- 118 -
SVETA URA
uoči prvog petka u mjesecu
s t u d e n o m
Ecce Homo!... Ah, evo Čovjeka svih boli, Spasitelja Isusa, pod prilikama ove Hostije! Prignimo koljena, klanjajmo se njemu u blagom i pobjedničkom veličanstvu ove tajne. Sigurno, on nas traži...
Gledajte ga... Približava se onakav, kako ga je jednog dana vidjela njegova službenica Marija Margareta; dolazi bez sunčanog bljeska, bez krune, svezan lancima, prognan... Duša mu je puna tjeskobe, oči oblivene suzama... traži mjesto mira, gdje će moliti u svojoj agoniji... i došao je ovamo, da nam povjeri svoju beskonačnu ljubav i svoju beskonačnu žalost. Šutite, braćo, i u šutnji duše zaboravite na svijet; odcijepljeni časak od jadnih zemaljskih interesa, poslušajte Gospodina Isusa u ovoj Svetoj Uri... Promatrajte njegov bolni, okrvavljeni lik - Ecce Homo -, kako se u Paray-le-Monialu objavio svojoj prvoj revniteljici i pouzdanici, tražeći od svojih prijatelja ljubav, utjehu, zadovoljštinu...
Isuse dobri, na početku ove Svete Ure dopusti nam, da žarkom ljubavlju i nebeskom opojnošću duše poljubimo ranu tvojih prsiju, dopusti nam, da prodremo u najveću dubinu tvoga umirućeg božanskog Srca...
UPRAVITE ISUSU POSEBNE MOLBE, KOJE MU ŽELITE PRINIJETI U OVOJ SVETOJ URI.
UČITELJEV GLAS.- "Ljubljena djeco moja, hoćete li pružiti utočište ljubavi, vjerno sklonište svome Bogu, koga progoni strašni vihor grijeha? Vi svakako ne vidite moje izmučeno tijelo... ipak mene i dalje bičuju!... Ne vidite, kako mi je lice plačem obliveno... a ipak, trnje se bijesno zabada u moje čelo!... Nije vam pred očima tjeskoba moje smrtne borbe u Getsemaniju... a ipak njena neiskazana gorčina do ruba puni kalež moga zapuštenog Srca!... Grijesi ne dopuštaju, da se moje boli smire... Već dvadeset stoljeća progoni me ta bujica opačine, koja razjarena slijedi moje korake... i pohlepno traži, da proguta djelo mog otkupljenja... da upropasti duše!
Što sam mogao učiniti, za te, puče moj, a da nisam učinio? (Iz. 5,4). Žrtvovao sam tijelo svoje, dušu svoju, Srce svoje... žrtvovao sam se na Kalvariji i u Euharistiji. Sve sam izvršio! (Iv. 19,30)... A unatoč tome, grijeh kao pakleni zadah prodire u savjesti i u njima ubija ljubav i slavu Imena mojega! Otvorite mi odmah, prijatelji moji.
- 119 -
otvorite mi utočište svojih srdaca, zaštitite me od ove ledene i crne noći grijeha, koja obavija svijet...
Djeco moja, raskrilite mi u djetinjoj ljubavi svoje ruke. Grijeh današnjeg svijeta, a ne uspomena na Kalvariju, zadaje nemilosrdnu ranu mome neutješnom Srcu! Gledajte me u ovoj uri, kako plačem u tuzi: povjerit ću vam oluju svojih boli... Ovog istog časa zabada se tisuću strijela u krvavu ranu mojih prsiju... Oh! dajte mi u svojim dušama mjesto naknade i utočišta, dajte sklonište "ljubavi" i nježnosti svom Isusu, koga grijeh vječno progoni i pogrđuje!"
S t a n k a
DUŠE.- Isuse, Kralju oltara i Gospodaru duša, dođi i utvrdi znakove svoga vladanja u svim srcima... Ne ćeš biti među nama gost, nego vladar i Otac; ne putnik, nego slatki Otkupitelj, tisuću puta blagoslovljeni Gospodin... Dođi... pa ako te grijeh stalno vrijeđa, mi hoćemo da ti se još ustrajnije klanjamo poklonstvom svoje ponizne zadovoljštine.
Otvori svoju tamnicu, otajstveni Gospodine, a anđeli, koji bdiju kraj tvoga siromašnog tabernakula, neka se pridruže tvojim vjernim prijateljima i neka ti s nama govore:
(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):
Presveto Srce Isusovo, ti ćeš kraljevati!
Usprkos očajnim naporima pakla, koji želi zauvijek unesrećiti duše...
Presveto Srce Isusovo, ti ćeš kraljevati!
Usprkos ljudskoj slaboći, koja tolike dovodi na rub propasti...
Presveto Srce Isusovo, ti ćeš kraljevati!
Usprkos bijesu paklenog neprijatelja tvog nepokolebivog morala i tvojih nepromjenljivih dogma...
Presveto Srce Isusovo, ti ćeš kraljevati!
Usprkos nasrtajima bolesnog razuma i isprazne zemaljske mudrosti, što se dižu protiv tebe, da te obore s tvog oltara...
Presveto Srce Isusovo, ti ćeš kraljevati!
Usprkos sramotnoj razuzdanosti, koju bi mnogi htjeli proglasiti prirodnim zakonom savjesti...
Presveto Srce Isusovo, ti ćeš kraljevati!
ŽARKO MOLITE, DA DOĐE KRALJEVSTVO SRCA ISUSOVA!
UČITELJEV GLAS.- "Recite mi, predragi moji pouzdanici, zašto su sinovi tame često mudriji i revniji od vas, sinovi moje boli i svijetla? Gledajte moje neprijatelje: stalno nastoje, da me osame u svetištu, da sruše moje oltare... da me unište u ljudskim savjestima. A vi... i toliki
- 120 -
moji ostali... što ste vi učinili?... Niste li mogli sa mnom jednu uru probdjeti?... Radi slaboće, radi zemaljskih briga... radi svoga slabog karaktera... radi nedostatne ljubavi prema svome Bogu i Učitelju, vi ste počivali, dok sam ja bio u smrtnoj borbi!... Mirno ste spavali između svog umirućeg Spasitelja i neprijateljske ruke, koja je došla, da ga ugrabi!... Sigurno ne biste ovako ljubili svoje roditelje, svoju braću i najmilije prijatelje!... A samo za me nemate nježne ni odlučne ljubavi. Zašto?..
Obećali ste mi velikodušnost... Blagoslovio sam i prihvatio vašu dobru volju... a vi ste malo pomalo popustili u svojim odlukama... i zaboravili ste me... Oprostio sam tolika vaša skretanja, zaboravio sam vašu nemarnost... a vi, pripadnici moje kuće, vi i dalje živite u drijemežu mirne ravnodušnosti, koja me ljuto boli...
Obuzeo vas je san mrtvila... sebičnosti... ohladnila je vaša ljubav prema meni... Ustanite! dakle!... Otresite se mlakosti... Približio se neprijatelj, koji donosi pogrdu vašem Bogu, a vama lance i smrt... Došla je čudesna ura iskrenog obraćenja...
Dođite, pratite me, ako je potrebno i do Kalvarije, ovčice moje, ne napuštajte me, dok udaraju vašeg Pastira."
S t a n k a
DUŠA.- Što imam, o izbičevani Bože, a da mi ti nisi dao? Pomozi mi, Isuse, da bez kolebanja slijedim slatke zahtjeve tvoje milosti i tvoje ljubavi!...
Što vrijedim, ako ne stojim uza te?...
Što zaslužujem, ako nisam s tobom sjedinjen?
A budući, da priznajem svoje ništavilo, svoju nemoć, molim te, da ne ustegneš svoju ruku. Ne dopusti, da se makar za časak udaljim od tvog tabernakula...
Oprosti moja odstupanja od tebe... toliko je slaboća u mom srcu... oprosti i zaboravi...
Mnoga Krv, koju si prolio...
Teška smrt, koju si podnio...
Nije bila radi anđela koji te hvale...
Bila je radi mene i tolikih, koji su mlaki i nemarni prema tvojoj ljubavi, koji te ne slušaju, nego te vrijeđaju...
Zato, Gospodine, u ovoj Svetoj Uri, kad obnavljam odluku, da ću biti revan u tvojoj službi, dopusti, da ti bolne duše kažem:
Ako sam te zatajio, daj da te priznam...
Ako sam te pogrdio, daj da te hvalim...
Ako sam te uvrijedio, dopusti da ti služim...
Jer živjeti, a ne širiti tvoju slavu, na utjehu i uzveličanje tvoga božanskog Srca, smrt je, a ne život!
ISPOVJEDAJTE ISUSU SVOJU MLAKOST I MOLITE GA ZA USTRAJNU REVNOST U NJEGOVOJ SLUŽBI!
UČITELJEV GLAS.- "Koliko vas je, vjernih duša, koje sa mnom bdijete u ovoj Svetoj Uri?... Svakako velika je va-
- 121 -
ša ljubav... Ali jao, neizmjeran ocean zločina i orgija upravo ovoga časa gorčinom i neprolaznom tugom zasićuje moje Srce!... Bjesnilo grijeha... vrtlog ljudske razularenosti prolazi ovog časa pred mojim očima... Kakvih li prizora smrti... kakav li vihor sjetilnih strasti na pozornici? Svijet se smije i plješće prizorima, gdje se obnavlja moje bičevanje!... Nedozvoljene zabave moje djece nova su Kalvarija za njihova Oca i njihova Spasitelja!... Samo vi, prijatelji moji, možete naslutiti tjeskobu ovog trajnog umiranja na križu, što ga moji podigoše za me! Nižu se pred mojim očima velike metropole, ponosne kao Niniva, živahne kao Babilon, u kojima se moje Evanđelje smatra nesnosnim pretjerivanjem! Vi, tješitelji moji, proniknite moju žalost, izlijte melem na moju ranu!... Nadoknadite za ovu grešnu opojnost, žarkom molitvom prigušite viku, što se ove iste noći kao blatna bujica diže sa stotine gozba, svečanosti, kazališta i plesova, pogrđujući svetost mog Evanđelja i bjelinu moje Hostije, u kojoj se krijem!"...
DUŠE.- Da, Učitelju, neka siđe s neba oganj, koji će očistiti, koji će opraštanjem spasiti tisuće nesretnika, što žive bez ljubavi, prionuvši ludo uz materiju i porok...
Toliko ih je, koji troše novac i radost u svjetskim užicima i tako te vrijeđaju...
(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):
Neka ih spasi tvoje milosrđe, o preslatko Srce!
Toliki se koriste javnim zločinima, kvareći moral i savjesti...
Neka ih spasi tvoje milosrđe, o preslatko Srce!
Toliki nastoje uzbuditi strasti na kazališnim pozornicama, gdje se pod izlikom umjetnosti sve dozvoljava...
Neka ih spasi tvoje milosrđe, o preslatko Srce!
Tolike slabe duše, koje su gluhe na glas savjesti, učestvuju u društvenoj pokvarenosti sablažnjivom i nečednom modom...
Neka ih spasi tvoje milosrđe, o preslatko Srce!
Sve one, koji ušutkavaju svoj kršćanski osjećaj i iskrivljuju svoju savjest, ne videći nikakvo zlo u tome, što zaboravljaju tvoje svete zapovijedi...
Neka ih spasi tvoje milosrđe, o preslatko Srce!
One, koji bi po svojoj zvaničnoj dužnosti morali, Gospodine, odvraćati od tebe najteže uvrede, a ne čine toga radi bojažljivosti ili kukavnog nagađanja sa svijetom...
Neka ih spasi tvoje milosrđe, o preslatko Srce!
ZADOVOLJIMO ZA JAVNE I DRUŠTVENE GRIJEHE, KOJIMA SE ISUS U ČITAVOM SVIJETU VRIJEĐA!
UČITELJEV GLAS.- "Puče moj, dragocjena baštino mog Srca, što ti učinih, u čemu te ražalostih? Odgovori meni!
- 122 -
Iz ove Hostije dan i noć promatram malo stado onih, koji su mi prisegli vječnu ljubav, kao žarište mojih osjećaja, kao tabor Izraela mojih nježnosti... Iz ovog Tabernakula gledam srca svojih prijatelja; onih, koje sam osobito ljubio. Odatle slijedim korake onih, koje sam preodredio za gozbu moje slave... Ah! Koliki mi od njih izazivlju suze, nekoć prolivene u mom zavičajnom Jeruzalemu.. koliko je nazahvalnih među onima, koji su bili najbliži mojoj duši... koliki daleko od mene razbacuju darove razuma, imetka, ugleda, kojima sam ih obasuo, da ih posvetim! Za njih sam ustanovio prijestolje među knezovima nebeskim, a eto mjesto, što sam za njih spremio, morat ću dati drugima, grešnicima, koji su se pokajali i u zadnjoj uri zazvali moje Ime.
Ponajviše zato, da zaboravim ovaj grijeh, najgorči od svih, da mi se zasladi kalež ljudske nezahvalnosti, zatražio sam od svoje službenice Marije Margarete divno društvo u Svetoj Uri. Suze, koje prolih nad raspršenim mojim stadom i bijegom moje djece, pretvaraju se ovdje u suze blagoslova i ljubavi... Ljubljeni moji, plačite ovdje pred oltarom, jer žeđam za utjehom, koju mi uskraćuju moji nezahvalni ukućani."
DUŠE.- Božanski Spasitelju Isuse, udostoj se milosrdnim okom pogledati sinove svoje. Združeni jedinstvenom misli vjere, nade i ljubavi mi dolazimo, da pred tvojim presvetim Srcem okajemo svoju nevjeru i nevjeru svoje grešne braće.
Dao Bog, da svojim svečanim obećanjem možemo ganuti ovo božansko Srce i od njega postići milosrđe za sebe, za nesretni i zločinački svijet, za sve one, koji nisu toliko sretni, da te poznaju i ljube!
Jest, od danas svi obećajemo:
Radi ljudske zaboravi i nezahvalnosti...
(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):
Pružat ćemo ti utjehu, Gospodine!
Radi tvoje zapuštenosti u svetom tabernakulu...
Pružat ćemo ti utjehu, Gospodine!
Radi zločina grešnika... i radi mržnje opakih...
Pružat ćemo ti utjehu, Gospodine!
Radi kletva protiv tebe izrečenih... i radi uvreda nanesenih tvome božanstvu...
Pružat ćemo ti utjehu, Gospodine!
Radi nepoštovanja tvoje božanske prisutnosti... i radi izdaje prema tebi...
Pružat ćemo ti utjehu, Gospodine!
Radi hladnoće tolikih tvojih sinova i kćeri... i radi zloporabe tvojih milosti...
Pružat ćemo ti utjehu, Gospodine!
Radi naše vlastite nevjere... i radi neshvatljive
- 123 -
tvrdoće naših srdaca...
Pružat ćemo ti utjehu, Gospodine!
Radi naše spore ljubavi... i radi naše mlakosti u tvojoj svetoj službi...
Pružat ćemo ti utjehu, Gospodine!
Radi gorke žalosti, prouzročene gubitkom duša... i radi dugog čekanja na vratima naših srdaca...
Pružat ćemo ti utjehu, Gospodine!
Radi gorkog prezira, kojim te odbijaju... i radi tužbe tvoje ljubavi...
Pružat ćemo ti utjehu, Gospodine!
Radi ropstva i mučeništva tvoje ljubavi...
Pružat ćemo ti utjehu, Gospodine!
O Isuse, božanski naš Spasitelju, kome se iz Srca vinula bolna tužba: "Tražio sam, tko bi me utješio i ne nađoh ga" (Ps. 68,25). Udostoj se primiti skroman doprinos naše utjehe. Pomozi nam božanskom milosti, da ubuduće sve to više izbjegavamo sve ono, što ti se ne mili, te da se u svakoj prigodi, u svako doba, na svakom mjestu pokažemo tvoja vjerna i poslušna djeca. To te molimo radi tebe samoga, koji kao Bog živiš i kraljuješ u sve vijeke vjekova...
MOLITE OD ISUSA OPROŠTENJE ZA TOLIKE NEZAHVALNIKE!
UČITELJEV GLAS.- "Vi, koji mi hoćete zadovoljiti, ne pitate me, zašto me trajno razapinju ruke mojih otkupljenika... Svijet se osvjedočio, da zaista zaslužujem smrt i sramotu križa... Toliki pobožni mudraci i oholice ovoga svijeta okrutnim mirom ponavljaju riječi mojih tužitelja pred Pilatom: "Da ovaj Nazarenac nije zločinac, ne bismo ga k tebi svezana doveli" (Iv. 18,30). Jest, bičuju me i osuđuju kao zločinca!... Postupaju sa mnom kao s bijednim luđakom... Ja sam doista za mnoge uvijek "vermis et non homo"... crv, kojega gaze... Barem me vi, najvjerniji moji, priznajte i svojim pohvalama stišajte viku mnoštva, koje u svojoj krajnjoj oholosti juriša na moje Srce i uz porugu hoće, da baci kocku za ogrtač moje kraljevske ljubavi... Zato mi vi kličite i s ljubavlju me blagoslivljajte!"
DUŠE.- Približi se, preslatki Učitelju, privij se svojoj djeci, primi iz njihovih ruku zlatni vijenac, koji ti htjedoše strgati tvoji neprijatelji. Prah su zemaljski a videći tvoju poniznost misle, da te smiju vrijeđati... Približi se i dođi pobjednički u ovu gorljivu zajednicu tvoje braće... Ne krij rana svojih nogu ni svojih ruku... Ne blistaj svojim sjajnim likom, radije nam pokaži svoju okrvavljenu glavu! Napose te molimo; ne zatvaraj duboku i nebesku ranu svojin prsiju nego nam je ostavi otvorenu... Ovako okrvavljen, pokriven grimizom ljubavi i plaštem svakog rugla, o Isuse... onakav, kakav si bio u noći Velikog četvrtka, pojavi se, siđi i primi zanosni "hosana" ove po-
- 124 -
časne straže, što bdije na slavu Srca Isusa Krista, svoga Kralja!
(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):
Živjelo tvoje presveto Srce!
Opaki bogataši i oholice, razuzdani i svjetovnjaci smatrat će preživjelim tvoj moral, koji svojom nepopustljivošću, kako kažu, ubija slobodu savjesti... Ali oni će iščeznuti, kao sjena u grobu zaborava, a tvoji sinovi i dalje će te priznavati svojim Kraljem.
Živjelo tvoje presveto Srce!
Slavični i sebični, koji radi časti i zgrtanja novca obećavaju drugima krivu slobodu i varavu veličinu, udarit će o stijenu Kalvarije, na kojoj je osnovana Crkva i nestat će ih u tome grobu zaborava; a tvoji apostoli i dalje će te priznati svojim Kraljem.
Živjelo tvoje presveto Srce!
Farizeji, samoljupci i bestidnici ostarjet će snujući propast Evanđelja i Crkve. I oni će se izgubiti, zakopani u grobu vječnog zaborava, a tvoji otkupljenici i dalje će te proglašavati svojim Kraljem.
Živjelo tvoje presveto Srce!
Da, neka živi presveto Srce Isusovo! Neka zauvijek pobjeđuje! I kad Lucifer, anđeo tmine, konačno bude protjeran s naših ognjišta i iz ljudskog društva vječno okovan u paklenom bezdanu, mi, prijatelji tvoji, i dalje ćemo ponavljati u vijeke vjekova:
Živio naš Kralj! Živjelo presveto Srce Isusovo!
Isuse, živi u slavlju Euharistije i svoje Crkve!
Uvijek živjelo tvoje presveto Srce!
S t a n k a
UČITELJEV GLAS.- "Ljubio sam vas do konca Kalvarije... Stigavši na njezin vrhunac, šuteći sam poslušao i pružio se na sramotno drvo križa... I otada sam ovdje, u vlasti svojih krvnika, svetogrdnih duša. Ako mnogi misle, da nisam prisutan u Hostiji, zašto je oskvrnjuju, zašto me vrijeđaju? A ako vjeruju u moju stvarnu prisutnost, zašto me pogrđuju u ovoj tajni, u kojoj ljubim do ludila, u kojoj opraštam neiscrpivom ljubavlju?...
Znajte, da su moje suze ostavile bolni trag na svim stazama, kojima su me u tolikim oskvrnućima povlačili poslije onog Velikog četvrtka!
Bijesno su me gazili, uz kletve su me bacali u plamen [vjerojatno; premda u hrvatskom prijevodu, od kojeg je rađen ovaj elektronički teskt, stoji: "uz klevete su me bacali...", napomena], zakapali me u blato. Bogoubilačkim bodežima probadali su me... u jazbinama, gdje se uz kletve snuje protiv mene... Toliko se baca izdajničkog novca, a ne manjkaju ni Jude, koji se pričešćuju, da me onda svetogrdnim poljupcem
- 125 -
izdaju...
Razbojnici su palili moje tabernakule i u pepeo pretvarali posvećene Hostije... a to kao za uzvrat, što sam među vama ostavio svoje Srce, da požarom svoje otkupiteljske ljubavi zapalim svijet...
Koliko su puta nesretnici, u pohlepi za zlatom Ciborija, napali na tamnicu moje ljubavi i bacali me na pod bez posvećenog kamena...
Ta je strahovita vizija ranila moje tjeskobno Srce u Getsemaniju... Vi, što prolazite, gledajte i vidite, ima li boli slične mojoj boli..."
S t a n k a
DUŠE.- Hosana! Slava Bogu na visini!... Slava, blagoslov i ljubav tebi, otajstveni Isuse, u neshvatljivom poništenju tvoje presvete Euharistije!
Neka ti pjevaju nebesa, jer si ti Bog naših tabernakula, a najveća radost samog raja!... Neka ti pjevaju, o Isuse u Hostiji, polja i mora, snijeg i cvijeće, sva stvorena ljepota, da se razvesele tvoje oči, umorne od plača nad samoćom i ljudskom nezahvalnošću... Slatki sužnju neka ti pjevaju ptice i lahori, neka ti pjevaju oluje i neka ti odnose jecaje ljudskog srca i njegove radosne kucaje za tebe, Sužnju naših oltara!... Slava Bogu na visini, slava, blagoslov i ljubav tebi, otajstveni Isuse, u neizrecivom poništenju tvoje božanske Euharistije!
DAJTE ISUSU PUNU ZADOVOLJŠTINU LJUBAVI RADI STRAŠNOG ZLOČINA SVETOGRĐA, KOJIM GA POGRĐUJU U NJEGOVU TABERNAKULU!
K r a t k a s t a n k a
UČITELJEV GLAS.- "Ne udaljite se, djeco moga Srca, a da u ovoj Svetoj Uri ne primite izljev moje ljubavi, koju samo vi, moji povjerljivi prijatelji, možete shvatiti u svoj njenoj gorčini...
Oskvrnjivanje tabernakula nije najokrutniji napadaj protiv moga prezrenog gospodstva! Ima jedno drugo, dragocjenije svetište, koje svijesno odbija svoga Spasitelja... to je ljudsko srce! Ono srce, koje ja toliko ljubim!...
Tisuće kršćana oskvrnjuje ga otrovom poganske ljubavi!... Ono bi moralo biti kalež svih mojih utjeha... otkupiteljski žrtvenik nesretnog svijeta, koji me ljubi nadnaravnom, čistom ljubavlju moga Evanđelja!... U nj sam izlio svoje suze, da ga očistim, svoju Krv, da ga ojačam... Saopćio sam mu plamenove, što sukljaju iz žarke peći mog Srca, da utažim njegovu neodoljivu želju, da ljubi i da bude ljubljeno... Ali tom ljudskom srcu nije dovoljna ova beskonačna dobrohotnost ljubavi... ono traži stvorove i zaboravlja na me u deliriju užitka, koji nije ni ljubav, ni mir, ni život... Ostavljaju me... i zato, nesretnici, toliki trpe ljutu bol u duši, neutaživu glad sramotnih strasti...
Vi svi, koji žeđate za ljubavlju, dođite k meni!... Ja
- 126 -
sam ljubav, koja čuva trnje za sebe, a vama daje svoje cvijeće... Vi, koji osjećate potrebu i čežnju, da budete ljubljeni... dođite i pijte, da utažite žeđ na vrelu moga Srca...
Djeco moja, dajte mi srca svoja, dajte mi ih u zamjenu za moje Srce u otajstvu oltara!..."
S t a n k a
DUŠE.- Euharistijski Isuse, vrši na nama svoja prava; jer mi hoćemo da ti dademo zadovoljštinu... Dođi, nemoj moliti, nemoj prosjačiti... samo dođi! Ljubeznim nasiljem uzmi ono, što je tvoje, uzmi naša srca! Ako su siromašna... ti ćeš ih obogatiti... Dajemo ti ih preko ruku tvoje slatke Majke i tvoje službenice Marije Margarete... Molimo te, da ih primiš kao vrući zov kraljevstva tvoga božanskog Srca... Ne odbaci ova bijedna i siromašna srca zato, što su se nekoć okaljala!... Kada ti opraštaš, zaboravljaš zauvijek sve!...
Vojujuća Crkva, tvoj Namjesnik, naše ognjište, kome toliko treba, grešnici, duše u mukama Čistilišta, pravednici... svi se mi nadamo od tvoga svemogućstva bujicama milosti, što si ih obećao dati pobožnosti Svete Ure, koja je za tebe ura utjehe, a za svijet ura čudesa i milosrđa...
Ali na osobit način sjeti se onih, koji su poput Arkanđela Gabrijela došli, da ti u tvojoj agoniji pruže ljubeznu utjehu... Primi njihove interese, njihove nevolje, njihove nade, njihov život... Sve ovo oni polažu u rajsku ranu tvojih prsiju, koju nam je Longin otvorio... Primi sada na rastanku ovu našu molitvu:
Umiruće Srce Isusovo, ove duše povjeravaju ti svoje trnje...
Ljubezno Srce Isusovo, ove majke povjeravaju ti svoje muževe i blago svoje djece...
Ljupko Srce Isusovo, ovi putnici povjeravaju ti svoju budućnost i svoju nesigurnost...
Preslatko Srce Isusovo, ovi rasipni sinovi povjeravaju ti svoje slaboće i svoje kajanje...
Dobrostivo Srce Isusovo, ovi tvoji prijatelji povjeravaju ti mir i otkupljenje svojih obitelji...
Milosrdno Srce Isusovo, ovi bolesnici povjeravaju ti duboku i tajnu bol svoje savjesti...
Ponizno Srce Isusovo, ovi poklonici povjeravaju ti svoju žarku revnost radi pobjede tvoje ljubavi u presvetoj Euharistiji...
Otajstveno Srce Isusovo, u te se uzda svijet, koji, neutješan, u želji da se spasi od smrti, hrli onamo, gdje nam je koplje otvorilo vrelo života...
Dođi, Isuse! budi naš prijatelj u teškim zemaljskim žalostima!...
Dođi, Isuse! budi naš brat u čistim radostima kršćanske ljubavi!...
Dođi, Isuse! budi naš Kralj u napastima i olujama, koje potresaju društvom i dušama! Svladaj vihor iz ovog svetog tabernakula... razvedri prijeteće nebo bljeskovima
- 127 -
mira i ljubavi tvoga svemogućeg Srca!
Jedan Oče naš i Zdravo Marijo: za umiruće i grešnike, za pobjedu presvetog Srca Isusova, osobito po svakodnevnoj pričesti, Svetoj Uri i posveti obitelji presvetom Srcu: za posebne nakane prisutnih za našu domovinu.
KONAČNA MOLBA PRESVETOM SRCU ISUSOVU
od sv. Marije Margarete
Skloni nas, o slatki Spasitelju, u svetište svojih prsiju, to žarko ognjište čiste ljubavi, i mi ćemo tu biti sigurni.
Odabiremo tvoje Srce za boravak, čvrsto uvjereni, da će ono biti naša jakost u borbi, uporište u našoj slaboći, naš vodič i naše svijetlo u tami, zadovoljština za sve naše grijehe, posvećenje svih naših nakana i naših čina.
Zajedno s tobom prikazat ćemo ti naša djela, da ona budu neprekidna priprava za primanje tvog Sakramenta ljubavi.
Da iskažemo počast tvojoj žrtvi u ovom otajstvu vjere, dolazimo također, da ti se prikažemo kao hostije, moleći te, da ti sam budeš Svećenik-posvetitelj, i da nas žrtvuješ na oltaru tvoga presvetog Srca!
Ali, jer smo toliko grešni, molimo te, Gospodine Isuse, da nas plamenom tvoga presvetog Srca očistiš i prekališ kao savršenu žrtvu ljubavi i milosti, da tako dobijemo nov život i da doista možemo reći:
"Nemamo ništa, što bi bilo naše u životu i u smrti, Isus je naše sve! hoćemo potpuno i dovijeka pripadati njegovu božanskom Srcu!"
Adveniat regnum tuum! - Neka dođe kraljevstvo tvoje!
+ + +