Pater Sukner, kako smo zvali otca Josipa Suknera, koga je zaredio Kardinal Nadbiskup Alojzije Stepinac, dugo je bio župnik u Pribiću kod Krašića, gdje sam znao boraviti kod njega i pomoći mu u prevođenju s talijanskog "Spjeva o Čovjeku-Bogu" (kasnije je to djelo od talijanskog nakladnika prenaslovljeno pa prijevod vjerujem glasi "Evanđelje kako mi je objavljeno").
Vjerovao je u Živog, a ne dalekog, racionalnog Boga, kako nas navode da zaključimo o njima, svojim djelima i rječima, da to vjeruju, mnogi od sve manje Svećenika koje Hrvatska ima.
Širio je istine o raznim tzv. "privatnim" objavama koja su učestala od ukazanja u Lourdesu do naših dana.
Napustio nas je nedugo nakon početka Gospinih ukazanja u Međugorju, ranih 1980-tih, možda 1981, ne sjećam se točno.
Nije širio svoje rieči, već istine o Gospinoj i Isusovoj prisutnosti, tiskajući razne kompilacije koje su o Božjim djelima u naše vrieme govorila, kao i razne zbirke molitava.
Neke od knjiga Svećenika Josipa Suknera:
Knjiga "Veliki Znak 1".
Knjiga "Veliki Znak 2".
Dodatak molitveniku "Isuse ja se uzdam u Te", "Oče oprosti", nalazi se u odjelu Molitve.