- 151 -
SVETA URA
Intimno
o b i t e l j s k o
kraljevstvo Srca Isusova
Duboki je smisao i značaj velike svetkovine Bogojavljenja!
Kralj nebesa drhće na slami u jaslama. Onaj, čije se carstvo prostire nad čitavim stvorenim svljetom, smiješi se i blagoslivlje u Marijinu naručju...
I eto dolaze Kraljevi izdaleka, da u tom Djetetu priznaju velikog Kralja kraljeva, božanskog osvajača duša, društva i svih naroda na zemlji...
Nebo ga je već proglasilo Vladarem, pjevajući nad štalicom o njegovoj slavi i o kraljevstvu mira i ljubavi u dušama dobre volje...
I sretni pastiri došli su, da mu se poklone, ljubeći mu noge i grle ga svojim rukama...
Trebao je samo još prijesto, koji će biti više kraljevski nego što su to jaslice i krasniji grimiz od skromnoga plašta neokaljane Majke...
To prijestolje je Križ.
Lijep je, moćan i velik, pokriven grimizom njegove Krvi!...
Neka svi njegovi podanici, sve duše i svi narodi, koje mu je Otac dao u baštinu, dođu i proslave Epifaniju njegove slave; neka ga priznaju Kraljem i podvrgnu se njegovu carstvu svijetla, milosrđa i ljubavi... Tada će se njegovo kraljevstvo posvuda ostvariti...
Kraljevstvo njegovo počelo je prije XX stoljeća... otada se proširilo kao plašt blistavog i dubokog svijetla, razvilo se kao božanska duša otkupljenog čovječanstva... Blagdan Duhova trajan je u Crkvi, on sve više produbljuje duhove, neprekidno naglašuje gospodstvo raspetog Učitelja.
Velik događaj u Paray-le-Monialu kao da je dao odlučni polet njegovoj pobjedi... Novi ognjeni Duhovi obavijaju svijet... obuzimlju duše... oduševljavaju apostole, te slavodobitno potiču i proniču svetu Crkvu...
A cijela zemlja, od jednog pola do drugoga, odjekuje ovim poklikom nade, pobjede i ljubavi: "Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!"
Evo, dolazi opet Kralj ljubavi!... Gledajte mu na grudima, što ljubavlju dišu, žarko sunce, njegovo usplamtjelo Srce!...
Gledajte njegovu blagoslovljenu kretnju, koja poziva, koja privlači neodoljivom snagom...
- 152 -
Umuknite!... Poslušajte skladni glas, koji puni svemir riječju nesavladive nade za nas, ali strahovite strave za sotonu i njegove sljedbenike...
Poslušajte, Isus nam govori: "Vladat ću svojim Srcem!..."
Odgovorimo uime svojih obitelji, uime svoje domovine, jednoglasno s Crkvom:
"Hosana Sinu Marijinu, Kralju našemu!"
(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)
Hosana Sinu Marijinu, Kralju našemu!
Hoćemo, Isuse, da nad nama kraljuješ!
Hoćemo, Isuse, da nad nama kraljuješ!
Hosana Srcu Isusovu, jedinome Kralju!
Hosana Srcu Isusovu, jedinome Kralju!
(Čitati mirno i polako)
Ali više od kliktanja, Srce Isusovo traži djela, ona će potvrditi onaj iskreni hosana, koji danas odjekuje u njegovu tabernakulu... Nažalost! I prečesto je Isus primao ovacije sa usana, a zatim... smrtni udarac u Srce!
Koliko se puta ponovila prevrtljivost jeruzalemskog puka... U jednom trenu pretvoriše se pobjedničke pjesme u krikove srdžbe i smrti... palme i lovori postadoše u rukama tih nezahvalnika bičevi krvavog šibanja... odbacili su ubrano cvijeće, a dohvatili kamenje i trsku...
(Nastaviti gorljivom vjerom)
Ne, o Kralju kraljeva, mi te ne ćemo tako slaviti niti ćemo ti u ovoj Svetoj Uri tako klicati... Ti, koji čitaš u dnu duša, ti, koji sve vidiš, ti znaš, da te mi ljubimo i da dubokom i iskrenom voljom hoćemo surađivati na širenju tvoga intimnog kraljevstva u obitelji i društvu...
S tom nakanom, jedino radi tvoje slave dolazimo kao tvoji podanici, da primimo tvoje božanske želje odlučni, da sve dademo, da sve žrtvujemo i tako požurimo čas tvoje božanske pobjede...
Evo te, Isuse divni! Ti si zarobljenik u našim rukama, još više zarobljen nego u Getsemaniju...
Ali, Isuse, nemoj danas ponoviti ono čudo, koje si pred dvadeset stoljeća učinio, kad si izmaknuo svom puku, kojemu se radi njegova vremenita interesa začas prohtjelo, da te proglasi Kraljem... Ovaj puta ostani našim zarobljenikom, da te učinimo svojim Kraljem, ali u velikom interesu tvoje slave!...
Jest, tu se radi o tvojoj slavi kao i o našoj.. Diktiraj nam dakle svoje odredbe, zapovijedaj nam kao naš Gospodar!...
Već znamo pouke, kaje si dao svojoj pouzdanoj Učenici u Paray-u... ne bi li i nama objavio sunce, o Kralju ljubavi, koje je sjalo pred njenim očima?...
Daj nam, dobri Isuse, samo mrvicu... Oh! samo jednu
- 153 -
mrvicu s tog kraljevskog stola, na kome objavljuješ intimnosti i nacrte svoga milosrdnog Srca...
Pokaži nam, da si velikodušniji od najdarežljivijega kralja...
Mi te slušamo, Isuse...
(Velika sabranost, duboka šutnja)
ISUSOV GLAS.- Quid dicunt de me? Što kažu o meni?... Što misle o vašem Učitelju, djeco moja?...
Vjeruju li ljudi u moju istinu i moju pravdu?... Vjeruju li osobito u moju ljubav?... Moje prvo kraljevstvo je unutar u vašim srcima... U vama, u tajnom svetištu vaših duša hoću položiti temelj moga božanskog kraljevstva...
A ovo kraljevstvo mora biti puno svijetla, jer ja sam svijetlo, koje je došlo na ovaj svijet i tkogod vjeruje u mene, ne će hodati u tami.
Oj žalosti! Sin Božji ne nalazi više na zemlji velike vjere...
(Polako)
Svijet vjeruje u prijateljstvo stvorova i vjernost ljudskog srca... Vjeruju u obećanja velikih i u laskanja sebičnih... Jest, vjeruju u plemenštinu, u ispravnost i dobrotu ljudi usprkos strašnim razočaranjima, usprkos teškim iznenađenjima svakog časa... Još vam ranjeno srce krvari, a već u njemu ponovno cvate vjera u čovjeka, koji vas je udario...
Ali, ja sam ranjen u Srcu, da vam prištedim druge smrtne rane... Ja, vaš Prijatelj, jedini uvijek vjeran Prijatelj... ja, istina, koja ne može lagati... mudrost, koja nikad ne vara... beskonačna ljubav Božja... milosrđe Oca... ja, Spasitelj, pribijen na drvo križa, da na pragu raja dočekam raskajane svoje krvnike... samo ja ne nalazim vjere koja bi me proglasila Učiteljem umova i Kraljem savjesti...
A ipak ja jesam i ostajem svijetlo svijeta!
Oh! kako želim, da to svijetlo potpuno pobijedi u vašim dušama!... Dajte mi, da pobijedim!...
Zašto je sve manji broj onih, koji su gladni ljubavi, i koji me traže za svetim stolom?...
Njihova nedostatna vjera ih udaljuje od moje Euharistije!
Neznanje, kriva pobožnost i nedostatna vjera zaustavljaju na putu one, koje sam ovdje čekao, da im dadem piti živu vodu, što iz mene izvire!...
Kad bi vi imali veliku vjeru u moju ljubav, ne biste se dali zaustaviti ovom krivom bojazni, koja ruši vašu ljubav, a mom Srcu zadaje tako krutu ranu.
Kad biste znali, a znali biste, kad biste bili prožeti živom vjerom, da, kad biste znali, tko vas čeka, tko je onaj, koji vas zove is tabernakula!...
Dajte, da vas vjera svlada i preobrazi, ona će vam otkriti tajno blago, koje vam je moje Srce spremilo, ona će mi izvabiti, kao nekoć, najsjajnija čudesa...
Pustite, da vas moje svijetlo zaslijepi... i opojeni
- 154 -
njime uživat ćete u objavi moje ljepote i u mojoj divnoj ljubavi.
Djeco mog Srca, prijatelji, koji mi dajete zadovoljštinu, vjerujte dubokom, živom, neizrecivom vjerom, vjerujte osobito u moju ljubav!...
Hoćete li doista, da kraljujem intimnom i čvrstom pobjedom u vašim dušama? Molite, da umnožim vašu vjeru!...
KAD BI OVA SVETA URA MOGLA OŽIVJETI VAŠU, PREČESTO SLABU VJERU, BILA BI TO SILNA DOBROBIT. ZLO NAŠEG VREMENA NIJE TOLIKO U BEZVJERSTVU OPAKIH, KOLIKO U SLABOJ VJERI VJERNIKA. TU SE RADI O SLAVI SRCA ISUSOVA.
DUŠE.- Isuse, svijetlo naših duša, položi svoje stvaralačke ruke na našu malaksalu vjeru... Zapovjedi kao Kralj i past će ljuske s naših očiju!... Daj, da te ugledamo i: umnoži našu vjeru, kraljuj nad nama!
(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)
Umnoži našu vjeru, kraljuj nad nama!
Svijetlo naših duša, Isuse, u tako rijetkim časovima intimne radosti, kada dopustiš, da uživamo pokoji trenutak sunca i životnog cvijeća, oh! učini, da te onda ugledamo i u tim radosnim urama:
Umnoži našu vjeru, kraljuj nad nama!
Isuse, svijetlo naših duša, u gorčini tajnih patnja, kad dopuštaš tjeskobe, kojih stvorovi ne mogu ni utješiti ni shvatiti, oh! učini, da te vidimo u toj duševnoj buri,
Umnoži našu vjeru, kraljuj nad nama!
Isuse, svijetlo naših duša, u onim tako teškim borbama između savjesti i bijedne naravi, između naših želja i krute životne stvarnosti, oh! učini, da u tako teškom sukobu ugledamo tebe!
Umnoži našu vjeru, kraljuj nad nama!
Isuse, svijetlo naših duša, u našoj težnji za srećom i mirom, kada stvaramo planove za vremenitu i kršćansku budućnost naših milih, oh!, daj, da tebe vidimo u tim planovima.
Umnoži našu vjeru, kraljuj nad nama!
Isuse, svijetlo naših duša, u tjeskobnoj nesigurnosti života, kada se obzorje oko nas smrači, a ljudi i nebo kao da nas napuštaju, oh! daj, da te ugledamo u toj oluji tame.
Umnoži našu vjeru, kraljuj nad nama!
Isuse, svijetlo naših duša, u neizbježivim žrtvama, koje nam ih dužnost nameće, kad nam se srce para, a kušnja snalazi naša ognjišta, koja te ljube, oh!, daj, da tebe vidimo u tim teškim krizama.
Umnoži našu vjeru, kraljuj nad nama!
- 155 -
Isuse, svijetlo naših duša, u osjetljivom pitanju našega nutarnjeg života, kad mudro dopuštaš, što mi ne bismo htjeli: borbe, protivštine, kušnje, koje se ne mogu predvidjeti, oh! daj, da te vidimo u tom osjetljivom i tako ozbiljnom času.
Umnoži našu vjeru, kraljuj nad nama!
Samo si ti, Gospodine, istina, put i život... Kome da idemo, kad samo ti imaš riječi vječnoga života?... Poput slijepca iz Evanđelja i mi ti od sveg srca vapimo: "Sine Davidov... smiluj nam se, rasvijetli naše duše!..." Oh! učini, da tebe svagdje i uvijek vidimo.
Umnoži našu vjeru, kraljuj nad nama!
K r a t k a s t a n k a
Jednog dana sišao je anđeo u Nazaret navijestivši Kraljici djevica, da će Kralj - Spasitelj kraljevati nad Izraelom i nad cijelim svijetom, ako ona pristane.
Ali on je postavio jedan uvjet: izgradnju tabernakula - ognjišta! Ona će mu biti Majka, a Sin će otud vladati nad kućom Davidovom i nad cijelim svijetom.
Danas više ne silazi anđeo, nego sam Kralj kraljeva, da nam predloži svoje kraljevstvo među ljudima, svoju veliku pobjedu, koja će ujedno biti naše spasenje. Marija Margareta prenijela nam je tu divnu poruku. Ali i ovaj put on traži žive tabernakule, otkuda će on slavno žariti zemljom, traži naša ognjišta!
Ova svetišta on je načinio u cilju, da se dovrši pobjeda njegove Kalvarije; sagradio ih je za sebe samoga!... Nažalost! Protjeran je često otuda... Tu ga ne priznaju... Često postupaju s njime kao s prosjakom, a ne Kraljem...
On kuca na sva vrata... Ovdje ga s omalovažavanjem pitaju: tko je?... ondje ga drsko pitaju: kojim pravom kuca... drugdje opet otpremaju ga uljudno ili srdito, već prema bijednim ljudskim interesima.
I opet se ostvaruju riječi sv. Ivana: "Došao je kao Kralj u svoje, a njegovi ga ne htjedoše priznati."
Ah! kad bi te duše i te obitelji znale, tko je onaj, koji u ovaj čas kuca na njihovim vratima... tko je onaj, koji im donosi tako željeni mir... Što li bi sve učinio ovaj božanski Kralj, kad bi te obitelji bile pod njegovim jakim uplivom, u carstvu njegove ljubavi!...
On nas tu sluša, dva koraka od nas, u tabernakulu. Iskoristimo ovu šutnju, da si po njegovim suzama i osmjehom stvorimo sliku raja... Upijte svu njenu ljepotu i sav njen zamašaj kao onda, kad je blagi Učitelj, žareći svijetlom, pričao koju parabolu mnoštvu, a ono ga netremice gledalo...
Slušajte: Zimska noć, studeno je, snijeg pada..
(Polako, usrdno)
Oko ponoći, jedan Putnik, vlažnih kosa, uzdahtanih grudi, lica sjajna, ali slaba i blijeda, kuca na vrata
- 156 -
skromne kolibe... Otvaraju mu, on ulazi i blagoslivlje: "Mir vama!" Divni, skladni glas, blago budi djecu, malene, oni osjećaju tajni doziv, hrle... Tiskaju se oko njega, okružuju ga i posjednu ga kraj velike vatre...
"Vidite li", govore tiho roditelji, "kako se u ljepoti njegovih očiju čita bolna agonija njegova Srca..."
A djeca među sobom šapću: "Kako je dobar i blag... ali gledajte na rukama mu je krv, a čelo mu je izranjeno!"
Putnik govori, a njegova riječ kao da otkriva nebo, kakvo nebo!.. I svi u sebi misle: "Reklo bi se, da nosi nebo u svom Srcu!"
Otkad je ušao, nebeski lahor neizrecivog mira kao balzamom ovija sretne, zanesene duše... Zaboravile su na sve nevolje, ne osjećaju više ledenu studen, koja je još duvala, kad je ovaj tajanstveni Putnik ulazio... Svako se srce dosta brzo ugrije u njegovoj blizini!... Čudno, naslućuje, da je on Kralj, a nitko se ne boji njegova veličanstva, ni roditelji, jer su trpjeli... ni djeca, jer su malena i čista. Ali blage i prodorne oči Kralja-Putnika već su ugledale udarce na srcu roditelja. Iz samilosti prema njihovoj boli ne govori o odsutnima... Prebrojio je praznine... Mališi su ovdje, ali drugi... što je od starijih?
Ispraznio se zlatni kavez!... A onda uz ove tjeskobe nadošle su i druge muke... Čudesni Putnik doziva ih sve potajno, nebeskim pogledom, i roditelji već jecaju i padaju do njegovih nogu kao ptičice, što nagonski traže gnijezdo pred olujom, koja već negdje tutnji...
"Ne plačite beznadno", govori im on, "nego plačite sa mnom, ja vas poznam i ljubim... Vaše boli i vaše suze privukle su me ovamo..."
Ah, i nebeski stranac plače!... I dok mu suze kvase čelo i kose mališa, koji se oko njega stišću, sklanjajući se na njegovu Srcu... nad tim ognjištem lebde tišina i novi nepoznati mir... Reklo bi se, da je nebo pohodilo ovaj kutić zemlje!
Kad obriše svoje oči, baca pogled neizmjemog milosrđa, duboke ljubavi na ovu tako jednostavnu i lijepu Betaniju, oazu prognanoga Kralja...
Otvara nasmiješene usne i blagom tugom govori: "I ja sam imao mnogu djecu... Ostavili su me, a ja ih uvijek tražim... Čekam, da se pokaju, da me ljube...
Prijatelji moji gostoljubivi, znajte, da ova studen napolju, da oluja nad krajinom nije ništa prema tjeskobi, koja kao vihor bjesni u mom Srcu..."
I rekavši to, on otkriva grudi... Kakve li rane... odjeća mu je od nje krvava....
Časak šutnje, a zatim blagi neznanac nastavlja: "Vaš doček pun dobrote, bit će velikodušno nagrađen, jer ja sam Kralj, ali ne bojte se, ja sam Kralj potpune ljubavi!"
(Polako i žarkom ljubavi)
"I evo jedne tajne, moje tajne: vi, koji žeđate za srećom, ljubite me. Povjerite mi sve svoje jučerašnje ža-"
- 157 -
"losti i boli, sve sadanje tjeskobe, buduće kušnje, svoja srca, vaše mališe, uskrsnuće onih, kojih nema na ognjištu, sve mi povjerite... Čuvajte moju veliku tajnu mira: Ljubite me neizmjernom ljubavlju!"...
Ove riječi su balzam, jakost i svijetlo, mame bujicu suza, ali suza sreće, jer one pjevaju o nadi i ljubavi!
Suze još uvijek teku, dok veliki i mali ljube njegove noge i ruke, što miluju, svi mu govore, jednostavno, ali poletno: "Reci nam tvoje ime, Kralju ljubavi... tko si ti?"
"Ja sam Isus", odgovori on, pružajući svima ruke, "ja sam vaš Kralj!" "Ali", odgovara Betanija, "onda ostani i živi s nama zauvijek... Budi naš Prijatelj!..."
K r a t k a s t a n k a
Srce Isusovo želi, da ova slika postane stvarnost na svakom našem ognjištu... On uporno kuca na vrata. U ovoj Svetoj Uri Isus želi, da uđe u njih kao Kralj... On traži, da tu ostane kao Prijatelj... Hoće, da vlada u našim obiteljima intimnom, dubokom, doživljenom vlašću... Tražit će da mu to svečano obećamo, a mi izrecimo to obećanje iskreno, ozbiljno i odlučno...
ISUS.- Evo, dolazi vam vaš blagi Kralj. Donosi vam mir i nudi božansko prijateljstvo svog Srca. Ali vi ne možete istodobno služiti dva gospodara, ne možete povezati Isusa i svijet jednom istom ljubavi... Tko će dakle, djeco moja zavladati u vašoj obitelji? Tko će u njoj biti Kralj ljubavi?
DUŠE.- Samo ti ćeš biti naš Kralj, o Srce božansko!
ISUS.- A kog odabirete svojim intimnim prijateljem?
DUŠE.- Samo tebe, Isuse iz Nazareta, tebe, Prijatelja Betanije.
ISUS.- Mogu li vam dakle postaviti svoj božanski zakon i kao Gospodar vladati na vašem ognjištu?... Priznajete li me svojim Kraljem?
DUŠE.- Srce Isusovo, samo ti ćeš biti naš Kralj!
ISUS.- A tko će biti intiman prijatelj u vašim skrovitim obiteljskim bolima?
DUŠE.- Samo ti, Isuse iz Nazareta, samo ti, Prijatelju Betanije!
ISUS.- Ja mogu dakle raspolagati vašim osobama i vašim dobrima. Ona mi dakle pripadaju... Ali kome priznajete pravo, da uredi i raspolaže svim žalosnim i radosnim, sretnim i nesretnim događajima u vašem životu? Tko će odrediti stazu, kojom će vaša obitelj poći?
DUŠE.- Srce Isusovo, samo ti ćeš biti naš Kralj!
ISUS.- Kad vam odluke moje mudrosti nametnu borbe i trpljenja, tko će biti vaš pouzdanik, vaš prijatelj, vaš
- 158 -
tješitelj?
DUŠE.- Samo ti, Isuse iz Nazareta, samo ti, prijatelju Betanije!
ISUS.- Ako zapovijedam kao Kralj, moja se vlast mora protegnuti na sva djela vašega svagdanjeg života... Pristajete li, da mudro i u ljubavi odredim vaš svagdanji, obični životni put?
DUŠE.- Srce Isusovo, samo ti ćeš biti naš Kralj!
ISUS.- Ali ja toliko želim, da mi uvijek date moj dio i to... najbolji dio, sve do najmanjih potankosti vašega obiteljskog života... U jednoličnosti ovoga svakodnevnoga zadatka tko će uvijek biti vaš veliki Prijatelj?
DUŠE.- Samo ti, Isuse iz Nazareta, samo ti, prijatelju Betanije!
ISUS.- Pozivate me dakle zauvijek, da budem vaš Učitelj i savjetnik u časovima teških i ozbiljnih odluka... a časovima kobnih kriza, kad vas stvorovi prepuste vašim bolima... Mogu li odsada u ovom kutiću sretne zemlje, na ovom ognjištu, koje je postalo moje, mogu li tu zapovijedati kao apsolutni Kralj, kako zapovijedam i na nebu?...
DUŠE.- Srce Isusovo, samo ti ćeš biti naš Kralj!
ISUS.- U časovima nužnog odlaska i bolnih rastanaka, u času, kad vam se smrt približi na krilima neke bolesti ili nepredviđene nesreće... Tko će u tom krajnjem času biti intiman, nerazdvojiv, prvi i zadnji Prijatelj ognjišta mog Srca?...
DUŠE.- Samo ti, Isuse iz Nazareta, samo ti, prijatelju Betanije!
NE PROPUSTITE NIKADA, DA U VELIKOJ RADOSTI, KRUTOJ BOLI, TEŠKOJ ODLUCI U BILO KOJOJ OBLJETNICI VAŠEG OGNJIŠTA OBAVITE U OBITELJI POSVETU SRCU ISUSOVU, KAO KRALJU I PRIJATELJU BETANIJE!
S t a n k a
Lijepa Isusova pobjeda ljubavi ne može ostati obiteljska pobjeda, ona mora postati opća društvena pobjeda. Proživljujemo providonosno doba presvetog Srca, koje je Kralj i središte katoličkog svijeta... Da bismo se svi spasili zazivajmo u pomoć Isusa, božanskoga Kralja i osvajača duša. To nužno traže interesi mira i reda, pravde i sreće obiteljske i društvene. Nažalost!... svijet je osudio onoga, koji je mir neba, raspeo je Boga, koji je život. Zato vidimo, da se svijet drma i cijepa kao gora Kalvarija, u grču agonije... Ako se ljudi vrate Srcu raspetoga Krista i njegovu svetom Evanđelju, ako Kralj ljubavi bude duboko i sigurno vladao u srcima i na ognjištima, počet će djelo preporoda... svijet će biti spašen...
Zazivajmo ovoga Kralja i Spasitelja, jer je potrebno, da se njegovo nebesko kraljevstvo protegne na sve nas.
- 159 -
Ali budući da je Sveta Ura prije svega velika molitva naknade, približimo se Gospodinu, koga je moderni svijet smjestio na klupu zločinca. Iskažimo mu svoj poklon i ganuće, prinesimo njegovu nepoznatom kraljevskom veličanstvu časnu naknadu vjere i ljubavi... Dijeleći njegove pogrde i boli recimo Isusu, duboko, skrušenim srcem:
DUŠE.- Pokaži nam, o Kralju ljubavi, pet božanskih rana tvoga izmučenog tijela...
Još si pribijen na sramotno drvo križa od onih, koje očekuješ na pragu raja...
Neka naša ljubav naknade preobrazi tvoje rane u životna vrela! Neka tvoj križ postane prijesto milosti i milosrđa, otkud ćeš svom Srcu privući zalutale narode!...
Približujemo ti se, Isuse, pod vodstvom žalosne Kraljice, dopusti, da pritisnemo svoje usne na tvoje svete rane, da izlijemo u njih molitvu ljubavi i naknade, koju si sam zatražio od sv. Marije Margarete...
Klanjamo ti se i cjelivamo ranu desne ruke, koju ponovno otvara život bez Boga.
(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)
Ljubimo te, Isuse, za one, koji te mrze!
Klanjamo ti se i cjelivamo ranu tvoje lijeve ruke, koju ponovno otvara nesređeni bračni život.
Ljubimo te Isuse, za one, koji te pogrđuju!
Klanjamo ti se i cjelivamo ranu tvoje desne noge, koju ponovno otvara razorena obitelj bez vjerskog života.
Ljubimo te, Isuse, za one, koji te bičuju!
Klanjamo ti se i cjelivamo ranu tvoje lijeve noge, otvorenu mlakim kršćanskim životom.
Ljubimo te, Isuse, za one, koji za te ne mare!
Klanjamo ti se i cjelivamo ranu tvoga presvetog Srca, koju neprekidno otvara nezahvalnost prema tebi, otpad i strašna hladnoća, koja pogrđuje tvoju ljubav.
Ljubimo te, Isuse, za one, koji ne će da te poznaju!
K r a t k a s t a n k a
Stari pakleni neprijatelj odavna je odlučio, da razori Nazaret, da oskvrne kršćansku obitelj... O božanski Nazarećanine, po Mariji svojoj Majci, koja je i naša Majka, dođi k nama i zavladaj ovom tužnom zemljom... Obrati sve, koji te ne ljube, a oni su nažalost tako mnogobrojni... Srce Isusovo, proširi svoje sveto kraljevstvo ljubavi!...
A sada, o Kralju ljubavi, evo zadnji zbogom i zadnje molitve tvojih vjernih prijatelja, tvojih apostola u ovoj Svetoj Uri...
Isuse, u prisutnosti bezgrešne Kraljice i anđela, koji ti se klanjaju u ovoj Hostiji, pred cijelim nebom i pred nezahvalnom zemljom... priznajemo te svojim Gospoda-
- 160 -
rem i Učiteljem, jedinim izvorom svake kreposti i svetosti, svake pravde i svake ljepote...
I zato u duhu svečane naknade priznajemo, da si ti, Isuse, temelj svake sreće i mira... da si ti, Isuse, naša nestvorena ljubav, naše nebo!...
(Otpjevati "Credo" ili koju pjesmu)
POSVETA LJUDSKOG RODA PRESVETOM SRCU ISUSOVU
Leon XIII.
Presveto Srce Isusovo, neka dođe kraljevstvo tvoje!
+ + +