokolo promatrao, a onda pogleda na nju i ljutito joj poviče: "Ja sam bio velik i ugledan,

imao sam veliko blago,

a sada nemam ništa!

Ti si malena, a imaš toliko toga!"

Očajan gleda okolo po tom groblju. I gleda otresito one nad kojima još gori svjetlo, i htio bi vidjelicu ukloniti s toga terena, da ne pali svjetlo nad glavama onih u tami. Nestao je prizor.

Polje označuje zemlju. Mrtvaci bez svjetla jesu grješni ljudi. Ljudi sa svjetlom na glavi, to su oni koji su u milosti Božjoj. Svjetlo što ga vidjelica pali nad glavama jest Riječ Božja koju im dodaje. Đavao se tuži na propalu slavu; imao je svega. (Pi 24.I. + Mgnt)

Veljača...

Vidjelica u neukusnoj haljini - Neki dan opazi na sebi neukusnu haljinu, išaranu s puno različitih boja. Gledajući sebe ovako iznakaženo obučenu, u čudu upita Gospodina: "Gospodine, tko je mene ovako loše obukao, da ne mogu poći među ostale ljude?"

Odgovori Gospodin: "Tako su te obukli od zlobe. Ja sam tebi dao lijepu haljinu iz Nebeskog Dvora... Dotična, koja je tebi dobra učinila, može ti više zla učiniti, nego što je dobra dala."

Ovako govori Gospodin:

"Neka Mene, Boga svojega, ne uči stvor govoriti!

Ja sam dao govor stvoru Mojemu i njime upravljao.

Neka bude proklet svaki onaj,

koji Moje Riječi drukčije izgovara na zemlji,

- 287 -

veljača 1976.

nego što sam ih Ja dao ljudima,

izabranicima Mojima.

Dokle ćete ranjavati Moje Srce

i osporavati Moje Djelo?

Kažem vam, da nijedan, od početka do sada,

neće proći, a da ne da Meni račun za ono,

što mu dadoh da učini na zemlji,

za Moj narod, oko spasa duša." (Pi 16.II.)

"Moja Viđenja i Objave se zlorabe među Mjerodavnima.

Ja nijesam to dao svećenicima i pojedinima

da unište Moju Nauku;

Ja sam to dao za Moju djecu na zemlji

da koriste Moju Milost

za spasenje duša svojih." (Pi 16.II.)

Glasoviti pisac živ a mrtav - Kasnije mi pokaže Gospodin nadaleko glasovitog profesora teologije koji smućuje svećenike i govori protiv San Damianske Majke Božje, gdje stoji mrtav među ljudima, iako je još živ. Samo nekoji oko njega - u čitavom svijetu - jesu živi; drugi su mrtvi, iako žive. Kaže Gospodin njemu i ostalima koji su takvi:

"Razbit ću vas i vaše kurije!

Povest ću Moj narod po zemlji Mojoj

- u Zapovijedima Mojima."

Eto, nije se igrati s Bogom! Kada radiš, radi kako spada! Ne mudruj i ne luduj s Božjim stvarima. (Pi 16.II.)

"Piši i dalje, šalji i dalje..." - A jednom piscu, kojemu su zabranili izdavati Objave, Gospodin poručuje: "Piši i dalje, šalji i dalje - gdje si dostavljao - Moje Objave!"

Isus se više ne osvrće ni na biskupe ni na nikoga, nego ono što je On zapovjedio, hoćeš nećeš, tako mora biti! On će pročistiti sve ono što Mu se protivi; ostat će samo ono što Mu je vjerno!

Ovih dana reča Gospodin za slugu Svojega, biskupa iz Zagreba: "Pričekat će malo, dok izađe van iz vatre. Dobro će se ogrijati!" (Pi 16.II.)

- 288 -

veljača 1976.

Zlatni Isus izbačen iz crkve

Spremala sam se u crkvu, na svetu Misu, kad odjedanput imam Viđenje. Najprije mi je teren bio nepoznat, a onda prepoznam da sam u Zagrebu. I vidim crkvicu, koja je izvana bila izrađena više u starinskom stilu. A ja idem u tu crkvu na Svetu Misu. Uz put je tekao bistar potok. U vodi je bila jedna poznata ženska, Zagrepčanka. I dovikne mi iz potoka, neka je čekam dok izađe van. Kaže da se je malo oprala (bila je na ispovijedi). Ali još prije nego što smo došii do crkve, nekud je otišla.

Kako sam išla prema crkvi, vidjela sam i druge ljude kako idu u istu crkvicu. Neki su mi od njih bili poznati. Onda se začudim kad ugledam da s tim ljudima ide prama našoj crkvi i jedan svećenik po židovski obučen. Ide on s njima i lijepo razgovara kao da je katolik. I onda uđe ravno u našu crkvu. I čudim se, šta će on, Židov, u našoj crkvi. I kako su vrata bila širom otvorena, vidim na sredini moderni oltar. A taj svećenik se počne oblačiti u misno ruho i spremati za Misu.

A vani pred crkvom, s lijeve strane vrata, dva tri metra od zida, stajao je dragi Isus. Bio je visok gotovo dva metra, a sav je bio od zlata. Kao da nema meso i kosti, nego je sav zlatan. U prvi čas sam pomislila da je to kip, jer je tako sve od zlata odsijevalo.

A poslije sam vidjela da je Isusu stavljena na Glavu velika trnova kruna. I bila je tako silovito nabijena na Isusovu zlatnu Glavu, da Mu se trnje zabilo u dubine... a kruna je prekrila čitavo čelo sve do očiju - da je jedva mogao i vidjeti.

Kada sam došla blizu dragog Isusa, upitam Ga s bolju u srcu: "Gospodine, tko je Tebe izbacio iz doma Tvojega?"

Gospodin mi odgovori ovako;

"Moje zlatno Tijelo izbaciše ljudi iz tvoje knjige

Moje Riječi i Viđenja kakav jesam.

Služe Židove, a Mene istjeraše iz blizina svojih.

Neka se ne razbacuje Zlato s Neba!

Okruniše Me trnjem velikim jezici njihovi

- 289 -

veljača 1976.

poradi tebe i Nauke Moje."

A onaj svećenik se odmah obukao u misno ruho i počeo je služiti Misu. Sam je bio na oltaru, nije imao ministranata. Služio je kratku Misu, onako više po židovski. A naši ga vjernici slušaju, kao da je katolički svećenik. Neki od tih vjernika su mi bili poznati iz molitvene zajednice. A ja to gledam izvana, kroz otvorena vrata. Nisam unišla u tu crkvicu, zato što sam vani vidjela zlatnog Isusa, pa sam ostala uz Njega. Onda kažem:

"Gospodine, židovski svećenik služi Misu na Tvojemu mjestu, i naši vjernici slušaju tu Misu..."

Onda Gospodin odgovoriČ "Oni su se prilagodili!"

Isus je bio u Viđenju sav zlatan, jer je sva Njegova Osoba "zlatna", jer je sva Nauka što su je izgovorila Njegova Sveta Usta "zlatna"! Sve Njegove Riječi usvim Knjigama na zemlji jesu "zlatne" - i u Knjizi koja je pisana... "Isus nas zove". Gospodin hoće, kad Knjiga bude štampana, da na naslovnoj stranici bude Njegovo Žalosno Lice i na Glavi trnova Kruna. (Pi 16.II. + Mgnt)

22. NEDJELJA - Katedra Svetoga Petra

POD SVETOM MISOM

Strani jedan svećenik, koji je tek privremeno kod nas, imao je večernju Svetu Misu. Prije Svete Mise predmolio je Krunicu. Kad je kod kuće, u samostanu, nedjeljom i drugim zgodama on uvijek prije Svete Mise predmoli Krunicu. Ovog svećenika, radi vjerovanja u Objave i širenja Poruka, ostala subraća potcjenjuju i zabacuju. Čak ne vole s njim ni razgovarati. i najradije bi ga se riješili. Jer on propovijeda, da se vjernici drže staroga, da kleknu kad se pričešćuju i slično.

Kad je dotični svećenik čitao Sveto Evanđelje otišla sam u ekstazu. Onda sam iza njegovih leđa vidjela njegovog velikog Anđela. Bio je viši od njega, a crnomanjast. Dok je svećenik propovijedao, Anđeo stane s desne strane Evanđelja, malo sa strane, između modernog oltara i glavnog Oltara. Anđeo je bio okrenut licem prema sredini; a imao

- 290 -

veljača 1976.

je veliku debelu svijeću, kao što su one za Uskrsne Obrede. Svijeća mu je sezala do iznad glave, a njezin plamen bio je kao baklja. Anđeo je stajao kao na počast, kao da nekoga čeka.

Onda se od Svetohraništa do Oltara pružio poput tepiha jedan krasan put, bijel kao snijeg. A ja se najednom nađem tako blizu Oltara, da sam ga se mogla dotaći. I gledam, tko će to sad proći tim prekrasnim putem.

Najedanput se Svetohranište otvori i postane krasan hram Božji. Iz Svetohraništa izađe veliki dragi Isus, obučen u prekrasno svečano Nebesko odijelo. Na Njemu je bio i veliki dugački plašt, pluvijal. Dragi Isus pođe do Oltara, na strani Poslanice. Stane uz svećenika i gleda milo u njega. Onda ga je tri puta pomilovao po glavi.

Najedanput se dragi Isus uzdigne na Oltar i sjedne pokraj svetoga Kaleža, metnuvši ispružene noge do Evanđelja. A Oltar je bio velik i lijep, mističan... I sve je bilo duhovno... I gleda dragi Isus svećenika u oči, i promatra ga, Onda mu reče: "Sinko Moj, dijete Moje, sluga Moj - nabraja mu - obrađuj Moje udove!...

Najedanput, desetak Anđela, u dobi od deset godina, u bijelin haljinama, zaokruži Oltar, dragog Isusa i tog svećenika, u znaku Krunice. I kako su zaokružili Oltar, u zraku se pojavi velika sveta Hostija, tako velika kao patena. A u toj velikoj Hostiji stvori se Križ, napravljen od samih lijepih kružnica u bojama... od samih dragulja...Upitam dragog Isusa: "Kakve su to Kružnice u Hostiji, koje odsijevaju kao dregulji?"

Gospodin na to reče; "To su dragulji njegovih zasluga..."

Kada se je počeo moliti Očenaš, čak se je čuo u Nebu! - dragi Isus, kako je bio okrenut prema svećeniku, i Evanđelje pokraj Njega, odmah klekne na Oltaru, duboko, što god je samo mogao, nakloni se Bogu Ocu Nebeskome. onako pravi poklon, i tako je dragi Isus klečećki molio Očenaš. I svi Anđeli su kleknuli, i onaj veliki Anđeo s njima.

- 291 -

veljača 1976.

Kasnije, dragi Isus se nasmiješio, digne se na Svoje svete noge, pođe do Svete Hostije, što je lebdjela u zraku, od velikog Čovjeka pretvori se u Malo Dijete, uniđe u Svetu Hostiju i sjedne nasred onog blistavoga Križa.

Kad se približila Sveta Pričest, Mali Isus izađe iz Svete Hostije, postane opet velikim, i još je časak ostao na Oltaru.

U to kroz sakristijska vrata dođe Nebeska Majčica, noseći prekrasnu Krunicu, koja je odsijevala kao zvijezde. Došavši do svećenika, milo ga pogleda, i kao Svojemu sinu, lijepo mu metne tu Krunicu oko vrata.

Kad je svećenik podigao Svetu Hostiju i govorio: "Evo, Jaganjac Božji!", žene koje su bile naprijed, kad su vidjele da ja skroz klečim i one su klekle - dok inače stoje. A drsgi Isus, koji je već htio da pođe u Svetohranište, okrene se prema tim ženama, pogleda ih i sve ih blagoslovi.

Na to Majčica Božja ode s dragim Isusom u Svetohranište, i Svetohranište postane naravno kako ga gledate. Više nije bilo kao veliki hram.

A ja, kako sam bila u velikoj ekstazi, nisam se mogla pravo ni pričestiti. Došla sam do pričesne ograde i kleknula, ali nisam znala da je svećenik preda mnom. Onda me je dragi Bog rasvijetlio, da sam na pričesnoj klupi i nek otvorim usta.

Iza Svete Mise pitao me je svećenik, što se sa mnom zbivalo. Kad sam mu ispričala, što se je sve dogodilo pod Svetom Misom, sklopio je ruke i uskliknuo: "Je li moguće, da ja tolike milosti imam!" Jako je ponizan.

A Krunicu mu je Majčica Božja dala zato, Što je veoma rado moli. Bio je u raznim zemljama... i kad je bio na župama, kaže da nije nikad Sveta Misa počela, dok se nije prije Krunica izmolila. Ako on nije mogao s ljudima moliti Krunicu, onda bi koja ženica predmolila. Kaže da on nikad ne ide služiti Svetu Misu, a da prije ne izmoli Krunicu, sad za obraćenje grješnika, sad za svećenike, pa za duše u čistilištu... (Mgnt)

- 292 -

veljača 1976.

Kaže dragi Isus: "Ukloni se od nametljivih osoba. One ne dolaze iz pobožnosti, nego iz znatiželje."

Pred Isusom na koljenima - Kako sam bila radi te Knjige ("Isus nas zove") jako potrešena i duboko potištena, jer nisam razumjela u kakovom se to stilu radi... i sve... Onda sam molila i plakala, i rekoh: "Bože moj, takvu si mi veliku službu dao, a ja to ne znam ni voditi... ni ništa... Tako mi je teško... Svi me ostavljaju... Šta ću!"

Još mi je Krunica bila u ruci, nisam ni završila s molitvom, kad najedanput vidio da dragi Isus stoji preda mnom. Ispočetka nisam vidjela čitavo Njegovo Tijelo, a poslije sam Ga svega vidjela. I ja tako klečim pred Njim, i gledam u Njega kao da Mu se molim, kad primijetim da je netko u mojoj blizini. Okrenem se i ugledam duhovnog oca Zvonimira. To označuje zajednicu u službi. (Mgnt)

28. Subota - Sv. Gabrijel od Žalosne Gospe

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

Julija je jutros rano doputovala vlakom u Zagreb. Dočekao sam je na stanici. Krenuli smo pješice do brata Ivana. Putem smo govorili i o radu na Knjizi. Bila se pobojala, da u Knjizi neka Viđenja manjkaju, a druga da su okrnjena.

Svetu Misu koja je slijedila, prikazao sam prema nakanama preminulog časnog brata Mate.

Duh Sveti - Kad je počela Sveta Misa sletio je Duh Sveti nad Oltar. Spustio se tako duboko, da je prožeo čak i Oltar, i otišao kao u dubine... skroz...

"Ja sam u Nebu!" (Brat Mato) - Iza toga našla sam se u Nebu, nasred jedne velike prekrasne zemlje. Tako je bilo lijepo! Kako sam pošla tamo, veselo mi poleti ususret časni brat Mato. Usred tog lijepog Neba trči on prema meni sav ushićen, malo živ: "Julka! Ja sam u Nebu! Majčica Božja me je odvela u Nebo, pred Presveto Trojstvo!"

A oko njega je bilo jako puno svijeta: što muških, što ženskih, što odraslih, što mlađih. Časni

- 293 -

veljača 1976.

brat Mato bio je tako lijep i mlad, kao da mu je najviše trideset godina. A bio je nježan, poletan i razigran, kao dječak od petnaest godina. Imao je na sebi krasno redovničko odijelo, boje poput kave. Oko njega je bilo cijelo čudo ljudi. Kao kad bi se jedna velika procesija zgrnula u jednu grupu. Nisam nikoga od njih poznavala. Brat Mato stajao je melu tim mnoštvom kao učitelj. I onda mi veselo reče:

"Sve su ovo duše,

koje su mojim djelima spašene!"

Ljudi su se na to malo odstranili, napravili malo mjesta oko njega. A s Gornjeg Neba sletjelo je mnoštvo nevelikih Anđela, od svojih 7 do 8 godina, i manje. Uz njega je bio i njegov veliki Anđeo. Anđeli su se onda s njim igrali, i on se s njima igrao. Oni su ga zadirkivali, i on je njih - pa je to bio smijeh u Nebu. Anđeli su s njim zbijali šale, i on je zbijao šale s njima. Na to on meni kaže:

"Julka, ne kloni u patnjama!

Što više trpi, da dođeš što prije ovamo!

Pošalji moj pozdrav mojoj braći u samostanu,

i Poglavaru našega samostana;

pozdrav Gospodina Isusa Krista iz Neba,

preko mojih usta.

I pozdravi posebno brata Zvonimira - zove on vas sve braćom, i poglavare i sve -

Reci im, da se žure, da dođu k meni, u Nebo!"

Tako je bio nasmijan i veseo! Naslađivao se s onim Nebesnicima, i nekoliko mi je puta rekao:

"Meni je tako lijepo u Nebu!

Tako je lijepo Nebo!

Reci svima, da je Nebo tako lijepo!

Tako mi je lijepo!"

Iza toga mi kaže i ovo: "Ja sam se tebi javio, kad sam polazio sa zemlje. Ti mene nisi prepoznala. Gledao sam te kad si bila u mukama, i ležala si i hodala si. I gledala si me na ulici s bratom Jurom, gdje idem u obliku starca. Pitao me je, da li mi treba drva rezati. To sam bio ja. Pridružio

- 294 -

veljača 1976.

sam mu se, ali me nije poznao. Ulicom smo pošli zajedno u crkvu... Stajao sam među dušama u tvojoj prostoriji, gdje si se molila i trpjela za duše. I ja sam bio među njima. Nisi me prepoznala, jer ti nisam dozvolio, da me posebno vidiš u Nebeskom odijelu." Prepoznala bih ga.

"Označeno je cjelovito!" - Iza Evanđelja rekao mi je dragi Isus: "Reci slugi Mojemu Zvonimiru: stabljika znači ovo, stabljika s korijenjem, trstika sa korijenjem - Isus je rekao pêrje, klâs, i u klasu pšenica - označuje cjelovitost Moje Nauke. Znači, što je označeno cjelovito je, nije okrnjeno." Gospodin je to rekao za Svoje Riječi u Knjizi, da nije okrnjeno, da je dovoljno izraženo Što je napisano.

I nastavi dragi Isus:

"Od sinova i kćeri Mojih. na zemlji,

nijedan neće dokučiti dubine Mojih Milosti.

Dijelim djelomično.

Kakva posuda takve milosti dajem u nju,

prema potrebi, vodeći je Duhom Mojim.

U čas kad sam sjedinjen s posudon Svojom,

govori ono što sam Ja rekao.

Ako je tražiš i tražite,

često puta zbuni se,

zato jer nijesu Riječi njezine (njegove) nego Moje,

i ne može odmah da se sjeti."

Božanski Spasitelj blagoslivlja - Dalje sam ugledala kao da služite Svetu Misu na mističnom terenu, na mističnom Oltaru. I taj Oltar u Viđenju je bio drugačije okrenut, kao prema Istoku. Božanski Spasitelj dođe iz Svetohraništa u velikom i prekrasnom Nebeskom sjaju. Haljina Mu je sjala kao sunce. Bos je bio. I kako ste služili Svetu Misu, dragi Isus pristupi k Oltaru i obasja ga, i blagoslovio je Oltar, i svećenika, i sve oko njega.

"Halo! Evo Me!" - Najedanput se malo nad Oltarom, u zračnom prostoru, pojavi Hostija bijela

- 295 -

veljača 1976.

kao snijeg, a velika desetak centimetara. Ta Sveta Hostija je stajala u lunuli. A veliki je Isus nestao, kao da se sakrio u Svetu Hostiju. Odjednom ispod te velike hostije ugledam dragog Malog Isusa u bijeloj haljinici. Onako malešan, od svega par mjeseci, leži na Oltaru, Ručicom se naslonio na Oltar. Izviruje ispod Hostije, gleda na nas i viče: "Halo! Evo Me!"

Iza toga je došla velika Nebeska Majka. Bila je tako visoka, da ne bi stala u ovu sobu. A u tijelu Svome je bila tako jaka, da je bila široka do dva metra. Imala je haljinu više limunaste boje. Plavi Joj je plašt prekrivao i glavu i tijelo. Bosonoga je bila. Došla je blizu Isusa i gleda...

Za Njom je došao Sveti Josip - u odjeći boje kave - pa i on promatra dragog Isusa, kako proviruje ispod Hostije.

Pavao VI. - Iza toga doživjela sam Papu Pavla VI. Kao da je u Rimu, prizor Rima. Ali je došao ovamo, i stoji i gleda. Ne mogu se tako napraviti kako je on mene onako upadno i prodorno gledao. I nasmijao se. Stajao je do jedno 5 minuta, a potom nestao. Onda je iščezao i Oltar iz Viđenja, a vidjela sam ovaj Oltar, na kojemu redovito služite Svetu Misu.

"U čistilištu sam!" - Ovaj prostor ovdje, bio je pun duša. Valjda ih je bilo do jedno 200. Među njima je bio i pokojnik, koji mi je bio preporučen, da se za njega molim pod Svetom Misom.

Dotični još od vjenčanja nije proživljavao svoju vjeru. Kaže Gospodin za njega, da je bio gradski odgojen - pa je onda i po gradski živio. Na koncu se u bolesti - nakon što se za njega mnogo molilo i žrtvovalo - lijepo skrušeno ispovjeđio i pričestio i smireno preminuo.

Nad glavom pokojmka čuo se glas:

"U čistilištu sam! Ali neću biti dugo! Molitve koje su za mene prikazane, spasile su dušu moju. I Milosrđe Gospodina Isusa Krista, Boga Oca Nebeskoga i Boga Duha Svetoga smilovalo mi se, i oprostilo mi je grijehe moje. Samo za kaznu svojih gri-

- 296 -

veljača 1976.

jeha nalazim se u čistilištu. I sve te duše su iz čistilišta."

"Oh, al' mi je divno u Nebu!" (Brat Mato) - Iza tog dođe opet brat Mato. Došao je s one strane kako je Oltar, s čela. Po krasnoj zemlji, bijeloj kao snijeg - to je bio cijeli teren zemlje takav - trčao je prema Oltaru: veselo, poletno... tako veselo kao da će igrati. Slatko se je nasmijao, pljesnuo je rukama, sklopio je ruke nad glavom i uskliknuc: "Oh, al' mi je divno u Nebu!"

"Tako ti je tijelo umorno..." - Dragi Isus me je dva puta pričestio. I onda mi je rekao:

"Tako ti je tijelo umorno, i tako si izmučena,

da ti je tijelo kao tanka ljuska.

Moja snaga u tebi radi - u ljuski!"

Na koncu je velika, ogromna Nebeska Majka pošla prema Nebu. Pratilo ju je mnoštvo Anđela. U Njezinoj pratnji osobito se isticao jedan veliki Anđeo. Ne znam koji je to bio.

"Treba zahvaljivati!" - Na koncu Svete Mise i Pobožnosti, izmolili smo, po običaju, tri Slavaocu, u zahvalu za sve primljene milosti, osobito pod ovom Svetom Misom. Dragi Isus je tad rekao:

"Za primljene Milosti

uvijek Mi se zahvaljujte!"

Blagoslov na koncu Svete Mise - Kaže časni brat Mato: "Kada se na zemlji daje blagoslov, iza Svete Žrtve - blagoslovio nas je Bog Otac sa Svojom desnom Rukom - na Nebu, na zemlji i pod zemljom, i u svemu stvorenom, blagoslov Njegov je uvijeke!"

To je brat Mato rekao kad ste blagoslov davali, ali sam zaboravila reći. Sada je došao i opet mi je ponovio.

Pozdravlja nas sve (rukom) i oprašta se:

"Hvaljen Isus i Marija,

budi u vijeke vjekova!

Julka, zbogom, zbogom! Do viđenje uskoro!"

Duhovnog oca Zvonimira je posebno pozdravio.

- 297 -

veljača 1976.

"Halo, tu sam Ja!" - Prije mjesec-dva dobio sam na poklon lurdski kipić Malog novorođenog Isusa. Kipić je velik jedva dva cm. Rado ga nosim sa sobod. Taj mali kipić stavio sam na Oltar, da me za vrijeme Svete Mise podsjeća na prisutnost Malog Isusa.

Kad nam je vidjelica na svršetku pobožnosti ispričala što se dogodilo pod Svetom Žrtvom, svima nam je to bilo drago, i doživjeli smo to kao nešto dražesno i milo.

Puten do brata Ivana govorili smo i o poteškoćama izražavanja onoga što je u Viđenju doživljeno. Poučno je, kako se dragi Isus mnogo ne zanima da li ćemo mi reći stabljika pšenice, trstika pšenice ili kako drugačije, nego On gleda na dublji sadržaj i Njega nam želi usaditi u dušu.

To što se Majka Božja javila tako velika i jaka, označuje veličinu Njezina dostojanstvo i uzvišenost Njezine duhovnosti.

"Nije još krivi Papa!"

Za vrijeme doručka došao govor i na Pavla VI. i na Protupapu, koji bi morao doći. Uredništvu "Blagovesti" netko je poslao Poruke (izgleda one iz Baysidea u New-Yorku) u kojima se govori o prevlasti zla u krilu Crkve i Hijerarhije, te da je čak jeden profesionalni varalica javno nastupao kao Pavao VI. "Blagovest" se dosta oštro okomila na te Poruke, da im manjka pečat istinitosti. Usred razgovora dragi Isus progovori:

"Nije još krivi Papa!

Kada bude krivi Pastir

taj će i Nauku u Crkvi krivu davati,

i bit će progon Crkve.

Poznat ćete po progonstvu Crkve.

Malo će vremena imati, kratko, ali snažno,

da će se morati kršćani sakrivati,

i sluge Moje i službenice Moje.

- I nastavlja Gospodin -

Ne bježati među nepoznate,

nego među poznate,

da znaš gdje se kriješ.

- 298 -

veljača 1976.

Jer će vas neznanci predati u ruke dotičnima.

Tu je najsigurnije među svojima, svaki među svojima.

Tuđin je izdajica, i ako nijesi izdajica,

napravit će te izdajicom.

Još nije krivi Papa!

Pavao, sluga Moj, je veliki mučenik!

Braća oko njega, na račun Moje službe, đavli su!

I oni mu puno smetaju u Nauci Mojoj.

Daju lažne naloge narodu Mojemu na zemlji.

U odijelu Mojemu đavli su, vrše službu Moju.

Kada bude krivi sluga Moj, vidljivi Petar,

progonit će Crkvu Moju,

i stado Moje razbježat će se.

Produljio sam, ima više vremena,

ali odustao nijesam od Namjere Svoje.

Ako produljim malo dulje,

neće još skoro zlo nastupiti u svojoj snazi.

Grijeh ljudi na zemlji preplavio je Moju zemlju,

i ono što Mi služi, želim da spasim od vukova.

Bdjet ću nad ovcama Mojima,

i što sam odredio,

sačuvat ću za Maleno Stado. Amen."

Navika teških grijeha - Govorili smo i o tome kako čovjek, koji već ima naviku teških grijeha, više i ne zna što govori - ako je psovač. Dragi Isus na to komentira:

"Grješnik, opterećen grijehom smrtnim mnogobrojnim, osjeća se kao najčistiji!" Nema tegoba u duši.

"Naučit ćeš se na nemir i na mir!" - Dvije sestre, dok su živjele u stanu kao podstanarke, imale su dosta nevolja. Nakon duljeg vremena, napokon su dobile stan u novogradnji. Ali zadovoljstvo nije dugo potrajalo. Buka od prevelikog prometa bila je tako zaglušna, da je starija sestra gotovo klonula i fizički i psihički. U uredu žamor i naporan posao, a kod kuče još i gore: i po danu i po noći neprestana buka motora, auta i kamiona. Usred razgovora dragi Isus je utješi: "Kčeri Moja! Naučit ćeš se na nemir i na mir.

- 299 -

veljača 1976.

Među kakve ljude dođeš, u takovoj sudbini se pomiri. Na sebe pazi, Meni služi, a nemir drži za napast. Smiri se, kćeri Moja, u Imenu Mojemu!" Već slijedeće noći dobro je spavala. I onda je bilo sve bolje.

29. NEDJELJA

Lav V. - Vidjelica je kod kuće dva puta doživjela Papu Lava V. Po dolasku u Zagreb, pitala me je, tko je on, i u čemu je značajan. Pogledao sam u Leksikon, i prije početka nedjeljne Svete Mise, htio sam saopćiti kratak sadržaj. U to vidjelica dobije Riječi od Gospodina:

Lav V. dva puta je duboko promatrao tvoje tijelo i Moju Nauku u tebi. Duboki sadržaj Moje Nauke duboko je potresao njegovo srce i dugo je na tebe gledao. Imao je duboke ideje Moje Nauke u sebi. Zato je bio smaknut poradi Imena Mojega."

Isus dragi izriČito reče za njega da je mučenik. Lav V. izabran je za Papu VI/IX. mj. 903-g. i već nakon mjesec dana bio je od svog budućeg nasljednika (Kristofora) zatvoren i ubijen. Tad sam spomenuo, da je u opisu i bilješka: vidi "saeculum obscurum - tamni vijek", Isus dragi reče:

"Tamni vijek kao i danas!"

Kaže Gospodin Isus svima vama (prisutnima):

"U Srcu Svojemu vas nosim

sve koji ste došli!

Ostanite Moja dječica!

U Duhu Mojemu hodajte,

u Duhu Mojemu živite,

i biti ću Svjetlo dušama vašim,

i svijetlit će u vijeke vjekova

duše vaše u Mojemu Imenu!

Ja sam vas doveo,

da slušate Glas Moj

i živite po njemu.

Neprijatelj duša vaših

vreba na pete vaše!

Čuvajte se, i pazite budno

na časove i okoline svoje,

- 300 -

veljača 1976.

da vas u svoje mreže ne zaplete.

Ljut je što Meni služite.

Ostanite sa Mnom i Moja dječica

u sve dane života vašega.

Ja sam Gospodin Bog,

druga Osoba Isus Krist,

koji sam na zemlji vidljivo hodao

i raspet bio i pregorku Muku pretrpio

za duše vaše i duše Moje,

koje sam Ja dao od Sebe u tijela vaša.

Duh Moj stanuje u svim tijelima na zemlji,

ali tijelo otvrdne, ogluši se na glas Moj.

I duša ne bi htjela da Mene ostavi,

jer poznaje svojega Gospodara,

jer sam Ja njezin Gospodin.

Ali tijelo otporno okrene leđa

i postane tvrdo, i gluho, i slijepo

- pokraj zdravoga tijela!"

Draga Nebeska Majčica je došla!

"Dječice Moja, pođite za Mnom!

Slušajte Glas Gospodina našega!

Budite mudri!

Ne ludujte s kratkim vremenom,

koje vam je Gospodin dodijelio,

da ga iskoristite u korisne svrhe duši vašoj!"

Kaže Majčica Božja: "Sine Moj! Gospodin kaže

nastupi vršiti Žrtvu Moju!"

Vama govori! Sveta Misa mora početi.

Kaže Gospodin Isus Krist - ovdje je među nama,

stoji povrh stola:

"Sine Moj, dijete Moje, sluga Moj, Zvonimire!

Točno označuj Riječi Moje, Viđenja Moja,

koje sam dao zemlji iz prevelike Ljubavi Moje,

da duše Svoje s Mojom Naukom nahranim

i duše Svoje osvojim za Sebe.

Dao sam to, da im dam jakosti, kreposti,

da gledaju kojim putovima moraju hoditi u tijelu,

- 301 -

veljača 1976.

da Meni služe, da Mene ljube i da Me slušaju.

Moje Riječi ništa umanjivati, niti uljepšavati,

niti skraćivati, niti dodavati.

Kako sam rekao, kako sam kazao, tako neka ostane.

Nauka je dana od Mene,

koji sam Gospodar Neba i zemlje.

Onako sam dao,

kako će ljudi na zemlji razumjeti,

i mali i veliki.

Modernu naobrazbu maleni ne razumiju,

čita i ne zna šta znači.

Zato govorim da mali razumiju,

i oni koji imaju naobrazbe ovoga svijeta.

Oni koji su maleni nemaju tolike naobrazbe,

i kada čitaju nešta, što je u naobrazbi označeno,

ne znaju ništa, šta je to,

nemaju razumijevanja, Šta je to.

Je gledam duše, ne gledam škole.

Škola je za svagdašnji kruh,

da si čovjek zaradi na zemlji.

Netko mora biti negdje smješten.

Mora biti i malenih, i koji su u većoj naobrazbi,

da znaju voditi male.

Ljubite malene tako kao da su veliki,

jer ste po dušama svi jednako stvoreni.

Jedna ljubav, jedno Sunce, jedno Srce

i jedna Milost grije sve na zemlji.

Koji je u manjoj mjeri od ovoga, sam je kriv,

što Moja Milost ne djeluje u tijelu njegovom

jer si je skratio (skratila) Moju Milost,

poradi svojih nedostataka, poradi svojih grijeha,

poradi svoje velike mudrosti,

koja nije korisna u Nebu.

U Nebu su svi jednako mudri.

U Nebu je mudrost samo u razlici tolika,

što na zemlji nekoji više posluže Meni,

nekoji manje.

Po djelima se u Nebu raspored čini,

po djelima se zasluga dijeli,

po djelima ima svaki u Nebu, svoje Stanove.

Zato budite mudri,

i neka mudrost Nebeska osvaja vaša srca!"

- 302 -

veljača 1976.

Kaže dragi Isus - smije se vidjelica kad nam to priopćava: "Sada govore Moja Usta u tvojemu tijelu!"

Posrednica svih Milosti - Bilo je govora o Posrednici Svih Milosti, i kakav bi zaziv, u vezi s tom istinom, trebalo dodati u pohvalama "Blagoslovljen budi Bog", kao i u Litanijama Majke Božje. Kaže draga Gospa:

"Ja sam (tako) puna Nebeskih Milosti,

da ih ni (cijela) zemlja obuhvatiti ne može.

Puna sam milosrđa,

Milosti sam puna Nebeskih,

koje ne može zemlja obuhvatiti."

Vidjelica tumači: Kad bi se sva ta Milost spustila na zemlju, zemlja je ne bi mogla primiti, toliko je Nebeska Majka puna Milosti Nebeske. Ona je dijete Neba, a Nebo je tako veliko - samo koliko sam ga ja vidjela, kad sam po njemu hodala, puno puta - da zemlja prema njemu izgleda kao sićušno makovo zrno. Kad se gleda s Neba na zemlju, zemlja je udaljena od Neba, od Nebeskog Podnožja -gledano Nebeskim očima - najviše jedan kilometar.

Ima jedan zlatni ključ, tolik (dug desetak cm), koji mi je dao dragi Isus, kad sam stupila u Njegovu službu. Onda se Gospodin s tim ključem dotakne Očiju, ušiju... I uši slušaju sve što se u Nebu po Nebeski govori, pjeva, svira... Oči vide u takove daljine, u kakove čovjek ne bi nikada mogao gledati ni s najjačim dalekozorom, s kojim se promatraju zvijezde, da se Isus nije dotaknuo oka. Kada se dotakne usta, onda moja duša govori ono što Isus govori; kako On govori, tako iz mene govori. To je kao magnet. Kako On izgovara, tako moja usta govore. I kad kaže: "Pođi sa Mnom!" - onda odmah moja noga ide. Ako ja i ne bih htjela, noga ide; mora ići za Gospodarom svojim. Kad Gospodin kaže drvetu: "Sruši se!" i brijegu: "Sravnaj se!" - u taj čas je sravnano. Tako i nogi kad kaŽe: "Pođi!" - već ide.

Na zemlji je slobodna volja, pa si mi svašta dozvolimo. Kaže dragi Isus, da su naši rimokato-

- 303 -

veljača 1976.

lički svećenici, na cijeloj zemlji, preblgi prema nama. Moralo bi biti više stege i u ispovjedaonici i u svemu. Promijenile su se prilike života na zemlji, pa su i svećenici popustili, da se prilagode vjernicima. Ali mi imamo slabu ljudsku narav, koja je sklona više zemlji nego Nebu, pa popustimo u duhovnom životu...

Kad sam prije Svete Mise napomenuo, da je danas zadnji dan veljače, dragi Isus primijeti: "Sutra počinje mjesec Poočima Moga!" -

- i onda nastavi:

"Josip, sluga Moj,

trpio je puno na zemlji.

Bio je ponižen, prezren,

toliko koliko nije ni označeno,

poradi Mene.

Čist, Djevičanski Otac!

Po duhovnom smislu Ja sam Njegov Bog,

On je Moj sluga.

On je bio samo vidljivi Otac,

pred očima ljudi na zemlji,

da sablazan ne izlazi iz usta ljudi.

Poočim Josip, Moj Sluga,

Moj Djevičanski Ljiljan - kaže dragi Isus -

(vidjelica to ponavlja smiješeći se i zanosno)

odabrani Otac vidljivim očima.

On je čisti Nevini Mladić,

u očima ljudi i preda Mnom.

Veći od Anđela, veći od Svetaca,

iza Moje Majke Djevice.

I Ona je Moj Stvor,

kojega sam Ja odabrao.

Majka Moja, Stvor,

Čista Djevica, Bezgrješna Majka,

pred očima ljudi je majka

i Moja Majka po rodenju,

ali je Čista Djevica i Duhovna Majka

preda Mnom Moje Dijete, Duša Djevičanska,

nad svim Anđelima, nad svim Svecima,

prva do Trojedinoga Boga!

Prva! Iza Nje dolazi Poočim Josip.

- 304 -

veljača 1976.

Najveća je u Nebu!

Zato sam i mogao dati tolike Milosti,

od Riznice dubina Mojih Milosti,

u Dušu Svoje Majke, u Usta Njezina,

kada sam Ju slao na zemlju,

i kada Je šaljem.

Sve što govori Moja Majka, od Mene je!

Ja Njoj zapovijedam, Ja Nju šaljem!

Počni! - kaže dragi Isus - Počni!"

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU (29.II.)

Zatim je počela Sveta Misa. Namijenili smo je za Julijinu užu rodbinu, pokojnu i živu. Iza Svete Mise obavili smo Pobožnosti pred Presvetim: Klanjam Ti se smjerno, Litanije Imena Isusova, Litanije Lauretanske, Krunica od Suza, Litanije Svetog Josipa; Isuse, Marijo, Josipe, ljubim Vas; Josipe, sine Davidov; zazivi Arkanđelima; Gospodine Isuse Kriste, Sine Očev; po nakani O.Pija, o. Bogdana, kard. Alojzija; Blagoslov; Pričest; Molitve iza Svete Mise, 3 Slavaocu u zahvalu za primljene Milosti; Zdravomariju da se izvrše Božje Nakane.

Duh Sveti vodi je u Nebo - Kad su počele molitve na početku Svete Mise - kaže dragi Isus "Predmoljenje" - Duh Sveti došao je pred Oltar u liku goluba. Ali od goluba je postao prekrasan Mladić. Duh Sveti poklonio se dragom Isusu, nazočnom u Svetoj Hostiji, i došao je preda me. Uzeo me za desnu ruku, i pošli smo Gore, prema Istoku. Kad smo došli na Podnožje Neba, došao je Anđeo iz jednog višeg Predjela i donio mi je zlatne papučice. Sagnuo se i stavio je papučice preda me. Ja saa ih htjela obuti, ali su papučice bile tako lijepe, da ih se nisam usudila dotaknuti. Kad sam onda turila nogu u papučicu, papučica se sama priljubila uz nogu. Tlo na kojemu smo stajali, to je bilo kao jedan Predio Neba, jedna Stepenica Neba. I to je bilo tako ukrašeno, da ja ne znam što je to. Stajali smo na velikim grimiznim tepisima, debelim 10 do 15 cm. Ali po tim tepisima nisu bile iz-

- 305 -

veljača 1976.

radbe, kao kod nas na zemlji, nego je to bilo kao da hodate po samome cvijeću. Kao da su ti tepisi napravljeni od samog prekrasnoga svježega cvijeća, ruža, ljiljana, zumbula, ljubičica i svih mogućih vrsta, što ih ima na zemlji, i što ih ima samo u Nebu.

Kad sam obula zlatne papučice, Duh Sveti poveo me je dalje, u više Predjele Neba. Kad smo se popeli malo više, okrenula sam se, i vidjela sam da smo na trećoj Stepenici Neba. I uspeli smo se čak do desete Stepenice. Kaže Gospodin: "To je deseto Nebo!" A svaka ta Stepenica je jedan Predio Neba.

Ti su Predjeli tako veliki, da se tome ne vidi kraja, ni desno ni lijevo - u širinu mi je bilo pokazano. Svaki taj Nebeski Predio veći je nego cijela naša zemlja sa svim kontinentima i morima. Predjeli Neba nisu ograđeni jedan od drugoga, nego su poredani kao Stepenice, kao Terase, sve više i više. Po tim Stepenicama ide duša Gore.

A svaki taj Predio Neba ima svoju Ljepotu, svoje predivne Ukrase, tako da niti vi to možete shvatiti, niti ja to mogu izgovoriti, kako to izgleda. Tako je to sve prelijepo! Nisam se usudila ni hodati po tome. Išla sam tako lagano i bojažljivo, kao da idem po kakovoj svetinji. A Duh Sveti me je skroz držao za ruku. A Tlo svakog tog Nebeskog Predjela bilo je drugačijeg sastava i drukčije je sjalo. Jedno Podnožje je bilo Srebrno, drugo zlatno... pa onda kao od dragog kamena... plavog, ružičastog, zelenkastog... To su takve prekrasne Ljepote, da ih čovjek, dok je na zemlji, neće nikad shvatiti, niti ja znadem s čim bih to mogla usporediti. To je sve tako prelijepo!

A na onim prekrasnim ćilimima, kako su već bili satkani od samoga cvijeća, ponegdje su još bili ubačeni i simboli Anđelčića. po rubovima, ivicama tih ćilima, utkane su kao zlatne trake, prekrasno nešto.

Vidjela sam u tim Predjelima i prekrasno Nebesko drveće, Nebeska stabla, kakovih na zemlji nema. Na nekojima su bili plodovi, na nekojima ne. Vidje-

- 306 -

veljača 1976.

la sam i stabla s prekrasnim ružama, čije su latice bile prst debele! Čak su po sebi imale kao neke žilice, neke ukrase. To je bilo tako lijepo! A na toj ruži, na tom cvijetu, na tim laticama, kao ukras veliki zlatni i srebrni porubi... ja ni ne znam šta je to. I kako smo po tim Stepenicama išli na više, tako smo na svakom tome Nebeskom Predjelu vidjeli drugi prizor te velike Nebeske Ljepote.

Deset Zapovijedi Božjih - Kad smo došli do desetoga Predjela Neba, to je bilo tako lijepo. Cijelo Podnožje bilo je čisto, prekrasno, bijelo kao snijeg, a odsijevalo je kao sunce. I gore je bila tako krasna priroda, da to usta ne mogu izgovoriti. Nasred tog Nebeskoga Predjela, tog Nebeskoga Kraja, usred te čarobne Ljepote, stajale su Ploče sa Zapovijedima Božjim. Nisu bile na ništa naslonjene, ničim poduprte. Stajale su uspravno na tom tlu bijelom kao snijeg. Kamene ploče 10 Zapovijedi Božjih bile su neotesane, onako jednostavne izradbe, a visoke kao čovjek, velike kao čovjek. Na njima su, pismenima debelim kao prst, zapisane Riječi Božje.

Uz Ploče je stajao Mojsije, i držao ih je desnom rukom. Bio je viši od Ploča.

Majka Božja, velika, dostojanstvena, stajala je s druge strane. Ona nije držala Ploče, nego kako su Ploče stajale malo koso, Ona je samo položila Svoju lijevu ruku, prste, na 10 Zapovijedi Božjih. Majka Božja bila je veća od Mojsija i od svega. Bila je tako velika i krasna, da se u Nebu jako zapažalo Njezino Veličanstvo i Dostojanstvo. Majka Božja bila je tako Nebeski, tako prekrasno obučena, da ja to ni ne znam izgovoriti. Na Sebi je imala dugačku, prekrasnu haljinu, kao najveća Kraljica. Njezina je haljina bila sva urešena najljepšim ukrasima, kao od živih Nebeskih cvjetova. Njezin veliki veo, što ga je imala preko svete glave, bio je od istog divnog materijala. Preko haljine imala je divan plašt, da ja to ne znam izgovoriti. To je bila takova ljepota od boja i iz-

- 307 -

veljača 1976.

radaba, da takova šta nisam nikada vidjela. Izgledalo je tako Nebeski i duhovno! Njezin veličanstveni plašt bio je više tamnocrvene i pomalo crnkaste boje, sa prekrasnim izradbama sa strane i po samom plaštu. Ja to ne mogu ni izraziti.

U počast, na Čast i slavu toj Svetinji, Zapovijedima Božjim, svakako i Majci Božjoj i slugi Gospodinovom, bilo je prisutno mnoštvo Anđela. Jedni su bili u zraku, drugi su stajali na tlu. Stajali su s jedne i druge strane tih Ploča.

Kada sam promotrila Zapovijedi Božje, ozgor se čuo ovakav Glas:

"Zapovijed Gospodina našega,

Boga Oca Nebeskoga, Isusa Krista, Duha Svetoga,

najveća je u Nebu i na zemlji, i pod zemljom,

u svemu stvorenome!"

Gospodin Bog, Otac Nebeski, bio je zapovjedio da me Duh Njegov vodi malo po tom terenu; da gledam to sve i promatram Zapovijedi Božje. To je bila tako velika Svetost, da moja duša i moja narav nije mogla podnositi tu veliku Svetost. To je Božanstvo tamo! Sam zrak je kao Bog, onako Sveto, Veliko, da ne možete ići onako naravno kao na zemlji.

A Duh Sveti, koji me je kao Mladić držao za ruku, bio je tako mlad, kao od svojih 18 godina. Potpuno Mlad, Lijep, Čist... Tako je bio Čist... ma šta je biserje i zlato ptema Njegovoj Čistoći! On je bio duhovno tako Čist, da je mirisao ljepše nego svi ljiljani ovoga svijeta, ljepše od sveg cvijeća na zemlji. Miomiris je izlazio od Njega! A tako je bio Svet - da sam imala u sebi strahopočitanje, kad me je držao za ruku, kao da se dotičem Hostije! To je bila takova Svetost, da mi je cijelo tijelo postalo sveto od Njega, dok me je držao za ruku.

Iza toga dođe jedan veliki Anđeo u haljinama bijelim kao snijeg, i uzme me za ruku od Duha Svetoga. I taj me je Anđeo vodio pažljivo po tom terenu, jer ja od svetosti nisam mogla hodati. Kad mi je pokazao te Nebeske ljepote, doveo me je na-

- 308 -

veljača 1976.

trag Duhu Svetome. i Duh Sveti me otpusti Anđelu da me povede na zemlju. Vratili smo se po onim istim Stepenicama, istim Predjelima, samo kad smo išli dolje, onda smo više letjeli (smije se srdačno) nego li koracali.

Dragi Isus - koji je prije Svete Mise stajao iznad ovoga stola, pošao je kasnije prema Oltaru i stajao je nasred Oltara. I otvorile su se Njegove Presvete Grudi - kao kad se vrata otvaraju - i lijepo se vidjelo Njegovo Presveto Srce. Dugo je tako stajao i gledao na nas.

Iza toga dođe draga Nebeska Majčica, velika, lijepa, u svečanoj odjeći. I pristupi do Isusa, i nešto Mu je kazala. I onda stane, i onako gleda, pa stupi onako kao iza Njega na ovu stranu gdje je Poslanica. I tu je sišla dolje, kako je taj kauč - i stajala je na tom podu.

Iza toga došao je Sveti Josip. Bio je tako velik i jak... dva puta jači od Vas - mislim u struku tijela - i znatno viši od vas. Bio je obučen u prekrasne svečane haljine Nebeske i to kao svećeničke, kad imate večernjicu, pa nosite onaj plašt. U takvim haljinama, s takvim izradbama, je bio Sveti Josip. A Sveti Josip stupi, nasmiješi se... Imao je krasnu bujnu valovitu kosu, tako da mu je došla skoro do pola čela i padala tako do ramena. Na sredini je bio malo počešljan. Imao je i jake obrve, a bradu isto onako bujnu kao i kose.

I Sveti Josip pristupi malo pred Oltar, bliže sredini, bliže Kaležu. Ali kao da On može u taj Oltar unići, proći kroz njega. Sveti Josip je unišao u Oltar skoro do sredine. I stajao je, da se vidjela cijela Njegova pojava, a Oltar se nije vidjelo.

Nasmiješio se prema ovamo, izvadio je jednu krasnu Nebesku Krunicu, bijelu kao snijeg, i tako ju je pružio. Bilo Mu je nešto drago. Ovako se je okrenuo, onako nasmiješen, glavu je nagnuo malo, i kao da sluŠa... i ovako drži u ruci onu Nebesku Krunicu. Poslije se Sveti Josip povukao. i nekud je kao otišao. I Majčica Božja je isto nekud pošla.

- 309 -

veljača 1976.

Pokojni roditelji - Odjednom opazim, potpuno blizu Oltara, na strani Evanđelja, svoju majku i oca, i svog pokojnog muža. Stajali su na uglu Oltara, dolje, sklopljenih ruku kao da se mole. Gledali su na Oltar, a također i prema meni i na prisutne. Kako su tamo stajali, nad njihovim glavama čuo se Glas: "Spašeni su svi po zaslugama prikazanih molitava i Žrtava tvojih. Dodijeljuje im se ljepši Predjel i Stan Neba!" Dragi Isus zove Svetu Misu Žrtvom. Otac je već dosta dugo spašen, majka se brzo spasila, a muž je već odavna spašen.

Iza toga od Hostije postane veliki živi Isus na Oltaru. Bio je u haljini bijeloj kao snijeg. Vidjelo Mu se i Njegovo Presveto Srce. Isus uzme Hostiju s Oltara, pa me je dva puta pričestio. Onda stavi Hostiju natrag u Kalež. Vi ste na to uzeli Kalež i sve ste nas pričestili. Kad ste podijelili Svetu Pričest, odnijeli ste Kalež natrag. I vidim da je ostala još jedna Hostija u Kaležu (za Blagoslov, a iza toga za pričest jednog vjernika). I iz Kaleža poleti u moja usta i četvrta Hostija. Ne znam za koga je bila ta Pričest. To je bilo za neku dušu. Kaže dragi Isus: "Za prisutne Nebesnike!" Za roditelje i muža.

Kad ste molili Svet Svet, Nebo se spustilo bliže ovoj Svetoj Žrtvi. I svi Sveti, Anđeli, Arkanđeli, Kerubini i Serafini, cijelo ono Nebesko mnoštvo što postoji tamo na tom Terenu, svi su pjevali i svirali Svet, Svet, Svet!

Poslije, kad ste molili "Dušo Kristova, posveti me", isti ti Nebesnici svirali su i pjevali ovako: "Dušo Kristova posvetila si nas, Tijelo Kristovo spasilo si nas, Krvi Kristova napojila si nas..." Nisu molili kako to mi molimo, nego kao da je to za njih već ispunjeno, - tako su pjevali.

Kad ste trebali podijeliti blagoslov, pojavio se živi dragi Isus. Kako ćete se vi okrenuti, On je stao pred vas, i kad ste se okrenuli uhvatio vas je za desnu ruku (za podlakticu) i s vašom rukom sve nas je blagoslovio. Gotovo je.

- 310 -

veljača 1976.

Kad je vidjelica završila izvještaj o zbivanjima pod Svetom Misom, gotovo odaah morala je nastaviti. Kaže dragi Isus ovako:

"Nijesi znala odgovoriti na Nebeske Ljepote!

Ono po čemu si gazila, to su Nebeski sagovi!

Sagovi od Nebeskog blaga.

To je skupocjenije od zlata i srebra.

To ne možeš usporediti za primjer ničemu.

To je Nebesko i samo u Nebu ima..."

"Moja Majka - Isus govori - Nebeska Kraljica

i zemaljska Majka

i svih na zemlji ljudi, smrtnika,

Majka i Kraljica,

Ona se je dotakla Božjih Zapovijedi zato,

jer je Ona kao Zaštitnica Gospodinovih Riječi,

Boga Oca, Mene i Duha Svetoga.

- Zaštitnica: čuva ih i zaštićuje, i pazi,

brani, kaže dragi Isus, Gospodinove Zapovijedi

Svaki onaj koji prekrši Gospodinove Zapovijedi,

mora moliti Moju Majku, da ga dovede

pred Boga Oca, Mene Sina i Duha Svetoga

- dušu njegovu i njezinu,

koji je prekršio Zapovijed na zemlji."

"Mojsije, sluga Moj,

kojega sam odabrao Sebi za službu u vremenu onome,

njemu su dane Zapovijedi Boga Oca Nebeskoga,

Sina i Duha Svetoga,

da ih na zemlji preda u srca ljudi,

da po njima žive;

i da ih brani, čuva i zastupa."

A Duh Sveti? - pita vidjelica, jer je vsljda imala problema s ukazivanjem Duha Svetoga u liku goluba i Mladića.

- Dragi Isus se smije... Kaže dragi Isus:

"Pitaš Me kao čovjeka!..." (smije se sad vidjelica)

"Mi, jedan Bog, Tri Osobe,

imamo Božansko Tijelo, Nebesko!

Mi imamo tijelo, Nebesko!

Služimo se duhom, služimo se tijelom,

služimo se naravno i kako hoćemo.

- 311 -

veljača 1976.

Bog Troj Osoba vrši što hoće, i kako hoće

i kada hoće, da smrtni ljudi na zemlji,

kojima je Tajna Neba sakrivena, bolje shvate,

bolje dokuče i lakše razumiju.

Kako razumiju tako se pokažemo."

"Da se Ja pokažem tebi

i ostalim slugama Mojima na zemlji,

Otac Moj, Duh Naš, kakvi jesmo,

ne biste nas mogli podnijeti

od Svetosti, od Miline,

niti biste Nas mogli vidjeti.

Smrtne oči ne mogu vidjeti ono što je Nebesko;

samo toliko koliko je dopušteno!

Zato se posudi, čovjeku na zemlji,

dade Nebeska Milost,

da može vidjeti ono što je Nebesko,

i koliko može vidjeti."

"Svi oni na zemlji, bilo koje boje kože,

živjeli na bilo kojemu kontinentu zemlje,

koji žive po Mojim Zapovijedima,

ugledat će oči njihove,

poslušat će uši njihove...

i Riječi Naše čuti će,

i govorit će jezikom Nebeskim u Nebu

- koji žive po Božjim Zapovijedima - ."

Govori mi moj Anđeo - obučen u svečane Nebeske haljine: "Kaže Gospodin Isus Rrist, čija si posuda, otpuŠta te na službu ljudima zemlje!"... I završi vidjelica: Prisutnost Isusova je ostala ovdje, a Isusova Osoba (Isus čovjek) ode u Nebo!

Dopune Z: Malo mi je čudno, kad ste već doživjeli

svoje roditelje i muža Stjepana, da niste vidjeli

i sinčića Stjepana.

J: Možda je on i bio, ali ga nisam prepoznala. Kada sam bila odvedena Gore, onda su Anđeli stajali u grupama. Ali oni su u drugim Predjelima, i nemaju pristupa tamo gdje mene vodi.

Z: A šta je s onim zlatnim papučicama?

- 312 -

veljača 1976.

J: Ja sam s tim papučicama, koje mi je donio Anđeo, hodala po tim Stepenicama kao i duh. Tako smo lagano išli, kao da i ja tamo pripadam. Kao duh, onako lijepo lagano, ali baš nogama. To je dugačko za ići. Išli smo kao kad ide dragi Isus po zraku.

Onda gdje je Stepenica, Nebeski Predio, tamo je ravno, kao ravnica. Onda dođe onako kao okomito (kao na stepenicama), pa opet novi Predio Neba. Ali kaže dragi Isus (sada!), da je i to okomito Nebo! Znači da su i to Predjeli Neba, ali mi nije bilo pokazano.

U tim Nebeskim Predjelima, u jednom prijelazu vidjela sam - to mi je sad otkrito, u vezi s tim da i tamo ima Nebesnika - vidjela sam Presveto Trojstvo kao na Prijestolju. Oko Prijestolja sam vidjela četiri Životinje, na svakome uglu po jednu. Pred samim Presvetim Trojstvom, u zraku, stavljeno je veliko Sveto Lice Isusovo: živo, ispaćeno, uznojeno, žalosno. Sveto Lice bilo je okrenuto prema Presvetome Trojstvu, a živi dragi Isus bio je uz Boga Oca Nebeskoga.

To je bilo na onom Terenu kako sam išla Gore. Znači, u tim Predjelima ima Tajnâ, koje nisu otkrite, a ja sam vidjela samo ono što sam kazala.

Z:Je li Sveto Lice između 9. i 10. Neba?

J: Kaže dragi Isus: "Peto Nebo! U petom Nebu je to!" i nastavlja dragi Isus: "U tim Predjelima Neba - ono okomito i to su Nebesa - takve su velike Tajne, kad bih ti ih otkrio, odmah bi umrla!"

Pomračeno Srce Marijino

Eh, još sam jedno zaboravila! Kad je Majčica Božja bila prisutna, netko je stavio tablu pred Njezino Srce. Bilo je to lažno srce, kao na papiru narisano. To lažno srce dolje je bilo crno, a gore je bilo crveno kao krv. Iza tog lažnog srca vidjelo se gore samo za jedno dva prsta Marijino Sveto Srce, onako kako je naravno.

Govori Nebeska Majčica, tu je:

- 313 -

veljača 1976.

"Ono srce što si vidjela kao na papiru narisano,

što je stavljeno pređ Moje živo Srce,

to je ubacivanje zlih riječi

protiv Mojega Presvetoga Srca,

lažna nauka, i prava Nauka zgažena.

Crno, to je zgažena Božja Nauka i Moja.

- Joj, što je Majčica Božja... joj...

kako je oštra! Draga Gospa smiluj nam se!

Svi smo grješni!... -

Ono Srce, što si vidjela lijepo, živo,

to je Moje Srce, u Mojem Tijelu.

Tijelo je ovaj svijet.

Srce Moje je Nauka Gospodinova

i od Gospodina Meni dana.

A ona krv... to će Gospodin kazniti sve ono

što se diže protiv Njega.

U krvi će svršiti, i crni dani će nastupiti.

Smrt... smrt će pokositi mnoga tjelesa.

Još će mnogi htjeti dugo živjeti;

u jednom času nestat će ih

u ponoru paklenome.

Ja sam Gospođa Svih Naroda,

i svih duša koje je Gospodin stavio u tijelo.

Ja sam Nebeska i zemaljska Majka.

Kaži puku cijelome, ne boj se nikoga,

govori, viči, da će doživjeti svoj dan propasti!"

... (Stanka). Ode Nebeska Majka u Nebo!

Tako je bila oštra, čak je i nogom lupila!

Protivnici širenja Božjih Poruka

Br. Ivanu zabranjeno je dalje raspačavati Božje knjige koje govore o Objavama Božjim, makar imaju crkveno odobrenje. Na to progovori dragi Isus:

"I dalje će se dostavljati Moja Nauka

gdje se i dostavljala!"

A onima koji to zabranjuju, ponovi Riječi od prošle nedjelje:

"Razbit ću one i kurije njihove,

koji zabranjuju Moju Kauku.

Vodit ću narod Svoj zemljom Mojom.

Oni koji žive po Mojim Zapovijedima,

i dalje će Čuti Glas Moj.

- 314 -

veljača 1976.

Tko će od vas Meni zapovijedati!

Ja sam Gospodin Bog stvora Svojega

i svega stvorenoga."

I onda nastavi Gospodin, u istom tonu, za sestru koja dobiva Veronikine Poruke: "I dalje ćeš dobivati poštu, dostavljene Poruke!"

Onda kaže dragi Isus vidjelici: "Blaguj!"

Na koncu se vidjelica srdačno nasmijala, jer ju je Anđeo, prije nego što je odletio u Nebo, potapšao po leđima.

Poslije podne posjetio sam obitelj koja je ovih dana primila sebi vidjelicu. Nadao sam se, da će mi vidjelica ispričati nekoliko Viđenja, što ih je imala kod kuće. Međutim nije išlo baš glatko. Bila je preumorna. Zato je Gospodin sve drugačije isplanirao.

Kad smo govorili o jučerašnjem dražesnom ukazanju Malog Isusa: "Halo! Evo Me!", dragi Isus je dao dublje značenje. To što je On provirivao ispod hostije i dovikivao "Halo, halo, tu sam Ja!" - time je On htio posvjedočiti Svoju Prisutnost u Svetoj Hostiji onim ljudima na zemlji, koji ne vjeruju ili sumnjaju u Presveti Oltarski Sakramenat. Njima je to dovikivao, da im dokaže, da je On, živi Bog, prisutan u Hostiji. Zato je bila Hostija nad Njim, a On ispod Nje, ležeći na Oltaru. Oltar je simbol Krista, a u Hostiji je živi Bog.

Poveli smo razgovor i o duhovnom djetinjstvu i kako prema dragome Bogu moramo svi biti kao mala djeca. Na to će dragi Isus:

"Svi ste vi Moja dječica,

odrasli i mali!

Svi ste vi djeca Moja!"

I onda, da se malo našali, i pokaže da je danas nedjelja, dan odmora, kaže isti dragi Mali Isus, koji je onda bio na Oltaru: "Gledaj, što ću učiniti!"

Dragi Mali Isus na to uniđe u Hostiju. A Hosti-

- 315 -

veljača 1976.

ja, kako je okrugla, tako je od nje postala jedna velika crkvena zgrada. I u tom hramu Božjem, naprijed, na čelu, nepoznati svećenik služi Svetu Misu (bilo je oko 5 sati poslije podne). Ne vidim mu lice, jer je okrenut leđima; ima crnu kosu. Svećenik drži Svetu Hostiju u zraku - Podizanje je! - i tako su mu ruke i ostale. To je ista velika Hostija ispod koje je dragi Isus provirivao. A nasred Hostije sjedi isti Mali Isus, koji nam je dovikivao "Halo, halo!"

To je bilo tako dražesno, da se vidjelica srdačno nasmijala, kad nam je govorila, što sad doživljava.

I dragi Mali Isus kaže iz Svete Hostije ovako:

"Mnogi od Mojih sinova i kćeri

ne vjeruju da sam Ja nazočan

u obliku Svete Hostije, u kruhu vidljivom.

Svaki puta kada se prikazuje Moja Žrtva,

na bilo kojemu Oltaru na zemlji,

Ja, živi Bog, s Neba dolazim

i prisutan sam u obliku Hostije."

I nastavi Mali Isus: "A reci Mojemu slugi Zvonimiru ovako: Sine Moj, dijete Moje, slušaj Viđenje unazad sedam dana!"

Na to je ispričala, kao od šale i vrlo svježe, lijepo i opširno Viđenje od prošle nedjelje, koje je zabilježeno pod odgovarajućim datumom.

Prije nego što sam se oprostio od domaćina i vidjelice, obavili smo kratku Pobožnost pred kipom Majke Božje s Malim Isusom. Izmolili smo po jednu deseticu Gospine Krunice; Krunice Svetih Rana; Isuse, Marijo, Josipe; zazive Arkanđelima...

Iza Pobožnosti reče vidjelica, da najprije mora zahvaliti za primljene milosti. I poljubi Križić na Krunici. Onda nastavi: "Kako je sadržajno rekla Majka Božja!... dok me Duh Sveti rasvijetli ... Majčica Božja diktira... govori vama":

"Sinko Moj, dijete Moje,

sluga Gospodina našega Isusa Krista!

Budi živo Srce Gospodinovo...

- 316 -

veljača 1976.

živo Srce u Nauci Njegovoj!

Budi živo Srce Gospodinovo...

živo srce u Nauci Njegovoj na zemlji!"

Kad ste počeli moliti, odmah je oživio kip Majke Božje i Maloga Isusa. I onda se dragi Mali Isus nasmije i kaže vama, uailjato, tepavo, po dječji: "Dosao si k Meni!"

O prenošenju Isusovih Riječi - Koji puta ne mogu izgovoriti kako Isus govori. I dok promislim, kako je On to rekao, moram malo stati... Ne znam izgovoriti što je On rekao... On govori, i to odmah iz mene govori, kako On govori... I onda, ako ja to dobro ne izgovorim, kako je On to rekao, onda zapnem... Koji puta ne mogu ni izgovoriti tu riječ (latinsku ili neobičnu)... Nekako su mi te riječi teške, pa ne rogu cijelu rečenicu preko svojih usta ponoviti. Pa odmah ni ne shvatim što je rečeno, nego tek poslije.

"Duh i tijelo su veliki neprijatelji!"

Htio sam pokazati na jednom malom primjeru, kako čitajući njezin rukopis, nisam uvijek potpuno siguran, da li je ovu ili onu riječ sam Isus dragi rekao, ili ju je vidjelica dodala kao tumačenje. Tako u izreci: "Dvoje se bore u tijelu čovjeka na zemlji..." (p.44, I.Knjiga), ono "na zemlji" odgovara i smislu i istini, ali za razumijevanje nije baš potrebno, a i kvari ritam govora...

Međutim, Isus dragi zaokupljen je drugim problemima. Isusu je stalo da mi od Njega izrečene Istine shvatimo i po njima živimo - a malo se osvrće na naša gramatička i stilistička cjepidlačarenja. Zato i progovori u toku našeg razgovora:

"Duša želi biti duhovna;

tijelo naginje na zemaljsko;

i to su ona dvojica:

duh i tjelesne želje, sklonosti..."

I dok smo mi o tom malo porazgovarali, doda dragi Isus:

"Duh i tijelo su veliki neprijatelji!"

- 317 -

veljača 1976.

Isus hrani i napaja ptičice

Navečer je vidjelica bila na još jednoj Svetoj Misi. Između ostalog doživjela je i ovo.

Dragi Isus gledao je od Oltara na svijet i promatrao ga je. A bio je ozbiljan. Najedanpuut, nakon što je svećenik pričestio vjernike, oko Isusa se stvori cijelo jato krasnih ptičica, poput lastavica, a bijelih kao snijeg. Kako su iznenada došle s Visine, napravile su još u letu luk i onda se spustile dolje na pod Svetišta, na pločice.

A Isus dragi uzme s Oltara svećenikov Kalež. Kad je iz Kaleža izvadio Svetu Hostiju, sašle je iz nje na te ptičice, na te dušice, velika magla, bijela kao snijeg. Poslije je ta magla u njih i unišla. A kad su ptičice otvorile svoje kljunčiće, Isus dragi otkidao je komadić po komadić Svete Hostije i redom ih je hranio. Kad ih je sve nahranio Kruhom, onda ih je napojio Presvetom Krvi. Nagnuo je Kalež, a ptičice su iz njega cockale, tako da im je sav kljunčić i ono okolo, bilo crveno od Svete Krvi.

Ptičica na Isusovoj Ruci

Jedanput sam vidjela dragog Isusa, kako drži ptičicu na Ruci. A ta ptičica je bila tako lijepa! Glavicu je imala onako lijepu okruglu kao čovjek, i naslonila ju je na Isusovu Ruku. A kako Isus ima Ranu, iz koje je tekla Sveta Krv, ptičica je imala glavicu pokapanu Presvetom Krvi.

"Odstrani zlo u pravo vrijeme!"

Stanovita nametljiva osoba, koja je na više mjesta bila uzrokom razdora i koječega, i opet se nepozvana ugurala u jednu manju zajednicu. Na to Gospodin posavjetuje domaćina: "Reci joj kada dođe: ne trebam više žene, ja sam star, meni žene ne trebaju! Koja mi donese jesti i nešta, neka ide svojoj kući i neka Boga moli!" Kaže dragi Isus da će Vas na to pogledati i povući će se.

"Kaži kako sam ti kazao

i odbit ćeš napast između vas sviju.

Bojiš se da je uvrijediš,

- 318 -

veljača 1976.

ali ćete biti od njezine strane mnogi uvrijeđeni.

Odstrani zlo od sebe u pravo vrijeme!

Ne dopuštaj si u kuću svoju gdje stanuješ,

samo ono što ti odgovara duhu.

Ostalo nastupi muževno!

Ne gledaj tko je tko!

Ja ću ti dati snage i napast ćeš nadvladati."

Ožujak

1. Ponedjeljak

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

Početak mjeseca ožujka, posvećenog na čast Svetoga Josipa. Prisutno 13 osoba. Sveta Misa prikazana je na čast Svetoga Josipa: da Sveti Josip bude više upoznat, više ljubljen i više čašćen. Pod PoboŽnošću molili smo između ostaloga: Litanije Majke Božje, Krunicu od Suza; Litanije Svetoga Josipa; deseticu Krunice Svetoga Josipa; K Tebi se o Sveti Josipe; zazive Arkanđelima, Blagoslov...

Zagrljeni Duhom Svetim - Kada ste prije Svete Mise zazvali Duha Svetoga, dogodilo se ovo. Oltar je postao jako velik. Na taj veliki Oltar spustio se Duh Sveti kao veoma velik golub, i stao je na smn Oltar do Kaleža. Odjedanput se na Oltaru stvorila grupica osoba. To smo bili svi mi, što smo danas ovdje sakupljeni. Stajali smo na Oltaru, uz Kalež. A Duh Sveti je raskrilio Svoja sveta krila i tako nas je njima obujmio, da smo Njegovim svetim krilima, spuštenim do samog Oltara, bili svi posve prigrljeni uz Njega. Svojim svetim Očima gledao je sveto na nas, a Glavu je spustio tako sveto nad naše glave, da je sama Svetost izlazila iz Njega u nas. Duh Sveti je bio tako velik, da smo mi bili pred Njim kao mala djeca.

"Tko ste vi a da Mene ne trebate!" - Sa Nebeskog terena došao je Bog Otac Nebeski. Ova soba je bila sveti Hram Božji: Bog Otac je pristupio u taj Hram i stajao je u zraku. Njegove su haljine bile kao sunce. Iznad njih je imao plašt, koji Mu je prekrio cijelo Njegovo sveto tijelo. Haljine su se samo malo vidjele. Plašt je bio više tamne boje,

- 319 -

veljača 1976.

onako kao kavenast. Ispod vrata je bio skopčan s krasnom nebeskom kopčom. Bog Otac je na nogama imao lijepe bijele papuče. Bio je ozbiljan, Najprije je pogledao teren Svetišta ovdje, u ovome Hramu.

Iza toga Bog Otac Svojim svetim Očima pogleda kao Vladar cijelu zemlju. Sva je zemlja pred Njegovim Svetim Očima bila tek kao jedna pregršt, tako da je mogao svaki milimetar na njoj uočiti, i vidjeti što se po toj zemlji radi. Iza toga progovori Poglavarima Crkve Rimokatoličke:

"Tko je vama dozvolio

da izopačite zemlju u Mojoj Nauci!

Tko ste vi, a da Mene ne trebate!"

Kad je Bog Otac izrekao Svoje svete Riječi, uzdigao se gore u Nebo. I mene je ona Njegova Prisutnost, ono Božanstvo, povuklo za Sobom u Nebo. I bili smo Gore, ovako na istočnoj strani, po zemaljski rečeno.

Tri Sjedinjene Hostije - slika Presv. Trojstva

U Nebu, u zračnom prostoru, gledala sam tri velike Hostije. Svaka je bila velika kao patena (zlatni tanjurić što se meće na Kalež). Bile su sjedinjene u obliku trokuta. Svaka je bila posebno (čitava), a opet sve tri su bile međusobno povezane u trokut, dotičući se jedna druge.

Bog Otac je stajao iza Hostija i gleda na mene, i gleda na Hostije. Kad mi je to bilo nejasno, postavila sam u svome srcu upit: "Gospodine, a što znači ovo Viđenje, da gledam tri Hostije, a sve tri su kao jedna?"

Na to kaže velik Glas, Duh Sveti na Nebu, nad glavom Boga Oca Nebeskoga i nad Hostijama:

"To je Sveto Trojstvo,

sjedinjeno u obliku Hostija!"

Cijelo Nebo je odjeknulo od toga Glasa.

Iz Srca Boga Oca... - Onda se zbilo ovo. Te tri velike Hostije pođu pred Boga Oca, pred Njegovo Sveto Lice; ali nisu Ga se dotakle. A iz Srca Boga Oca, izađe kao korijen, debeo kao ruka, i dotakne se tih Hostija. Izgledalo je da Hostije imaju

- 320 -

ožujak 1976.

svoje stablo, svoj korijen, u Srcu Boga Oca Nebeskoga. Jer je iz Srca Boga Oca Nebeskoga stablo kao izraslo, i gore su te Hostije pristupile tome stablu, kao da su one iz toga Izvora potekle. Makar su Hostije bile jako velike, ipak se iza njih vidjelo i Lice Boga Oca, jer je On bio u Nebu veoma velik.

Od Velike Hostije male Hostije... - Jedna od tih Hostija siđe s Neba dolje na zemlju, na Žrtvenik. To je bio Bog Sin. Hostija je stajala u zračnom prostoru, pred velikim Svetohraništem. Najednom se od te Hostije, ispod nje, pruži kanal (žlijeb), bijel kao snijeg. Po tom svetom kanalu, prilično dugom, letjele su male Hostije, tako da je svaki od nas, preko toga kanala, primio malu Hostiju u usta. Bilo je to u času Svete Pričesti. Iza toga podigne se velika Hostija opet u Nebo na svoje mjesto, do one dvije.

Majčica Božja s Krunicama od Suza - Iza toga dođe krasna draga Nebeska Majčica, u bijeloj haljini. Bila je nježna i svježa kao najljepša rosa, što se može dati zemlji. Upravo je odisala svježinom... ljepotom... milinom... tako da je ta svježina iz Njezina tijela čak zračila na zemlju.

Majčica Božja donijela je iz Neba posudu uvrh punu bijelih Krunica od Suza. Ta je posuda izgledala poput mjerice za žito, samo što je bila kao od pjenastog laganog materijala, bijelog kao snijeg. Imala je i dršku. Majčica Božja, kako je došla, nasmiješi se, i sve te bijele Krunice istrese na Oltar pred duhovnog oca Zvonimira, na Kalež. I te bijele Krunice, kako ih je Majčica Božja istresla, odmah su se razvile, raspodijelile u prekrasnu ružu. Kalež je bio usred ruže, i virio je iz nje jedno tri prsta. Na to Majčica Božja ode.

Još sam se danas bio malo kolebao bismo li molili Čitavu Krunicu od Suza, ili skraćeno. Bojao sam se da se ne odulji, jer smo Pobožnost morali svršiti na vrijeme, zbog nekih okolnosti.

- 321 -

ožujak 1976.

Sveti Josip s ljiljanskim štapom - Iza toga dođe Sveti Josip, sa strane Poslanice, i stane na Oltar, do Kaleža. Bio je velik, snažan, jak... krasan Mladić. Milina ga je bilo gledati. Takova Mladića nema na zemlji! U ruci je držao sjajan štap, sunčano bijele boje, debeo skoro kao mala dječja ruka. A iz tog štapa, kao da je na vrhu izrastao krasan ljiljanski cvijet, dvostruki. Sveti Josip je bio srdačno nasmiješen, i gledao je na svetome mjestu.

Krunice ublažuju Gospine boli - Opet se pojavi draga Gospa. Kao da je nekamo bila otišla, pa se opet vratila. Krunice su još bile na Oltaru. I tumači mi draga Gospa:

"Po Krunicama Mojim,

iz Neba danim na zemlju,

na Oltar do Kaleža,

koje se mole na zemlji,

ublažuju Mi se velike boli,

koje su Mi nanesene od grješnika."

"Ne pripadaŠ više zemlji!" - Bila sam uzdignuta na Podnožje Neba. Nebo ima svoje Podnožje, svoje tlo, kao i zemlja. Samo je to tako lijepo, da se smrtnik ne usuđi ni stati na to. To je tako sjajno, da se cijeli vidite skroz u tome, kakvi ste.

I Bog Duh Sveti ovako je kazao, za mene govori:

"Ne pripadaš više zemlji!

Uzdignuta si po Božanstvenim Nalozima u Nebo.

Stanovnik si Gospodinov.

Radiš na zemlji: zgažena si, prezrena si,

osuđena si, potcijenjena si.

Puno zla sasuto je na glavu tvoju,

u životu tvojemu do sada.

Mnogi od smrtnika na zemlji,

ne znaju koga je Gospodin odabrao među njima,

po cijeloj zealji.

Gospodin ulijeva Svoju Nauku, Svoje Milosti,

iz Srca Svojega u srce tvoje.

Usta tvoja otvara u određeni čas,

i preko usta tvojih Nauka Njegova izlazi,

- 322 -

ožujak 1976.

kao ljubav neizmjerna dušama na zemlji.

Strahuje srce tvoje,

kad se sjeti što Gospodin radi;

strahuje i boji se.

Boji se od Gospodinovih Riječi;

boji se od Gospodina,

i nemoćno je tijelo, klone od straha.

Ne boj se! Ne boj se!

Gospodin je s tobom!

Gospodin Bog Otac, Bog Sin i Ja,

biti ćemo s tobom na zemlji

u sve vrijeme života tvojega."

I izgovori Gospodin Bog Otac, Bog Sin, Bog Duh Sveti, jednu tajnu, koja ostaje u srcu smrtnika do groba, u grobu, i nosi se u Nebo. Doleti veliki Anđeo, i donese zlatni lokot iz Neba, i stavi pred moja usta. Gotovo je.

"To su srca čovječja sa zemlje..." - Kad sam bila Gore, na Podnožju Neba, kako sam stajala malo dalje od Duha Svetoga, najednom opazim veliko polje, po našem zemaljskom valjda i do 50 jutara površine. Tu su bila sama živa čovječja srca, jedno uz drugo, ali malo razmaknuta. I na svakom srcu gori mali plamen. Izgledalo je to kao veliki bezen s bezbrojnim ružama. Kad sam začuđeno gledala, Duh Sveti mi kaže ovako:

"To su srca čovječja sa zemlje,

koja su služila Gospodinu Bogu Ocu, Bogu Sinu i Meni.

Stavljena su u ovaj red Milosti."

Ta su srca bila tako lijepa, tako nježna, taku svježa i poletna, tako ugodna! I miris se od njih dizao!

"Oče naš je velik kao cijelo Nebo!" - Kad se ovdje molilo Oče naš, onda su ozgor, iz gornjeg Neba, Nebesnici i Anđeli, Kerubini i Serafini, rekli velikim, jakim glasom, da je cijelo Nebo odjeknulo: "Oče naš je tako velik kao cijelo Nebo!"

I vidjela sam u zraku, blizu onih trju Hostija, kao veliku ploču s ispisanim Riječima Božjim. To je bilo nešto prekrasno! Ploča je bila prozirna,

- 323 -

ožujak 1976.

a na njoj su odsijevala samo velika sjajna zlatna slova, debela kao dječja ruka, a visoka jedan lakat. Tim zlatnim pismenima, na toj nevidljivoj okomitoj ploči, bio je ispisan cijeli Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu.

Kad smo kasnije razgovarali o značenju tog Viđenja, Duh Sveti progovori: "Oče naš... Bog Otac Nebeski... Troj Osoba

je sve u svemu... SVE U SVEMU!

Oče naš je velik kao Nebo,

jer je Onaj što je SVE!

Njegovo Ime se spominje.

On je SVE!

I zato je, kad Ga se zaziva,

Njegovo Ime tako veliko!"

Kaže Duh Sveti, Glas s Neba na Nebu:

"Bog je Gore,

Bog je među vama,

Bog je u svim dubinama.

Bog je u svemu bio, jest i ostaje,

u vijeke vjekova.

Nikada nije počeo, niti ne svršava.

Zato je tako veliko Ime Njegovo,

molitva Njemu - Oče naš!".

Kaže Duh Sveti: "Dovoljno sam rastumačio!"

Svi su se na to srdačno nasmiješili.

Zatim je bilo. govora o mjestu gdje je Isus dragi naučio Svoje Učenike moliti Oče naš. Netko spomenu, kako je sretan, da je tamo bio. Na to je vidjelici bilo dano - "duša mi je bila tamo dovedena" - da vidi to mjesto, tih nekoliko svetih stopa. Vidjela je samo ono tlo gdje se kleči.

Sveti Josip zalijeva ljiljane

Gospodin ju je upozorio, da je jučer zaboravila još jedan dio Viđenja. "Moj Pcočim Josip zalijevao je Nebeskim Milostima ljiljane u Nebu!"

Na jednom onom Nebeskom Predjelu bilo je veliko polje procvalih ljiljana. Ti prekrasni ljiljani bili su lijepo poredani. Svaki je bie stavljen na svoje mjesto, tako da je među njima bio mali razmak. Bili su različitog rasta. Mnogi su bili

- 324 -

ožujak 1976.

visoki kao čovjek, drugi opet niži. Mnogi poput djece, manje ili veće.

Sveti Josip prolazio je između tih ljiljana s kanticom u ruci. Išao je od ljiljana do ljiljana i zalijevao ih je. Kako bi do kojeg ljiljana došao, na vršak toga ljiljana, u srce toga ljiljana, nalio bi malo iz kantice. Kantica kojom je Sveti Josip zalijevao ljiljane, bila je Nebeska, bijela kao snijeg, a odsijevala je kao zvijezde. Bila je tolika, da bi je moglo nositi dijete od 7-8 godina. A ono što je Sveti Josip lijevao u srce ljiljana, bilo je kao miomiris. Odsijevalo je poput tekućeg srebra.

Ti ljiljani, to su duše sa zemlje, koje su već spašene u Nebu. Dragi Isus ih je pokazao kao ljiljane, jer su na zemlji Bogu služili u čistoći duše i tijela. Te su se duše utjecale Svetome Josipu, pa im je On svojim zagovorom isprosio ovu ljiljansku čistoću duše i tijela.

2. Pokladni utorak

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

Ujutro smo imali Svetu Misu s Blagoslovom i uobičajenim Pobožnostima. Bilo je prisutno osmero braće i sestara. Sveta Misa prikazana je na čast i slavu Lica Gospodinova, da nas obasja Svojim Sjajem, i bude uvijek nad nama.

Prije Svete Mise tražio sam od vidjelice neka razjašnjenja i dopune u vezi s jučerašnjim Viđenjima. Odgovarala je uz pomoć velikog rasvijetljenja s Neba. Na koncu "ispitivanja" primijeti dragi Isus:

"To je Moja Ljubav,

koja se izlijeva na duše,

preko Mojega kanala!"

Kaže vidjelica: Isus dragi misli na Riječi i posudu, mene.

A sestri, koja je naručila Svetu Misu, poruči dragi Isus: "Hcdat ćeš putovima kojima te vodim!"

"Kakav život takva smrt!" : Na početku Svete Mise vidjelica je dobila odgovor za jednu dušu u

- 325 -

ožujak 1976.

vječnosti. Govori Gospodin:

"Kakav život, takva smrt!

Nije Me trebala u životu,

i kako je živjela,

takovu ima vječnost!"

Dotična se držala daleko od crkve, jer da njoj crkva ne treba. I tako je umrla, a da nije nikada (u svojoj zrelijoj dobi) išla u crkvu.

"Još malo samo vremena!" - O. fra L. teško je bolestan. Jučer ga je vidjelica, po njegovoj želji posjetila. Na njegovu molbu, Gospodin su sad poručuje: "Sine Moj, dijete Moje, ljutimče Moj! Uzdaj se u Mene! Budi strpljiv! Još sano malo vrerena, zagrlit će te Moja Milost. U Vječnosti, u lijepome Nebu, biti ćeš zagrljen Mojim Rukama." To znači za kratko vrijeme otići će od ovoga svijeta,

Crni križ... - S neba je došla velika, sjajna kugla. Zasjala je kao sunce i spustila se do blizu tla zemlje. Iz nje je izašla Nebeska draga Gospa, i stala nad cijelu zemlju i gorko plače... plače i cvili... (Proživljavajući opet isti prizor vidjelica se i sama rasplače.)

Na toj istoj kugli zemaljskoj, nad kojom je Majčica Božja stajala i gorko plakala, pojavi se velik križ, crn kao ugljen, prazan. A sva zemlja je bila obrasla puzavcem, trnjem i dračem, koji su izrasli iz zemlje. Na tome trnju bile su bodljike velike kao mali prst.

Obrasla tolikim trnjem, zemlja je jedva kakav plod od sebe davala. Malo je bilo čiste zemljice. Tek ovdje-ondje probila se po koja biljka ili cvijet. Malo je tu bilo cvijeća. Poneki cvijet je bio lijep, poneki kržljav, nekoji u cvatu, nekoji još u pupoljku, a nekoji je tek proklijao.

Isusa hoće zatrpati u prljavu jamu - Pokraj onog crnog križa pojavi se živi dragi Isus, kao Bogočovjek. Na to skoči velika rulja drskih, naprasitih muškaraca, zgrabe Isusa i počnu Ge gurati prema prljavoj jami. Isus je bio u bijeloj kaljini, čist, sama milina. A ti drznici nisu pazi-

- 326 -

ožujak 1976.

li gdje Ga dohvate, nego u svom bijesu, kako je tko stigao, tako Ga je nemilo gurao u Glavu, po Tijelu... Htjeli su Ga polomiti, kako su Ga silovito gurali.

I nastojali su Isusa ugurati u blatnu jamu, koja je izgledala kao prljava udubina za smeće. Htjeli su Ga u toj jami prekriti i zatrpati, kao da Ga nema. Usprkos njihovoj zlobi i drskosti, usprkos Njihovom guranju, dragi Isus izađe van iz jame i digne se u zrak, i nestane.

Majčica Božja je dugo plakala i gledala taj prizor. Još je Majka Božja tamo, na onom terenu!

Kaže draga Majka, da sam zaboravila kazati, da su na početku Svete Mise došla dva velika svećenička Anđela, jedan od jednog velečasnog, drugi od drugog. Bili su sa strane Oltara kao počasna straža, skroz do kraja Svete Mise.

"Svećenik Rimokatoličke Crkve pao je!" - Iza toga se zbio strašan prizor; tako strašan da se cijelo Nebo zgrozilo. U ovaj čas, sada pod Misom, nešto se je zbilo negdje na zemlji.

Na taj teren zemlje, među to trnje, najedanput padne velika svećenička Hostija. Pala je s povišega, i tako je snažno lupila o zemlju, da se čak zabila u nju. Na taj teški pad svete svećeničke Hostije, doleti s Neba četa malih Anđela, tako od svojih 6 mjeseci. Moglo ih je biti stotinjak. Okupe se oko Hostije i nad Hostijom, zaokruže je kao počasna straža. Štitili su Hostiju i sa strahopočitanjem se molili i klanjali. Bilo im je strašno, kako je ta Hostija tako nemilo zabita u zemlju. To je tako trajalo jedno vrijeme.

Onda se Hostija najednom podigne u visine. A na mjestu gdje je Sveta Hostija bila ploštimice pala, ostala je udubina. Sveta Hostija u pratnji onih Anđelčiča poleti ravno u Nebo.

Kad je Sveta Hostija došla do Nebeskog Podnožja, i stala malo poviše u zračnom prostoru, cijelo Nebo - koliko god ima Stanovnika u Nebu, i Anđela, i Kerubina, i Serafina - sve se je bacilo na koljena i gorko zaplakalo. I prostrli su se

- 327 -

ožujak 1976.

ničice po tlu, i ostali su tako. Kao sveti Franjo kad je plakao i molio.

A od Svete Hostije postane živi Isus, kao čovjek i Bog. Cijelo Tijelo Mu je bilo slomljeno kao u bogalja. I dragi Isus pođe u zagrljaj Boga Oca. A Bog Otac je bio okrenut prema Njemu, i žalostan Ga je dočekao i prigrlio na Svoje Grudi.

A Nebesnici su svi, u strahopočitanju nad Svetom Hostijom i dragim Isusom, prostrti i sklopljenih ruku, veoma gorko plakali.

Bila sam tamo među njima, a nisam znala. šta se zbilo sa Svetom Hostijom: da li je svetogrdno primljena ili nešto drugo.

I progovori Gospodin, Bog Otac Nebeski, u Isusu i Duhu Svetomu... Sva tri Glasa su govorili... cijelo Božanstvo... Duh je govorio na Svojoj strani, Isus je govorio i Bog Otac je govorio:

"Svećenik Rimokatoličke Crkve pao je!"

Ne znam je li ostavio red ili je pao tjelesno.

Govori Gospodin: "Otpuštena si!" Slobodna sam.

Strašan prizor! Cijelo Nebo kleči i plače! Vidite, šta smo mi ljudi! Cijelo Nebo za jednu dušu plače!...

Z: Sad je pitanje, da li je to slika svakog svećenika kad padne, ili je možda netko na kakovom položaju...

J: Kaže dragi Isus, iz krila Oca Nebeskoga (znači drama se nastavlja, jer se to sad zbilo)?

"Događaj se zbio! A slika je svim svećenicima na zemlji! Svim Mojim slugama, svećenicima na zemlji, ovo je slika, a događaj je! To se dogodilo ovaj čas. Ovaj čas pod Svetom Misom dogodilo se je to na zemlji."

I nastavi Gospodin, u Svojoj Dobroti, dalje tumačiti: "Trnje po zemlji, što je izraslo iz zemlje, to su duše, tijela, koja Meni ne služe, i ometavaju putove onima, koji Meni služe, i progone ih. Ljudi koji su Isusa gazili u dubinu zemlje to su bezbožnici i oni koji žive u smrtnim grijesima, Rimokatolici. Koji žive u smrtnim grijesima protivnici su Duha Mojega."

- 328 -

ožujak 1976.

"Moja Majka, Nebeska i vaša, plače nad sudbinom čovječanstva."

Duga stanka... Onda plačnim glasom reče vidjelica: Plače Isus i cijelo Nebo... (sada!)

Opet duga stanka...

Kaže Gospodin Isus Krist:

"Dan Moje Odredbe, nad sudbinom čovječanstva

neće obići, biti će izvršen!

Što Mi služi, neka Mi služi u srcu i na djelu!

Neka ne budu đavli u Mojim odijelima.

Ljudi i oni koji su se posvetili Meni,

kada Mi služite, onda i Moju odjeću nosite,

mali i veliki.

Ako Mi ne služite, neka se vidi,

da ste Moji neprijatelji.

Odjeća vaša, od Mene dana,

jest Zakon Zapovijedi Mojih,

u srcu vašemu; u životu.

Gdje nije Moj Zakon u srcu

taj Neni ne služi...

Tu se malo rastresla, pa kaže molećivim glasom:

Gospodine, ponovi! -

Tko Meni služi, po Mojim Zapovijedima živi.

Gdje Zakona Mojih Zapovijedi u srcu nema,

taj Meni ne služi.

Opominjao sam puk Svoj od početka,

opominjem ga, i opominjat ću do kraja.

Teško vama, smrtnici,

kada umukne Moj Glas u blizinima vašim,

jer će u taj dan biti zlo veliko.

Plač djece sa zemlje, do Neba će se čuti."

"To je Moj Josip!" - Kad su već bile gotove skoro sve Pobožnosti, pojavi se dječak od svojih pet godina. Bio je tako zlatan! Stajao je tu kod stolice, onako skroman, veselog izraza, bistar. Imao je lijepu dugu haljinicu, više bjelkastu, ali nečim ukrašenu. Da, kao neke ubačene boje su bile na njoj, kao cvjetići, tako nekako. Bosonog je bio. Kosicu je imao više svijetlastu, kao djeca, i onako lijepo spuštenu do ramena. Bio je okrenut prema meni, pa sam najprije pomislila, da je to

- 329 -

ožujak 1976.

dragi Mali Isus. Onda vidim da nije, i začujem Glas nad njegovom glavom: "To je Moj Josip!"

"Molite ono što vam stavim u srce!" - Iza Svete Mise dođe razgovor i na molitvu. Jedan reče da radije moli ovo, drugi opet, da radije moli ono. Jedan moli više za grješnike, drugi opet za duše u čistilištu, itd. Usred razgovora javi se Gospodin: "Molite ono, što vam stavim u srce!"

Očenaš iznad svih molitava... - Kad je bila kod kumova doživjela je u Viđenju razne molitve kao lijepe ruže u bojama. Ali one glavne: Očenaš, Zdravomarija i Slavaocu, isticale su se kao posebno nešto, kao temeljno. Molili su uvečer tri Krunice i druge malitve.

3. ČISTA SRIJEDA

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

Iza jutarnje Svete Mise bila je kratka Pobožnost, s naglaskom na molitvama Svetom Josipu, zbog Njegcva dana (srijeda) i njegova mjeseca (ožujak).

Svećenik s cilindrom na glavi... - Danas trpim, pa sam jako izmučena. Kada ste počeli Svetu Misu, našla sam se u Rimu, na Trgu Svetoga Petra. Stajala sam licem okrenuta prema Bazilici. Ne znam šta je to tamo na sredini: spomenik ili što drugo (obelisk!). U blizini tog obeliska šarenilo se mnoštvo ljudi. Samo su se glave vidjele.

Nisko nad tim mnoštvom vidjela se nad njihovim glavama, u zračnom prostoru, velika zastava. Izgledala je visoka četiripet metara, a široka jedno dva metra. Zastava je bila bijela kao snijeg, ali su preko nje bile, odozgo do dolje, četiri trake crvene kao krv, a široke kao dlan.

Dok sam to promatrala, Svetog Oca Papu nisam vidjela.

Odjedanput dođe od Bazilike jedan snažan svećenik, jake građe tijela, i pun u licu. Posebno se isticao između tih ljudi. Njegovo je lice bilo uzdignuto kao na površinu. Imao je na sebi svećenič-

- 330 -

ožujak 1976.

ku odjeću i kolar oko vrata. I još kaput preko haljina, tako je nekako bio obučen. Na glavi je imao visoki crni cilindar.

I čim je došao, najprije mu se s obje strane tog visokog šešira, i tu malo oko lica, pojavilo nešto bijelo, kao bijela magla, tako za jedno tri prsta. A gore, na vrhu cilindra, nije bilo to bijelo. I poslije se to sakrilo, pa je ostao samo crni cilindar.

Kako je došao od Bazilike - između ljudi je došao - gledao je onako pozorno, ozbiljno, napeto... i kao da mu sva ta masa nije baš po volji. Na licu mu se nije ništa odražavalo od one nježnosti Nebeske, svećeničke... nije bilo onog blagog osmijeha...

I nije bio dugo tamo. Bio je jedno kratko vrijeme, i onda je nestao.

Stajala sam udaljena od njega do svojih 500 m. Gledala sam ga i promatrala, a onda zapitam, kakav je to svećenik.

Na to se u zraku čuo Glas: "To će biti krivi Papa!"

Trpljenje za drugog - Iza toga sam trpjela - malo za sestru A., da joj pomognem. Bilo mi je tako teško, da mi je došlo da se srušim od boli. Sestra A. oboljela je od teške bolesti. Prije Svete Mise preporučila se vidjelici u molitve.

Anđeli-djevojčice kao počasna straža - Najedanput su ovamo do Oltara došli Anđeli-djevojčice, u bijelim haljinama, duŠice koje su otišle s ovoga svijeta. imale su naravno duhovno tijelo, kao na zemlji. Kosica im je bila različito odrezana. Na glavicama su imale bijele vjenčiće. Krila nisu imale. Bile su u dobi od 6 do 7 godina, još ni školarci. Kako su se pojavile od strane Poslanice, dođu ispred Oltara i naprave kao polukrug od strane Poslanice do strane Evanđelja. Ali to je bilo više u obliku velikog U. I onda su keo promatrale Svetu Misu.

- 331 -

ožujak 1976.

"Moje Srce skršeno je u narodu na zemlji!" - Onda Žrtvenika više nisam vidjela. Odjedanput se na nekom zemljištu pojavi živi Isus: izmučen, ispaćen, okrunjen, išiban, u Ranama, sav malo živ... I stane na mjesto gdje je Oltar. Svoje Sveto Lice okrenuo je prema nama.

A Djevojčice-Anđeli bile su Mu kao počasna straža. Dragi nas je Isus promatrao duboko... žalostan, jadan, sav utučen. Odjedanput progovori... kao da On govori... ali nad Njegovom Glavom:

"Moje Srce skršeno je u narodu na zemlji!"

Onda se pojavila Sveta Terezija od Malog Isusa. Stane malo dalje od dragog Isusa i gledala je u Njega. A to nije bilo kao crkva, nego kao da je vani, kao da se vani zbiva neka drama.

Dragom Isusu kao da je bilo milo, što smo pred Njim. Odjedanput Gospodin zapovjedi da pristupim bliže k Njemu, k Njegovome Svetom Tijelu. I stala sam do samog Isusa, do na jedan korak, na strani Evanđelja, pred Oltarom; samo što Oltara nije bilo, jer je Isus stajao na Oltaru i sve je postalo kao površina zemlje.

I kako sam stajala do dragog Isusa, dragi Isus je duboko gledao u mene... u svetu Tereziju... Svetoj Tereziji se je nasmiješio, a u mene je gledao, kao da mi treba još nešto dati. Ja sam Ga gledala u sažaljenju i sućuti... Promatrala sam Njegovo sveto Tijelo. Onda dragi Isus progovori:

"Trpjeti ćeš sada sa Mnom, jedno vrijeme, za cijeli svijet na zemlji!"

I tako sam jako trpjela... Bila sam u takvim mukama... u takvoj nemoći... toliko satrvena... da nisam imala snage niti stajati niti sjediti. Kada je prošlo to vrijeme - a dosta je dugo trajalo - zbio se drugi prizor.

"Drago nam je što ona dolazi u blizinu njegovu!" Odjedanput se pojave - ovdje iza stola, kako je taj zastor - otac i majka brata Ivana (Za njih je i bila prikazana ova Sveta Misa!). Stajali su i pratili Svetu Misu. Milo su me gledali, i promatra-

- 332 -

ožujak 1976.

li su svoga sina. Odjedanput dođe i sestra Štefica, te stane do njegove majke. Bila je sva sretna, i tumačila je njegovim roditeljima, da ja više puta dođem k njezinome mužu, te sam u njegovoj blizini. A oni progovore... i kaže majka ovako: "Drago nam je, što ona dolazi u blizinu njegovu." A sestra Štefica se smiješila i bila je sva oduševljena.

Iza toga pojavi se veliki Anđeo. To je bio moj Anđeo. Držao se kao služben, i tu je između nas hodao, po tom terenu kako je bilo Viđenje. I odjedanput, kako je u Kaležu ostalo još malih Hostija, Anđeo uzme palu s Kaleža, pristupi k ocu, majci i sestri Štefici, pa ih pričesti.

S v e t a   O b i t e l j - Iza toga, od strane Poslanice, dođe Sveti Josip, te stane na Oltar. Nasmijan, milo nas je gledao i promatrao kako smo molili. Ostao je dosta dugo, desetak minuta.

Dok je On stajao na Oltaru, sa strane Evanđelja dođe i Nebeska Majčica.

A Mali Isus pristupi među Njih, kao da je došao iz Svetohraništa.

Kada je Sveta Obitelj stajala na Oltaru, bila sam malo pri sebi, pa sam čula da molite zazive Nebeskoj Majčici, Prečistoj Djevici. Molilo se tako, da se spominjalo Njezinu Čistoću. (Po svoj prilici ponavljali smo tri puta zaziv: "Bezgrješno Srce Marijino, budi naše spasenje!")

Mali Isus je bio u dobi od 6 mjeseci. Tako malešan je bio na Oltaru. Imao je haljinicu bijelu kao snijeg. Bosonog je bio. Imao je krasnu glavicu, onako kao dijete.

Majčica Božja uhvati Malog Isusa za jednu ručicu, a Sveti Josip za drugu. Kako su uzeli dragog Isusa za ruke, Sveti Josip i Nebeska Majčica su bili tako čisti... Oni su bili tako nevini... Oni su bili tako sveti... da su bili svetiji od Anđela... I Božanstva... Svetost... bili su nad Njima u tolikoj mjeri, da su Oni bili Nebesnici, a ne ljudi na zemlji, kao mi. Majka Božja i Sveti Josip bili su Nebesnici u najvećoj svetosti. Kao da

- 333 -

ožujak 1976.

su iz Neba došli na zemlju - u takovoj svetosti i čistoći su stajali. Takve čistoće, u kakovoj su Oni bili, nema na zemlji!

Kako su uhvatili dragog Malog Isusa za ručice, On im je dao takovu milost, takovu jakost, takovu svetost, da me je bilo strah pogledati na Njih. Takova je svetost izlazila od Njih! Izgledali su, neka mi dragi Isus oprosti, kao Božanstva! Tako su sveti izgledali, da čovjek u taj čas ne bi mogao ni pomisliti da su Oni Zaručnici.

A bila su pristupila i dva Anđela do Isusa. Anđeli su stali malo naprijed, ispred Svete Obitelji, licem prema nama. Jedan Anđeo je stajao tako da je bio kao između Isusa i Svetog Josipa, a drugi Anđeo je bio kao između Isusa i Majčice Božje. Anđeli su bili visoki kao Sveti Josip i Nebeska Majčica. Mali Isus je među njima svima bio kao malešan.

Kad sam pitala, zašto su ti Anđeli došli, odgovori dragi Mali Isus:

"Oni su čuvari Njihove Božanstvenosti!"

Jer Majka Božja i Sveti Josip bili su veći u svetosti, nego što je gore na Nebu sve. Oni su bili tako sveti, da se nije moglo gledati u Njihovu svetost! I tako čisti, kakve čistoće nema, osim u Nebu, i to samo Oni! Ni Anđeli ne odsijevaju tolikom čistoćom. Oni su bili tako čisti, da je od Njih išlo kao moći... Od Njih se, kao izraz te čistoće, dizala kao bijela magla - tako je od Njih zračila čistoća iz cijele Njihove Osobe. I ode na jedan komadić, i to nestaje odmah. Kao kad sunce dođe nad maglu, pa se onda diže uvis. Tako je iz Njih izlazila, zračila, Božanstvenost i Čistoća.

Anđeli koji su stajali malo pred Njima, izgledali su kao predvorje pred Nebeskom Majčicom, Svetim Josipom, i dragim Isusom u sredini. Ize toga Anđeli odstupiše, i nekud su otišli, kao gore...

Sveta Obitelj u Egiptu - Kad je vidjelica svršila izvještaj o događajima pod Svetom Misom, doživi bijeg Svete Obitelji u Egipat. Ali Majka Božja i Sveti Josip nisu više izgledali onako Božan-

- 334 -

ožujak 1976.

stveno, nego više naravno. A dragi Mali Isus nije bio u dobi od 6 mjeseci, nego je bio veći.

Najedanput se stvori jedan teren, kao što je u južnim krajevima: s palmama i onim zelenilom koje ima veliko široko lišće. A s istočne strane te zemlje bila je velika voda.

Sveti Josip i Majčica Božja, držeći dragog Isusa za Ručice, pošli su tom zemljom u pravcu juga. I onda je izgledalo negdje nekako, kao kad se već putuje nenaseljenim krajem, pa se naiđe ovdje na ovo, ondje na ono. A bila je ta zemlja jako lijepa. Uz put kojim su prolazili bila je zelena trava i negdje negdje izraslo zelenilo.

Dugo su išli, i pješice, i nije im bilo lako. Nije to bio uglađen put, nego prteni. I nailazili su na poteškoće na tom putu. Kad su otišli još dalje, onda ih više nisam vidjela.

Kaže Gospodin da je to ono tlo po kojemu su išli u Egipat: "Pošli su, Moja Majka Marija i Poočim Josip sa Mnom u Egipat, gdje smo se zadržali jedno vrijeme."

Govori Gospodin jednoj Svojoj službenici: "Nikome ništa ne nosi! Oni svi imaju dosta u svojim kućama, stanovima. Jednome doneseš, drugi će ti zamjeriti. Ti od njih ne tražiš ništa. Što tebi daju, to čine Meni na slavu."

"Nikome ništa ne nosi!" - Jedna službenica Božja htjela je prilikom svojeg dolaska donijeti štogod na dar. Međutim, dragi Isus ovako joj reče: "Nikome niŠta ne nosi! Oni svi imaju dosts u kućama svojim. Ako jednome doneseš, drugi će ti zamjeriti. Ti od njih ne tražiš ništa. Što tebi daju, to čine Meni na Slavu."

Dok je vidjelica podvečer molila, ugleda Boga Oca Nebeskoga. Javio se sam, bez Boga Sina i Boga Duha Svetoga. I onda vidjelica začuje, kako Otac Nebeski, sav razdragan i velikim Glasom, pjeva Pjesmu o Svojemu Veličanstvu:

"Ja sam Stvorac stvora Svog

Ime Mi je Vječni Bog.

- 335 -

ožujak 1976.

Sve što raste, sve što cvate,

miris daje iz Srca Mog;

plodom plodi

po Zapovijedi Božanstva Mog.

Pjesmu pjevaju usta stvora Mog,

slave Ime, Mene, Stvoritelja svog.

Sve odiše dahom Božanstva Mog,

Ja sam slava svakog srca stvorenog.

Nad svim stvorenim lebdim i sve ravnam

Mjerilom dobroga Srca Mog.

Ja sam Onaj koji dajem svemu sve

iz Dubine Srca Mog.

Ja sam u Trojstvu

jedan jedini svemu Bog. Amen." (13B l)

Vršalica za Božansku Pšenicu

Na jednome mjestu, kao grad Zagreb, bila je prekrasna Priroda. Na tom terenu bila je Vršalica za Žito. Lijep Mladić, svijetle puti, stajao je na njoj i držao se kao da je On Vlasnik toga Stroja. Vidjelica se našla u blizini, promatrajući što se tamo nalazi. Teren na kojemu je stajala Vršalica bio je povišen i spajao se s Nebom. Vidjelici je tu bio određen stan i posao na stolu.

Pokraj Vršalice dizala se velika hrpa Pšenice u klasu, koju je trebalo ovršiti. Vidjelica je sjedila navrh stoga i čuvala je Pšenicu. Odjednom lijepi Mladić počne vršiti Žito. Očišćenu Pšenicu davao je vldjelici da je pohrani i poslije dade određenim ljudima za Hranu. Mladić je vodio posebnu brigu o čuvarici Juliji, jer je ona nosila Njegovu Hranu gladnima.

Odjednom dođu dvije neozbiljne ženske u društvu s jednim svećenikom. Kao šaleći se, pune lukavosti, sjednu za Julkin stol, ne mareći ni za vidjelicu ni za Mladićevu Hranu. Njegovu Hranu bace na stranu, a po stolu prostru svoju hranu za tijelo. Jeli su i pili, a vidjelicu nijesu ni pogledali. Sve njezino razbacali su na sve strsne, ne mareći što će propasti. Gledajući to vidjelica postane očajna.

- 336 -

ožujak 1976.

Iza toga promotri vidjelica grad Zagreb iz visine. Dolje su bili kao sami predjeli i u njima ljudi razne dobi i visine. Bilo je građana koji su imali razne oblike tijela, a neki su bili poput svinja. Gledajući tu neukusnu stvarnost, vidjelica je između njih u svojoj posudi nosila Gospodinovu Hranu, ali nije nalazila kome bi je mogla dati.

Pogledavši na istočnu stranu ugleda životinju kokovu nikad prije vidjela nije. Naličila je na devu, samo što je imala tri ili četiri grbe na leđima i, valjda, deset nogu. Dlaka joj je bila smeđa. Životinja je promatrala vidjelicu što radi. Tužna vidjelica upita životinju: "Jesi li gladna, hoćeš li jesti? Imam dobre hrane, a nemam kome da je dam." Životinja odvrati na tu ponudu: "Ja hranu koju ti imaš ne jedem! Pođi između građana, ima tamo svinja, pa im baci neka jedu!" I odleti životinja zračnim prostorom prema istoku. Žurila se kao da je nekud zakasnila, jer se previše zadržala promatrajući siromašnu vidjelicu i razgovarajući s njom.

Prolazi vidjelica među mnoštvom zgrada i srce joj je žalosno, jer Mladićevu Hranu nema kome da dade. Jedni stanovnici su već nešto jeli; drugi sad nisu gladni, imaju oni svoju hranu; jedni spavaju, ne zanima ih to; drugi opet imaju svoje zamamne igre... Izlazeći tužna iz grada, u dvojbi na sve ove doživljaje, da ne nosi Hranu natrag, baci je u neku prostoriju. Odjednom se pojavi Mladić. Trči zabrinuto za vidjelicom i budno pazi kamo ide, da ne strada u žalosti.

A ono društvance se zabavljalo i smijalo, omalovažavajući vidjelicu i Hranu njoj danu. Svećenik kao da se u tome društvu prijatno osjećao i držao se kao da vidjelicu ne pozna. Na to ona zavapi: "Gospodine, zašto mi dopuštaš tolike boli? I tako cijeli život, da moram od jada nestati."

Na to od Mladića postane Isus, koji je imao pregaču preko cijeloga Tijela, kao dok je radio uz Svetoga Josipa. Kada je Julija upitala Mladića

- 337 -

ožujak 1976.

"Tko si Ti?" - On joj odgovori: "Ja sam Isus Krist, koji tebi Hranu dajem sa Mojega Stroja. Ja sam to bio prikazan kao radnik, dok sam boravio vidljivo na zemlji."

Isus je oštro promatrao razdragane ženske i među njima svećenika koji je došao raditi za Gospodina.

Vršalica je Isusova Božanska Osoba. Pšenica, Hrana, jesu Riječi Božje i Viđenja. Posuda u kojoj je vidjelica nosila Mladićevu Hranu jest njezina dvša i srce. Nametljive ženske ometale su širenje Poruka Božjih, zabavljale svećenika i htjele ga onemogućiti u radu na Objavama Božjim preko vidjelice Julke. Životinja je đavao. (13B 8-13)

Isus dragi svezan bodljikavom žicom - Za vrijeme čitave Svete Žrtve gledala je vidjelica velikog dragog Isusa. Stajao je na strani Poslanice, uz sam Žrtvenik, kao sužanj. Bio je obučen u dugačku haljinu, crvenu kao krv. Isusove Svete Ruke bile su priljubljene uz Njegovo Sveto Tijelo, a sav dragi Isus, od Nogu do Svetih Ramena, bio je tako gusto obavijen bodljikavom žicom, da se je crvena haljina ispod nje samo malo vidjela. Na Svetoj Glavi nosio je veliku Krunu od trnja s golemim bodljikama. Isus dragi stajao je tužan i mirno je gledao na Oltar, ne prozborivši ni Riječi. Svezani Gospodin pogledao je i na vidjelicu, koja je klečala nedaleko Oltara.

Gospodin je ovako rastumačio Viđenje: "Svezan sam u Djelima Mojim na zemlji, da se širi Slava Moja u srcima ljudi oko spasa duša. Crvena haljina označuje kaznu koja dolazi na ovaj svijet." (13B 47-48)

Isus osuđen od Heroda - Za vrijeme Svete Mise vidjelica ugleda dragog Isusa, kako stoji u dvorani pred Herodom. Onako prezren, svezan i nemoćan, Isus dragi gledao je na vidjelicu Julku.

Razjašnjenje. Nauka Gospodinova, dana preko vidjelice Julije, osuđena je i svezana od onih, koji ne daju Gospodinu da radi po Planu Svojemu. Ali

- 338 -

ožujak 1976.

Isus gleda na vidjelicu i traži od nje da podigne sve Božje, što je sada porušeno.

Zato govori Gospodin ovako: "Uzdignuti ću na zemlji Moje zgaženo sada Božanstvo, kakvim Ga učinih u vrijeme Mojega Pohoda na zemlju." To znači da će Gospodin Svetinju, koja se sada na zemlji gazi i omalovažava, uzdignuti do visine kakova je u Nebu; učinit će to u vremenu određenom.

Herodi su svi oni kršćani koji osuđuju Riječi Božje, bili to obični ljudi u svijetu, ili značajni sluge Gospodinovi: svećenici, redovnici i biskupi. (13B 17-18)

"Sin zla!" - Kad je vidjelica nakon Svete Mise izlazila iz crkve, potrči za njom svećenik pa joj kaže: "Julka, molite za toga i toga! Pa šta nam je to poslao iz Zagreba, da moramo biti oprezni i izbjegavati vidjelice i Viđenja. Bojim se da više neću smjeti slikati i fotografirati po drugim državama..." Isus dragi na to progovori samo ove riječi: "Sin zla!"

Ovako pita Gospodin Isus Krist svećenike Rimokatoličke Crkve: "Dokle ćete moderirati Moje Tiielo?!" To znači na moderni način služiti Svetu Misu, uklanjati svete i pobožne pjesme, a uvoditi svjetske melodije i ritmove; umjesto Svetog Evanđelja propovijedati ljudsko mudrovanje; crkvene domove, i hram Božji, preuređivati u dvorane; uklanjati s Oltara Boga i Njegovu Presvetu Majku; rušiti Žrtvenike, a postavljati stolove; jednom riječi, ne držati se Krista!

Nije Isus posrčući Križnim Putem pjevao svjetske pjesme, niti je na Kalvariji, umirući na drvetu Križa, moderirao. Sveta Misa, Nekrvna Žrtva Novoga Zavjeta, jest za čovječanstvo velika i sveta Stvarnost obnove Pregorke Muke i Smrti Gospodina Isusa Krista za spas besmrtnih duša, za sve one koji će živjeti po Nauci Njegovoj i hodati stopama Njegovim.

Govori Gospodin Isus Krist ovako:

- 339 -

ožujak 1976.

"Zar će zemlja pjevati i veseliti se,

dok Ja na njoj sada trpim i plačem!

Zar Srca Hojega, zemljo, ne osjećaš boli?" (Cf. 2,238) (13B 21-22)

Za vrijeme molitve, u 12 sati noću,

govori Gospodin Isus Krist ovako:

"Rime, Rime, smrdljivi!

U tebe dolaze iz daleka mnogi.

Imaš u sebi mrtva duhovna tjelesa,

koja ne daju od sebe zdrave Nauke Moje,

onima koji je traže." (16.III.76.Ut.) (135 33-34)

Tuži se živi Isus na način kako mnogi mjerodavni vrše službu Njegovu na zemlji:

"Moju Nauku i Viđenja mnogi na zemlji zlorabe.

Umjesto da ih prihvate i usvoje za spas ćuša besmrtnih,

oni ih umanjuju i gaze.

Drže se mudrosti ovoga svijeta,

a Moju Mudrost zabacuju i omalovažavaju,

pa i one kojima se Ja poslužim.

da ubacim plod Svoj s Neba zemlji,

da rodi rodom pravim,

i živi u Meni uvijeke. Amen." (13B 20)

Sveti Josip podiže Kalež zajedno sa svećenikom - Na Blagdan Svetoga Josipa, za vrijeme večernje Svete Mise, koju je služio pobožni fra Bogdan, odjednom pristupi k Oltaru Sveti Josip s dragom Nebeskom Majkom. Sveti Josip priđe sa strane Poslanice posve uz svećenika, stavi tik uz Kalež krasan bijel ljiljan, ogrli svećenikove ruke, i zajedno s njime podigne Kalež i ljiljan, prikazujući ih Bogu Ocu, Bogu Sinu i Bogu Duhu Svetome.

Svećenik je bio održao prekrasnu propovijed o Svetome Josipu. Zato mu je Sveti Josip na ovaj način izrazio Svoju zahvalnost i ljubav, što je zajedno s njim na Podizanje prinio Nekrvnu Žrtvu i njegovu čistoću duše i tijela Trojedinome Bogu. (13B 35)

- 340 -

ožujak 1976.

Dok je svećenik fra Bogdan gorljivo propovijedao, javi se dragi Isus s Raspela i reče slugi Svojemu:

"Dobro si propovijedao! Uči Moj narod i dalje tako!" Pod Svetom Misom nad Oltarom je bio Isus dragi, Raspet na Križu. Pod Svetim Križem, s desne strane stajala je draga Nebeska Majka, a s lijeve strane sveta Marija Magdalena. (1eB 16)

Ruže u prekrasnoj ravnici - Za vrijeme klečanja, dok je bio izložen Presveti Oltarski Sakramenat, ugledam prekrasnu zelenu ravnicu, s lijepim raslinstvom. Po toj ravnici, ovdje-ondje, rasla je poneka divna ruža. Dragi Isus, u haljini nježne boje i s plaštom na Ramenima, bos, po lijepom sunčanom danu, hodao je tim krasnim poljem i promatrao svaku pojedinu ružu, kako se razvija i raste. Malo dalje od Isusa bila je četa velikih Anđela u bijelim haljinama. Izgledali su kao na dužnosti. One divne ruže jesu duše dobrih krŠćana na zemlji. (13B 59-60)

Razgranato drvo puno zelenoga lišća - Usred mnoštva izmučenih ljudi, stajao je veliki Raspeti Isus. Između tih ljudi raslo je i jedno veliko usamljeno drvo. Bilo je lijepo razgranato i puno krasnog zelenoga lišća. Onda vidjelica upita: "Gospodine, a kakvo je to drvo u toj sredini, samo među mnoŠtvom ljudi?" Isus dragi odgovori: "To si ti!"

Veliki Raspeti Isus označuje da je veoma prezren u Nauci Svojoj na tome dijelu zemlje. (13B 60)

Molitve u Korizmeno vrijeme - Cijela je zemlja bila prekrivena crnim velom. Malo nad njim lebdjele su ljubičate trake, široke četiri do pet prstiju. A ovdje-ondje vidjela se poneka velika ruža, izrasla iz toga tla. Bile su jedna od druge udaljene kao zvijezde za punog mjeseca.

Crni veo označuje zemlju u grijehu. Ljubičaste boje označuju pokorničko vrijeme. Velike ruže jesu žarke molitve prikazane Bogu. (13B 16)

- 341 -

travanj 1976.

Travanj

Ovako govori Gospodin Isus Krist djevojci, koju je mladić ostavio i s drugom se oženio:

"Zašto si povjerovala mladiću,

koji tebi nije bio iskren?

Smiri se u srcu svojemu i Meni služi!

Što sam Ja za tebe odredio,

to tebe čeka u životu tvojemu." (13B 36-37)

"Ne trčite za onim za što nijeste sposobni!"

Jedna pobožna starija žena, iz naše župe, nametljivo tvrdi i običnim ljudima i svećenicima, da je ona vidjelica, mistika. Traži od svećenika neka je saslušaju, jer da ona vidi Isusa. No svećenici je nerado gledaju, a još manje drže do onoga što im starica govori o svojim viđenjima.

Onda sam o njoj razmišljala, pa si rekoh: ona jako Bogu služi, pa je valjda štogod pobožnoga usnila. Dragi Bog je Svemoguć, i dade kome što hoće od Svojih Darova. I kako sam ja o njoj mislila i molila se, tako doživim Viđenje. Jedan dio Neba spustio se dolje prema zemlji. Dragi Isus izađe, i stane, i gleda... A starica je bila okrenuta prema Isusu, jer ona služi Bogu, i posti, i rodila je osmero djece...

Za Isusom je došla i draga Nebeska Majka. Bila je vesela i nasmijana. Stala je uz Svog Božanskoga Sina. Onda Isus dragi pokaže Svojoj Majci neka stane uza me. A ja sam tada bila u tako velikom trpljenju za duše, da sam jedva mogla i moliti.

Onda starica rekne Gospodinu: "Isuse, ja sam vidjelica! Uzme me za Svoju Službu!" Na to ja pridometnem: "Gospodine, pa kad toliko dokazuje za sebe da je vidjelica, mistika, uzmi je u Službu, neka i ona malo trpi za duše." Na to Isus dragi oštrim pogledom ošine nametljivu staricu i okrene joj leđa. A na mene se nasmiješi i pokaže prstom prema meni, da sam ja vidjelica. Na to reče Gospodin lsus Krist ovoj ženi, i mnogima poput nje, koji Mu dodijavaju svojim ponudama i molbama da i oni budu vidioci i vidjelice: "Ne trčite za onim za što nijeste sposobni!"

- 342 -

travanj 1976.

Jedno je imati lijepa viđenja, a drugo je primati teška poniženja, podnositi velike napasti i progone, patiti od raznih mučnina i boleština, izdržati navale đavolske - a to je sve spojeno sa zvanjem izabranih slugu Božjih, kako bi spasili što više besmrtnih duša. (2.4.76.Prvi Petak) (13B 44-46)

Mistika u komfornoj sobi

Vidjelica Julija našla se u Zagrebu, u jednoj udobnoj spavaćoj sobi, ukrašenoj ćilimima i raznim svjetskim ukrasima. U krevetu je ležala vremešna žena, crne ondulirane kose, velikih crnih očiju i punašna lica. Oko nje, uz njezin krevet, bilo je desetak žena. Držale su je za mistiku, pa su tražile od nje, da im nešto kaže, da im doda Riječi Božje... A ova se samo previjala od boli i nije im ništa odgovarala. Onda su joj u oči i iza leđa govorile, da ne zna ništa, da njoj Bog ne govori, i da ona nije nikakova mistika.

Na to je razljućene ženske izvuku iz kreveta, skinu s nje spavaćicu, zgule joj kožu s tijela i, u viđenju, svu je izlome na komade, kao trešće za vatru. Onda se pokupe i ostave je onako izlomljenu. A u pokrajnjoj sobi, kuhinji, bili su ukućani. Gledajući u vidjelicu Juliju i oni su glasno govorili! "Ne zna ona ništa! Mi ne vjerujemo u Boga koji govori misticima!" Na to se vidjelica Julija odlučno usprotivi: "Ja sam vjerovala i vjerujem u Boga koji govori misticima!" - i ode ispod krova te kuće zauvijek. (13B 32-33)

"Mravinjak trke za tijelo!" - Vidjelica se našla u Zagrebu, na glavnom trgu. Stojeći između mnoštva svijeta promatrala je građane, kako žure svaki svojim poslom, u brizi za opstanak tijela. Gledala je duboko u njihove duše, i žalila ih je, jer je vidjela da su prazne, gladne Boga i Svjetla Njegova. Najedanput primijeti da drži kruh u ruci, i da ga jede. Lijevom rukom prigrlila je crni duguljasti kruščić, a desnom rukom otkidala je komadić po komadić i stavljala ga u usta. I nađe se u čudu, jer toliki građani prolaze, a ona stoji iz-

- 343 -

travanj 1976.

među njih i jede crni kruh. Onda začuje nad sobom Glas: "Pokornik!"

Gospodin Isus Krist kaže za ovu gradsku vrevu: "Mravinjak trke za tijelo!"

A jesti kruh i vodu znači činiti pokoru, kako ju je naložio Gospodin Bog cijelome svijetu preko Nebeske Majke, da se zemlja obrati od grijeha i spasi od bezakonja. (13B 34-5)

"Ti pođi za Mnom!" - Bilo je mnoŠtvo svijeta. Dragi Isus je stajao i duboko ih promatrao. Gledao je u njih kao da im želi nešto kazati, kao da ih želi poučiti. A ja sam stajala u blizini i gledala dragog Isusa, kako ih promatra u dušu. Kad se je okrenuo, Isus dragi mi kaže! "Ti pođi za Mnom!".

Isus dragi je žalostan promatrao, kako su premnogi Njegovi sinovi i kćeri postali roblje sotonino, čeznući za prolaznlm zemaljskim slavama i kratkotrajnim tjelesnim uŽicima. U isto vrijeme Gospodin budno i ljubomorno pazi na one, koji su pošli za Njim, i bodri ih neka vjero koracaju Njegovim stopama.

I nastavlja Gospodin vidjelici: "Umorit ćeš se od ovoga svijeta, sa Mnom!" Isus proriče vidjelici sudbinu na zemlji. Dok jednima dopušta da se nauŽivaju na zemlji, dotle drugi puno trpe. (13B 64-65)

"Junaci Moji Mojim putovima hodaju!"

Pouka mladom čovjeku, koji radi na Slavu Božju, brinući se oko izdavanja Objava Gospodinovih. Bila mu je saopćena zabrana jednog biskupa, da se izda knjiga o najnovijim Porukama s Neba. Upitao je Gospodina za savjet i dobio je ovaj odgovor:

"Sine Moj, dijete Moje!

Ne budi potišten u tjeskobi srca svojega poradi Mene. Ako moraš što pretrpjeti, poradi Imena Mojega u radu, neka se veseli srce tvoje, jer te čeka velika plaća za dušu tvoju u Nebu, preda Mnom. Junaci Moji Mojim putovima hodaju, i biti će im, kao što je bilo Meni, dok sam vidljivo hodao po licu zemlje. Jedni će mnogo trpjeti poradi Mene, jer vrše veću službu; drugi manje, jer manje i ra-

- 344 -

travanj 1976.

de za Mene, u službi koju sam im Ja dao; a jedni neće niti znati, što je patnja od Mene dana pojedinima. Veća patnja, veća Slava u Nebu, dušama vašim. Budi vedar, i radi kako si radio, i dostavljaj Moje Riječi, gdje si i dostavljao! Ja sam Onaj za kojega radiš, i s tobom sam!" (13B 37-38)

"Znam tvoje boli u srcu!"

Svećenik se našao u neprilici, jer mu naručeni filmini nisu stigli u predviđeno vrijeme. Molio je Gospodina, da to uredi, i Gospodin se pobrinuo, da je prispjelo u pravi čas. Ovako govori Gospodin Isus Krist:

Sine Moj, dijete Moje, sluga Moj, ljubimče Moj!" Znam tvoje boli u srcu i teškoće u službi tvojoj za Mene. Da se Slava Moja ne proširi u radu tvojemu, zvijer i sluge njezine učinilile su to, zloduh u bjesnoći svojoj; dano mu je vrijeme za to. Ja ću tebi biti u pomoći! Ostani Meni vjeran u sve dane života svojega na zemlji. Ja u tebi Jesam, i biti ću! Slava od Mene tebi dana, u posljednji dan, obradovat će dušu tvoju, zaručnicu Moju, uvijeke! Ostani u Meni i s Nama! Blagoslovio te je Moj Otac, Ja Sin, i Duh koji izlazi od Nas. Amen." (13B 38-39)

"Ti ne spadaŠ u naše redove!" - Našla sam se iznenada u nepoznatoj modernoj prostoriji, kao u uredu, s velikim prozorom i zastorom. Poviši svećenik, već prilično prosjed i malo ćelav, služio je Misu za pisaćim stolom, koji je imao mnogo ladica. Kada je završio Obred na tom modernom oltaru, ukloni misne stvari, pođe s druge strane pisaćeg stola, sjedne, i nešto je pisao.

Malo zatim dođe u istu prostoriju svećenik, kojega vidjelica poznaje. DoŠao je službeno, donio je neke spise, nešto je rekao, i stavio je spise dotičnome na stol. Ovaj mu je nešto odgovorio i pozvao ga neka sjedne do njega, da mu pomogne još nešto uraditi.

Kad sam vidjela da neću moći razgovarati s poznatim svećenikom, okrenula sam se, da se vratim natrag. U to me onaj svećenik opazi, okrene se

- 345 -

travanj 1976.

prema meni i grubo mi poviče: "Ti ne spadaš u naše redove!" Na to mu odgovorim: "Budite vi što god hoćete u svojim redovima, ja sam ono što jesam." A svećenik proslijedi: "Mi imamo moderne redove i putove u njima i u redu svojemu."

Dalje mi je Gospodin Isus Krist pokazao, što rade dotični svećenici od Svetinja: ruše Oltare, skidaju slike i kipove Svetaca, domove Božje preuređuju u moderne sale... od Božjega prave vražje... Na to kaže Gospodin Isus Krist ovako: "Ne gledam Ja, tko je od Mojih slugu svećenika puno učio u modernoj znanosti;

Ja gledam što je učinio za Mene ili protiv Mene u radovima svojim.

Moda, modernost nije od Mene, već od oca tame,

da upropasti po njoj mnogo duša besmrtnih.

Kako svijet, tako i Moji sluge, svećenici i redovnice,

mnogi idu putovima ovoga svijeta, u tami su mnogi.

Što sam kazao, kazao sam!

I tko je onaj od smrtnika na zemlji Mojih,

a da se neće naći preda Mnom!

Ja sam u svenu dobru SVE!

Iza Mene se nema što popraviti,

niti savršenije učiniti.

Zato će mnogi u zaslijepljenosti svojoj

propasti zauvijek,

jer su na zemlji bili sinovi i kćeri zla,

koji Mene zazivaju,

a u zlu ustraju do svršetka života svojega." (13B 40-43)

Puni mjesec obavijen crnom trakom - Prekrasan pun mjesec obasjavao je zemlju sa visina. Mjesec je po sredini bio opasan trakom crnom kao ugljen. Iznad tog znamenja bile su ispisane Riječi. Čim bi ih vidjelica počela odgonetavati, odmah bi ih prekrio bijeli veo. Uspjela je pročitati jedino Riječi:

"Kazna za grješnost svijeta!" (13B 61)

Potresi... - Isus dragi hodao je zračnim prostorom i gledao je dolje na zemlju. Ovdje-ondje bi zastao i ispruženom Desnicom zatresao, kao da dolje na zemlji nešto potresa. I tako je učinio više puta. (Mgt)

- 346 -

travanj 1976.

15. VELIKI ČETVRTAK

Anđeli u crnim haljinama oko izmrcvarenog Isusa

U domu Božjemu, za vrijeme Obreda, zbilo se je ovakovo Viđenje. Oko Oltara svetoga Franje, od klupa, polazila je prema Svetohraništu četa velikih Anđela. Svi su bili u crnim haljinama, a preko glave su imali crni veo. A kod glavnog Oltara, ispred Svetohraništa, malo na strani Poslanice, stajao je živi dragi Isus, sav iznakažen od udaraca. Bio je toliko isiječen i izmrcvaren od bičevanja; da je s Njega visjelo meso s kožom - poput remenja, širokog četiri do pet prstiju - ispod kojega su se vidjele same kosti. Vidjelica se sva stresla, kad je vidjela taj grozni prizor, tako da nije mogla ni promatrati Sveto Tijelo Isusovo, tako nemilosrdno izmrcvareno. Isusova Sveta Glava bila je okrunjena velikim trnjem s dugačkim bođljikama. Žalosni Isus gledao je na vidjelicu Juliju, i želio je da Mu pomogne u bolima na Tijelu. Vidjelica odgovori Isusu: "Ja hoću, Gospodine, ali sama ne mogu da ublažim Tvoje boli na Svetome Tijelu. U gledanju na sve, stane mi srce."

Grijeh na zemlji izmrcvario je Sveto Tijelo Isusovo i zadao mu strašne boli. Tijelo je i Rimokatolička Crkva. Isječeni komadi što vise i jedva se još drže, označuju pastire u Crkvi, redovniŠtvo, obitelji i sav Božji narod, koji mora prianjati uz Sveto Tijelo, a ne otpadati od njega. Kruna na Svetoj Glavi Označuje grješni prezir Boga. U bolima i kušnjama razne vrsti, što ih trpi za Boga, vidjelica je već postala nemoćna, pa se ruši i gleda tko će joj pomoći u radu za Boga. (13B 61-62)

Dvojica uz Isusa - Uz Isusa su stajala dvojica od ljudi kao straža. Isus upita jednoga od njih: "Što želiš, da ti dam?" On odgovori: "Nebesku Slavu, Gospodine Bože moj!"

Kaže dragi Isus ovako za njega: "Od srca se, sa žalošću pokajao, i priznao je Ime Moje, da sam pravi Bog i molio Me je od srca da mu dušu spasim. I sažalio sam se nad djelima njegovim, i sa

- 347 -

travanj 1976.

Svojim Neizmjernim Mlosrđem priklonio sam njegovu dušu Slavi Svojoj." (13B 63)

Na Veliki Petak vidjelica je bila u velikom trpljenju, pa nije mogla prisustvovati Obredima Muke i Smrti Gospodinove.

17. VELIKA SUBOTA

Usnuli i Uskrsnuli Isus

Za vrijeme Svetih Obreda vidjelica je bila u mukama. Pređ glavnim Oltarom, kod SvetohraniŠta stvorila se velika isklesana Grobnica, u kojoj je ležao usnuli Isus. Na strani Svete Glave stajala je uskrsna svijeća, goreći na počast Kristu Gospodinu. Određeni broj Anđela bio je prisutan uz otvoreni sveti Grob, kao Počasna Straža. Židovi su nemirno i uzrujano obilazili sveti Grob, gledaju-ći i klimajući glavama - kao da se nečeg pribojavaju. Cijelo Nebo je bilo prisutno nad Isusovim Grobom, i svi Nebesnici bili su u crninu obučeni.

Otac Nebeski i Duh Sveti su lebdjeli nad Isusom. Draga Nebeska Majka i naša, stajala je nepomično, kao usnula, na Grobu Isusa Krista. Bila je u haljinama tamne boje.

Cijela priroda bila je obavita žalošću.

Izmučeno Tijelo Isusovo najednom se preobrazilo u Nebesko Slavno Tijelo. Isus dragi najprije je sjeo, onda je nešto sa Sebe kao skinuo, i našao se u prekrasnoj Nebeskoj haljini, bijeloj kao snijeg. U preobraženome Tijelu ustao je iz Groba i stao je na rub kamena. Desnom Rukom prihvatio je veliki bijeli Uskrsni barjak, koji se veselo vijorio.

Otac Nebeski bio je ushićen. I Nebeska Majka je bila neopisivo vesela. Bila je na onom istome mjestu pokraj Isusa. Koliko je prije bila žalosna zbog Njegove Smrti, toliko je bila sada, valjda i tri puta više, vesela, sva ushićena, zbog Njegova Uskrsnuća. I Ona je bila u veseloj odjeći. I Anđeli su bili u radosnim odijelima. I sve se je promijenilo, sve je bilo veselo. Cijelo Nebo se vese-

- 348 -

travanj 1976.

lilo i svi su Nebesnici pjevali. Mučenici su maha li palmama, a svirka i pjesma tako se orila, da je cijelo Nebo odjekivalo. To je bilo Gore kao harmonija... Na Čast i Slavu Uskrslome Isusu gorile su velike svijeće - u Nebu i oko Groba.

A Uskrsnuli dragi Isus, gledajući prema ljudima na podnožju Groba ovako progovori: "Želim da duše besmrtne, ljudi sa zemlje, uskrsnu u Meni i žive u vijek vjekova sa Mnom u Nebu. Amen." (13B 63-64)

Svibanj

1. Sub. BLAGDAN SV. JOSIPA, RADNIKA

"Sveti Josipe, moli Isusa da me krijepi!" - Najprije je fra Bogdan predmolio svetu Krunicu kod Oltara Majke Božje. Zatim je otišao, da se obuče u misno ruho, da započne služiti Svetu Misu. Kad je Sveta Žrtva već započela, najednom Sveti Josip siđe sa slike, stane na tlo, i u onoj Svojoj haljini zaputi se ravno prema Oltaru. Onda mu se pridružila i draga Nebeska Majka. A Mali Isus, od. jedno tri godine, došao je k Njima sa Oltara, i stao je među Njih. Sveti Josip i Majčica Božja prihvatili su Ga za Ručice, i kroz sredinu crkve, kao između svijeta, ali po Nebeskom terenu, zaputili su se prema Žrtveniku.

I kako su oni išli, vidjelica se našla pokraj puta. A osjećala se jako slabom. I onda, gledajući ovaj divni prizor Svete Obiteli, zamoli: "Sveti Josipe i draga Nebeska i naša Majko, molite Isusa da me krijepi, da ne klonem pod teškim križevima na putu života!"

Na to Sveti Josip pogleda dragog Isusa i milu Nebesku Majku, i kao da im je dao neki znak. Onda ispusti Ručicu dragog Malog Isusa, pogleda vidjelicu, pristupi k njoj, rukom obuhvati njezina ramena i privuče je k dragom Isusu i Nebeskoj Majci, prigrlivši je uz Njih.

A u zračnom prostoru, nad Oltarom i Svetom Obitelji, bili su Bog Otac i Bog Duh Sveti.

A sve ovo, sav ovaj prizor, bio je okružen Anđelima u bjelini, a bili su u dobi od deset godina.

- 349 -

svibanj 1976.

Anđeli su okružili Presveto Trojstvo, Svetu Obitelj, Oltar, svećenika i vidjelicu u znaku svete Krunice, i još su se dolje poredali u znaku svetoga Križa. (13B 43-44)

"Peri se sama, ja sam čista!" - U pet sati ujutro zbilo se slijedeće viđenje. Vidjelica ugleda poznatog svećenika, kako hoda u prostoriji i tuži se jednoj znanici. Onda ta ženska kaže vidjelici, da je upalila peć da gori, pa neka se kod nje opere. Na to vidjelica odgovori: "Peri se sama, ja sam čista! U tvojoj se kući neću prati nikada." Na to se od tijela pojavi njezina duša. Kada ju je vidjelica ugledala, kakva izgleda pred Gospodinom, okrenula joj je leđa, da je ne pogađa njezina strahota. I onda zavapi: "Gospodine, ukloni je!" Dugo je duša njezina bila prisutna. Kako je mnoga vanjština lijepa i zamamna, a premnoga duša prestrašna! (7.5.76. Prvi Petak)

"Hoću da usadim Svoje Srce u srca ljudi!" - Za vrijeme jutarnje Svete Mise, u kapucinskoj crkvi u Osijeku, iza Svetog Evanđelja, došao je na sredinu Oltara živi veliki Isus. Bio je u haljini crvenoj kao krv. Stajao je i mirno promatrao Svetu Žrtvu, ne prozborivši niti jedne riječi u sve vrijeme do svršetka Svete Mise.

Kasnije su iz svetog misnog Kaleža izlazili na Oltar gusti mlazovi, bijeli kao vata. Kad je Sveta Misa završila, Isus dragi je nestao s Oltara.

I u ovoj crkvenoj zgradi Svetohranište je uklonjeno s glavnog Oltara na stranu, da ne smeta za vrijeme Obreda. Onda se nad Svetohraništem pojavio živi dragi Isus, u bijeloj haljini, s Presvetim Ranama na Svojim Svetim Rukama, Nogama i Svome Božanskome Srcu. I Gospodin Isus Krist, Srce Isusovo, progovori ovako:

"Hoću da usadim Svoje Srce u srca ljudi,

da rastu u Mojemu Duhu."

Crveva haljina označuje krvoproliće na zemlji. Gusti bijeli mlazovi označuju velike Milosti dane dušama putem Kaleža, Muke Gospodinove. Zadnje Riječi odnose ae na Novi Naraštaj, koji će biti po Srcu Isusovom. (13B 50-51)

- 350 -

svibanj 1976.

16. NEDJELJA, Sv. Andrija Bobola

Ujutro u pola osam ovako progovori Gospodin Isus Krist svećenicima Rimokatoličke Crkve, koji sumnjaju u Objave i Viđenja:

"Brinite se za duše vaše kuda će doći.

Ja nijesam sluga vaš, vi ate sluge Moji.

Ne kušajte Moje Milosrđe!

Niti jedna Riječ od Mojih neće propasti!

Sve ću ih sabrati u Srce Moje

i dati sinovima i kćerima,

koji će tek doći na ovaj svijet.

Zar da ne radim, što Ja hoću!

Tko će od vas Mene na putovima Mojima ometati!

Zar ja nijesam, što Ja Jesam!

Prah zemaljski što ga stvorih,

da Meni baca mudrost svoju prolaznu u Oči Moje!

Ako Meni, zemljo, u Djelima Mojima,

zatvaraš vrata srca svojega,

pokucati ću na srce drugo,

koje će Moja Djela izvesti.

Meni i ovome svijetu služiti ne možete.

Doći će dan, kada će se djela vaša

s dušom vašom naći preda Mnom.

Zemljo, čini što hoćeš, nećeš dokle hoćeš!

Prolazi slava ovoga svijeta,

nastaje strašna (propast)

ili lijepa Vječnost preda Mnom, u Nebu.

Misli vaše ranjavaju Srce Moje.

Bježite od Mene, ali pobjeći neće

niti posljednji smrtni čovjek sa zemlje.

Ja sam Raspeti Nazarećanin sa Neba

u kojemu sve živi na zemlji. Amen." (13B 54-56)

Isus ušao u svećenika, pa služio Svetu Misu

Na istočnoj strani otvorilo se Nebo, i na krasnom Nebeskom terenu, koji se približio zemlji, pojavi se draga Nebeska Majka. Oko Nje je bilo veliko polje bijeložutih tulipana. Svaki od njih rastao je malo udaljen jedan od drugoga. Majka Božja sjedila ja kao Kraljica na čelu tog divnog polja tulipana, na prekrasnom Prijestolju, prekrasno obučena

- 351 -

svibanj 1976.

- onako kako to samo Nebo može čovjeka obući. Na svetoj Glavi imala je prekrasnu zlatnu Krunu, urešenu Nebeskim ukrasima u boji. I kako je Ona sjedila, uz Nju, s lijeve strane, trčkarao je Mali Isus. Moglo Mu je biti jedno dvije godine. Bio je u bijeloj haljinici, bos, a kosice su Mu bile zlatnokovrčaste.

Kad se približila Pretvorba, dragi Mali Isus pogleda na Žrtvenik u svećenika fra Bogdana, pogleda još u Svoju Svetu Majku i prihvati se Njezinih ruku. Ona Ga lijepo privuče i zagrli. A kako je Mali Isus htio poći na Žrtvenik, Ona ga pusti iz zagrljaja i dade neka ide k Oltaru. Dragi Mali Isus na to pođe k Oltaru i stane na stranu Evanđelja.

Onda od Malog Isusa postane veliki Isus, i promatrao je svećenika, kako služi Svetu Misu. I najedanput dragi Isus uđe sav u svećenika. A svećenik se bio okrenuo, pogledao je u Gospodina i ušao je sav u Njega. Tako je od svećenika postao dragi Isus, koji je nastavio služiti Svetu Misu. Bog živi stajao je uz Žrtvenik i prikazivao je Svoju Svetu Žrtvu.

Za to vrijeme, na onom Nebeskom terenu, mnoštvo Anđela okružilo je dragu Nebesku Majku kao Kraljicu. (13B 48-49) (oko 20.5.)

Dalje govori Gospodin istome svećeniku:

"Zadovoljan sam Ja s tobom, sine Moj!

Revnuj oko Mojih Djela i biti ćeš zauvijek sa Mnom sjedinjen u Mojemu Nebu.

Ime tvoje zapisano je zlatnim slovima u Nebu, u Srcu Mojemu.

Pripravio sam Ja Stanove dobrim slugama svećenicima tako lijepe,

da um čovjeka na zemlji to shvatiti ne može, niti dokučiti misli njihove.

Ostani s Nama!

I Ja sam s tobom u sve dane života tvojega.

Živim u tebi, i živ si ti u Meni.

Blagoslovio te je Moj Otac, Ja Sin,

i Duh koji izlazi od Nas, nad tobom je, zaručnice zaručnice, Moja dušo. Amen. Amen. Amen." (13B 47)

- 352 -

svibanj 1976.

Srce Isusovo i revni svećenik - Pod večernjom Sve tom Misom otvorilo se Svetohranište i iz njega izađe veliki Isus. Presveto Srce sjalo je kao sunce. Svojim sjajnim zrakama obasjalo je cijeli prostor između glavnog Oltara i onog modernog, na kojemu je u taj čas pobožno služio Svetu Misu fra Bogdan. Isus dragi zakorači ravno do modernog oltara, stane u sredinu, do Kaleža, i gledajući u svećenika, ureže Svoje sjajne zrake skroz kroz njegovo tijelo. Onda pođe na stranu Svetog Evanđelja, i opet se vrati natrag pred svećenika. Milo ga je gledao i još mu se više približio u prikazivanju Svete Žrtve. (13B 51-52)

Neka moderna dama, koja živi u inozemstvu,

željela je svećenika povezati sa sobom.

Gospodin govori slugi Svojemu ovako:

"Ne imaj s njome nikakovih veza,

izbjegavaj blizine njezine!

Tko je od Mene, Meni služi.

Spoznat ćeš ih po plodovima njihovim.

Sine Moj, kćeri i sinovi tame

poznaju se u djelima svojim i u riječima.

Ova kćerka je iz gnijezda đavolskoga."

Dama je nepobožna i bezbožna, živi svjetskim životom. (13B 40)

"Ovo je Moje Tijelo!" (Mali Isus) Dok je fra Jukundo služio Svetu Misu, najedanput se na ulaznim vratima crkve pojavi dragi Mali Isus od jedno četiri godine. Onda onako razdragan pogleda na Oltar i svećenika, i baci pogled na svijet. Kad je ugledao vidjelicu, koja je klečala blizu Oltara, potrči do nje i slatko je zagrli. Onda se prikloni njoj na grudi, nasloni Glavicu na njezino lijevo rame, kao da želi biti kod nje zaštićen. Mirno je promatrao vidjelicu kako moli, i svećenika kako služi Svetu Misu.

Kad je svećenik na Podizanje podigao Svetu Hostiju, Mali Isus pogleda u vidjelicu i onda joj kaže nasmlješen, ali i ozbiljno kao dijete, prstićem pokazujući prema Svetoj Hostiji: "Ovo je Moje Tijelo!"

- 353 -

svibanj 1976.

Kad je svećenik podizao Sveti Kalež, opet dragi Isus pogleda vidjelici u oči i povjerljivo joj pokazuje: "Ovo je Moja Krv!" Poslije je vidjelica pošla na Svetu Pričest, a dragi Mali Isus ode u Svetohranište, koje se bilo pretvorilo u veliki Hram Božji. (13B 66-67)

Žena stojeći na Pričest, a Isus dragi ode...

Iza Svete Mise svi su se požurili svojim kućama. Ali jedna žena nije dospjela da se na vrijeme ispovijedi, pa sad zamoli fra Bogdana, koji je služio Svetu Misu, za svetu Ispovijed. I on pođe u albi i štoli u ispovjedaonicu, a kasnije se zaputi prema Svetohraništu, da joj podijeli i Svetu Pričest. Vidjelica je već bila krenula prema izlazu, ali kad je vidjela da svećenik prilazi Svetohraništu, reče si: Kad je već Svetohranište otvoreno, neću izaći iz crkve, jer je u njemu prisutan dragi živi Isus. I tako klekne blizu izlaza i 0ltara. A ona žena stajala je pred modernim oltarom, kod stepenice gdje je prije bila pričesna ograda i gdje se klečalo. Svećenik se zaputi prema njoj, noseći u ruci Svetu Hostiju. Ali pred svećenikom je stupao živi veliki Isus.

Kada je svećenik došao toj ženi, što je stajala, i već i usta otvorila, da primi Sveto Tijelo, Isus dragi je pogleda, okrene se od nje i pođe ravno k vidjelici, te uđe sav u nju. Isus dragi je tako napunio dušu i tijelo vidjelice Svojom Prisutnošću, da se ona osjećala iznutra toliko uzvišeno sveta, kao da je Svetohranište. Dotle je svećenik onoj ženi dao Hostiju, vratio se do Svetohraništa, ostavio Ciborij i zaputio se u sakristiju. A žena, čim se je pričestila, dok svećenik još nije pravo ni zatvorio Svetohranište, već je izašla van iz crkve i požurila za drugima. Vidjelica je ostala još malo u crkvi, da umjesto nje izmoli "Dušo Kristova, posveti me" - i obavi kratku zahvalu.

Velika je to pouka, kako treba paziti, i da se valjano ispovijedamo, i da se dostojno pričešćujemo. Neka smrtni čovjek ne stoji pred živim Bogom!

- 354 -

svibanj 1976.

Dostojan je Svemogući Bog, da primi od čovjeka svaku Čast i Slavu, a ne da smrtan čovjek s ovakovom nezahvalnošću i ovakovim omalovažavanjem prima Njegovo Presveto Božanstvo i Čovječanstvo u Presvetom Oltarskom Sakramentu. (13B 67-68)

"Čistoća tijela!" - Vidjelica se našla na Nebeskom Terenu. Usred prekrasnog cvijeća, usred samih snježnobijelih ljiljana, sjedila je na Prijestolju Veličanstvena Nebeska Majka. Bila je tako Velika, da bi Svojom Veličinom zahvatila cijeli Zagreb. Prekrasno obučena sjedila je na Prijestolju kao Kraljica, s prekrasnom Krunom na Glavi i Žezlom u Ruci.

Najedanput dođe s drugog Neba Anđeo, noseći ljiljan u ruci. Kako sam klečala, pristupi k meni, pa mi malo zamahne s ljiljanom ispod nosa, neka pomirišim. Onda upitam: "Šta je to, čiji je to ljiljan?" A Majčica Božja se javi: "Pa to je tvoj ljiljan! Čistoća tijela!" A oni ljiljani su duše pred Bogom.

Baš sam se molila za duše,

kad se javi Majčica Božja i kaže ovako:

"Mnoga djeca na zemlji

ne slušaju Glas našega Gospodina!" (Mgt)

"To su dani svibnja!" - Najedanput se pojavi draga Nebeska Majčica, kao mlada, vesela i poletna Djevica. Bila je u dobi od svojih 15 godina. Došla je sva razdragana i puna one djevojačke vedrine. Kako se je Majčica Božja malo okrenula, pokraj Nje se pojavi veliko bijelo platno, golemo kao dvije sobe zajedno. Platno se je spuštalo malo koso prema dolje, kao da se barjak spušta ležeći.

Po tom bijelom platnu bile su pometane, po pet u jednome redu, velike prekrasne žive ruže. Bile su sve kao jedna, a imale su one prekrasne latice, kao da govore. Tih ruža moglo je biti jedno tridesetak. Sve su bile ružičaste boje. A ja gledam u Majčicu Božju i razmišljam, što znači ovo Viđenje. A Majčica Božja se okrene i kaže mi: "To su dani svibnja! Dani pobožnosti Meni na Čast!" (Mgt)

(27.V.76. SPASOVO)

- 355 -

svibanj 1976.

Duša nemirno traži molitve... - Prije kratkog vremena, kroz jedno četiri dana, imala sam jako veliki nemir u kući. Počnem se moliti, a to trči, leti... pa mi ide nad glavom sad ovamo sad onamo... pa sve skače na mene... Cijelu noć nisam spavala. Pa se pitam: Bože moj, kakova je to duša, da tako nasilno navaljuje... Poslije mi jedna žena reče, da je umro svećenik H., a vidjela sam i oglas na crkvenim vratima. Onda sam se počela za njega moliti, i Svetu Pričest za njega prikazivati i Svete Mise. Na to se je smirio. (Mgt)

29. Subota

"Tvoja patnja je preda Mnom molitva!" - Vidjelica je došla u Zagreb u petak navečer. Drugog dana ujutro, pošla je sa svojom mještankom J. u Baziliku Srca Isusova. A jer kod gostoprimaca nije dospjela dokraja izmoliti uobičajene jutarnje molitve, nadala se, da će ih završiti prije početka Božjeg zahvata pod Svetom Misom. No čim su došle u crkvu, malo zatim započne zahvat. I onda pomisli u sebi: Dragi Bože, ne mogu izmoliti ni ono što još trebam svršiti! U to začuje jaki Glas od Oltara Presvetoga Srca Isusova, gdje je i Svetohranište: "Tvoja patnja je preda Mnom molitva!"

"Dolazi Moje stado da jede Hranu Moju!" - Prošetali smo se do brata Ivana, da ne dođemo prerano k njemu. Kad smo počeli spremati što je potrebno za Svetu Misu, i kad se začuo glas zvonca na kućnim Vratima, Isus dragi reče:

"Dolazi Moje stado da jede Hranu Moju!

I piti će Krv Moju,

i živjet će sa Mnom u vijeke!

- oni koji slušaju Glas Moj

i žive po Glasu Moje Zapovijedi."

Uskrsnuli Isus govori!

"Gle, sve Moje ovce, djecu Moju,

privest ću za Mnom u Visine Moje,

da žive u vijeke!"

- 356 -

29. svibnja 1976.

Onda se Nebo spustilo dolje, i veselo dotrči časni brat Mato, zagrli vidjelicu i reče:

"Došla si! Omiljela mi je blizina na dolasku tvojemu u društvu ovome. Hvaljen Isus, Gospodin naš, Bog Otac, Duh Sveti, i naša Nebeska Majka sa Svetim Josipom, u vijeke! Biti ću pod Misom! Julijo, sestro moja! S tobom sam združen u sve vrijeme. Duh moj, u mnoge časove, za vrijeme molitve i inače kad to činiš, sjedinjen je u blizini tvojoj. Vjerovao sam i nijesam se postidio. Kod Gospodina živim i blažen sam u vijeke vjekova. Pozdravi dobru braću moju. Otpuštam te poradi Žrtve Gospodinove."

Opet je netko bio potegnuo riječ o tome, zašto je vidjelica odsjela ovdje, a ne ondje. Gospodin na to progovori:

"Poći ćeš tamo, gdje sam Ja odredio!

Nije stvor Moj Meni zapovjednik.

Ja sam Zapovjednik stvora Svojega.

Nisam te odabrao, da ti stvorovi zapovjedaju,

već ti zapovjedam Ja.

Niti sluga Moj tebi zapovjedati ne može.

Ja te vodim! Ideš tamo gdje sam odredio."

Kad smo idući putem na Svetu Misu razgovarali o teškim prilikama u Crkvi i svijetu, dragi Isus reče, da će se Njegova Crkva raspasti u tri dijela:

"Svjetlo, tama i neizvjesnost!"

Jedni će se držati putova Svjetla i Zapovijedi Božjih; jedni će otići putem grijeha; a jedni će biti zbunjeni, ne znajući kojima da se priključe, biti će u neizvjesnosti. I odmah, čim se spomenulo grješnike, odmah je počela trpjeti teške boli na tijelu. "Odmah imam rane na tijelu, kad govorim o tome. Trpjela sam za bezbožnike, strašne boli, rane žive u tljelu."

"Oni koji u Mene neće vjerovati,

i koji ne vjeruju,

koji hodaju putovima tame,

u njima Jesam,

ali Moja Milost u njima ne stanuje;

- 357 -

29. svibnja 1976.

u Meni moraju hodati, gledati,

ali Moje Milosti ne imaju.

To su djeca crnoga stada,

na vražjoj tabli zapisani,

u pandžama oca laži.

Veliki broj njih jadnika

na toj tabli zapisanih ima,

koji žive životom po zapovijedima tame,

i živjet će u tami vijek vjekova;

Mojega Svjetla gledati neće oči njihove nikada.

Za zemaljskog života imaju Moju milost

da mogu hodati, gledati i govoriti..."

Sad je opet nastupilo jako trpljenje...

"Jao njihovim dušama!"

Onda kaže Gospodin:

"Ne govori o tami sada!..."

I onda je zbog velikih boli morala poći sjesti u naslonjač, što nikada dosad u ovoj kući nije učinila. Ostala je tako jedan dio Svete Mise - dok nije pošla, valjda, u Nebo! - a onda je klekla.

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

U početku Svete Mise trpjela je jako za bezbožnike: "Djeca u djelima tame pripadaju tami, i duše njihove živjet će u dubinama tame vijek vjekova."

Milosti za sav svijet - Iza toga sam pošla u Nebo, prema jugoistoku. Kada sam došla Gore, na ono Nebesko Tlo, našla sam se pred mnoštvom prekrasnih Anđela, malih, srednjih, i većih, koji su stajali u velikim Četama. Anđeli su bili veoma raspoloženi, razigrani, oduševljeni...

A među tim Anđelima, veselim onom Nebeskom Radošću, bila je i draga Nebeska Majčica, nasmijana i prekrasno obučena. Na Sebi je imala snježnobijelu haljinu i bijeli plašt. Na haljini je bio prekrasan nježno plavi rub, oko vrata i po sredini haljine sve do dolje, širok kojih tri prsta. Kao štola Joj je to izgledalo, tako krasno! A u desnoj ruci je Nebeska Majka držala bijeli ljiljan.

Onda Gospodin zapovjedi, da stanem na čelo pred Anđele. Pristupila sam među Anđele, i okrenula se

- 358 -

29. svibnja 1976.

u istom smjeru kao i oni. Majčica Božja je bila u blizini. Bila sam u snježnobijeloj haljini, jako širokoga kroja, a tako lijepoj, kako to ruka jedne žene ne zna sašiti. To je bilo kao stvoreno!

Oko mene su stajali mali Anđeli, držeći u ručicama prekrasne Nebeske bijele cvjetiće, velike kao prst odrasla čovjeka, kakove nikada na zemlji nisam vidjela. Odjedanput ti mali Anđeli pristupe k meni sa smiješkom, i počnu me kititi kao mladu za vjenčanje. I stavljali su mi te krasne cvjetiće po haljini, kao kad se pribadačama kopča. Stajala sam mirno, u strahopočitanju, jer je u blizini bila Nebeska Majčica, i sva sam bila u Prisutmosti Božjoj. Kad su me Anđelčići tako ukrasili cvjetićima, odstupe od mene, i pođiu naprijed pred one Anđele kamo su pripadali.

Onda se je dogodilo nešto neobično. Kao da su mi se otvorile grudi, a u nutrini mi postane jedna okrugla vaza, u obliku kugle zemaljske. I pristupi Gospodin Isus Krist, iza Nebeske Majke i mojih leđa, i tu posudu napuni s toliko Svojih Milosti, da se čak izlijevalo dolje na Pod. To je bilo nešto nježno... kao kad bi uzeli nekoliko pregršti bijele vate... I kako je dragi Isus tu vazu prepunio, kad je to padalo na Tlo, ostajalo je u prekrasnim oblicima, kao kad se pahuljice perja nagomilaju maio više ili malo manje... Kaže Gospodin: "Slično je bilo kao mana, kada je padala na zemlju, kad sam hranio ljude! To su Moje Milosti!"

Iza toga dragi Isus stane u blizinu Nebeske Majke, a Majčica Božja mi priđe sa smiješkom na licu, i onaj bijeli ljiljan stavi u tu vazu, kao da će u toj vazi blti, i neće se osušiti.

Kaže draga Nebeska Majčica:

"Ljiljan je oznaka posvećenja tvojega života Gospodinu našemu. Vaza je kugla zemaljska, cijeli svijet. Što je stavio Gospodin Isus Krist, Sin Moj u vazu, koja je bila stavita u tvoje grudi, kao u nutrinu, znači Milosti s Neba dane zemlji."

- 359 -

29. svibnja 1976.

Svećenikova majka - Gospodin je uzeo dva puta vašu majku u Viđenju. Govori Gospodin Isus Krist:

"Kćerka si Mojega Milosrđa.

Od ploda tvojega uzeo sam za Sebe sina,

dijete Svoje, službenika Svojega,

slugu Svojega, ljubimca Svojega,

da Mi služi, i da živi u Mojim Zapovijedima

i po Mojim Zapovijedima,

u sve dane života, do svršetka.

Veliku Milost dao sam srcu tvojemu.

Obasuo sam te Milostima Svojim."

Kad je Gospodin to izgovorio, s desne strane glave vaše majke bila je prekrasna ruža. Ruža je bila žućkastobjelkasta, i prelijevala se na sunčanobijelo. U sredini te ruže bilo je nešto neobično, bio je nekakav znak, kao neko slovo. To su bili Anđeli. A sama ruža imala je u sredini ljubičasto i crvenkasto, i negdje negdje ubačeno kao ukras, nešto poput bijelih bisera. Kaže Gospodin: "To je duša majke, sluge Mojega Zvonimira." Taj cvijet jest njezina duša, njezin stav života.

Biserje Suza Nebeske Majke - U blizini Oltara, u zračnom prostoru, stajala je draga Nebeska Majka, Bezgrješna. Oko Nje je bio zrak kao bijeli oblaci. Imala je haljinu bijelu kao snijeg, plavi pas i pod nogama mjesec. U ruci je držala Krunicu. A iz Presvetih Očiju Bezgrješne Majke kotrljalo se svježe Biserje Njezinih Suza. Biseri su bili oblikom i veličinom kao zrnca Krunice. I cijelo čudo tih Suza, tog Biserja, napadalo je na tlo, pred Oltar. Draga Gospa je bila vesela. Gledala je na duhovnog oca Zvonimira i ovako je držala Krunicu od Svojih Suza.

Na to sam primijetio, da je Majčica Božja to učinila valjda zato, što sada molim svaki dan Njezinu Krunicu od Suza.

Onda Majčica Božja reče: "Moliš, i moli i dalje u nakane, kako ti stavi Gospodin u srce!"

"Igram se u Kruhu Mojemu!" (Mali Isus) Iza toga je bila Sveta Pričest. Dragi Mali Isus igrao se u velikoj Hostiji, i kaže ovako:

- 360 -

29. svibnja 1976.

"Igram se u Kruhu Mojemu na zemlji,

među Mojim stvorovima na zemlji.

Među sinovima i kćerima Mojima, tu se zadržavam!"

Onda vidjelica upita: "Gospodine, a što si radio?"

Dragi Mali Isus se okrene i kaže polagano i po djetinje ozbiljno: "Igrao sam se sa dušama!"

Duše izvan Čistilišta - Kada je svršila Sveta Žrtva, pred izloženim Presvetim nastavili smo raznovrsnim molitvama na različite velike nakane. I onda se dogodila neobična upadica sa veoma značajnom poukom. Petu deaeticu Krunice namijenili smo za naše drage pokojnike, i za "sve duše po svim Čistilištima". Kad smo završili deseticu, vidjelica reče, da su prisutne mnoge duše, i da jedna od njih traži, u ime svih, da se i za njih molimo, jer da su one duše izvan Čistilišta. Evo izvještaja same vidjelice.

Ovdje je bila crkva. Onda su došle pokojne duše, koje su izvan Čistilišta, a koje se mogu spasiti, no nema se tko za njih moliti; zapuštene su na hiljade godina. Bila ih je cijela četa. Iz tog mnoštva duša, jedna na čelu govorila je u ime svih, kao voditeljica, i zapovjeda ocu Zvonimiru ovako: "Moli se i za nas! Čekamo na molitvu, moli!" Iza toga su tu stajale i čekale, dok se nije obavila za njih molitva. Poslije su iščeznule kao nevidljive.

Z: Dobro, ali kako to razumijete "duše izvan Čistilišta"?

J: To su duše koje su Bogu služile, a svjetske stvari su upotrebljavale, tako da ne mogu u Nebo, a ne mogu ni u paklu stalno ostati, a nisu ni za Čistilište...

Kaže Gospodin: "Pravo Čistilište za duše je ono, kad duša čezne za Mnom i trpi poradi svojih pogrješaka i lakih grijeha." Sada je Gospodin nabrojio neke vrste grijeha zbog koji duše idu izvan Čistilišta: "Oholost, ogovori, srdžba, mlakost i nemarnost u duhovnom životu, mrmljanje na Moje Božanstvo, primanje na laku ruku Mojega Tijela s grijesima neispovjeđenim... U životu koristeći se

- 361 -

29. svibnja 1976.

grijesima smrtnim, a onda se površno i neiskreno ispovijedali, zadržano od grijeha u srcu svojemu mržnja, otimačina - i polazili su u hram Moj, da Mi služe i primaju Moje Tijelo - to su te duše!... Teže im je nego vatra. To je takvo mjesto gdje trpe više nego u redovitom Čistilištu. To se zove teren izvan Čistilišta... Grijesi, s kojima duša ne može doći u Čistilište, niti preda Me u Nebo, a na vijek vjekova ne može biti u paklu."

Kaže Gospodin Isus Krist, živi Bog, za ovo mjesto gdje se nalazimo, u ovoj prostoriji:

"Ovo mjesto je posvećeno za službu Moju!

Nebeskom Svetošću.

Blagoslov Moj izlijeva se u obilnoj mjeri

na sve vas koji su otvorena srca,

primajući Moje Zapovijedi i živeći u njima.

Rado dolazim k vama za vrijeme Moje Žrtve,

jer su vaše duše k Meni prislonjene i otvorene."

"S Gpspodinom se radujem!" (Č. br. Mato) - Onda je došao k meni časni brat Mato. Ne znam jesam li već klečala, ili sam bila još u tom naslonjaču. Stao je preda me, sav pun miline, onoga suosjećaja, one žarke Nebeske ljubavi... I sav cvate kao najljepša ruža, mlad, krasan... A iz njega, kako je pun Duha Božjega, izlaze kao neki mlazovi, kao kad vatra gori, ili kad je jako sunce... I onda kaže ovako:

"Veseo sam u Radosti Gospodinovoj

u sve dane, u vijeke i sada!

S Gospodinom se radujem

i s Radosnima stanujem.

Idem! Zbogom, Julija!"

I otišao je u Nebo.

Anđeo Lučonoša i Kadioničar - Onda je sa strane Poslanice došao velik Anđeo, u bijelim haljinama kao snijeg. U ruci je držao veliku zapaljenu luč, baklju. S tim svjetlom stao je u blizinu i gledao je na Svetu Hostiju.

S Neba je sletio i drugi Anđeo, koji je nosio zlatnu kadionicu. I kako je Sveta Hostija bila na

- 362 -

29. svibnja 1976.

Oltaru, tako je on s tom Nebeskom kadionicom sa svetim tamjanom kadio prema Žrtveniku. Tamjan je bio kao gusti bijeli oblak i sva je prostorija mirisala. Poslije je Anđeo s kadionicom nekoliko puta i zaokružio. Incenzirao je s tamjanom sve dok na koncu niste pričestili svoju majku. Imao je kratke žučkaste kose, spuštene do ramena, a haljine bijele kao snijeg.

Dva mala počasna Anđela za Pričest... - Kad ste trebali dati Svetu Pričest svojoj majci, dva mala Anđela, ne znam jesu li imali dvije godine, pošli su pred vama sa zapaljenim svijećama u ruci. I onda se stvorio, od Oltara do vaše majke, put. I kako su ti Anđelčiči sa svijećama u ruci išli tim putem, onda je dragi Isus rekao da na Njegovom prolazu kleknem pokraj toga puta, potpuno na rub: "Budi u Meni na prolazu, kad dolazim duši Svojoj u koju ulazim!" (Kaže Gospodin: "uronjena u Meni, preda Mnom").

I dok ste vi nosili Svetu Pričest, jedan veliki Anđeo, ne znam odakle mu sveti Kalež, pružio je, malo sa strane, veliku svećeničku Hostiju u usta vaše majke. A kada ste je vi pričestili, nisam vidjela. Onda su Anđeli odstupili i pošli preko Oltara u Nebo.

"Velike škole, kratka pamet!" - Iza toga je došao kard. Alojzije. Govorio mi je dosta dugo o sebi, što moram zadržati u srcu. Na kraju mi je rekao ovako: "Reci braći mojoj u Rimokatoličkoj Crkvi na zemlji, slugama Gospodinovim, svećenicima, zapiši, i javno reci pred svima: Velike škole, kratka pamet!" To je ponovio jedno pet puta: "Velike škole, kratka pamet!"

I još je rekao: "Julija, blizu si bila, malo sam te upoznao!" To misli, kad sam bila u Prekrižju, na župnom dvoru. Trebao me je još više upoznati, nego što me je bio upoznao. I otišao je žalostan.

Veliki Blagoslov... - Na istočnoj strani Neba, ugledala sam Presveto Trojstvo: Bog Otac je bio,

- 363 -

29. svibnja 1976.

Sin i Duh Sveti. Nebeska Majčica stajala je na strani Sina, a Sveti Josip na strani Boga Oca. A onda, koliko god je oko moglo zahvatiti, vidjela sam mnoŠtvo Svetaca i Anđela kako kleče i gledaju u Presveto Trojstvo i Svetu Obitelj. Prema Njima su bili okrenuti.

A Bog Otac gledao je na ovaj prostor, gdje se služi Sveta Žrtva, i onda nas je sve blagoslovio u Sinu i sa Duhom Svetim. Tako je napravio znak Križa, da je Njegovo Božanstvo iz Neba sve do zemlje prodiralo. Njegove Noge su bile čak urasle skroz. I svi Sveci i svi Anđeli u taj čas su se prekrižili velikim znakom svetoga Križa, i duboko su se poklonili, i svi su onda u jedan glas kliknuli: "Amen!" I bilo je gotovo.

POUKE IZA SVETE MISE

Kasnije smo razgovarali o kardinalovom upozorenju. Na to kaže Gospodin Isus Krist:

"Visoke škole i manje Škole,

znanje dano od Mene.

Nitko nema mudrost po sebi, već u Meni,

i toliko koliko sam mu dao.

Ako je koristi, Moju Mudrost koju sam mu dao, za ovaj svijet,

njegove velike škole su beskorisne,

kao da nije ni polazio u njih,

to mu je samo za svagdašnji kruh.

Ali ako je koristio tu veliku mudrost,

koju sam stavio u tijelo kćeri ili sinova, u Meni, sa Mnom, oko spasa duše, da Mi služi - korisna mu je...

Kako vjeruju u Mene, i kako Mi služe,

tako im koristi škola..."

"U Mudrosti Gospodinovoj, u školama,

treba obraditi Polje Gospodinovo za Nebo:

i malene i učene.

Maleni i neuki su oni,

koji nemaju ahvaćanja o Bogu - to su maleni!

Treba ih poučiti, obraditi za Nebo!"

- 364 -

29. svibnja 1976.

I onda vidjelica protumači; Puno radimo oko knjiga, mudrujemo kako ćemo što izvesti o Bogu, a duše ostaju gladne, prazne i neobrađene. Ljubav Gospodinovu moramo ulijevati u duše, osvajati duše za Nebo i Kraljevstvo Gospodinovo.

Kaže Gospodin Isus Krist:

"Više vrijedi jedna duša,

koja je poučena u Meni

i obrađena za Nebo,

nego cijeli svijet

i sve blago koje sam stvorio na njemu.

Jedno srce, koje se otvori za Mene na zemlji,

i Moje Milosti objavi mu,

i obradi ga za Vječni Život,

više vrijedi nego svi napori rada,

sve usluge i sve riječi, koje tijelu gode.

Spas duše je najpotrebnije,

i jedino je to na zemlji,

najveće od svega što postoji

- spasi dušu svoju u Meni!

Zato sam došao na zemlju,

da spasim djecu. Svoju. Amen."

Bilo je govora o jednom ukazanju u našim južnim stranama:

"Presveto Trojstvo, jedan Bog, u Svjetlu Svojemu;

Otac Moj, Ja i Duh, dolazimo na isto mjesto.

Nema ruke koja će uništiti mjesto, gdje ću ja biti.

I što uništi, Ja ću ponovno utvrditi.

Neka se ljudi mole, neka pođu k Svetištu,

jer je sveto mjesto, gdje silaze Moje Noge."

Govori Gospodin, a uz Njega je neka Svetica,

stoji pokraj Gospodina:

"Mjesto je Moje Svetinje!

Doći će čas, kad će sinovi i kćeri Moje,

na ovo mjesto dolaziti i velike Milosti Moje primati od Oca Mojega u Duhu Ljubavi i Vjere."

Dragi Isuse, koja je ta Svetica? - "Sveta... službenica Moja... - ne mogu izgovoriti- Me... ne.."

Kaže Gospodin (nakon što smo joj pomogli):

- 365 -

29. svibnja 1976.

"Moja službenica Jozefina Menendez!

Približila se službenica Moja

Svetinji Mojoj u Trojstvu,

đa se utječete s molitvama preko nje k Meni,

da vaše želje ispunim."

Lijepo vidim pokraj nje zlatna slova, zlatnim slovima ispisano njezino ime, ali ne znam ga izgovoriti.

Jedan brat u Gospodinu ovih dana bio je pretrpio težu kušnju. Gospodin na to reče: "Dao sam ti to da pretrpiš!" A vidjelica na to nadoveže: To je dragulj, da imate malo više u Nebu.

Bilo je govora o našim dragim pokojnicima.

"I u Vječnosti,

nema duša izlaza dok Joj ne dopustim!

- govori Gospodin Isus Krist -

Niti se može svojima duša obratiti,

niti ih posjetiti, dok joj Ja ne dopustim.

Ja imam Svoje Posluge, Svoje Određene nad dušama u Četama.

I kada Ja Svoju Zapovijed izdam,

koje duše se smiju puštati da dođu na san,

u viđenju, u blizini za sjetilo - te izlaze.

- živi Isus stoji među nama -

Duše koje su u Čistilištu

moraju se očistiti od svojih grijeha i pogrješaka, manjih i većih.

Ništa ne ulazi u Moje Nebo nečisto.

Nebo je Moje Sjaj nad sjajevima,

Ljepota nad ljepotama,

i ništa nečisto i tamno ne ulazi unutra."

"Duše se vesele,

kada mogu doći na mjesto prebivališta,

gdje im je tijelo boravilo za zemaljskoga života.

Ali u Nebu ima svoj Raspored!

Na zemlji je slobodna volja, radiš šta hoćeš,

tamo je svoj Raspored, '

i svaka Četa ima svoju Uredbu.

Kakve milosti, kakav život - takva Vječnost!

I sve u Četama...

- 366 -

29. svibnja 1976.

kakvi život, u takvoj četi se duša nalazi.

Kako je na zemlji, muško i žensko,

sinovi i kčeri, kako su živjeli,

takva im je Vječnost, u takvim su Četama.

I nad Četom ima Zapovjednik

koji upravlja po Mojoj Zapovijedi.

Ja sam Gospodar nad gospodarima

i nad Gospodstvima Što su u Nebu.

Gospodstvo je Moje Duh veliki u Četama!

Koji su na zemlji bili veliki,

i obilno Meni služili

- oni su Gospodstvo Moje,

duhovno Gospodstvo, ne materijalno,

i oni imaju posebna mjesta,

koji su na zemlji Meni služili u obilnoj mjeri,

vjerujući u Moje Zapovijedi

u životu sprovodili i obilno Mi služili

- to je Moje Gospodstvo na Nebu!

Zlato, srebro, sve ljepote Neba, svile i kadife...

- ne znam izgovarati to što Gospodin govori -

to sve nije ništa!

To su ukrasi dani u Nebu,

dušama koje su na zemlji Meni služile.

A Veličanstvo, Gospodstva su duše,

koje su u tijelu živjele na zemlji,

i što su Mi više poslužili,

to su u većem Gospodstvu!"

Sveti Toma Akvinski - I opet je došao razgovor na kardinalovu Poruku: "Velike škole, kratka pamet!"

I onda je bilo govora o svetom Tomi Akvinskom.

Isus dragi na to reče o Svecu ovako:

"Puno je trpio poniženja i laži,

koje su bile nabačene na njegovu osobu.

Šutio je puno, i plakao je u osamama,

gdje ga nitko vidio nije.

Služio je Meni,

radio je na Mojemu Djelu,

do časa određenog,

dok ga nisam proslavio na mjesto,

gdje mu je bilo postavljeno od početka,

po Djelima Mojim.

- 367 -

29. svibnja 1976.

Tomo Akvinski je sluga Moj odabrani!

Oni koji su se rugali njemu, i sluge Moje,

nijesu bili na pravome Putu

ni u pravoj Istini kršćanskoj,

u Vjeri Mojoj o Meni.

Bio je potcijenjen, osuđen,

prezren, ozloglašen, trpio...

Samo jedno, u prve časove

nije dovoljno shvatio Moju Nauku,

dok mu nisam razvio pamet njegovu.

U prvi čas, do rasvijetljenja,

dok mu nisam dao,

bio je u pojedinim stvarima u neizvjesnosti,

nije mu to bilo dano do spoznaje.

U časove posljetka života sve je spoznao,

živio i radio po Mojoj Volji,

1 postao ono u Meni, što je sa Mnom. Amen."

Požurivali smo i poticali vidjelicu, da se okrijepi. Bilo je raznih upadica, pitanja, pa se sve to otegnulo. Ali dragi Isus na to reče ovako:

"Tijelo troši, kada mu dadem vrijeme za to!

A sada je vrijeme, da poslušate Riječi Moje,

jer Ja uvijek nisam s vama.

Jedite, pijte, krijepite tijela svoja,

kada vam neću osobno govoriti. Amen. Amen. Amen."

Bilo je govora o tome, da je sestra Pola doživjela Majčicu Božju. Nebeska Majka je to potvrdila: "Dala sam, da vidi kćerka Moja Mene u Ljepoti Mojoj."

Kako se je sve već bilo pomalo otegnulo, brat J. se pobojao da će zakasniti na uobičajenu Svetu Misu u 11 sati. Ali dragi Isus mu reče: "Ne žuri! Stići ćeš na mjesto gdje ćeš doći. Budi tu dok se Moja Riječ govori!" Ostao je i pričekao do konca Poruke. Poslije mu Isus dragi reče: "Idi u Imenu Mojemu!" - i stigao je baš u pravo vrijeme.

Kako je brat Ivan bio zaposlen oko doručka, pa nije čuo veći dio Poruka, rekne mu sad vidjelica: Vaša prostorija je Svetinja, kaže Gospodin danas.

- 368 -

29. svibnja 1976.

Posebno je posvećena od Svetog Trojstva za Njegovu Službu. Govori Gospodin Isus Krist vama, sada: "Dom tvoj je Dom Moj, za Službu Moju. Poslužim se sa tvojim, sa Svojim."

Kada se je vidjelica kod kuće spremala pisati bratu Ivanu, da najavi svoj dolazak u Zagreb, reče joj Gospodin: "Piši Mojem anđelu za Riječi Moje!"

Progresistički svećenici razvikali se, kako gotovo i nema smrtnih grijeha; jedva tko živ tako nešto počini... Isus je umro za sve, kažu oni, i prema tome lako ćemo se spasiti!

Govori Isus dragi, ovdje sa Oltara:

"Nije lako doći u Moje Nebo!

Puno se treba odreći u svijetu ugodnih stvari,

ugodnih naslada, ugodnih blizina, ugodnih zabava.

Sve što je tijelu milo i što ga naslađuje,

duh koji polazi putovima Mojim mora se odreći,

polaziti uskom stazom hodajući u Zapovijedima Mojim,

tako da je u mnoge časove i staza preuska za prolaz.

To znači, dodu gorčine, tegobe, progonstva,

razne poteškoće na pravednike na zemlji,

da ni uskom stazom više koracati ne mogu.

I Ja u te časove dolazim i krijepim tijelo njihovo,

da ustraju do kraja u Moje Nebo dolazeći putovima

po Zapovijedima Mojima živeći u životu.

Nije Mi dosta, kada Mi sinovi i kćeri Moje govore:

Ja sam kršćanin, ja služim tebi, Gospodine!

To Meni nije dosta,

i s time nije obračunano Vječnost

za duŠu njegovu, njezinu.

Po Mojim Zapovijedima ako živi

i u Mojim Zapovijedlma,

idući putem uskim, u strahu Mojemu,

doći će na mjesto određeno u Slavu Moju,

gdje će se duša njegova i njezina

veseliti u vijeke. Amen."

- 369 -

29. svibnja 1976.

Djed i baka

- Stric Mate naručio je Svetu Misu za pokojnoga djeda i baku, pa sam današnju Svetu Žrtvu namijenio za njih. Govori Gospodin:

"Tijela njihova na putu života

progonile su tegobe srca njihova i dušu skršile.

Vidjeh boli njihove i vjeru u strahu prema Veličanstvu Mojemu

u radovima njihovim

smilovah se dušama njihovim...

Izašli su iz Čistilišta."

Kaže Gospodin, da su jako teški život imali,

ali su se Gospodina bojali:

"Strah Moj bio je u srcima njihovim."

^Tko se Boga boji, taj se spašava!

Onda Gospodin reče za strica, koji mnogo trpi:

"Računam na dušu mjegovu u patnjama njegovim."

Po patnjama njćgovim će spasiti dušu njegovu.

"Njegova zaručnica,

koja je na zemlji, po ljudskome rečeno, bolesna,

jest omiljena Moja žrtvica,

koja trpi za spas duša,

i veselit će se u dan određeni,

kada dođe pred Mene duša njezina.

Reci joj, da će biti veselo srce njezino

- iz žalosti u Radost!

Reci kćeri Mojoj i sinu Mojemu,

da ih pozdravljam Ja!"

Djeca prvog razreda osnovne škole bila su tjedan dana na izletu na moru. I onda su im svaki dan iza večere, organizirali ples. I tako je jedan dječak, bježeći pred nekim djevojčicama, koje su ga progonile što s njima ne pleše, pao je i razbio si je koljena. A bilo je još par sličnih slučajeva. Kad smo se zgražali, što tako malenu djecu uče plesu, Gospodin je dao slijedeću Poruku:

Govori Isus Krist s Neba:

"Đavolska igra s Mojim anđelima.

To su Moji anđeli, koji Me ne poznaju,

a jedni nijesu Moji, jer nijesu primili Znaka Križa Mojega, Sveto Krštenje.

PleŠu, jer im je to đavao naredio.

- 370 -

29. svibnja 1976.

Oni ne imadoše grijeha,

a grijehom se služe po đavolskoj naredbi...

Nije im se to svidjelo, iako su to morali činiti,

i zato su izbjegavali da su bili ranjeni radi pravde, nevina srca."

Nakon mnogo godina života u tuđini, rođeni brat našega Ivana, već se bio spremio za put u domovinu, kad iznenada oboli i premine. I onda Gospodin dade slijedeću Poruku i Pouku:

"Sin Moj preselio se, prije polaska na put, u Vječnost k Meni. Moli za njega kad možeš i što hoćeš, u Čistilištu je. Došao je njegov čas, i nije stigao na određeno mjesto. Obavi svetu Ispovijed u crkvenoj zgradi i prikaži za spas njegove duše; Svetu Žrtvu Moju prikaži kad god možeš za spas njegove duše; ako ne možeš uplatiti, onda one časove pod Mojom Svetom Žrtvom prikaži za spas duše njegove. I uzet ću njegovu dušu iz Čistilišta k Sebi, u određene časove, kada bude zadovoljeno Mojoj Pravdi, za prestupke tijela njegovoga. Čini koliko možeš i kako možeš, prema svojemu zdravlju. Biti će ti zahvalan i molit će se za spas duše tvoje. Imati ćeš u Nebu Veličanstvenu Slavu pred Mojim Očima za djela svoja na zemlji. - Obavi Ispovijed pred Mojim slugom, pred rešetkama, u nakanu i za spas duše njegove, i prikaži Sveto Moje Tijelo u Pričesti, i časove pod Svetom Misom - i sve to prikaži na Čast i Slavu Mojemu Srcu, Srcu Moje Majke i Mojemu Poočimu, za spas njegove duše, i to kad možeš. I moli Što hoćeš, i kad možeš, u istu nakanu Mojemu Srcu, Srcu Moje Majke i Mojemu Poočimu, za spas njegove duše."

30. NEDJELJA - Sv. Ivana Orleanska

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOSTI

Današnja Sveta Misa bila je prikazana za Julijino poslanje: da ima snage da ga izvrši do kraja, da se uklone zapreke koje mu stoje na putu, da se uspije srediti i izdati sve Poruke i Viđenja primljene preko nje, i koje će se još primiti.

- 371 -

30. svibnja 1976.

Duh Sveti - Danas je bilo puno i Riječi i događaja. Nedjelja je, Svetost velika je u Nebu. Odjedanput je iz Neba doletio Duh Sveti. Stao je nad Oltarom, skoro na sam Oltar, i Svoja Krila skupio je uz Tijelo, a Glavu je naklonio malo u stranu, i bio je tužan. Nakon kraćeg vremena raširi Krila, poleti nad Oltar i zasvijetli prema Oltaru tolikim Sjajem, da je sve bilo u Svjetlu. Onda Duh Sveti reče:

"U Meni hodate, sa Mnom rastite

i sa Mnom pođite u lijepo Nebo!"

Jedno vrijeme je tako raširenih Krila sjao nad 0ltarom, pobožno gledajući na Svetu Žrtvu i sve prisutne.

Pater Pijo - Dok je Duh Sveti još sjao nad Oltarom, pojavi se Pater Pijo. Zamišljen, glave malo nagnute i očiju dolje spuštenih, po Nebeskom terenu išao je prema nama. Stojeći pred Duhom Svetim podigne glavu, otvori oči i pogleda na mene, te mi kaže ovako:

"U Gospodinu hodaš sa mnom, i s Gospodinom pođi, u Gospodinu radi.

Sve što živi s Gospodinom u Gospodinu,

neka Ga se boji, i strah Gospodinov

neka u srcima njihovim bude.

U strahu Gospodinovom doći će u Visine, u Vječno Nebo

Ostani s Gospodinom, i dođi pred Gospodina, naći ćemo se u Gospodinu!"

Iza toga je Pater Pijo pošao prema Duhu Svetome, kao u Nebo... uzdigao se i otišao je u Nebeski teren, u Visine.

Službenica Julijana i grupa Svetaca - Iza toga Je došla velika grupa Svetaca, na čelu aa službenicom Božjom Julijanom (iz Crmošnjaka). Kada me je ugledala ovdje, slatko se nasmiješila i progovori:

"Hvaljen Isus i Marija bili s tobom,

sa. Svetim Josipom, i svima u blizinama tvojim."

Vesela je bila i promatrala je sve nas. Veselila se u Gospodinu s ostalim Svecima i Sveticama,

- 372 -

30. svibnja 1976.

koji su bili nazočni iza nje. Radosnoga lica bili su prisutni pod Svetim Činom, i promatrali su Svetu Žrtvu Isusovu.

U posjetu kod svetoga Franje - Iza toga hitro doleti veliki Anđeo s Neba, u prekrasnim haljinama, odbačene kose. Došao je ovdje nad taj stol, pogleda me kao služben i reče: "Žurimo se!" Onda me uhvati za desnu ruku, i otišli smo gore u Nebo.

Daleko smo išli po Nebeskom Terenu. Najprije smo letjeli, a poslije hodali. I došli smo u određene Nebeske Visine, na jedan prekrasan Teren. To je bilo tako lijepo, tako sve uređeno, tako krasna priroda - da nešto takova nisam nikada vidjela. I taj Teren je bio kao jedna velika država. I na tom Terenu stoji kao jedna crkva, zgrada, prekrasnoga stila, izrađena poput Nebeskih Ljepota. U taj čas Anđeo stane i ostavi me na tome Tlu, pred malenim ulaznim vratima, a on ode dalje u Nebo.

Taj krasni hram izgledao je napravljen od samog suhog zlata, ali tako svijetlog, da je odsijevao kao sunce. A crkva je bila tako krasna prema gore, kao kruna Svetog Trojstva... malo kao kupola, a pri vrhu u šiljak. Od istoka, ravno u tu crkvu, vodila je prekrasna staza, put.

Najedanput se na onim malenim vratima pojavi sveti Franjo Asiški. I pozdravi me ovako:

"Hvaljeno budi Presveto Trojstvo:

Bog Otac, Bog Sin, Bog Duh Sveti,

Naša Nebeska Majka, sa Svetim Josipom u nama!

Pristupi u blizinu moju, miljenice Reda mojega."

Onda u blizini te prekrasne crkve opazim zlatnu klupu. Bila je kao klupe u parkovima, samo što je bila zlatna i svega ta jedna jedina. Onda me sveti Franjo pozove: "Sjedni se, umorna si!" I sjela sam na jedan kraj klupe, a sveti Franjo pristupi i sjedne na drugi kraj. I onda mi počne govoritl. Ali on je više pjevao, nego li govorio. I okrenut malo prema meni, kretao je rukama i micao glavom, naginjao se i ispravljao, u ritmu pjesme što ju je recitirao:

- 373 -

30. svibnja 1976.

"Pogledaj te prekrasne Ljepote

Vječnoga Neba,

koje odišu Svetinjom

Vječnoga Trojstva.

U Trojstvu Presvetome

Nebo miriše,

zemlja udiše,

sve stvorenje prebiva.

Oholost u srcima ljudi,

na zemlji što diše,

Nebeske Slave i Ljepote,

tijela i duše,

nikada nikada

neće ugledati više.

Poniznost, poniznost,

u Vječnosti je velika Slava,

i u Nebu Ljepote krasne

sve su Nebeska prava.

Zlatni su stanovi,

staze su srebrne,

draguljima se duša kiti,

Presveto Trojstvo

i Sveta Obitelj

izmeđ' duša vječno hiti.

O lijepa siromaštino, sestro,

kako si divna bila,

na zemlji gorka,

al' u Nebu si vila!

Letiš u Predvorje Visina

pregrađa Ljepota

Svetosti Presvete

gdje nema grjehota.

Čista su srca,

blistaju Bogom,

Svježina svježa,

uvijek je, dušo, s tobom!

- 374 -

30. svibnja 1976.

Blaženi mili

hodaju putovima Neba

gledaju duše na zemlji

kojima spasenje treba.

O divna siroto, siromaštino,

kako si mila,

uvijek si sa mnom

jedina sestrica bila!

U skromnosti samoća

cvijeće molitvama

kitio sam Bogu,

da ikada ikada

sa bolne zemlje

k Njemu doći mogu.

Ja sam Franjo,

Asiza grada,

zemaljski crv,

tijelo mi strada na zemlji

prezren, pun boli,

gorčina raznih,

vesela srca,

riječi neispraznih.

Odmori se, sestro mila,

miljenice moja,

jer je gorka

sudbina tvoja.

Zemlja je teška,

prepuna boli,

oštre su strijele,

što ti tijelo mori.

Odmori se sada,

pokra mene,

u Nebu,

od jada!

Veselo ti srce

k nama hiti,

ali tijelo tvoje

još mora dolje biti.

- 375 -

30. svibnja 1976.

Doći ćeš k nama,

od svega jada,

ali ti nikad duša

neće da atrada.

Budi hvaljeno

Presveto Trojstvo:

Bog Otac, Bog Sin,

Bog Duh Sveti,

Nebeska naša mila Majka,

Sveti Josip,

u vijeke vjekova. Amen."

To je bio Stan svetoga Franje u Nebu. Cijeli taj Teren bio je njegov. I onda je netko rekao vidjelici: "Odlazi na zemlju!" - što je ona i ponovila.

Iza toga nalazila sam se ovdje, među vama, u hramu Gospodinovom. Jer za vrijeme prikazivanja Svete Žrtve, ovdje nije bila soba, nego hram Gospodnji.

Pater Pijo prikazuje Svetu Žrtvu - Odjeđanput doleti Anđeo i kaže mi: "Pođimo brzo!" I odvede me odavle, i dovede na nepoznati Nebeski Teren, u jednu crkvu. Kad smo došli do podnožja Oltara, Anđeo mi kaže: "Ostani tu, i poslije ćemo poći dalje, dok pogledaš!"

Jedan svećenik služio je na povišenom Oltaru Svetu Misu. Imao je misnicu kao sunce, a izradbe na njoj Nebeske. A tako je sveto i pobožno služio Svetu Misu! Nad njegovom glavom, nad Žrtvenikom, lebdio je Duh Sveti u liku Goluba.

Odjedanput dođe Nebeska Majčica, prekrasno obučena, i stane blizu mene, do na jedan metar. Onda Majčica Božja. pogleda njega, smiješi mu se, i s njim se naslađuje. Kad je avećenik završio Svetu Misu, okrene se i slatko se nasmije, što god bolje može... Bio je to Pater Pijo. A Majčica Božja odjedanput se okrene prema meni, pa mi se smiješi, i prigrli me uza Se, i pomiluje me par puta po glavi. Onda Majčica Božja uzleti nad Oltar, a Duh Sveti Joj je bio nad glavom. To je bio Oltar Maj-

- 376 -

30. svibnja 1976.

čice Božje, i Njezin veliki Hram. Anđeo mi tad pristupi i kaže: "Sad idemo dalje!"

"To je zgrada Mojih roditelja!" (Majčica Božja) I kako smo mi išli, odjednom nas preteče ista Nebeska Majčica, i pred nama je išla pješice.

Najedanput smo došli do jedne zgrade. Imala je ravan krov i toranj, zvonik, širok kao ovaj stol, a visok jedno osam metara. A taj toranj je imao ukrase. Bilo je na njemu, valjda, do četiri okruga, po kojima se može hodati gore. I to je bilo veoma lijepo ukrašeno, onako u židovskom stilu.

Odjedanput Majčica Božja pristupi pred kuću, kao djevojka od 14 godina, gologlava, dugačke kose i malo vrpcom skopčane, da Joj ne smetaju. Jednostavno obučena, u ružičastoj haljini. I kao da je vruće tamo. I jest takav teren tamo; nema sunca, ali je toplo, lijepo, ugodno.

Onda kaže Nebeska Majčica: "Pogledaj ovu zgradu!" I ja pogledam. Nije to bila visoka zgrada. Zidovi su joj bili visoki kao ova soba. I krov, onako kao kad nije potreban tavan, bio je malo zaokružen, kao kupola - gdje je bio taj toranj - a ovdje na početku je bio ravan. I promatram tu zgradu. I lijepo je sve onako uređeno po njihovome stilu, po običajima u toj zemlji.

Kad najedanput izađe iz te zgrade sveta Ana. A Majčica Božja kaže: "To je zgrada Mojih roditelja!" Majčica Božja ode unutra, a Mene Anđeo povede dalje.

Jeruzalem - I kako smo hodali tim stazama, i malo letjeli, najedanput dođemo do nekog mjesta, pred jednu veliku prekrasnu zgradu. Okolo grada dizali su se veliki zidovi, koji su zaštićivali da se ne može ući u grad, nego jedino na taj ulaz, preko toga ogromnoga hrama. A unutra su bile klupe, i nikoga od ljudi nije bilo, kao da je svršen Sveti Obred. Anđeo mi tad reče: "Pogledaj, kako je lijepo sve unutra!" Gledala sam. Bila je prekrasna izradba i sve lijepo uređeno. To je bilo tako krasno, kao u pol Neba.

- 377 -

30. svibnja 1976.

I onda je Bog Otac Nebeski odozgor unišao u taj Sveti Hram, i kaže ovako:

"Na zemlji sve u Meni kraljuje,

da sa zemlje kad polazi,

u vijeke u Meni vjekuje,

u Kraljevstvu Mojemu stvorovi Moji."

I onda je otišao Bog Otac Nebeski. A Anđeo mi reče: "Moramo se žuriti dolje na zemlju. Te je Jeruzalem!"

Sestra Štefica - Onda vidjelica upita: "Je li tu..." - i kako se nije mogla odmah sjetiti imena, pomogne joj draga Gospa: "Sin Moj Ivan!" Kad se ustanovilo, da je brat Ivan prisutan, vidjelica nastavi s izvještajem.

Došla je sestra naša Štefica. Bila je u zračnom prostoru, ovdje, kako je taj zastor, i kaže ovako: "Julija, došla si u kuću, gdje sam nekad prebivala. Julija, kako volim što si došla. Gledam te! Julija, budi tu malo dulje. Julija, joj što te volim!"

Iza toga rekla je ovako svome mužu, koji je ovdje stajao: "Ivane, zašto si svezao cvijet na stolu, da nema zraka!" Jedan cvijet na stolu, u niskoj vazi, sličnoj zdjelici, bio je vrpcom previše stegnut!

"Al' smo se naradili!" (Mali Isus) - Kad ste iza svih Pobožnosti zadnjem pričesniku htjeli podijeliti Svetu Pričest, dođe od Oltara, iz Svetohraništa nejaki Mali Isus, od jedno dvije i po do tri godine. Bio je veseo i nasmijan, u ružičastoj haljinici. A zlatna kosica bila mu je tako krasno uređena, kao da ju je frizerka uređivala.

I dođe ovamo, i gleda me u lice, i nasloni se na moja koljena i kaže:

"Al' smo se naradili... sustali smo!" I opet prigrli moje noge Svojim Ručicama, pa doda: "A još ćemo bolje sustati... Još moramo puno raditi... A kad se dobro naradimo... idemo u Nebo!" I stisne me, i uzdigne se gore, i poljubi me srdačno u lice i odleti.

- 378 -

30. svibnja 1976.

Kad je vidjelica svršila s izvještajem o zbivanjima pod Svetom Misom i Pobožnostima, počelo je sa pitanjima i "problemima".

"Ne tjeraj mak na konac!" - Neke žene odlučno su tvrdile za jednu sliku, snimljenu u San Damianu, da je to čudesna fotografija. Na toj se fotografiji, naime, vidi Lik Isusov toliko jasno, da bi čovjek gotovo jamčio, da je to kip. Isus dragi ima na Glavi i Goluba.

Onda progovori Isus dragi sa dotične slike: "Svaki kip je Moja fotografija,

i Moj Duh uđe u Moju fotografiju i Ja sam."

"Svaki kip je Moja slika, i u svakome kipu Ja sam."

Kako mi se Isusov odgovor učinio premalo jasnim za potpuno jamstvo o čudesnosti fotografije, a žene sad još odlučnije navalile, kako je potvrđeno, da je fotografija čudesna, Isus dragi mi poruči: "Ne tjeraj mak na konac!"

Kasnije, kad sam s vidjelicom razgovarao na samo, Isus dragi je potvrdio da je fotografija čudesna, te da se dotičnoj osobi tako javio, u takovome Liku, jer vjeruje u Njega, i jer ima živu vjeru.

Prilikom nekakovog preuređivanja u kući, radnici su dosta psovali, a osim toga izbacili su kip Majke Božje i još neke Svetinje. Vjernici, koja je to s poštovanjem pokupila reče Majka Božja:

"Oni su Moje u duhu bacili,

ti si Moje u duhu podigla!"

Pijanac-psovač - Čovjek je previše pio. U tome je stanju onda i teško psovao. Jedna vjernica ga je na samo opomenula ovim i sličnim riječima: "Je li Vi poznajete toga Gospodina, što Ga stalno spominjete?" Dotični je iza toga zamoli, kad god primijeti da će mu psovka izletiti iz usta, neka ga znakom ruke upozori. Par dana iza toga čovjek umre. Kaže dragi Isus za njega:

"Nije on to griješio! Đavao iz njegovih usta služio se s njegovim tijelom. Posuda koja je zarobljena u pandžama sotonskim, i đavao se služi nje-

- 379 -

30. svibnja 1976.

govim jezikom, njegovim udovima... Podao se alkoholu, piću, i u piću sotona se služio njegovim jezikom. Kada si ga upozorila poradi grijeha Veličanstva Mojega, da Me ne vrijeđa, imao je straha u srcu svojemu, i ako se bude tko zauzeo za dušu njegovu, spasit će se, jer se pobojao Mbjega Imena. - Kaže Gospodin, da je u zadnje vrijeme strah Božji zavladao u njegovom srcu. - On je u čistilištu kao pakao. Spasit će ga oni koji će se zauzeti za dušu njegovu, što postom, što molitvom, što dobrim djelima, što sa Mojom Žrtvom. Izbavit će ga iz dubokog čistilišta kao pakao, u Čistilište određeno, iz kojega izlazi u Moje Nebo. Očajan je i čeka pomoć duša njegova bez nade."

.......

Govori živi Isus ovako: "Odlazim progonjen od vas." Zbila se je mala senzacija, kušnja.

.......

31. PON.- BLAŽENA DJ. MARIJA KRALJICA

Ujutro u pola 6 sati, najprije je Gospodin rastumaČio Viđenje od prije par godina. Zatim se osvrnuo na jučerašnji incident, i dao je odgovarajuće Pouke glede nekih pitanja i budućih stavova.

Ovako govori Gospodin Isus Krist: "Progonjen odlazim iz blizina vaših. Sva vaša tijela, koja raniše Mene, Boga svojega, bit će šaka prašine i zadah smrada u posljednji dan, u životu vašemu."

"Za put poletnoga srca službenice Moje, odgovaram Ja njoj:

Srce tvoje daleko ide,

a tijelo samo tamo, gdje mu dopustim.

Ponuđen ti je odmor u daljini,

ali nijesi ga prihvatila.

Bio bi tebi i put plaćen od dotičnih obitelji.

Žalila si slugu Mojega Zvonimira u poteškoćama,

ali je on to drukčije shvatio.

- 380 -

31. svibnja 1976.

Dao sam mu veliku dužnost,

ali se pridržava uz svjetske osobe,

koje na oko Meni služe,

a u srcu nose žalac smrti.

Dala si mu svu Moju Nauku,

uzeo je od tebe,

pa te zatepava i poniziva što bolje može.

Kaži mu, da Moje Oči prate korake njegove.

Neka stoji u jakosti Mojoj na zemlji,

da stoji uz Mene u Vječnosti u vijeke.

Neka vjetar ovoga svjetskoga duha

ne ljulja dušu njegovu.

Moje Zapovijedi nijesu zapovijedi ovoga svijeta.

Radim u dušama besmrtnim,

kako je korisno da ih spasim,

da ne preminu u smrti za uvijeke.

Tko misli da je pametan na zemlji,

neka ludo ne svrši za vijeke vjekova."

"Trepetus znači potres, rat.

Jasno sam vama rekao,

što istražujete Moje Riječi.

Tko nije sa Mnom, protiv Mene je.

Ne umarajte jezike svoje

na prokletstvo dušama vašim."

"Može li čovjek što jesti,

a da mu posuda ne treba,

dok to jede, i dok se zgotovi.

Onaj koji oko toga radi,

određen je zgotoviti hranu

za obitelj povjerenu u kući i na zemlji.

Bez posude nećete jesti Hrane Moje, kažem vam!

Žao mi je malenih na oko pred ljudima,

velikih u srcu pred Mojim Očima, sa zemlje.

Dokle ću vas, mudre i zle, dozivati

u Mojoj Nauci sa Neba danoj zemlji!

Ako tražiš ugodno mjesto za sebe,

a dušu ti rani,

koja korist od toga.

Neka svaki smrtnik čuva dragulj

dani od Mene u sebi. /dušu/

- 381 -

31. svibnja 1976.

Ako ga izgubi,

neće unići u slavu Moju nikada.

Ne mamećite jedno drugome bremena teška,

da ne izgubite ono breme što sam Ja vama dao.

Mudrost ovoga svijeta se gubi preda Mnom.

Strah od Mene u vašim srcima dani,

dovest će vas pred Lice Moje.

Gdje ga nema, pustoš tame vlada u dušama.

Mrziti tijelo gdje Moje Svjetlo prebiva,

nije spasonosno.

Ja sam Mudrost od vijeka i u vijek vjekova,

i sve mudrosti dobre, u Svjetlu, od Mene jesu."

Danas ujutro vidjelica nije došla na Svetu Misu. Nakon svršetka Svete Žrtve i Pobožnosti, i nakon kratkog doručka, pošao sam do kumova, da vidim što je s njom. Već se bila spakovala za vlak. Nakon nekog vremena pokušao sam je nagovoriti da ostane još dva dana, spomenuvši neke razloge. Onda sam je zamolio neka ostane.

Najprije je dragi Isus progovorio njoj.

Iza toga progovori Isus dragi meni:

"Pošto Me moliš, ostat ću,

ali vrši Volju Moju.

Ja sam tebe odredio za Službu Svoju,

i da vršiš vjerno,

i izvršiš što od tebe tražim.

Ne gledaj niti na braću,

niti na kćeri, niti na sinove oko sebe.

Ti znaš što ti je činiti!

Već sam umoran od progonstva.

Drži se Mene i otpuštaj svijet,

koji ti smeta na putu prema Meni.

Nije posuda Moja danas na raspolaganje tebi dan - to su godine.

Iscrpljeno je tijelo njezino,

izmučeno raznim patnjama, progonstvima,

i budi sretan da i toliko ti mogu dodati

preko njezinog slabašnog tijela.

Ja sam Gospodin Isus Krist, Bog tvoj,

i ti si sluga Moj,

i ostani u sve vrijeme u Blizinama Mojim,

- 382 -

31. svibnja 1976.

i u Srcu Mojem zapisan, da te ne izbrišem.

Neka te ne ometa ono,

što na Moju Nauku ne spada.

Ti znadeš tko sam Ja, i drži Me se!

Neka ostane kćerka Moja, službenica Moja,

kako si rekao."

Isus plače... zbog stvora nevjernoga...

"Ne gledam na riječi, ne gledam na laske,

ne gledam na umiljkavanje,

gledam srce iskreno, pobožno i bogobojazno u Meni.

Kažem ti, da Me nećeš naći, ako Me ostaviš.

Budi sa Mnom!

Sve što se vrši na Slavu Moju korisno je,

ali ako se ne izvršava Riječ Moja - izgubljeno je.

Učio sam Apostole Svoje,

dok sam hodao po licu zemlje

- koju sam stvorio Ja, Stvoritelj njezin -

kao maleni, obični čovjek i Bog.

Sve sam doživljavao, što nisam htio,

i što Me je bolilo.

A ono što sam dao od Sebe, malo se je cijenilo,

malo se je označilo,

malo se je u tome živilo.

Maleni broj pošao je za Mnom.

Gospodar sam zemlje

i biti ću u sve vrijeme i na zemlji.

Učinit ću u svako vrijeme tako

kako sam preodredio,

i nitko Mi u Mojem Zakonu neće zapovjedati.

Biti će tako, kako sam rekao."

Hvala Ti, Gospodine! - kaže vidjelica.

"Maleno Stado, maleni je broj ljudi

na zemlji stvora Mojega;

ali tako će Me ljubiti,

da ću sav u njihovim srcima biti.

Moja Nauka biti će im Hrana;

od jutra rana, sve do noći,

biti će sa Mnom i u Meni - sjedinjeni!"

- 383 -

31. svibnja 1976.

"Kćeri Moja, službenice moja, budi hrabra!

Ne kloni u oluji, koja te zahvaća.

Bijesni đavao da pomete Moje putove,

ne daj se, jača si od zmije - sa Mnom.

Ja sam zmije stvorio, i bacio u oganj pakleni;

Ja sam Gospodar i nad njima.

Sa Mnom si najjača, i ne boj se nikoga!

Ne gledaj, tko je tko, niti se pokoravaj onome,

koji se ne prilagođuje Mojemu Zakonu.

Moj Zakon i Moja Zapovijed je cvijet Nebeski

u sred srca ljudima na zemlji i dušama na spas.

Bez Mojega Zakona i Zapovijedi

nitko od vas u svojoj mudrosti

neće doći pred Moje Lice."

Govori Bog Otac Nebeski!

Hvala Ti i Slava, Gospodine! Nedostojna sam, stvorenje Tvoje! Gospodine smiluj mi se nedostojnoj grješnici, da čujem Glas Tvoj u sve dane života svojega i u vijeke.

"Reci slugi Mojemu Zvonimiru:

Ono Što mu nije jasno o Kruni na Glavi, jer si imala puno Viđenja, puno iskušenja, puno ponavljanja, i smeli su te, tako da si i zaboravila kakova je Kruna - takova je kako je zapisao, neka ne dira. To je drugo Viđenje okrugla Kruna, Izgubila si se, jer si sva potištena.

Ja sam Otac tvoje radosti

i djeci dobroj koja se u Meni raduju.

Ja sam Otac Neba i zemlje,

Dobri Otac, Svet, Pravedan,

Lijep, Ugodan.

Preda Mnom i Nebo i zemlja

priklanja i prigiba koljeno svoje

i hvali Ime Moje.

Dam ti Nauku od Sebe, Riječi Moje,

i kada ih izgovoriš,

pošto je toga jako puno za tebe, smrtno tijelo,

i u mnoge časove izgubiš se,

ne radiš samo oko toga,

- 384 -

31. svibnja 1976.

radiš i druge poslove,

misliš i drugo,

jer tako je tijelo čovjekovo na zemlji:

radi i moli!

Jer moraš raditi i moraš misliti;

kakvi je posao takva je misao - ali u Meni.

Dobro si došao, slugo Moj,

u pravi čas Odredbe Moje;

kada zapovjedam, na Zapovijed Moju,

izvršava sluga Moj, službenica, Riječi Moje."

Govori Gospodin Isus Krist:

"Crkva se ljulja,

i zaljuljat ću je još više,

Ja sam Gospodar njezin,

da vidi da sam Ja njezin Bog

i Upravitelj svih duša koje sam stvorio

i za koje pretrpio Pregorku Muku

vidljivo na licu zemlje.

Ono Stado što ostane iza Nevolje,

u dan određeni,

biti će tako sretno, tako veselo,

tako Moje u Božanstvu,

kao da je Nebo na zemlji.

A Moja Majka

biti će radost srca njihovog,

cvasti će kao Najljepša Ruža na licu zemlje,

u srcima ljudi koji preživješe nevolju danu,

koju ću pustiti na čovječanstvo Svoje - nezahvalno.

Nećeš ranjavati Srce Moje, zemljo nezahvalna,

ide dan kada ću pokopati tijelo tvoje,

dosta si Me ranila.

Neposlušnost tvoju, sa djecom na tebi,

pokopat ću u jezeru ognjenom na dnu,

i napunit će se jezero smrada tvojega.

Ja sam Gospodin Bog tvoj,

ne imaj drugih bogova uz Mene!

Sve što radiš, u Meni radi, zemljo!

Sve što slaviš, Mene slavi!

Sve što ljubiš, Mene ljubi!"

- 385 -

31. svibnja 1976.

Govori Gospodin slugi Svojemu:

"Mnogo si dobra za Mene učinio,

i dobro tvoje ne zaboravih,

jer si ga činio u Meni

- i čini ga i dalje!

Ja sam ti puno dao, i još ću ti dati.

Bogato je Moje Srce, ne kloni!

Dati ću ti još viŠe, nego što sam ti dao.

Poslušaj Riječi Moje, i drži ih.

Uvedi u Crkvu Moju ono što ti dajem:

Hranu za duše, za cijeli svijet.

Odabrao sam te, da svu Moju Nauku,

koju dajem na zemlju iz Ljubavi,

- izlijevam Svoju Neizmjernu Ljubav u punini Božanstva -

da preneseš na cijeli svijet,

koji će crpiti Ljubav Moju i dragulje Neba,

u sve vrijeme stoljećima.

Tek oni što će se roditi

jesti će Hranu Moju, koju sada dajem.

Dobro pazi što radiš!

Svaku Riječ koju zapišeš i radiš, mjeri!

Što sam dao, želim da ne izgubim.

Obradi Moju Radnju,

kako sam je s Neba dao

dušama besmrtnim

koje će stoljeće koristiti,

koji će se tek rađati,

i koji će po Mojem Milosrđu,

Izlijevu Moje Ljubavi,

u toj Radnji k Meni doći;

slušati će Glas Moj

i po Riječima Mojim će živjeti.

Tebe više neće biti,

raspast će ti se tijelo,

ali Moja Nauka će ostati stoljećima.

Neću uništiti zemlju,

obradit ću je i obnoviti,

i bit će ljepša nego sada.

I biti će Moja Zapovijed potpuno druga,

- 386 -

31. svibnja 1976.

u usporedbi Mojih Zahtjeva Božanskih,

druga nego sada,

jer će sve biti

Božanstvo Moje na zemlji.

Hodat ću između Svojega stvora,

da će Me premnogi vidjeti, premnogi slušati,

i spoznat će, da sam živi Bog s Neba.

Vidljivo ću se spuštati u skupine Malenoga Stada,

koje će biti Kraljevstvo Moje Majke. Amen."

"Ostani Moja zaručnica u sve vrijeme,

službenica Moja, Julija. Amen.

S tobom radim, s tobom želim poći,

u sve vrijeme, stoljećima unaprijed,

u duše ljudskih srdaca,

da u njima živim, i oni u Meni,

vijek vjekova. Amen."

"Bogu hvala na velikoj Ljubavi i Milosti, koju izlijeva. na nas nedostojne grješnike. Budi hvaljeno i čašćeno Sveto i Nerazdijeljeno Trojstvo. Amen. Idem."

Z: Tko vam je rako sad na zadnje: idemo!

J: Anđeo!

Z: A gdje ste bili?

J: U Nebu pred Presvetim Trojstvom.

Na onom Podnožju, kako sam se spuštala od Presvetoga Trojstva, našla sam se pred mnoštvom Svetaca. I pjevali su radosno - i sad pjevaju - "Aleluja, aleluja, aleluja!" I jedna Svetica, koja mi je bila blizu, zagrli me i kaže: "Aleluja! U aleluji živimo u vijeke vjekova, aleluja!"

Anđeo koji je zapovjedio da pođem, s Neba je došao. "On je službenik Gospodinov, i u potrebi, na pravi čas dolazi, da izvrši Volju Božju nad onima koje Gospodin odredi."

"Kraljice Neba, raduj se!"

"Dostojna si bila, Nebeska Majko,

nositi Isusa za nas, u vijeke vjekova. Amen."

A Sveci i Anđeli su sad pjevali uz trublje Pjesmu:

"Kraljice Neba, raduj se!" A Nebeska Majčica drži

- 387 -

31. svibnja 1976.

dragog Malog Isusa u naručju. A dragi Isus, sav veseo, smije se, i iz naručja Nebeske Majke njima notira s Ručicama, i sve se naginje prema njima. Anđeli su bili tako razdragani na tu Pjesmu, da su počeli ne kao plesati, nego jedan drugoga grliti. I odjedanput jedan veliki Anđeo doleti k meni. pa me zagrli, i onako me zaokrene od veselja. Kad me je pustio, pođe u grupu na svoje mjesto. Bila sam potpuno među njima. I najedanput dragi Mali Isus poleti iz naručja Nebeske Majke, zagrli me oko vrata i klikne: "S tobom sam, sa Mnom si!"

"Bogu hvala!"

Gospodin Isus Krist:

"Pružio sam put Svoj oko spasa duša Mojih, cijeloga svijeta.

Sve što govorim jednome prelazi na sve.

Nemam jednu dušu,

sve su Moje, koje Mi služe.

I ono što Mi ne služi

želim povući k Sebi, osvojiti za Sebe,

- dobrom voljom, ako hoće.

Dao sam čovjeku slobodnu volju

neka si izabere put,

put k Meni Stvoritelju svojemu,

ili put k ocu tame.

Zato sam te poslao na put.

Trpjela si puno u Korizmi

- uspomena Moje Svete Muke -

za duše određene,

koje trebam spasiti po tebi, određeni broj.

Zato nisi zapisala sve Moje Objave,

koje imaš označene u kući,

koju sam ti Ja sagradio.

- Hvala ti Gospodine -

U Meni si radila sa Mnom,

i dijete na zemlji tvoje, sluga Moj,

dao sam ti ga na raspolaganje,

ali je duša njegova Moja.

Sve što ima čovjek na zemlji, od Mene je,

i sa Mnom je radio, i sa Mnom se brinuo.

- 388 -

31. svibnja 1976.

Dao sam mu dobru volju,

raspoznanje što mu je činiti,

razum, svjetlo, požrtvovnost,

ubrzanost, hrabrost,

da radi i Meni se moli,

i na zemlji da ima toliko,

koliko Mu tijelu treba,

i bude zahvalni stvor Moj, čovjek,

na darovima Mojim.

Sve je Moje,

i zemlja i sve stvorenje,

koje čovjek zove mrtvim,

a sve je živo.

A stvor Moj, čovjek, je kralj svega...

postavio sam ga kao kralja,

i kralj je svega stvorenoga.

Upravlja sa Mojim darovima,

i živi u Mojemu - sve je Moje -

dok je Moja Volja.

Više imaš, više odgovaraš;

malo imaš, malo odgovaraš!

Zemljo, čuj Glas Moj,

govori ti Gospodin tvoj:

više imaš, više odgovaraš,

manje imaš, manje odgovaraš!

Sve je Moje, i u svemu Jesam.

Bez Mene niti cvate, niti raste,

niti sja sunce, niti kiša pada,

niti se miče, niti razum ima

- sve u Meni, i sa Mnom.

Zato ćeš Mi dati račun,

stvore Moj sa zemlje,

onako kako si upravljao darovima Mojima,

što sam ti ih povjerio.

Dubine morske, i ribe u njima,

slušaju Glas Moj,

i po Mojoj Zapovijedi i Odredbi žive.

Sve nijemo stvorenje Meni služi na Slavu,

po Mojem Zakonu živi,

po Mojem Zakonu se rasplođiva,

po Mojem Zakonu raste,

- 389 -

31. svibnja 1976.

i u Mojem Zakonu svršava.

Čuj Me, stvor Moj, zemljo,

kako si gluha!

Sve gledaš kao radom ruku svojih,

i kao da si gospodar svega.

Ja sam tvoj Gospodar, Bog tvoj,

i nemaj drugih bogova uz Mene!

U svemu gledaj Mene, i sa Mnom radi,

sa Mnom svršavaj, Meni moli,

i zahvali na velikoj Mojoj Dobroti

i darovima Mojim. Amen."

"Bogu hvala!"

Bilo je govora o njezinoj preopterećenosti, i da će nešto trebati poduzeti, da se smanji tolika navala sa pitanjima i problemima. Samo prošle večeri utrpali su joj 40 pitanja, na koje su tražili odgovore, molitve, intervencije... I tada je Gospodin intervenirao, i ne bi ništa od odgovora. Na to progovori sluga Božji Mojsije:

"Toliko sam radio na zemlji,

i nisam je mogao obraditi,

kako je Gospodin rekao.

I ti radiš, i teško ti je,

suzama polijevaš zemlju,

bolima se grčiš,

ali zemlja ne poznaje Gospodina,

ne poznaje ni ono što joj govoriš,

ne svi, veći broj na zemlji,

ne poznaje Gospodina,

i Gospodin je mrtav za njih.

Sustao sam radeći po zemlji,

malaksao sam, klonuo sam, iznemogao sam;

sve zlo me je stiglo,

da sam spao na zemlju,

gorko plakao: Gospodine, uzmi moj duh,

ja više ne mogu!

I nisam mogao izvršiti

sve što mi je Gospodin naložio,

jer sam iznemogao

i klonuo među čovječanstvom,

koje je svaki dan morilo moje tijelo,

- 390 -

31. svibnja 1976.

iscrpljivalo moju snagu.

Još sam trebao izvršiti, i nijesam.

Ja sam Mojsije, sluga Gospodinov.

Molit ću se za tebe!

Velika je zadaća od Gospodina tvoja

... i molit ću se za tebe, i molim se.

Nije lako biti sluga Gospodinov

između puka nevjernoga.

Sve pljuske, boli, udaraše lice moje,

i ne imade ništa na zemlji,

a što me nije oborilo u boli

i pljusnilo po mojemu licu.

Kažem ti, umoran sam bio od zemlje

i klonuo sam, nisam dovršio sve,

kako mi je Gospodin zapovjedio. Amen."

"Umorio se duh Moj u tijelu tvojemu,

slušajući Glasove Moje.

U Imenu Mojemu pođi među kćeri i sinove

Moje na zemlji i među sluge Moje."

I blagoslovio nas je dragi Isus. Tako se spusti Sveto Trojstvo, kad počnete moliti, među nama je. (Na koncu Poruka izmolili smo kratku zahvalu za primljene Milosti)

O poniznosti - Govori vidjelica: Na svakom mjestu se osjećam, kao najzadnje biće na svijetu, jer vidim Gospodina Boga kako je velik... i oni Nebesnici, Sveci i Anđeli, kako su jako veliki; pa me strah u duši, čak se gubim u ništavilo; onako ono Veličanstvo, a kakvi smo mi mali prema Bogu. Mi smo manji od mrava. Mi se čak ni ne vidimo pravim okom, sa Božjeg gledanja; takvi smo mali po tijelu: a duh je Božji u nama, duša besmrtna je tako velika... nju je Bog nadahnuo, Njegov dah imamo u sebi.

Govori Gospodin o San Damianskim i ostalim molitvenim zajednicama:

"Oholost u srcu, uzdignuće tjelesno!

Duša njihova nikada se ne bi podigla ni uzdigla,

jer poznaje Mene tko sam,

- tijelo se uzdiže!

- 391 -

31. svibnja 1976.

Uvijek imaju spletke među sobom, i bez tebe,

dok te nijesu upoznali.

Đavao, otac tame,

ne da im mira u sredini njihovoj,

zato što žele da Mi služe, a ne znaju;

ne znaju ga odbiti,

niti Mene moliti da ga svladaju;

ne poznaju napasti.

Svi žele biti čašćeni, hvaljeni, uzvišeni,

a maleni i ponizni,

kao što sam Ja bio na zemlji

- nitko se ne sjeti biti!

Ja sam se ponizio

do najzadnjega stvora, najmanji,

kao Bog i Kralj

sišao sam na zemlju

kao najzadnje stvorenje,

u najzabitnije kutove,

gdje ni obični čovjek ne bi htio stanovati.

Štala - današnjem čovječanstvu,

i prijašnjih vjekova, generacija,

štala je zadnje mjesto, i nečasno.

Ali je štala počašćena i sveto mjesto,

gdje sam Ja ležao i rodio se.

Štalica u kojoj sam se rodio

vidljivo kao čovjek,

jer sam rođen prije svih vjekova bio,

samo što sam sišao s Neba vidljivo,

da budem kao čovjek rođen u štalici,

ljudima, stvorovima Svojima, prikladan na oko,

da lakše pristupam između njih,

i približim se srcima njihovim,

da spasim duše njihove.

Betlehemska Štalica bila je najljepši Moj hram

u kojega sam došao s Neba,

u kojem sam se rodio kao čovjek,

poradi spasa i otkupljenja besmrtnih duša,

za lijepo i veliko Nebo.

To je bio najljepši hram Moj,

jer po tome hramu, domu Mojemu,

sve duše ugledat će spas svoj,

- 392 -

31. svibnja 1976.

koje vjeruju u Mene i koje Mi služe

po Mojim Zapovijedima.

Kad god dođeš u koju Štalu,

blagoslovi je znakom Križa

u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen."

Z: A što ste to sada križali?

J: Gospodin zapovjeda, kada dođem u čiju bilo štalu, da je blagoslovim. I onda mi je pokazao, kako ću je blagosloviti.

Sestra Julijana u štali - Već je petnaestak godina kako je umrla službenica Božja sestra Julijana. Kad sam je jedanput bila posjetila, zateknem je u štali. A ja gledam, i vidim onako na čelu štale, unutra, ima Raspelo. A čini mi se, da je imala i sliku Svete Obitelji. A kako je muzla mlijeko, tako je molila. Onda je upitam: Sestro, zašto molite, kad muzete? A ona mi odgovori: Sestro, pa dragi Isus se je rodio u Jaslicama! Tu je najčasnije! Nikad ne pomuzem mlijeko, a da ne izmolim barem 10 Zđravomarija.

A malo je žena, koje bi se sjetile barem Očenaš izmoliti dok muzu kravu, a ona u jednoj ruci drži Krunicu, a drugom vuče vime. I uvijek je sveta voda visila kod vratiju, na ulazu u štalu. I svaki put bi učinila znak Križa, kada bi ušla u štalu i prije nego što bi počela musti blago.

Kada smo se na koncu, prije ručka, još malo išli pomoliti se pred kip Majke Božje s Malim Isusom, progovori Mali Isus sa pokrajne slike, na kojoj hrani golubove:

"Kako hranim ove golubove,

tako hranim vaše duše!"

POUKE GOSPODINOVE - POSLIJE PODNE

Iza ručka, rekao sam vidjelici o govoru Pavla VI. što ga je održao u Konzistoriju (dne 24-V.76.) prilikom imenovanja novih kardinala. U tom govoru, što ga je Pavao VI. pročitao, čvrsto je osuđen pokret tradicionalista, i javno je zabranjena Tri-

- 393 -

31. svibnja 1976.

dentinska Sveta Misa Pija V., osim za starce. Pavao VI. ošinuo je osobito nadbiskupa Lefebra; tri puta ga je spomenuo u govoru.

Govori Gospodin Isus Krist:

"Pastir Moj, Sluga Moj, digao se jezikom svojim

- kojeg sam mu dao - protiv Moje Nauke i Mene - pogriješio je!

Sablazanske propovijedi, predavanja,

nije dopušteno davati Mojim slugama

u Crkvi Mojoj protiv Mojih Zapovijedi,

jer postaje sablazan za duše i otpad.

Učinio je tako, da se ne zamjeri Meni ni svijetu;

dvojici ne može služiti.

Može braniti Moje Zapovijedi i Moju Svetinju

i podržavati Moje Riječi,

a đavlu i svijetu podršku ne smije davati,

jer je već đavao u gnijezdu njegovom,

u kojemu sjedi usred Rima;

i biti će izbačen, progonjen

od istoga đavla, koji u gnijezdu sjedi,

i poticaje, riječi, sadržaje, predavanja, propovijedi od sebe daje

na propast duša cijeloga svijeta.

(Tko daje? J: Đavao iz gnijezda gdje Papa sjedi - vama odgovara - i Papa ne smije držati podršku đavlu; on mora kao pravi pastir nastupiti i Kristove Riječi braniti, pa makar poginuo. On ne smije sluge koji vjerno služe Gospodinu ponizivati.)

Sluga Moj, kojega je udario, vjerno Meni služi,

i čuva Moje Zapovijedi, kako sam ih dao na zemlju,

i nastoji, da što veći broj oko sebe okupi duša,

koje će od sebe davati Mojemu narodu na zemlji,

Hranu Moju, pravu i dobru.

Pogriješio je Sluga Moj Papa Pavao VI.

sa svojom propovijedi i sa svojim predavanjima,

riječima protiv Moje Nauke,

iz obzira da se ne zamjeri i jednima i drugima.

Na dvije stolice sjediti ne može.

Kao Glava mora biti čvrst kao kamen,

i ne dati udarati po tome - što Mene vrijeđa -

- 394 -

31. svibnja 1976.

niti sam takve izjave od sebe davati.

Udarit ću Rim i nevjernu djecu u njoj, neposlušnu,

da će upamtiti dan, kada sam to učinio.

I sam Sluga Moj, u velikoj tjeskobi,

sjetit će se Ruke Moje u strahu i teškoćama.

Biti će mu jako teško, zazivat će Ime Moje.

Pogodit ću Svojim Činom djelo bezbožnika,

djelo sjedišta nevjere, i razbit ću sve

i usmrtiti ono što u njoj sjedi

(u Prijestolnici, usred Rima).

Nije ovo ništa što sam učinio sada, još ću jače!

Spominjat će se nadaleko Moje Djelo,

koje sam učinio u Pravdi Svojoj nad grijehom.

Zmija, otac tame, šapće i širi svoju nauku,

svoje djelo i svoje zahtjeve,

ali će je nestati u pravi čas,

na svakome mjestu gdje je budem udario.

Rime, Rime, upamtit ćeš i zapamtit ćeš

Ime Gospodara svojega, nevjerni Rime!"

Govori Gospodin: "Strašljivac!"

Furlaniju je ovoga mjeseca, na Prvi Četvrtak (6.V.o.g.), oko 9 sati navečer, pogodio katastrofalan potres, koji je nanio velike materijalne štete i odnio preko 1000 života.

Crveni oltar i crni oltarnik - Spremaju se da nam u kućnoj kapelici razvale Oltar: Svetohranište bi bacili u čošak, ili uza zid, metnuli bi u sredinu drvenariju, okrenuli Bogu leđa, i onda po novom... Spremao sam se na to odgovoriti oštrijim načinom, u duhu dosadaŠnjih rasvijetljenja i reagiranja. Jer mi se pružila prilika, upitao sam Gospodina za savjet.

Vidjelica je najprije u viđenju doživjela krvavi Žrtvenik, prekriven crnim oltarnikom.

Govori Gospodin:

"Oltar crveni kao krv,

bit će krvoproliće mnogih svećenika.

Crni oltarnik označuje gorki dani sudbine njihove,

svršetak života i sudbina njihova za dušu;

bit će im crno,

- 395 -

31. svibnja 1976.

onima koji nisu izvršili Moju Volju,

i nijesu Meni služili onako kako sam im zapovjedio.

Oltar je slika Moja, Moj sluga svećenik, svećenici."

I kaže Gospodin Isus Krist ovako vama:

"Nikuda ne polazi, dok te ne istjeraju.

Ako pođeš, sam odgovaraš za dušu svoju,

ako te istjeraju, oni odgovaraju za dušu tvoju."

Kaže Gospodin, da i na župama dobro biti neće.

"Svuda će biti progon svećenika

i sortirati će se dobri i zli.

Dobri će se grupirati u svoje grupe, zli u svoje,

a jedni će ostati u neizvjesnosti,

i ženske koje Meni služe, kćeri, i muški,

grupirati će se u jednu grupu,

i bit će zbunjeni,

neće znati kojoj grupi da pristupe.

To je čas velike kušnje, neće dugo trajsti."

"Ja ću u određeno vrijeme

neprijatelje tvoje ukloniti,

da ti ne smetaju i ne ometaju Moju Službu."

I onda vidje jednoga, koji me kad prođem, gleda iza leđa mrko i nakoso. Sjedio je.

O Svetom Josipu - Govorili smo o Veličini Svetoga Josipa, o Njegovoj Svetosti, o Njegovom štovanju i čašćenju.

Gospodin reče:

"Ima dar duhovni, Anđeosku Čistoću!

I kao što Anđeli nemaju nikakovih zemaljskih potreba, tako i Sveti Josip."

Jedan Svetac reče za Svetoga Josipa, sada:

"Brat Moj u Nebu, ima vrhunaravnu čistoću,

nije imao potreba zemaljskih. Sveti Josip je kao Anđeo..." (zatajila je vrpca, došla je kraju)

"Brat moj, Poočim Isusov i hranitelj,

živio je na zemlji vrhunaravnim Anđeoskim životom

u tijelu, Anđeo mira. Bez poteškoća u tijelu." (p)

- 396 -

31. svibnja 1976.

Govori Gospodin Isus Krist:

"Gdje dođe čas,

gdje se usprotivi riječ

protiv Imena Mojega,

podiže glas čovjeka,

otvorite usta svoja,

koji ste djeca Moja,

i zaštitite Ime Moje

poradi duša svojih,

na slavu svoju.

Priznajte Moje Ime

u vrijeme kušnje,

kada dođe na vas."

- to su kušnje velike -...

"Kome sam zapovjedio da viČe, prestati ne smije!"

Izaija prorok sa ove strane stoji,

i otvorio je širom usta,

i viče kao trublja!

"U sve vrijeme

zemlja će imati Moje sluge odabrane,

koji će dodavati Moje Riječi

Mojoj djeci na zemlji,

Mojoj djeci, sinovima i kćerima.

I u sve vrijeme biti će mjesta,

gdje će mnoge oči gledati Božanstvo Moje,

Moju Majku, Moje Miljenike - ljudi sa zemlje.

I biti će Svetišta, posebno,

gdje će se uvijek poći kao i danas,

Okupljati će se narod Moj,

kao stado oko svetoga Šatora Mojega.

Iz Šatora Mojega,

na Zapovijed Oca Mojega na Nebesima,

sa Svetim Duhom u Meni,

čuti će Riječ Moju narodi sa zemlje,

u sva vremena koja su određena."

Bog Otac i Duh Sveti se spustio niže, u sredini, a dragi Isus je nad nama na zemlji... Kao Duh Sveti se spušta na zemlju... i velika sila, poput magle, unišla je u mene, od Duha Svetoga.

Kaže dragi Isus:

- 397 -

31. svibnja 1976.

"To je Moja Hrana po Zapovijedi Očevoj,

(koju ću) dati u čas za djecu Moju na zemlji,

u korist njihovim dušama besmrtnima.

Sve ću urediti,

da bude uređena sva zemlja po Mojoj Volji.

Svi bregovi na zemlji u oholosti duha,

(izravnat) ću njihove izbočine.

(Gospodine, šta je izbočina?

- Istaknuta pokvarenost njihova!)

Zemlja.će doživjeti puno jada iza stradanja

na svim kontinentima neizbježivo označeno

biti će stradanje.

Nitko od Mojih kćeri i sinova

neće moći izbjeći nevolju koja ide.

Što sam odredio da živi, živjet će,

i preživjelo će biti;

što sam odredio de pogine,

izginut će sve do kraja.

- Sad je vidjelica gledala neka mjesta, kako su nastradala -

Koje sam preodredio za život dalje,

u pravi čas ću izvesti

od pogibelji koja će nastati.

Nad dobrima bdijem, i bdjeti ću;

nad zlima izvršit ću Svoju kaznu. Amen."

Ona srušena mjesta, izgledala su kao iza strašnog bombardiranja. To je bilo tako sravnano kao beton, same sravnane gromade; nigdje čovjeka nisam vidjela. Razne terene sam vidjela.

O Svetom Pismu... - Govorili smo o Svetome Pismu, Knjigama Novoga Zavjeta i njihovim Piscima.

Govori Gospodin Isus Krist:

"Nisu bili dosjetljivi,

da zapišu Moju Nauku, Riječi Moje.

- nisu se dosjetili; a On ih nije na to poticao odmah -

Oni su se naslađivali u Meni,

hodali sa Mnom, veselili se sa Mnom,

razgovarali kao djeca ovoga svijeta.

Kada je Duh Moj rasvijetlio njihova srca;

onda su počeli označivati Moje Rijgči i događaje,

- ali ne svi.

- 398 -

31. svibnja 1976.

Obični ljudi, djeca Moja,

kćeri Moje i sinovi, koji su vjerovali,

naslađivali su se u Djelima Mojimi

koji nisu vjerovali,

sablažnjavali su se nada Mnom i nad Djelima Mojim.

Bilo ih je i između Apostola,

koji su se sablažnjavali nad Mojim Djelima i nada Mnom,

ne poznavajući Moj Duh i Blizinu Moju.

Kada sam uzašao na Nebesa,

onda su tek počeli u svojim srcima i sa ustima

razglabati o svemu što se zbilo,

i zapisali nešto o tome.

I Moja Majka bila je Učiteljica Nebeska

i na zemlji djeci Svojoj, osobito slugama Mojim.

Sve što sam dijelio u zajednici kućanstva,

u Obitelji, Moje Majke i Poočima,

i govorio i radio,

pratila je svaki korak, svaku Riječ pažljivo,

i stavljala je u Srce Svoje,

i po tome,

i po Nauci Duha Mojega,

i po Nauci Oca Mojega na Nebesima,

poučavala je Učenike Moje,

koje sam uspostavio na zemlji,

da vode Crkvu Moju."

Majčica Božja ih je učila.

"Sveta Marija Agredska označila je život Moje Majke."

"Bila joj je dana vizija, Viđenja i Objave,

da označi život Moj i djela" - sad govori Majčica Božja.

I sad je vidjelica ugledala svetu Mariju Agredsku kako hoda, a Majčica Božja joj nešto "dokazuje". I onda pođe malo naprijed. I opet Majka Božja stane, pa joj diktira.

Onda je ugledala dragog Isusa i Apostole, kako oko Njega trčkaraju. Naslađivali su se s Isusom, pa su zaboravili i označivati. A obični ljudi nisu na to ni došli.

- 399 -

31. svibnja 1976.

Od Uskrsnuća do Uzašašća - Onda smo govorili o Djelovanju Gosodinovom od časa Uskrsnuća, pa sve do Uzašašća. Jer i Sveti Petar govori, da je Gospodin sašao nad pakao i propovijedao dušama, koje su u dane Potopa bile nepokorne.

Duh Sveti govori:

"Spašavao je duše besmrtne,

sa dušama je radio,

između duša je hodao.

Do kraja je želio,

da ih sve privuče k Sebi

u Svoje Božansko Srce,