Sveta Ura, Muka našega Gospodina u Jeruzalemu, na oltaru i u dušama

- 176 -

SVETA URA

M u k a našega Gospodina
u Jeruzalemu, na oltaru i u dušama

(Svi glasno ponove triput)

Krv tvoja, Isuse, neka padne na nas i na djecu našu!

Da, Gospodine, neka padne kao mana na duše naše, kao rosa na naša srca, kao nebeski blagoslov na naše obitelji, kao najveći pozdrav našoj domovini...

(Svi glasno ponove triput)

Neka nam po njoj dođe kraljevstvo tvoje!

Spasiteljeva muka nije se završila na Golgoti; ona se nastavlja na oltaru i u dušama... Ali kao što je božanskim milosrđem proključalo otkupiteljsko vrelo iz Isusovih rana zadobivenih na Kalvariji, tako će po tom istom milosrđu iz rana, ponovno stvorenih ljudskom nezahvalnošću, poteći novo i obilno vrelo milosti... I doista, na našem svetom oltaru nalazi se opet tajinstveni Getsemani i Kalvarija...

Ura onoga zatvora bila je ura tame... ovdje neka to bude blistava ura svijetla!... Judin čas bio je čas mržnje i grijeha... ovo neka bude čas hvale i ljubavi!...

Pođimo ususret umirućem Isusu i bdijmo jednu uru s njime. Naše društvo naknadit će za mnogobrojne i velike grijehe, koji izazivlju njegovo mučeništvo...

MOLIMO VELIKOM VJEROM!

DUŠE.- Gospodine Isuse, kad se tvoj izdajnik približio apostoli su se probudili i vidjeli su, kako na zemlju teče znoj s tvoga božanskog tijela... Bezgrešna Djevica, sveti Ivan i Magdalena također su vidjeli vrela tvojih otvorenih rana, iz kojih je tekao naš život... Ah, otkrij nam večeras svoje probodene prsi, pokaži svojim tješiteljima duboku ranu tvog Srca... jer mi želimo u nju staviti balzam naših nježnosti... Umnoži našu vjeru, da nam bude dano ugledati nebo plamenova i agonije, koje je nekoć zanijelo tvoju pouzdanicu Mariju Margaretu... Oh! Ne zadrži nikakvih tajna pred svojim prijateljima, koji ove večeri odgovaraju na tvoj poziv iz Paray-le-Moniala. Loquere, Domine! Govori, Isuse, izlij svoje tužbe, iznesi svoje zahtjeve, a osobito pouči nas u znanosti ljubavi i znanosti trpljenja, kojom ćemo te ljubiti sjedinjeni s tvojim umirućim Srcem... Isuse, govori!...

- 177 -

(Velika sabranost)

ISUSOV GLAS.- Blaženi, koji žeđaju za mojom spoznajom, koji me žele upoznati i proniknuti u tajnu moje nutarnje muke. Ja je otkrivam samo prijateljima, onima, koji žarko ljube moje Srce... Poslušajte me: krvavi znoj, kojim je preplavljen moj oltar, to su suze moje duše; koju su nezahvalnici izdali i izranili!

Oblikovao sam ih svojim svijetlom... Uljepšao sam ih svojom ljepotom...

Hranio sam ih svojim tijelom... Smjestio sam ih u dubinu svog Srca...

Okružio sam ih svojim anđelima... Obogatio sam ih svojim blagom...

Povjerio sam im svoje tajne... Posjeo sam ih na svoj prijesto...

Predao sam ih svojoj vlastitoj Majci... Obećao sam im vječno nebo...

A sve to uz cijenu beskonačne boli i ljubavi!... Gdje su ti moji miljenici, gdje su?...

Nažalost, kukavičluk je učinio svoje... slabost ih je odvukla na klisku strminu zla; strast je povećala daljinu, a zaborav i nezahvalnost izvršile su napokon djelo tame i smrti!

Vi vjerni prijatelji i apostoli moji, plačite sa mnom... Nezahvalnici su me zaboravili, otišli su sa žalcem grižnje savjesti... Ali danas mnogi od njih pjevaju i smiju se u urnebesu pokvarenog svijeta... A ja, Isus, kao da ne značim za njih više ništa!...

Nažalost! Ima još nešto mnogo gore: među njima već ima opakih otpadnika, koji osjećaju samo mržnju prema meni. Izdali su me radi nekog stvora, pretpostavili su me novcu, nasladama, nekom trenutku... onome, što će sutra svršiti kao šaka pepela u grobu... A onda će doći čas strašne i vječne pravde!... Tako rade moja djeca, rođena mojom moći i otkupljena mojom Krvlju!... Djeca, oj žalosti!, koji se danas crvene nad mojim jaslicama... pred mojim križem... radi mojih oltara!...

Tako sam ih nježno ljubio, a oni mi sada predbacuju porugu, kojom sam se prekrio, da njih obaspem slavom!...

Gorljivi prijatelji, revni apostoli, plačite i vi sa mnom... Nema li možda kod vas, na vašem ognjištu, koji tako nezahvalan član... Možda je vaš sin, kći, brat, muž, otac daleko, vrlo daleko od oltara svoje prve pričesti... Sveta Ura je čin zadovoljštine za njihove grijehe, a tom zadovoljštinom počinje njihovo spasenje. Odvažno!... spasimo ova draga bića, makar i protiv njih samih. Plačimo mjesto njih, molimo za njih!...

K r a t k a š u t n j a

DUŠE.- Umjesto suza naših očiju, Srce Isusovo, mi ti prikazujemo molitvu naše duše; prinosimo je bogatu ljubavlju, jer je prikazujemo u kaležu bezgrešnog Srca Majke Ma-

- 178 -

rije, velike Naknaditeljice...

Srce Isusovo, slomljeno našim grijesima, obrati prema nama svoj pogled beskonačne tuge i, kada te tvoji nekadanji prijatelji zapuste, dođi, utješi se kod nas...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Dođi, utješi se kod nas!

Srce Isusovo, kad pod izlikom ljudskog razbora zaborave na tvoja vrhovna prava...

Dođi, utješi se kod nas!

Srce Isusovo, kad radi svjetske mudrosti zaborave na dužnost savjesti, prezirući tvoj križ i zaboravljajući na tvoju ljubav...

Dođi, utješi se kod nas!

Srce Isusovo, kad mnogi radi društvenih obzira zaboravljaju na propise tvoga svetog Evanđelja...

Dođi, utješi se kod nas!

Srce Isusovo, kad tvoje tijelo kidaju u komade, da bi udovoljili griješnim zahtjevima sablažnjivog svijeta...

Dođi, utješi se kod nas!

Srce Isusovo, kada te svetogrdnom računicom stavljaju u isti red s Barabom...

Dođi, utješi se kod nas!

ŽELIMO LI NEŠTO USRDNO ZAMOLITI, ISPROSITI NEKO OBRAĆENJE, ISKORISTIMO OVE DRAGOCJENE TRNUTKE: ENO PAR KORAKA OD NAS, U SVETOJ HOSTIJI, SLUŠA NAS KRALJ MILOSRĐA...

Kratka stanka

Pođimo za našim Spasiteljem, korak u korak, na križnom putu njegove muke... Evo ga zarobljena, evo tamnice; još nekoliko sati i on će biti žrtva, doći će Kalvarija... Zašto ova drama?... Svijet je stavio Isusa u isti red s Barabom... i razbojnik je pretegnuo... Nažalost, to je zločin svih vremena...

On je Bog... On zabranjuje idole. On je žrtva, on zaustavlja smrt na njenom putu...

On je ljubav, on zabranjuje mržnju i strast. Evo zato su se urotile tmine protiv njega napale ga i osudile...

On je najveća ljepota. On mora zabranjivati svaku razuzdanost. On je najveća istina: on mora osuditi neisprav no mišljenje... On je najveća pravda: on mora osuditi lažnu slobodu savjesti... On je riječ nestvorene svjetlosti, on je ljubav i život, on mora osuditi razvratnost duha i svjeta... Ta razuzdanost je osveta idola, razbijenih u komade. Ona je vrata paklena, koja uzalud hoće nadvladati njega, Gospodina nad svima! Ne ćemo ni njega ni njegovo kraljevstvo istine i ljubavi! Neka ode! viče razuzdano mnoštvo... Ali

- 179 -

on jest i ostat će Stvoritelj, Osloboditelj i Kralj sviju naroda!

(Ovdje koja pjesma, na pr.: "Hoćemo Boga" i sl.)

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Ne ćemo drugog Učitelja, osim tebe, Isuse!

Tražimo, da kraljuješ nad nama ti, Isuse!

Obrati svoje neprijatelje, Isuse!

S t a n k a

Herod je poznavao Isusa samo po imenu, sličan je u tome mnogim našim suvremenicima, koji se diče naslovom kršćana... Predočimo si potresni prizor: Isus se nalazi pred Herodom!... Ispituje ga, navaljuje na njega da odgovori, a blaga žrtva šuti božanski veličanstvena.

Isus je spreman slušati, otvoriti Srce slabima, najodvratnijim gubavcima; ali za oholu i razuzdanu rulju njegova usta ostaju nijema. Isus šuti pred onima, koji oskvrnjuju njegove jaslice i kaljaju njegov križ...

Onda ti se, Isuse, tvoj sudac osvetio, zaodjenuvši te u luđačku haljinu!... Ali ti u tom bolnom i svečanom času još šutiš, kao da svojim držanjem odobravaš mrski čin svog tužitelja... Jest, tvoje Utjelovljenje, tvoj križ, i tvoj tabernakul govore nam, da si ti božanski luđak beskonačne ljubavi... Tu si u Hostiji i opet odjeven u bjelinu, da zemaljskim mudracima propovijedaš divno ludilo svoje ljubavi... A ovo božansko ludilo naknađuje pustošenja, što ih ohola ljudska mudrost nanosi vječnoj sreći duša...

Ali ti znaš, Gospodine, da ti poslije dvadeset stoljeća svijet dobacuje u lice istu pogrdu: ti si i dalje za svijet bezuman i luda!... O ljubezni Spasitelju, iznesi nam ti sam svoju gorku tužbu u intimnim časovima ove Svete Ure...

Govori našoj tami, ti, nestvorena i vječna mudrosti!

POSLUŠAJTE POTRESNOM DUŠOM BOLNI PRIJEKOR I PRENESITE GA OSOBITO ONIMA, KOJIMA JE ON TAKO POTREBAN, ONOM MNOŠTVU KRŠĆANA, ČIJE JE PROSUĐIVANJE POKVARENO SVJETSKIM NAČELIMA.

ISUSOV GLAS.- Ja sam svijetlo, koje je došlo među vas, da rastjera vašu tamu, ali tama ga ne htjede primiti. Prosudite vi, prijatelji moji, između ludosti svijeta i božanske mudrosti mog Evanđelja i moga Križa... Ugušit ću svoje jecaje, da čujete moje riječi!

(Vrlo polako i ganuto)

Opravdano je, kaže svijet, žrtvovati tjelesno zdravlje časovitim i pogibeljnim užicima... Pravo je, kažu oni, žrtvovati noćni počinak razlozima svjetovnih potreba... Svjetovnjacima se uvijek činilo vrlo razborito društvenim zahtjevima i vremenitim poslovima žrtvovati životni mir,

- 180 -

duhovno spokojstvo i tjelesni počinak... Ah! Ali ako ja tražim četvrtinu ili još manje tih žrtava, prinesenih taštini i užitku; ako se usuđujem za se bojažljivo zatražiti jedan sat naknade po danu ili po noći, nudeći za uzvrat ovdje mir, a gore nebo... onda nailazim na tvrdo odbijanje... Udovoljiti mojoj želji za njih je nerazboritost. Prinijeti mi tu žrtvu smiješna je pretjeranost, zato, iako Kralj kraljeva, moram često kao prosjak povući ruku, koju sam pružio... Samo sam ja uvijek bezumnik!...

(Svi glasno 2 put ponove podvučene riječi)

Klanjamo se, Isuse, božanskoj ludosti tvoga Križa!

Djeco moja malena, svijet smatra, da je opravdano i razborito, kad utrošite mnoge sate u društvenim dušnostima, izmjeni posjeta, podržavanju prijateljskih odnosa... Često se to čini i nerado, ali se ipak čini... Ali ako ja tražim češće sv. pričest, ustrajnije posjete mome zatvoru ljubavi, koji časak molitve u obiteljskom svetištu, moje se želje za gorljivom pobožnosti smatraju bezumnim zahtjevima... Bog nema tog prava... Samo sam ja uvijek bezumnik!...

Klanjamo se, Isuse, božanskoj ludosti tvoga Križa!

Gledate svakog dana, o ljubljene duše, kako i oni, koji se u svijetu nazivaju kršćani, revno mijenjaju modu i slijede nametnutu struju... slijepo prihvaćaju diktate svijeta, diktate, koji su često tiranski, a gotovo uvijek pogibeljni za stid i za savjest... puni su pogibli za mir i krepost ognjišta... Ali to je moda... moderni svijet je progovorio, a on ima uvijek pravo, čak mu se ne pokušavaju ni oprijeti... Ali ako se ja usudim tražiti od kršćana više ozbiljnosti u vršenju kreposti... više žrtve u ljubavi, koju mi duguju... Ako glasom moje Crkve tražim koji čin razboritog i ublaženog mrtvenja, odmah viču, da je to nemoguće, da je to nerazumno; oni idu dalje svojim putem, hodaju po zatrovanom trnju svijeta, okreću mi leđa... Ja, samo ja sam uvijek bezumnik!

Klanjamo se, Isuse, božanskoj ludosti tvoga Križa!

Djeca obitelji imaju uvijek puno pravo da si odaberu zvanje, ali za uvjet da odluče ostati usred svjetskih pogibli... Ta se spremaju, odnosno sprema im se sjajna karijera, zavodljiva budućnost... Roditelji onda poštuju volju svoje djece kao svetu stvar... Ali ako se ja usudim pokucati na vrata kršćanskog ognjišta... ako moj božanski glas pozove koju djevojku ili kojeg mladića, da od njih učinim nebesku zaručnicu ili apostola mog Srca... Oh! onda obitelj prosvjeduje... kažu, da je to zvanje samo časovita fantazija, sanjarenje, koje treba raspršiti... A ti roditelji, koji su krutim iskustvom upoznali zemaljske tjeskobe i razočaranja, viču na me kao na kradljivca, kad pozivam dijete, koje sam im privremeno povjerio na čuvanje... Ah, kako zaboravljaju, da sam ja Gospodar duša i njihovih sudbina!... Obitelj je kršćanska, ali, oj, žalosti!... Da, samo ja sam uvijek bezumnik!...

- 181 -

Klanjamo se, Isuse, božanskoj ludosti tvoga Križa!

Neizmjerne li žalosti Srcu Isusovu, kad je ono na taj način veliki neznanac i usred dobre kršćanske okoline: ludost je pobožnost, ludost je mrtvenje, ludost je prezir svijeta i ozbiljan kršćanski život ognjišta, ludost svećeničko ili redovničko zvanje djece... A istovremeno svijet ima sva prava, pa i onda kad si prisvaja prava Kralja nad kraljevima... Utješimo božanskog Učitelja žarkom molitvom naknade.

DUŠE.- Gospodine, jer s dobar, ali jer si Kralj ustani, svladaj oluju, obnovi svoje nepriznato gospodstvo nad dušama... Ustani u svemogućnosti svog Srca i kraljuj božanskom mudrosti svoga križa!

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Vladaj božanskom mudrosti svoga Križa!

Budi Kralj svih ognjišta, gdje su savjesti slabunjave, a duše pogibeljno uspavane!

Vladaj božanskom mudrosti svoga Križa!

Budi Kralj tolikih ognjišta, gdje umjesto počasti, koja tebi pripada, stoluju i vladaju svjetovni idoli, dođi.

Vladaj božanskom mudrosti svoga Križa!

Budi Kralj tolikih kršćanskih ognjišta, koja ti služe bijednom i mlakom ljubavi, dođi.

Vladaj božanskom mudrosti svoga Križa!

Budi Kralj tolikih ognjišta, gdje se boje tvog jarma i tvojih zahtjeva ljubavi, dođi.

Vladaj božanskom mudrosti svoga Križa!

Budi Kralj tolikih pobožnih obitelji, gdje se boje svećeničkog ili redovničkog zvanja, dođi.

Vladaj božanskom mudrosti svoga Križa!

Budi Kralj tolikih obitelji, koje osuđuju kao besmislena pretjerivanja izljeve gorljivosti, velikodušnosti u ljubavi, dođi.

Vladaj božanskom mudrosti svoga Križa!

K r a t k a s t a n k a

Ne ćeš li, o dobri Isuse, odgovoriti na poklik ljubavi svojih prijatelja?... Reci nam jednu riječ, a naše ozdravljene duše postat će jake i sposobne, da izdrže borbu za tvoju stvar!

NA BOŽANSKI ODGOVOR NE MORAMO NIKADA DUGO ČEKATI. .. POSLUŠAJTE GA RADOSNE DJŠE!

ISUSOV GLAS.- Duša mi je bila veoma žalosna; ali vi, intimni prijatelji moji, vi ste me utješili... Oh! Ka-

- 182 -

ko vas blagoslivljem... Ali vi hoćete, a ja još više... da kao svjedoci moje agonije budete učesnici i svjedoci pobjede moga božanskog Srca!... Da pospješite taj čas pobjede, čiju ćemo slavu dijeliti, što hoćete, vjerni moji prijatelji?... Samo kucajte svim pouzdanjem na vrata mog tabernakula... Koju milost tražite od mene večeras?...

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)

Plamen tvoje svete ljubavi!

Lijep je vaš doziv, djeco moja, ali kao nebesku naknadu za zla, koja vas tište, što očekujte od mog presvetog Srca?...

Plamen tvoje svete ljubavi!

Vi trebate taj plamen i vi ćete ga dobiti... Ali da učvrstite svoje oslabljene duše i klonula srca... što biste htjeli kao božansku jakost?...

Plamen tvoje svete ljubavi!

Ja sam svemogućnost... pružite dakle ruku na korist svoga vlastitog posvećenja... što hoćete kao život milosti, koja krila svojim željama?... Odgovorite mi!...

Plamen tvoje svete ljubavi!

A vaše boli, vi ih dakle zaboravljate radi mojih... To me ganulo, privlači me vama... Ali zatražite nebeski melem i svojim ranama... Koji želite?...

Plamen tvoje svete ljubavi!

Nemate li mi ništa reći o svetim interesima vaše obitelji?... Kakvu sreću želite, da izlijem na vaša ognjišta?...

Plamen tvoje svete ljubavi!

Prije nego se dovrši ova Sveta Ura, pomislite na ovaj posljednji čas svoje agonije... Kad se nađete na pragu vječnosti... koji siguran zalog spasenja tražite za onaj krajnji trenutak?...

Plamen tvoje svete ljubavi!

ŽARKOM I POUZDANOM MOLITVOM PROSIMO OD SRCA ISUSOVA NEIZMJERNU MILOST, DA GA LJUBIMO, KAKO JE ON NAS LJUBIO.

K r a t k a s t a n k a

Nije pokvareni svijet pronašao robovski postupak prema svom Bogu... on samo u svojoj opačini oponaša Pilatov postupak, koji je uvidio, da je Isus nevin i pravedan, ali... daje ga bičevati; da utaži krvožedne Učiteljeve neprijatelje...

Tako radi i svijet kroz sva stoljeća... Ne usuđuje se uvijek očigledno nijekati, da je Isus ono, što jest... Ali popuštajući glasu tijela i krvi, bijesnim krikovima oholosti, častohleplja i sve dublje bijede modernog društva

- 183 -

on im predaje Isusa i daje ga bičevati kao roba!... A grubost rimskih vojnika nikako nije veća od okrutnih krvnika naših vremena...

Pokaži nam, Gospodine Isuse, te krvnike, da se odstrane pogibelji, koje nas okružuju i da bude snažnija naknada Svete Ure.

(Polako uz stanke)

ISUS.- Miseremini mei!... Smilujte se meni i svojim dušama vi, koji ste opojeni griješnim užicima i koji gorite groznicom nezdrave sjetilnosti!... Zašto me udarate, gazeći moj božanski zakon?...

Miseremini mei!... Smilujte se meni i svojim dušama vi, koji živite zaglušnim životom ulica, klubova, salona i pogibeljnih plaža... Zašto me udarate, gazeći moj božanski zakon?

Miseremini mei!... Smilujte se meni i svojim dušama vi, koji se sagibate pred svim zahtjevima pogibeljne i sjetilne mode, koji svojom sablažnjivom smionosti izazivate na zlo. Zašto me udarate, gazeći moj božanski zakon?...

Miseremini mei!... Smilujte se meni i svojim dušama vi, koji ludo rasipate svoj novac, svoju mladost i svoje zdravlje... Zašto me udarate, gazeći moj božanski zakon?...

Miseremini mei!... Smilujte se meni i svojim dušama vi, koji idete za radostima prolaznog časa, koji se vrtoglavo omamljujete razularenošću strasti... Zašto me udarate, gazeći moj božanski zakon?...

Miseremini mei!... Smilujte se meni i svojim dušama vi, koji ludite za igrankama i zabavama, za koje je sve dopušteno i kojima je šesta zapovijed ruglo... Zaustavite se, djeco moja!... Oh, u svijetlu tabernakula i vječnosti, koja se približava gledajte tu rijeku blata, razuzdanosti, gadne nečednosti i niske sjetilnosti, koja se zaustavlja kod mojih nogu, vrijeđajući sve, ona prijeti vjeri i moralu ognjišta, nedužnosti vaše djece... Zašto me udarate, gazeći moj božanski zakon?... Smilujte se svome Kralju!... Ne postupajte s vašim Bogom kao s robom!...

IZMOLIMO (ILI PJEVAJMO) OVDJE: "PARCE DOMINE - OPROSTI GOSPODINE" U ČAST PET RANA ISUSA RASPETOGA!

S t a n k a

Sveti Franjo Saleški duhovito kaže: kad bismo u želji, da pronađemo uzrok smrti Isusa Kralja izvršili autopsiju njegova božanskog mrtvog tijela, kako se to čini kod zemaljskih kraljeva, našli bismo, da mu je Srce bilo duboko ranjeno i raskidano još mnogo prije Longinova probadanja kopljem... Glavni uzrok njegove smrti i njegove muke bila je duboka rana ljubavi, koja je probola njegovo Srce.

Budući da si, Gospodine, ljubio malene, siromašne, nesretne, sav puk, svoje neprijatelje i krvnike, jer si ih do kraja ljubio ljubavlju svetog ludila, vikali su tvoji suci i tvoj narod: "Reus est mortis - zaslužio je smrt."

- 184 -

Taj isti poklik i taj isti udarac kopljem probadaju još i danas tvoje Srce. Njegovu prekomjernu ljubav mi uzvraćamo nezahvalnošću... Govorimo li istinu, Isuse?... Odgovori nam radi krvave rane tvoga božanskog Srca!...

ISUS.- Istinu kažete, djeco moja malena: ja sam se sam predao iz ljubavi; moje Srce je taj veliki krivac!... Ali ima i jedan drugi krivac, a vi ga morate poznavati, to je vaše vlastito srce... Vi često plačete radi svojih bolesti i nesreća; plačite radije zbog svoje tako malo velikodušne ljubavi; plačite nada mnom, što sam tako malo ljubljen!

U miru i u ratu vi se služite svojim pravima. A što radite od mog prava da budem ljubljen?

Ali ja se nikada ne kajem radi svojih darova... Danas obnavljam dar svoga Srca... Ljubljeni prijatelji moji, ne ostavite ovo svetište, ne dopustite da svrši ova Sveta Ura, a da mi u zamjenu za moje Srce ne pružite svoja srca, koja neka gore istim plamenom, kojim izgara moje... Oh! dajte mi svoje srce!...

DUŠE.- Dopusti, Isuse, da te ovaj krug tvojih prijatelja zaziva kao svoga Kralja ljubavi... Uime svih onih, koji te blagoslivlju i ljube, a ujedno i kao svečanu zadovoljštinu za zločine nesretnika, koji te ne priznaju, koji te zaboravljaju i proklinju, izjavljujemo, da te ljubimo, Isuse, jer si ti Isus.

(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)