Zahvalom fra Jozi Zovku Papa je priznao Međugorje

No-2177/2002 arena 13

 

Gospina ukazanja

Priznanje je fra Jozi Zovku uručeno na misi koju je za hodočasnike služio u Širokom Brijegu

'Papa je ovo učinio javno, otvoreno, prvi put sa svojim potpisom'

NAJPOZNATlJl hercegovački franjevac s Papom se susreo tri puta i svaki put Sveti Otac se raspitivao o zbivanjima u Međugorju

U PORUCI KOJU JE SVETI OTAC osobno potpisao i preko poljskih hodočasnika uputio fra Jozi u Široki Brijeg, piše: 'Od srca Vam šaljem posebni apostolski blagoslov i zazivam novi izljev milosti i nebeskih darova da Vas i ubuduće prati neprestana zaštita Blažene Djevice Marije'

POVELJA s porukom Papin je čin zahvale fra Jozi za 21-godišnju misiju pronošenja Gospinih riječi diljem svijeta i blagoslova tisućama poljskih hodočasnika

Piše Petar Grubišić / Snimili Jovica Drobnjak i Zdravka Soldo

Povelja, koju je osobno potpisao papa Ivan Pavao II., s porukom fra Jozi Zovku: "Od srca Vam šaljem posebni apostolski blagoslov oče Jozo Zovko iz reda Male braće i zazivam novi izljev milosti i nebeskih darova da Vas i ubuduće prati neprestana zaštita Blažene Djevice Marije", što je prije deset dana na misi u širokobriješkoj crkvi uručena najpoznatijem hercegovačkom franjevcu, najjasniji je znak očitovanja Crkve prema Međugorju otkako se ondje ukazuje Gospa. To Papino priznanje fra Jozi Zovku, upućeno preko poljskih hodočasnika i svećenika nakon pastoralnog pohoda Svetog Oca u rodnu zemlju, svojevrsno je priznanje međugorskih ukazanja koja traju već 21 godinu.

- To je u ovome trenutku najviše što je Papa mogao učiniti - kaže fra Jozo Zovko, ističući da je bio radostan kada je u ruke dobio povelju s porukom i potpisom Svetog Oca. - Bio sam sretan, ali u tom trenutku nisam mogao shvatiti ono što danas vidim. Jer to je za mene, praktično, ne samo potpora nego i jedno priznanje Međugorja. Papa je to učinio javno, otvoreno, prvi put sa svojim potpisom. On mi nije poslao to priznanje za neku drugu aktivnost koju imam kao svećenik, nego točno za ono što ja činim posljednju 21 godinu i dva mjeseca. Papa u ovome trenutku ne može učiniti više nego što je učinio, jer ukazanja u Međugorju još traju. On je ovime kazao da prepoznaje plodove koji su već tu i ono što se čini da ode u svijet - govori fra Jozo.

Franjevcu, koji je zbog Međugorja bio proganjan i zatvaran, jasno je da Crkva svojom kritičnošću pokazuje razboritost i posebnu mudrost u slučajevima kakva su međugorska ukazanja. I sam ističe da Crkva ne treba žuriti jer je ona u posjedu istine i objave, i nema nikakve žurbe u zaključivanju i definiranju onoga što traje. A ukazanja u Međugorju traju. Zato je, kako je fra Jozi Zovku slikovito rekao poznati hercegovački odvjetnik Josip Muselimović, ovo Papino priznanje Baščanska ploča Međugorja, temelj onoga što bi se trebalo dogoditi, a to je službeno priznanje međugorskih ukazanja.

Fra Jozo nije ni slutio da će mu poljski hodočasnici koji su došli u Široki Brijeg, gdje on već dulje vrijeme službuje kao svećenik, donijeti to najdraže priznanje. Crkva u kojoj je služio misu za zemljake Svetog Oca bila je puna vjernika i svećenika što su došli poslušati njegovu propovijed i moliti s njim. Tijekom bogoslužja jedna je hodočasnica


ispred te grupe poljskih hodočasnika fra Jozi Zovku uručila povelju govoreći mu na materinjem jeziku: "Papa vam šalje pismo, jednu povelju, zapravo poruku, zahvalu i blagoslov za sve što ste učinili katolicima cijelog svijeta, a posebno nama Poljacima". Iznenađenom domaćinu, koji svakodnevno prima hodočasnike iz cijelog svijeta, Poljaci su zapjevali pjesmu koju pjevaju Papi. Nakon još jedne pjesme, veli fra Jozo, predstavnica poljskih hodočasnika objasnila je kako je došlo do toga da mu Sveti Otac pošalje pismenu zahvalu. Naime, prilikom posljednjeg Papinog pastoralnog posjeta Poljskoj, svećenici iz brojnih tamošnjih biskupija pričali su mu o mnoštvu hodočasnika koji pohode Međugorje i o tome što tamo doživljavaju i nalaze. Svjedočenja Poljaka o milosti koju dobivaju u Međugorju ganula su Svetog Oca, koji je nakon povratka u Rim potpisao zahvalu najpoznatijem hercegovačkom franjevcu.

 

'Treba prenijeti da je Papa s njima, da zahvaljuje, za svijet, za svoje Poljake'

——PAPA IVAN PAVAO II.——

 

Biskup Girolamo Grillo nakon čuda u Civitavecchiji

Gospin kip koji je plakao krvavim suzama u Papinim rukama

Kip Kraljice Mira iz Međugorja, koji je prije sedam godina proplakao krvavim suzama u talijanskom gradiću Civitavecchiji, a koji su iz tog hercegovačkog svetišta donijeli talijanski hodočasnici, našao se u Papinim rukama. Naime, tamošnji biskup Girolamo Grillo nakon toga čuda kip je donio kardinalu Ratzingeru, koji je o tome izvijestio Papu i odnio mu Gospin kip. O tome što se događalo kod Pape fra Jozi Zovku govorio je biskup Grillo, njegov prijatelj i veliki štovatelj Međugorja. Dok je Papa držao kip tresle su mu se ruke, pričao je fra Jozi biskup Grillo, koji je Svetome Ocu objašnjavao kako su potekle krvave suze. Na sumnjičavost prisutnih prema tom događaju Papa ih je upitao: "Što bi se još trebalo dogoditi da povjerujete?"

 

Poljski su hodočasnici ispričali fra Jozi i detalj koji znakovito govori o odnosu Svetog Oca prema Međugorju, još nepriznatom od službene Crkve. Papa je, naime, za doručka sa svojim suradnicima razgovarao o tome i, prije potpisa, zastao držeći olovku i glasno kazao: "Treba kazati, treba prenijeti to dobro da je Papa s njima, da Papa blagoslivlja, da zahvaljuje, za cijeli svijet i svoje Poljake". Sve što su mu hodočasnici prenijeli fra Jozo Zovko će, kaže, zapisati i zajedno s poveljom koju je dobio od Svetog Oca pohraniti na mjestu gdje čuva još jednu dragu uspomenu od pape Ivana Pavla II. - uljanicu koju je dobio za jednog od nekoliko susreta s njim. Naime, fra Jozu Zovka je u vrijeme rata u Bosni i Hercegovini pozvao asiški biskup da prisustvuje molitvi za mir u toj zemlji, na kojoj se molio i Sveti Otac.

- Bilo je znakovito kad me asiski biskup pozvao ističući da svakako moram doći na tu molitvu. Kad je molitva završila, ja sam dobio svjetiljku koju je Papa donio. Osjećao sam da on s ljubavlju daje tu svjetiljku - prisjeća se fra Jozo Zovko, koji se još dva puta susreo sa Svetim Ocem.

Početkom rata u Hrvatskoj i BiH obilazio je svjetska središta moći,


govorio je pred Generalnom skupštinom UN-a, kako bi svojim autoritetom pokušao doprinijeti miru u domovini. Na kraju putovanja podnio je izvještaj i Svetome Ocu, s kojim je osobno razgovarao o tome što se događa u Hrvatskoj, ali i o zbivanjima u Međugorju.

- Sjećam se da je Papa bio jako zainteresiran za Međugorje. Dok smo razgovarali, on mi je stiskao ruku. I sada osjećam taj stisak. Rekao mi je: "Treba čuvati Međugorje, treba čuvati Međugorje"... On je naslućivao da Međugorje živi kao jedan pokret, da je delikatan, da je izložen napadima i da neće biti shvaćen, i zato je osjećao potrebu da nam da potporu - kaže svećenik kod kojega se i prigodom drugog susreta Sveti Otac raspitivao o Međugorju.

0vo je veliki korak do službenog priznanja

Fra Jozo Zovko

Međugorje nisu suveniri i smještaj, nego mjesto mira, molitve i obraćenja'

'Vjerujem..., vjerujem...'

• O odnosu Pape prema Međugorju svjedočio je i nadbiskup Mario Rizzi:

- Bio sam u privatnoj kapeli Ivana Pavla II. Sveti Otac nam se na kraju bogoslužja približio i osobno pozdravljao nazočne. Pokraj mene je bio msgr. Roberto Cavallero Iz svetišta Gospe od Orta u Chiavariju. Kad nam se Papa približio kako bi nas pozdravio, msgr. Cavallero mu je rekao: "Sveti 0če, upravo dolazim iz Međugorja", Nato ga je Papa upitao: "Monsinjore, vjerujete li?" Dobio je potvrdan odgovor, ali i protupitanje: "A Vi, Sveti Oče, vjerujete li Vi?" Papa je zastao na trenutak u šutnji i u razmacima odgovorio: "Vjerujem..., vjerujem..., vjerujem...!"

 

Povelja s porukom zahvale koju je dobio fra Jozo Zovko, svećenik što je u vrijeme Gospina ukazanja bio župnik u Međugorju, te niz drugih detalja potvrda su da u Vatikanu postoji pozitivno raspoloženje prema Međugorju. Sigurno je da će biti i onih koji će reći da to ne znači ništa, jer se i danas unutar Katoličke crkve po pitanju Međugorja sučeljavaju dva bitno različita stajališta. Ali ni ti skeptici ne mogu tvrditi da se u dva desetljeća međugorskih ukazanja ništa nije dogodilo. To malo hercegovačko mjesto postalo je odredište više od 22 milijuna hodočasnika, a plodovi Međugorja za Crkvu su vidljivi na svakom koraku kroz brojna ozdravljenja, obraćenja i molitvu. Do službenog priznanja autentičnosti ukazanja sigurno će proći dosta vremena, jer Crkva je u takvim slučajevima tradicionalno spora i oprezna, ali sitni detalji, kao što je Papino priznanje fra Jozi Zovku, jasni su signali da će hercegovačko svetište Kraljice Mira jednoga dana Crkva i službeno priznati.

Objavljujući feljton o 20-godišnjici ukazanja Majke Božje u Međugorju, Arena je jedan od nastavaka koji je govorio o fra Jozi Zovku naslovila riječima: "Fratar u službi Kraljice Mira!" Uistinu je to tako kada je u pitanju taj hercegovački franjevac čiji se glas o karizmi i milosti proširio po svim kontinentima. Fra Jozo, pronoseći u svojim pastoralnim pohodima glas o Gospinom ukazanju u Međugorju, nije bio još jedino na Antarktiku - mjestu gdje nema stanovnika. Posjetio je izrazito katoličke zemlje Južne i Srednje Amerike, Europe, ali je bio i u onima, poput Južne Koreje, gdje je prvi katolik kršten prije nešto više od 200 godina. Nije zaobišao ni izrazito muslimanske zemlje poput Egipta, Sirije ili pak Iraka. Zbog svega toga prije dvije godine ukazana mu je čast da za Božić predvodi europske katolike na proslavi Velikog jubileja u Betlehemu. Fra Jozo iste je godine dobio i priznanje čitatelja najutjecajnije američke katoličke novine "Daily Catholic", koji su ga uvrstili na listu stotinu naj katolika u svijetu, među kojima je zauzeo 29. mjesto.

- Na sva ta pastoralna putovanja obično me pozivaju mjesni biskupi, svećenici, molitvene zajednice i međugorski hodočasnici. Oni žele od izravnog svjedoka međugorskih događanja čuti Gospine poruke - ističe fra Jozo Zovko, kojega štovatelji međugorske Gospe pozivaju na sve strane svijeta.

Da godina ima dvostruko više dana ne bi mogao stići na sva mjesta. Uostalom, svakodnevno mu, dok je u Širokom Brijegu, dolaze skupine iz cijelog svijeta, na seminare i zajedničke molitve.

Dok smo s njim razgovarati u novosagrađenom Zavodu Sv. Obitelji u Širokom Brijegu, pred vratima je čekalo mnoštvo svećenika iz Italije, Argentine, Čilea i Perua. Tom prigodom fra Jozo se prisjetio i boravka u glavnom argentinskom gradu Buenos Airesu, gdje je na jednom od središnjih gradskih trgova u čast međugorske Gospe otkriven kip Kraljice Mira.

Fra Jozu Zovka su tijekom ova dva desetljeća posjećivale brojne poznate osobe, čak i neki državnici. Dolazili su u Međugorje kao vjernici. A za njegova boravka u Boliviji dočekala ga je i kći njihova predsjednika Erica Bancer, koja je prije toga posjetila Međugorje i pozvala fra Jozu da posjeti i njihovu zemlju. Moglo bi se danima s fra Jozom Zovkom pričati o njegovim doživljajima s brojnih pohoda i susretima s hodočasnicima iz cijelog svijeta. Iz te lepeze putovanja jedno mu se posebno urezalo u sjećanje, a to je bio pastoralni posjet Indoneziji, odnosno Džakarti, muslimanskoj zemlji u kojoj postoji "otok" katolika.

- U franjevačku crkvu svi su vjernici ušli bosi i odnijeli ružu pred Gospin kip. Tisuće su ruža pred mojim očima pretvorili u prekrasnu ikebanu koja je ukrasila cijeli Gospin lik. I kako su se samo srdačno klanjali Gospi! U takvom oceanu muslimanskog življa vidio sam da živi Katolička crkva duboke vjere i štovanja Gospe - kaže fra Jozo Zovko.

Tko god dođe na mjesto Gospina ukazanja vidjet će, veli fra Jozo, da Međugorje nisu suveniri i smještaj, nego mjesto molitve, mira i obraćenja. Mnogima je dolazak u Međugorje promijenio život, mnogi su se tu obratili, promijenili život, a brojni su i oni koji su snagom vjere u Međugorju i ozdravili. Fra Jozo Zovko imao je ideju da studenti sa Sveučilišta u Mostaru razgovaraju s hodočasnicima iz cijelog svijeta o razlozima njihova dolaska u Međugorje i da se jednom godišnje napravi znanstvena studija o tome. Međutim, taj prijedlog nije naišao na plodno tlo.

- Međugorje se ne mora boriti s izjavom i misli nekog čovjeka. Neka on bude samo vjerno znanstveno ogledalo. Ljudi će na razini znanosti zaključivati i proučavati jednom Irce, drugi put Arape, treći put Amerikance. Zbog čega se neka osoba odlučila doći u Međugorje, što traži i što je našla u njemu. Zbog čega se ljudi osjećaju sigurni, radosni i neprevareni, nerazočarani unatoč problemima u smještaju ili tretmanu, otežanoj komunikaciji i drugim teškoćama koje ih prate do Međugorja i u mjestu? - govori fra Jozo o ideji koja u Hercegovini još nije zaživjela. •

The list: ls-1
verify to: ls-1.sum
signed: ls-1.sum.asc
with PGP-key: https://croatiafidelis.hr/DFCACC7D0B056CF2.asc