- 128 -
SVETA URA
uoči prvog petka u mjesecu
p r o s i n c u
Pet glavnih molba, koje je Isus iznio sv. M. Margareti
Evo Isusa! Gledajte ga živom vjerom! U ovoj je božanskoj Hostiji onaj isti Isus, kog je vidjela sv. Marija Margareta. Iz te Hostije ona je čula žalosni njegov glas, njegove tužbe i jecaje njegova Srca, izmučenog ljubavlju i ljudskom nezahvalnosti. Evo Isusa, gledajte Boga vječnoga, koji se blag i milosrdan pojavio u Paray-le-Monialu...
Prenesimo se duhom u poniznu i tajanstvenu Kapelicu, te u društvu sretne odabranice, sv. Marije Margarete bacimo se ničice u prah i dušom punom nebeskih milosti, klanjajmo se Isusu Kristu. U ovoj Svetoj Uri on nam hoće govoriti o željama, o tuzi, o pobjedi, o božanskim obećanjima svoga presvetog Srca... Evo vam Isusa! Gledajte ga živom vjerom.
S t a n k a
U OVAJ PRVI PETAK ZADNJEG MJESECA U GODINI MOLITE ISUSA, DA VAM OPROSTI MNOGE GRIJEHE, MNOGU NEVJERU I TOLIKU MLAKOST. ALI U ISTO VRIJEME, ZAJEDNO SA SV. MARGARETOM, ZAHVALITE MU ZA MNOGE MILOSTI, KOJIMA VAS JE OBASULO NJEGOVO LJUBEZNO SRCE!
I.
Naš Gospodin traži čestu pričest naknade i zadovoljštine.
ISUSOV GLAS.- "Podignite oči, djeco moja; iako ste zbunjeni radi svojih grijeha, gledajte me bez straha, ne bojte se... Ja sam Isus, koji vas ljubi, koji vam oprašta.
Dođite, želim osjetiti žar vaše ljubavi, pričestite se uime tolikih, koji se, nažalost, nikad ne pričešćuju...
Kad biste znali, kako silna bol i žalost obuzima mi dušu, kad prolazim kroz ljudsko mnoštvo i kad pružajući ruku kao prosjak tražim srce, koje me odbija...
I pošto sam doživio bezbrojna odbijanja, vraćam se onda sam sa svojom tjeskobom...
Ali moje Srce, Srce je dobrog Pastira, te ne prestaje ljubiti ljude... Iznova se vraćam, molim i vapim, da me kao gosta prime...
Katkad, u večernji suton, okrvavljenih nogu od uzaludnog obilaženja, sastanem koje dijete ili nekog siromaha, koji prihvaćaju poziv na moju nebesku gozbu...
Predrage duše, to pomanjkanje ljubavi zadaje mi smrt-"
- 129 -
"nu ranu!... Koliko ih je, koji u svom dugom životu nisu nikad okusili milinu svete pričesti!... A ipak, sveta je Hostija baština, unaprijed okušano i isključivo nebo ljudi.
Žedan sam ljubavi!... Gorim od žeđe, da budem ljubljen u ovom Sakramentu ljubavi!... Beskonačno žeđam, da se u mojoj presvetoj Euharistiji svakog dana dajem tisućama i tisućama duša!
Dođite, ljubljeni moji, i nadoknadite odsutnost premnogih, koji preziru ovaj najviši dar!
Primajte naknadnu pričest, dajte mi ljubav, koju mi toliki uskraćuju; privinite se uza me mjesto onih, koji bježe od mog zagrljaja!... Zarobite me, svega me prisvojite u naknadu za žalosnu odsutnost bezbrojnih sinova. Zaglušeni i omamljeni svijetom zaboravljaju, da u ovom tabernakulu pod prilikama euharistijske mane boravi njihov Otac i njihov Bog...
Ja, Isus Hostija, želim biti potpuno vaš, više nego što je vaša hrana, vaša krv i sama vaša duša...
Dođite, nemojte više oklijevati! Dođite pred moj oltar i ponovno mi obećajte veliku utjehu naknadne pričesti.
Zar ćete ostati tvrdi na moju ljubav i moje tužbe? Odgovorite mi, djeco moja..."
S t a n k a
BOG ČEKA ODGOVOR NAŠIH USANA. ODGOVORIMO MU SVOM DUŠOM SVOJOM.
DUŠE.- Kao što žedan jelen traži izvor vode, tako i mi dolazimo tvome Srcu, hrlimo k tebi, o izvore, o živote, o raju, o Isuse euharistijski!... Ne, nisu to samo riječi, Gospodine. U ovoj Svetoj Uri mi ti dajemo svečano obećanje, da ćemo živjeti euharistijskim životom, u nadokanadu za žalosnu udaljenost tolikih tvojih sinova, koji se nikad ne pričešćuju...
Primi, dakle, našu molitvu i s ovog oltara namiješi se, utješen, o ljubezni Sužnju tabernakula!
Dođi, Isuse, mi ti se klanjamo u ovom sakramentu ljubavi.
(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi)
Daj, da nam duše žeđaju za Euharistijom!
Dođi, Isuse, mi ti se klanjamo u ovom sakramentu beskrajne blagosti...
Daj, da nam duše žeđaju za Euharistijom!
Dođi, Isuse, mi ti se klanjamo u ovom sakramentu izvoru svake svetosti...
Daj, da nam duše žeđaju za Euharistijom!
Dođi, Isuse, mi ti se klanjamo u ovom sakramentu božanskom vrelu jakosti...
Daj, da nam duše žeđaju za Euharistijom!
Dođi, Isuse, mi ti se klanjamo u ovom sakramentu ne-
- 130 -
iskazane utjehe...
Daj, da nam duše žeđaju za Euharistijom!
Dođi, Isuse, mi ti se klanjamo u ovom sakramentu izvoru vrhunaravne nade...
Daj, da nam duše žeđaju za Euharistijom!
Dođi, Isuse, mi ti se klanjamo u ovom sakramentu jamstva vječnog života...
Daj, da nam duše žeđaju za Euharistijom!
Dođi, Isuse, mi ti se klanjamo u ovom sakramentu beskonačne miline...
Daj, da nam duše žeđaju za Euharistijom!
Dođi, Isuse, mi ti se klanjamo u ovom sakramentu neiskazanog mira...
Daj, da nam duše žeđaju za Euharistijom!
Dođi, Isuse, mi ti se klanjamo u ovom sakramentu nebeskih slasti...
Daj, da nam duše žeđaju za Euharistijom!
Dođi, Isuse, mi ti se klanjamo u ovom sakramentu koji je zalog slavnog uskrsnuća...
Daj, da nam duše žeđaju za Euharistijom!
S t a n k a
NE ZABORAVITE: ONO, ŠTO SMO REKLI, NIJE BILA RIJEČ ČASOVITOG, PROLAZNOG ODUŠEVLJENJA, NEGO ODLUKA I VELIKO OBEĆANJE, DA ĆEMO SE ČESTO, ŠTO ČEŠĆE MOŽEMO, PRIČEŠĆIVATI U DUHU KAKNADE.
II.
Proslava svakog prvog petka u mjesecu
UČITELJEV GLAS.- "Vaša me velikodušna ljubav tješi. Osjećam se okrijepljen vašim obećanjem; budući da je ono tako žarko i iskreno, čujte, djeco Srca moga, drugi zahtjev vašeg Boga i Učitelja... Hoću, da mi posvetite jedan dan posebne naknade, kad ću vas osjetiti bliže mome božanskome Srcu. Na vašu korist kanim vas u onaj povlašteni dan ispuniti milostima, koje spremam za moje najvjernije, za moje najmilije... Neka svaki prvi petak u njesecu bude taj dan ljubavi i revnosti, zadovoljštine i utjehe...
Posvetite svaki prvi petak posebnom ljubavlju mome Srcu i proslavite ga posebnim žarom na moju hvalu...
Jest, svi vi, koji me razumijete bolje, nego što me razumije svijet, dođite i posjetite me u mojoj svetoj Euharistiji, zauzmite mjesto Ivana, mog najmilijeg učenika i govorite mi glasom Marije Margarete, kojoj sam povjerio svoje Srce... A onda, u tišini i sabranosti podno oltara, grijući se toplinom moga Srca, dušom gotovo uronjenom u ra-"
- 131 -
"nu mojih prsiju, govorite mi o svemu, što vas žalosti i zanima. Imenujte mi one, koje vi ljubite, a koji mene ne ljube; izrecite mi svoje težnje za svetošću i svoje nevolje; povjerite mi svoju gorčinu... Recite mi sve, sve!...
Prvi petak bit će dan milosti do svršetka vremena... dan velikog milosrđa... Saberite to obilno milosrđe za svoje ognjište, i za grešnike. U ovaj dan osobito molite i tražite od mene milosti za moje svećenike i apostole... molite za njih... da budu sveti i da posvećuju duše, koje su im povjerene... A sada slušajte, dat ću vam svoju riječ kao jamstvo beskonačne nagrade:
U svom prevelikom milosrđu obećajem milost konačnog pokajanja svima onima, koji se budu pričestili redom kroz devet prvih petaka. Učinite li tako, nećete umrijeti u mojoj nemilosti niti bez sakramenata. U svome zadnjem času naći ćete sigurno utočište u mome božanskom Srcu!
Što ćete odgovoriti, ljubljeni moji, na ove riječi moje svemogućnosti, koje vas u vremenu i za vječnost vežu uz moje Srce?..."
S t a n k a
PREMDA NE ĆEMO NI U NEBU MOĆI DOVOLJNO UZVRATITI ZA TOLIKU VELIKODUŠNOST, POČNIMO IPAK VEĆ SADA, OVDJE PRED OLTAROM, SVOJU VJEČNU ZAHVALU... PROGOVORIMO ISUSU VATRENIM RIJEČIMA!
DUŠE.- U naknadu, što smo te dužni ljubiti, možeš nam ponuditi nebo, jer ti si Bog... Ali što ti mi, jadnici, možemo dati za uzvrat, što si nas nevrijedne ljubio... do prekomjernosti Križa i Euharistije?... Što bismo dali, o Isuse, da nam je ovaj čas plamen ljubavi sv. Ivana, sv. Marije Magdalene i sv. Petra; da nam je herojska žrtva Marije Margarete i neusporediva ljubav tvoje Majke, pa da utažimo žeđ ljubavi, da se rastopimo u ljubavi, da umremo od ljubavi usred plamena tvog slatkog i božanskog Srca?... Tražiš, Gospudine, da ti na poseban način posvetimo i proslavimo prvi petak svakog mjeseca.
Da, Isuse, onaj dan bit će posve tvoj od zore do noći, svaki kucaj naših srdaca pratit će koja riječ, koje čuvstvo, koji uzdah utjehe i zahvalnosti prema tebi... Za uzvrat molimo te preljubezni Učitelju, samo jednu milost: da nas i dalje strpljivo i dobrostivo podnosiš usprkos mnogoj i neprekidnoj bijedi naše slabosti i naše nepostojane volje. Smiluj se, Gospodine,... ne ostavi nas, o božansko Srce!...
(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):
Ne ostavi nas, o božansko Srce!
Kada te zazovemo, Isuse, kad nam srce klone osjećajući, da se u nama hladi ljubav prema tebi...
Ne ostavi nas, o božansko Srce!
Kada te zovemo, Isuse, usred neizbježivih napasti, u
- 132 -
kojima koleba i slabi naša vjera...
Ne ostavi nas, o božansko Srce!
Kada te zovemo, Isuse, usred napora, koji prate život, ispunjen žrtvama i neprekidnom borbom...
Ne ostavi nas, o božansko Srce!
Kada te zovemo, Isuse, klonuli radi bolnih i neočekivanih razočaranja...
Ne ostavi nas, o božansko Srce!
Kada te zovemo, Isuse, u našu kuću, da ublažiš skrovite muke i nesreću, koju nitko ne bi mogao utješiti...
Ne ostavi nas, o božansko Srce!
Kada te zovemo, Isuse, da kao milosrdni Samaritanac dođeš k ležaju bolesnog na duši, onome, kome je toliko potrebno tvoje milosrđe...
Ne ostavi nas, o božansko Srce!
Kada te napokon zazovemo, o Isuse, u svojoj posljednjoj uri, da te u sv. pričesti zadnji put na zemlji zagrlimo, tada dođi, da nas povedeš u vječni život...
Ne ostavi nas, o božansko Srce!
K r a t k a s t a n k a
Budući da si ti to od nas tražio, Gospodine, hoćemo da te molimo za tvoje svećenike, za službenike tvog oltara, za tvoje apostole... Daj im, slatki Spasitelju, svijetlo žive vjere... daj im dar bezgranične ljubavi... daj im blago prokušane poniznosti. Oh, daj im, Isuse, svetu, odlučnu, gorljivu i žarku revnost za tvoju slavu!... Žetva je velika, Isuse, umnoži broj doista svetih žetelaca na polju tvoje Crkve i pošalji u svoj vinograd radnike po Srcu svome!...
MOLITE ZA SVETOG OCA, BISKUPE I SVEĆENIKE. NA POSEBAN NAČIN PRIKAŽITE DOBRA DJELA OVOGA PRVOG PETKA ZA POSVEĆENJE SVEĆENIKA!
Neka nam Isus nastavi otkrivanjem svoje želje: njegov glas, koji zanosi anđele svetišta, neka nam pokaže put prema njegovu Srcu..
S t a n k a
III.
Isus traži Svetu Uru klanjanja
ISUSOV GLAS.- Svi vi, koji ste ovdje posebno ste mi dragi. Vaše duše svojom ljubavi i saučešćem donijele su mi slatku utjehu u najstrašnijoj i najtjeskobnijoj uri moje Muke. Vidio sam vas tada usred sjene... Jest, vi me sigurno mnogo više ljubite, nego tolika vaša braća... I zato imate veće pravo na moje povjerenje... Osobito mi pripada-
- 133 -
te, kad u Svetoj Uri sa mnom dijelite moju tamu, moju zapuštenost i muke moga umirućeg Srca...
Golema je moja utjeha, kad vidim, da nisam uzalud molio svoju zaručnicu Mariju Margaretu, tražeći od nje ove ure slatke intimnosti radi dolaska mog kraljevstva i radi obraćenja nesretnih grešnika!... Držite mi uvijek ovu stražu počasti i utjehe; ljubite me, molite, bdijte sa mnom, radite, požurite moju pobjedu preko Svete Ure!... Vršite je uvijek žarkom ljubavlju, obavljajte je u duhu žrtve... Jeste li me možda htjeli ostaviti u času izdaje, u trenutku, kad sam okusio kalež najveće gorčine?... Oslonivši se na ruke mojih vjernih prijatelja, ne ću zvati čete anđela, nego ću točiti svoje suze i izlit ću Krv svoju na one, koje sam otkupio... Moje ranjeno Srce, moje Srce što plače, umiruće Srce vašega prvorođenog Brata vaša je baština, koja vam se nikad ni dovijeka ne će oduzeti!... Učinite me dakle svojim sužnjem u ovoj Svetoj Uri, sputajte me uz vaše duše i kao roba ljubavi povedite me u svoje obitelji... Radi toga sam vas zvao, miljenici moji, i radi toga ste došli k mome oltaru... Približite se... Ja sam Isus iz Nazareta!... Evo vam mojih ruku, mojih nogu... sputajte me vezom ljubavi! Evo vam moje Srce! Uzmite ga i zauvijek zatvorite u svojim srcima!...
A sada, tješitelji moji, što hoćete?... Što tražite od mene?...
(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):
Da te ljubimo i da slavimo tvoje božansko Srce!
Uza te zaboravit ćemo svoje materijalne probitke, a za nagradu tražimo od tebe samo jedno:
Da te ljubimo i da slavimo tvoje božansko Srce!
Odričemo se propadljivih dobara zdravlja i imetka, a u srcu nam je samo jedna želja:
Da te ljubimo i da slavimo tvoje božansko Srce!
Svom svojom velikodušnosti darujemo se tebi, ljubljeni Spasitelju, a ti nam pomozi u našoj slaboći i ostvari našu neprestanu težnju:
Da te ljubimo i da slavimo tvoje božansko Srce!
Da ti zauvijek pripadamo, udijeli nam ljubav i jakost tvojih mučenika i tvojih svetaca; dajući ti svoje duše, zajedno s njima kličemo ti samo jedno:
Da te ljubimo i da slavimo tvoje božansko Srce!
Isuse, pomozi nam svojom milosti u našoj želji za svetošću; raskrili nam svoje božanske ruke, potpuno uzmi naša srca i ispuni našu najmiliju težnju:
Da te ljubimo i da slavimo tvoje božansko Srce!
Božanski prijatelju naših duša, usred zemaljskih nevolja i gorčina, usred razočaranja nad lažnom ljubavi stvorova, dopusti, da od tebe tražimo samo jednu utjehu:
- 134 -
Da te ljubimo i da slavimo tvoje božansko Srce!
Isuse, dobri i toliko velikodušni, mi ti želimo svojim molitvama i žrtvama pribaviti beskonačnu slavu, moleći od tebe ovdje samo jednu nagradu:
Da te ljubimo i da slavimo tvoje božansko Srce!
Slatki Isuse u tabernakulu, koji si veliki zapuštenik, prosjak, koji moliš sinovsku sućut, baci jedan pogled na svoj vjerni puk. Hoćemo, da budemo tvoji tješitelji u duhu i istini. Ali i ti nas ne zaboravi, kad budemo odlazili s ovog svijeta... Ako smo za vrijeme ove Svete Ure utješili tvoju agoniju, molimo te, da i ti ublažiš i posvetiš našu smrtnu borbu, da primiš žrtvu našeg života, da se u slavlju vječnosti izvrši ova najviša želja naše duše:
Da te ljubimo i da slavimo tvoje božansko Srce!
OBEĆAJTE PRESVETOM SRCU, DA ĆETE KROZ ČITAV SVOJ ŽIVOT NASTAVITI LIJEPU POBOŽNOST SVETE URE I ŠIRITI OVU VJEŽBU, TAKO BOGATU PLODOVIMA SPASENJA.
S t a n k a
IV.
Pobožnost presvetom Srcu Isusovu
ISUSOV GLAS.- "Neprijatelji vas traže... Bura bjesno na vas nasrće, sinci moji... Oluja bezdana, u kojemu mene proklinju i kamo vječnom odlukom propadaju oni, koji su odbili pomoć moje milosti!... Bijesno viče i raste ovaj orkan sotonske srdžbe, koji donosi smrt dušama... Ali ne bojte se: Ja sam svladao svijet!... Mir s vama! Evo sad nosim siguran znak dobrohotnosti, znak pobjede: svoje božansko Srce!... Padnite na koljena i obuzeti silnom ljubavi primite ga svetom radošću, a onda mu se pobožno poklonite... jer to je Srce vašeg Boga i Spasitelja, koji vas je ljubio do ludosti Kalvarije i Hostije... Ono kuca milosrđem i oproštenjem... U jecajima vas moli, da ga ljubite iznad svega, što je na nebu i na zemlji... Svojim trnjem, svojim Križem, a osobito svojom dubokom i krvavom ranom, zaklinjem vas, da ga neizmjerno proslavite. Učinite, da ga upoznaju i ljube toliki nesretnici, kojima je potrebno ovo božansko vrelo uskrsnuća!
(Polako uz stanke)
Dođite, dakle, vi, prognanici iz raja zemaljskoga, i ne bojte se... U rani moga Srca naći ćete mir duše, za kojim čeznete! Dođite, vi, razočarani trnjem, što ga nalazite u pustinji ovoga vazda izdajničkog svijeta... Ne bojte se, uđite u moje Srce, u njemu ćete naći svetu stvarnost moje ljubavi, koja taži svaku žeđ!...
Dođite, vi, putnici na putu, opkoljenom bezdanima, trpljenjem i zabludama... Ne plašite se mene, uđite u moje Srce, gdje ćete naći nadu i utjehu, koju je Bog-Ljubav spre-
- 135 -
mio za svoje odabrane!
Dođite, vi, udarani životom, vi tako mnogobrojni, razočarani bogatstvom i ljudskim obećanjima... Ne bojte se! Uđite u moje Srce, gdje ćete naći svijetlo, mir i slatkoću nepoznatu usred opće nestalnosti svega što je zemaljsko!...
Dođite odmah, vi, kojima je duša otrovana lažnim zemaljskim užicima... požurite i uđite u ranu mojih prsiju, uđite u nju u cvatu mladosti, uđite u nju u kasnoj svojoj starosti, u svako doba svog života! Ona vam se otvara, u njoj je Bog vječnog mira, vječne ljubavi!...
Dođite, Longin je otvorio vrata mog Srca, a ja sam još više proširio duboku ranu otkupljenja... i zovem pravedne, grešnike, nezahvalne, žalosne; u ovoj rani mog Srca pružam svima mjesto vječne sreće... Tko se posveti mojoj ljubavi, živjet će dovijeka!..."
S t a n k a i l i p j e s m a
DUŠE.- Smiluj se, Isuse!... Sjeti se, da si obećao pobjedu onima, koji će se boriti pod stijegom tvoga presvetog Srca...
(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):
Sjeti se svojih obećanja, o božansko Srce!
Smiluj se, Isuse!... Sjeti se, da si ponudio mir ognjištima, koja s ljubavlju izlože sliku tvoga presvetog Srca!...
Sjeti se svojih obećanja, o božansko Srce!
Smiluj se, Isuse!... Sjeti se, da si obećao obratiti najtvrdokornije grešnike otajstvenom snagom svoga presvetog Srca!
Sjeti se svojih obećanja, o božansko Srce!
Smiluj se, Isuse!... Sjeti se, da si obećao posvetiti duše dobrih, koje se živom vjerom predadu tvome presvetom Srcu!
Sjeti se svojih obećanja, o božansko Srce!
Smiluj se, Isuse!... Sjeti se, da si obećao ublažiti muke žalosnih duša, koje potraže utjehu tvog presvetog Srca!
Sjeti se svojih obećanja, o božansko Srce!
Smiluj se, Isuse!... Sjeti se, da si obećao rastopiti led vjerske ravnodušnosti i rasplamtjeti svijet žarom tvoga presvetog Srca!
Sjeti se svojih obećanja, o božansko Srce!
Smiluj se, Isuse!... Sjeti se osobito, da si obećao na svojim rukama uljuljati u san mirne i svete smrti prijatelje, tješitelje i apostole tvoga presvetog Srca!
Sjeti se svojih obećanja, o božansko Srce!
- 136 -
PREPORUČITE SADA SRCU ISUSOVU SVOJE NAJSKROVITIJE NAKANE.
S t a n k a i l i p j e s m a
V.
Ustanova svečanog blagdana u čast presvetog Srca
ISUSOV GLAS.- "Znate li, djeco moja, zašto vas toliko ljubim i zašto se tako nježno nad vas nadvijam?... Poslušajte me: jer u vašoj malenkosti i vašoj bijedi, u vašoj samoći, siromaštvu i nesreći ja moram biti vaš brat, moram biti vaš Isus.
Ponor vašega grijeha i vašega ništavila privukao je ponor mog milosrđa. Ovo Srce stvoreno je od tijela kao i vaše, ono je sama nježnost i beskonačno milosrđe.
Bilo je dakle potrebno, da djeca siromašnih, žalosnih, svi nesretnici ove zemlje i ovaj vaš Spasitelj, da svi mi imamo jedan svoj dan, jedan dan nebeske intimnosti, u kojem bismo zajedno proslavili svečanim ugovorom svoj vječni savez! Ovaj neusporedivi dan bit će petak iza Tijelovske osmine, a nazvat će se dan moga presvetog Srca... Volja je moja da to bude velika svetkovina čitave zemlje, pravi blagdan smrtnika, onih, koji trpe, onih, koji sa mnom žive pod šatorom u pustinji.... To će biti vaš blagdan, dječice moja! Slavite u taj petak veliki uskrs mog milosrđa; proslavite sreću, što je ova nezahvalna zemlja osvojena suzama i opraštanjem Boga vašega! Pjevajte mi na taj dan i veselite se nepomućenom radošću... proglasite me Kraljem svojih ognjišta! Jest, radi neiskazanih nježnosti moga predobrostivoga Srca proglasite me pobjednikom mira i poniznosti. Pričestite se na taj dan zadovoljštine kao u svečanu naknadu za uvrede, kojima me pogrđuju, dok sam na oltarima izložen."
OBEĆAJTE ISUSU, DA ĆETE PRED OLTAROM I NA SVOJIM OGNJIŠTIMA SA SRDAČNOM RADOSTI PROSLAVITI VELIKU SVETKOVINU NJEGOVA PRESVETOG SRCA KAO OBITELJSKI BLAGDAN.
S t a n k a
DUŠE.- Jest, Isuse, pjevat ćemo himan zahvale, pjevat ćemo ti euharistijsku pjesmu, koju anđeli ne bi mogli zapjevati, jer nisu nikada sagriješili... jer nisu trpjeli... jer se nisu nikad pričestili!
Mi, kojima je oprošteno obliveni suzama kajanja i zahvalnosti, reći ćemo ti sa učenicima iz Emausa pri kraju ove sretne i Svete Ure: Ostani s nama, presveto Srce Isusovo!
(Svi glasno ponavljaju podvučene riječi):
Ostani s nama, presveto Srce Isusovo!
Hvala ti, Gospodine, uime tolikih otkupljenih grešnika! I kada te naša slabost i napasti hoće istrgnuti iz savjesti ove tvoje djece, nemoj nas ostaviti, dobri Učitelju!
- 137 -
Ostani s nama, presveto Srce Isusovo!
Hvala ti, Gospodine, uime tolikih, koji su u žalosti našli utjehu! I kad nam neizbježive patnje tvojom dozvolom zadaju ljute rane, nemoj nas ostaviti, Učitelju!
Ostani s nama, presveto Srce Isusovo!
Hvala ti, Gospodine, uime tolikih siromaha, ojačanih tvojom nadom! I kad nas umori naš trpki život, kad nam on postane vrlo težak... nemoj nas ostaviti, dobri Učitelju!
Ostani s nama, presveto Srce Isusovo!
Hvala ti, Gospodine, uime tolikih slabih duša, koje nađoše utjehu u tvom obećanju! I kad nam zemlja nudi svoje naravne plodove, to jest trnje i bodljike, nemoj nas ostaviti, o dobri Učitelju!
Ostani s nama, presveto Srce Isusovo!
Hvala ti, Gospodine, uime tolikih razočaranih duša, koje je tvoja milost sretno rasvijetlila! I kad nam nezahvalnost kida dušu, te se razočaramo u stvorovima, nemoj nas ostaviti, o dobri Učitelju!
Ostani s nama, presveto Srce Isusovo!
Hvala ti, Gospodine, uime tolikih, koji su pali, a onda se preporodili s tvojom ljubavi! I kad nas naša slabost goni na smrt grijeha, nemoj nas ostaviti, o dobri Učitelju!
Ostani s nama, presveto Srce Isusovo!
Hvala ti, Gospodine, uime tolikih umirućih, koji su ti se povratili u "jedanaestoj uri"! I kad nas agonija opomene, da se približio čas božanske pravde, oh, nemoj nas ostaviti, o dobri Učitelju!
Ostani s nama, presveto Srce Isusovo!
Jest, u onoj strašnoj uri, kad iščezavaju sve laži i obmane svijeta, u strahovitom sjaju nepogrešivog suda bez ikakva priziva, ostani s nama!... U onaj sat mi te čekamo, sjećajući te već sada na tvoje obećanje. Molimo te, da našu konačnu osudu pročitaš iz one knjige ljubavi, u kojoj si, prema riječi tvojoj, upisao naša imena: izreci svoju osudu dobrotom i nježnošću tvoga preslatkog Srca!
Jedan Oče naš i Zdravo Marijo: za umiruće i grešnike, za pobjedu presvetog Srca Isusova, osobito po svakodnevnoj pričesti, Svetoj Uri i posveti obitelji presvetom Srcu: za posebne nakane prisutnih, za našu domovinu.
ZAZIVI ZA SMRTNI ČAS
Ljubljeni i božanski Patniče iz Getsemanija, otajstveni Isuse, evo vjernih tješitelja tvoje smrtne agonije. Dolazimo, da od tebe zamolimo najveću milost, koja je obećana štovateljima i apostolima tvoga rastuženog Srca...
- 138 -
Gospodine, ne molimo te za zdravlje, ni bogatstvo, ni dug život, molimo te samo, da nam u času naše smrtne borbe pružiš ruke, da nam pokažeš goruću ranu svoga Srca i u trenutku umiranja da nam dadeš, Isuse, izdahnuti naš zadnji uzdah ljubavi, klanjanja i zadovoljštine u ranu tvoga presvetog Srca!...
Kad nam u onoj uri iskrsne u duhu naše djetinjstvo, naša mladost, čitav naš život sa svim svojim slaboćama, sjeti nas tada, ljubljeni Isuse, tvojih obećanja, pokaži nam slavnu ranu svoga Srca, pokaži nam svoje Srce, da umiriš naše, koje je na umoru!...
Kada u onom odlučnom času budemo nastojali osloniti se na tvoj Križ, privinuti se uz to sidro spasenja, kada te budemo u jecajima molili oproštenje, zazivajući tvoju Majku i šapćući tvoje ime... Ah! ako ga naše usne više ne budu mogle izgovoriti, ti, o Isuse, ti, koji si dao život za naš život, ti, koji si nas zagrlio u pričesti, ti, koji si nam se nasmiješio u Svetoj Uri, približi se u svoj blagosti svojoj, pokaži nam svoje Srce, da smiriš naše, koje umire!...
Sjeti se, Isuse, koliko smo te htjeli ljubiti, a ne kolika je naša mlakost!... Sjeti se naših molitava, da ti privedemo duše, a ne naših grijeha!... Sjeti se naše revnosti, da te postavimo kao Kralja ljubavi, a ne naših nezahvalnosti!... Oh! sjeti se, da si naša imena upisao tamo, odakle ih nitko ne će moći nikada izbrisati!...
Ne tražimo od tebe prolaznih užitaka, ni varave zemaljske slave, ni utjeha svjetske ljubavi... nego molimo od tebe jedno, da nam u našem smrtnom času dopustiš izdahnuti zadnji dah ljubavi, klanjanja i zadovoljštine u tvom božanskom Srcu!...
Sada, Gospodine, i u času smrti naše!...
Adveniat regnum tuum! - Neka dođe kraljevstvo tvoje!
+ + +