Poruka 28. veljače 2001.
U oko 2 sata poslije podne, zapalila sam svijeće i počela moliti krunicu. Oko 3 sata, Isus se pojavio obučen u bijelo ruho. Čitavo mu je Tijelo bilo obliveno Krvlju, pa čak je bila promočena Krvlju i Njegova odjeća. Izgledao je vrlo jadno. Dok ja u začuđenosti nisam ni znala što bih, Isus se blago primaknuo i progovorio blagim glasom:
Isus:
Ljubljena Moja malena dušo! Nemoj se čuditi. Ja sam ovako obliven Krvlju i sada, da bih spasio svijet koji je zaražen grijesima, jer ne želim da niti jedno od djece u svijetu bude osuđeno i padne u vječnu propast. Ali ma koliko ljubavi da bi im dao, većina djece u svijetu, koja su se već krajnje iskvarila, ostaju puna samodostatne tvrdoglavosti radi (svoje) oholosti i duhovno su slijepi i gluhi i vrijeđaju Boga uvredama i nezahvalnošću umjesto da prihvate Moju ljubav radi koje sam čitavo Moje tijelo (njima) dao. To je razlog što se Moje Srce ovako rastrgalo i ovako krvari dan za danom.
Kćeri Moja! Oni govore da ljube Mene i Moju Majku, ali, bez iskrenosti u molitvi i istinskog pokajanja, mole Mene i Moju Majku kao kad se (stradalnik) prihvaća spasilačkog pojasa, jedino kad (moraju) podnositi boli, i, čim prime milosti koje su tražili, zahvalni su tek za koji časak, i već se, a da nisu dali milostinje Nebeskim Prosjacima, vraćaju svojim bijednim životima i postaju trnje koje se zabada u (Moje) Presveto Srce.
Kako željno čekam da Me malene duše skinu s Križa! Ali brojna djeca u svijetu, velika većina klera i posvećenih, pa čak i Moja djeca koja su posebno pozvana prikivaju Me na Križ i, umjesto da Me skidaju s Križa, ne bude se i udružuju se s đavolom i, stoga, gube svoju orjentaciju, ispunjaju se ohološću i ispraznošću, i, oštrim škarama pohlepe i sebičnosti, razdiru i otimaju sebi Moje tijelo i moju odjeću. Moje Srce i Srce Moje Majke izgaraju i opet izgaraju i već su odavno postala (puput) živih vulkana.
Julia: Dragi Gospodine! Ja sam tako nedostojna i nemoćna. Što da učinim? Molim Te, pouči me.
Isus:
Moja ljubljena kćeri koja moraš trpjeti! Ti si Moja malena duša. Rekao sam Apostolu Pavlu da se Moja snaga u potpunosti očituje u slabima. Ako budete pamtili da Ja i Moja Majka uvijek boravimo u vama pa i kad ste slabi i budete velikodušno prinosili svakog trenutka sve boli koje vas zapadnu za obraćenje grješnika, nadoknađivat ćete i tješiti Moje rastrgano Srce i rastrgano Srce Moje Majke, koja vas moli suzama i krvavim suzama, i zašit ćete i popraviti Moju odjeću koja je sasvim rastrgana.
Tad mi je Gospodin dao nešto govoreći: "Sada, kćeri Moja! Primi ovo." Ja sam to primila objeručke i držala u svojoj lijevoj ruci.
Isus:
To je Moja pamučna odjeća natopljena Mojom Krvlju i sve iznova rastrgana bičevanjem radi grijeha brojne djece. Ti su komadi Moje pamučne haljine rastrgani oštrim škarama pohlepe i sebičnosti kojima ljude žele samo primati a da drugima ništa ne daju, udovoljavajući samo sebi umjesto da ljube druge kao sebe, a također i (škarama) promišljenog i bezosjećajnog izdajstva.
Čuvajući u sjećanju da smo Moja Majka i Ja svakog dana ovako satrveni, srcem iskrene molitve, pokajanja i ljubavi, barem vi, koji znate da smo (Moja Majka i Ja) vrijeđani i podnosimo svakovrsna trpljenja radi grješnika pa i upravo sada, pogledajte prah ove tkanine i satirite svoje ja uvijek isponova svakog trenutka. Vaša takva djela postat će kliješta koja izvlače trnje i čavle koji su duboko utisnuti u Moje Presveto Srce i Srce Moje Majke a postat će i igle koje će zašivati rastrgana Presveta Srca i odjeću. Bit će to velika utjeha za Moju Majku i Mene. I zato, trudite se da ne padnete u razočarenje i očajavanje, već, čuvajući na umu da će se, kad snažnije iskažete moć ljubavi i prinosite vašu potpunu vjernost na herojske načine, vrijeme čišćenja skratiti, ostanite uvijek budni i molite. Zbogom! An-nyoung!
Nakon što je Isus završio govoriti, nastavila sam, kroz patnje, moliti krunicu. Nisam se usudila pogledati što sam to držala u ruci. A onda sam zaspala. Kad sam se probudila, bilo je još uvijek prerano i nisam pogledala ono što sam držala u ruci. Nakon oko četiri i pol sata kasnije, u 7:30 prije podne, pozvala sam svoju obitelj i ostale. Pred očima sviju, otvorila sam ruku, drhteći u strahopočitanju. Bili su to komadići tkanine satrveni u prah i zamrljani krvlju. Svi su bili zadivljeni i pogledali su pobliže. Jedna žena, dobar poznavalac tkanina, kazala je: "Čini se da je to tkanina izrađena od vrlo finih vlakana." Svi smo gledali u tu tkaninu i obećali samima sebi da ćemo satirati naša svojeglava ja uvijek iznova, da ćemo obratiti naše živote u molitve svakog trenutka, postati jednostavne i malene duše, i tako biti istinska utjeha Gospodinu i Blaženoj Majci.
Julia Kim
1. ožujka 2001.
Copyright © 2002, Mary's Touch By Mail. Sva prava pridržana.